REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-162/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika CO zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 12. veljače 2024. broj K-126/2022-60 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2025. broj Kž-821/2024-3, u sjednici Vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika CO za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 12. veljače 2024. broj K-126/2022-60 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2025. broj Kž-821/2024-3 osuđenik AO proglašen je krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine te zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. za koje mu je utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci.
1.1. Na temelju članka 58. stavka 3. u vezi s člankom 53. KZ/11. opozvana je uvjetna osuda izrečena osuđeniku CO presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-26/2021 od 11. veljače 2021., pravomoćna 27. veljače 2021. zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11. te je iz te presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora od jedne godine. Na temelju istog propisa opozvana je i uvjetna osuda izrečena osuđeniku CO presudom Općinskog suda u Zlataru broj K-60/2021 od 10. kolovoza 2021., pravomoćna 10. kolovoza 2021. zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11. te je iz te presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora od jedne godine.
1.2. Na temelju članka 51. KZ/11. osuđenik AO osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode, provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 15. ožujka 2022. do 6. lipnja 2022.
2. Osuđenik AO je pravovremeno po branitelju Krešimiru Čuli, odvjetniku u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. točka 1. ZKP-a (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP-a), povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. točka 5. ZKP-a (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP-a), povrede odredbe kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-a (čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP-a), povrede prava okrivljenika na obranu i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a)“. Predlaže „Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu drugostupanjsku presudu preinači na način da osuđenika oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Obrazlažući povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 1. ZKP-a (povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP-a ne obrazlaže) osuđenik navodi da „iz cjelokupnog dokaznog supstrata proizlazi kako postoje okolnosti koje isključuju krivnju“, odnosno da „iz navedenih dokaza na kojima sud prvog stupnja i temelji svoju odluku proizlaze indikacije koje upućuju na sumnju u ubrojivost osuđenika“ čime zapravo ukazuje na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. ZKP-a. Tvrdi da je u inkriminirano vrijeme „bio pod utjecajem velike količine alkohola kao uostalom da isti i inače ima problem sa ovisnošću o alkoholu“ pritom se u prilog te tvrdnje pozivajući i na iskaz žrtve COB pa da „činjenice koje dovode u sumnju samu ubrojivost daju uporište u zaključku o postojanju okolnosti koje isključuju krivnju“.
5.1. Međutim, nasuprot navodima osuđenika, nije ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 2. ZKP-a, pogotovo što iz stanja spisa, a osobito iz sadržaja obrane osuđenika, proizlazi da osuđenik tijekom postupka ni na koji način nije dovodio u sumnju pitanje ubrojivosti tempore criminis pa ni tvrdnjom da je bio pod utjecajem alkohola, niti je u odnosu na tu okolnost predlagao izvođenje dokaza. Tvrdnjama iznesenim u zahtjevu osuđenik zapravo polemizira s činjeničnim utvrđenjima suda, a iz kojeg osnova se ovaj izvanredni pravni lijek, na temelju članka 517. stavka 1. ZKP-a, ne može podnositi.
5.2. S obzirom da navedenu okolnost osuđenik nije problematizirao tijekom prvostupanjskog postupka, a niti je bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude, sudovi u odnosu na tu okolnost nisu ni bili dužni iznositi razloge u obrazloženju presude, kako to osuđenik pogrešno pokušava prikazati u zahtjevu, pa, stoga, nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, tim više što je drugostupanjski sud, pobijanu prvostupanjsku presudu ispitao na temelju članka 476. stavka 1. ZKP-a i nije našao da bi bile počinjene povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti (točka 22. obrazloženja).
6. Osuđenik u zahtjevu u bitnom dalje navodi da „su sudovi svoje odluke ključno temeljili na iskazu svjedoka AOB čiji iskaz smatraju vjerodostojnim i u skladu sa sudsko medicinskim vještačenjem u vezi ozljeda koje je zadobio“......“dok pak obranu osuđenika ne prihvaćaju smatrajući je proturječnom provedenim dokazima, čak i nepristranom iskazu svjedokinje UO“. Poziva se i na sudskomedicinsko vještačenje navodeći da „uvidom u samo vještvo ne proizlazi da je vještak naveo ono što tvrdi i prvostupanjski i drugostupanjski sud u obrazloženjima svojih odluka“. Nadalje tvrdi da „ignorancija sudova do te mjere je vidljiva da čak i u pogledu kaznenog djela prijetnje osuđenika oglašavaju krivim za prijeteće riječi u pogledu kojih je i sam oštećeni naknadno iskazao da ih osuđenik na način kako se to izrijekom presude navodi nikada nije izrekao“. Osuđenik također ističe da je u svojoj obrani naveo da se „inkriminirane zgode, u pogledu koje osuđenik iskazuje da se odvila 9. ožujka 2022. g, branio od napada oštećenog“, a da sud to uopće ne spominje, a niti ocjenjuje „u jednoj od gore spomenutih odluka suda prvog i drugog stupnja“. Smatra da je na takav način, uz povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka „469. točka 1. i 5. ZKP-a i odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP-a“, došlo do povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, kao i povrede ustavnih i konvencijskih prava osuđenika.
6.1. Prije svega treba reći da povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi i tešku povredu prava na pravično suđenje u smislu odredbe članka 468. stavka 2. ZKP-a osuđenik nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude pa te povrede, u skladu s odredbom članka 517. stavka 2. ZKP-a, ne može isticati ni u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.
6.2. Što se tiče navoda iz zahtjeva da su u pravomoćnoj presudi izostali razlozi u odnosu na tvrdnju osuđenika da je tempore criminis postupao u nužnoj obrani treba reći da osuđenik time zapravo ukazuje (iako izrijekom ne spominje) na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, međutim, ta povreda nije ostvarena jer je drugostupanjski sud u točki 15. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude odgovorio na taj žalbeni navod osuđenika otklonivši obranu osuđenika da se „oštećenik sam ozlijedio, da ga je prvi napao i da se branio od njegovog napada“.
7. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Predsjednik Vijeća:
Dražen Tripalo
