Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-732/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠE, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017. i 118/2018., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: K-21/2020-15 od 9. listopada 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ŠE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okrivljenik ŠE proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, pokušajem teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ te je na temelju istih odredaba KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Okrivljeniku je uz primjenu čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljeni u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme uhićenja u vremenu od 26. studenog 2019. do 27. studenog 2019.

1.3. Na temelju čl. 148. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka i to iznosa od 171,21 eura / 1.290,00 kuna na ime provedenog sudsko-medicinskog vještačenja te iznos od 500,00 eura / 3.767,25 kuna na ime paušalne svote, a koje troškove je okrivljenik dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik ŠE po branitelju Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka, pogrešne primjene zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu.

3. Općinsko državno odvjetništvo (ODO) u Vukovaru podnijelo je odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba okrivljenika odbija kao neosnovana te da se pobijana presuda potvrdi.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu (ŽDO) u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-871/2023-2 od 12. prosinca 2023. isti vratilo ovom sudu.

5. Na traženje žalitelja za 25. studenog 2025. zakazana je javna sjednica vijeća koja je održana u prisutnosti zamjenice ŽDO u Varaždinu, ŠEH te u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika ŠE i njegovog branitelja Marka Cvrkovića, odvjetnika u Vukovaru, time da je na sjednici vijeća sutkinja izvjestiteljica podnijela izvješće o stanju spisa, dok je zamjenica ŽDO u Varaždinu u cijelosti ostala kod odgovora na žalbu ODO u Vukovaru.

6. Žalba nije osnovana.

7. Iako žalitelj uvodno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, žalba se sadržajno odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ovaj sud je razmatrajući pobijanu odluku utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede kaznenog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Što se tiče pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ni ta povreda nije ostvarena, kao ni pogrešna primjena materijalnog prava. Žalitelj ističe kako se on i oštećenik ne poznaju te da među njima nema nesuglasica, razmirica i da stoga ne postoji motiv za njihov sukob. Točno je da u dokaznom postupku nije utvrđen motiv napada okrivljenika na oštećenika te je točno da ni oštećenik CE, a ni svjedok ČE nisu vidjeli lica napadača, s time da obojica tvrde da su bila dvojica. Međutim, svjedok ČE nakon što je provjerio stanje oštećenika, pošao je za tom dvojicom napadača i vidio je da su sjeli i odvezli se s automobilom marke Dacia Sandero reg. oznake [registarska oznaka], broja kojeg se u vrijeme svjedočenja više nije mogao sjetiti. Međutim, po prijavi tog istog svjedoka policija je zabilježila registarski broj vozila u koji su napadači sjeli i isti glasi: [registarska oznaka], za koje vozilo je kasnije utvrđeno da pripada majci okrivljenika te da se okrivljenik u inkriminirano vrijeme koristio njime.

9. Nadalje, točni su navodi žalbe da u automobilu kojim je upravljao okrivljenik, policijski službenici nisu pronašli oružje kojim je počinjen napad na oštećenika te da okrivljenik nije bio pod utjecajem alkohola. Svjedok LE potvrdio je da je okrivljenik večer proveo kod njega, kao što je to okrivljenik i tvrdio te se naglašava da okrivljenik nije ni kazneno osuđivan ni prekršajno kažnjavan.

10. U konkretnom slučaju krivnja okrivljenika ustanovljena je utvrđenim indicijama koje čine jedan zatvoreni krug. Naime, od Vukovara, tj. mjesta događaja, do Bršadina, od kuda je okrivljenikov prijatelj kod kojeg je toga dana bio, ima oko 11 do 12 km te je navedenu udaljenost okrivljenik automobilom mogao prevaliti za oko 10 do 12 minuta i krenuti prema svome domu. Dakle, vremenski je moguće da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio na licu mjesta.

11. Osim toga, navedene večeri se nitko osim okrivljenika nije služio automobilom njegove majke, a svjedok je potvrdio da je dvojicu napadača na oštećenika vidio kako ulaze upravo u predmetni automobil. Napad oštećenika od strane dvije muške osobe i njihovo sjedanje u vozilo snimila je i nadzorna kamera. Prema nalazu sudsko- medicinskog vještaka, od udaraca palicom i lancem (može biti i nunčakama), oštećenik je zadobio lake tjelesne ozljede pobliže opisane u izreci pobijane presude, a do težih povreda oštećenika nije došlo upravo zbog nailaska svjedoka.

12. Stoga ovaj žalbeni sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i opravdano okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju.

13. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na adekvatnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (zapriječena kazna je u trajanju od šest mjeseci do pet godina), pri čemu mu je olakotnim cijenio raniju neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, dok mu je otegotnim cijenio postupanje s izravnom namjerom i jačinu povrede zaštićenog dobra, u konkretnom slučaju života i tijela, time da mu je u odmjerenu kaznu uračunao vrijeme uhićenja. I ovaj drugostupanjski sud smatra da se odmjerenom kaznom zatvora i izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od četiri godine može postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ.

14. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da navedene otegotne okolnosti nisu otegotne, već da su bitna obilježja kaznenog djela. Naime, kazneno djelo teške tjelesne ozljede može se počiniti i s neizravnom namjerom, dakle blažim oblikom krivnje. Jačina povrede zaštićenog dobra pak pokazuje na činjenicu da KZ neka dobra, u ovom slučaju život i tijelo, štiti više, u odnosu na neka druga zaštićena dobra, a što se očituje kroz zapriječene kazne.

15. Vezano uz troškove žalitelj navodi da je nesporno da je u dokaznom postupku provedeno medicinsko vještačenje, međutim da nije dokazano da je ono doista i plaćeno, dok iznos paušala smatra suviše visokim.

16. Na navedeno valja odgovoriti da troškove vještaćenja predujmljuje tijelo koje vještačenje naloži (državno odvjetništvo ili sud), a na kraju postupka se odlučuje tko će troškove vještačenja u konačnici platiti. Dakle, ne mora se okrivljeniku dokazivati da su troškovi vještačenja plaćeni, jer vještak troškove traži i naplaćuje od tijela koje mu je naložilo vještačenje. Troškove vještačenja okrivljenik je dužan uplatiti u državni proračun, isto kao i troškove paušala koji su odmjereni u skladu s osobnim prilikama okrivljenika i trajanjem ovog kaznenog postupka.

17. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika ŠE nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic