REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-524/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja stvari tužitelja 1. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Matei Burazin Lončar, odvjetnici iz Imotskog, Kralja Zvonimira 54, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, Petra Krešimira IV br. 2, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. studenog 2025, dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji 1. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnici i to svaki za ½ nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u pov od 18575 m2, prikazane u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Gorana Kukavice, od 14. listopada 2025.godine, slovima A-B-C-D-E-F-G-H- A, koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove odluke, a koja će nekretnina nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformiranu oznaku, pa su stoga tužitelji ovlašteni zatražiti i ishoditi uknjižbu vlasništva ove nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom 15. svibnja 2025., tužitelji su naveli da su suvlasnici i suposjednici i to svaki za ½ nekretnine zvane „Zeljak vrta„ označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 18575 m2, prikazane na skici vještaka za geodeziju Gorana Kukavice, od 25.ožujka 2025.godine, slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A. Tužitelji navode da su predmetnu nekretninu stekli temeljem nasljedstva iza svojih prednika i to iza smrti svog oca sada pok. ŽĆ. Naglašavaju da su upisani u posjedu nad predmetnom nekretninom i to za dvostruko veću površinu u odnosu na koju isti ovim zahtjevom zahtijevaju da se deklariraju suvlasnicima nad predmetnom nekretninom. Nadalje navode da je predmetna nekretnina od davnina u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegovih prednika i to zasigurno više od 150 godina, te ih nitko nikada nije ometao u njihovom izvanknjižnom vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine, čime smatraju da su tužitelji u konačnosti istu stekli temeljem dosjelosti. Nadalje ističu da je predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska i pored činjenice što ista nikada nije bila u vlasništvu Republike Hrvatske, već je ista od davnina u vlasništvu i posjedu prednika tužitelja, a sada tužitelja. Tužitelji su se obratili tuženoj, a sve sukladno čl.186 a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), ali ih je tužena odbila sa zahtjevom za mirno rješenja spora. Tužitelji smatra ju da imaju pravni interes za sređivanjem zemljišnoknjižnog stanja, pa predlažu da sud nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza donese presudu kojom se utvrđuje se da su tužitelji 1. SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnici i to svaki za ½ nekretnine zvane „Zeljak vrta„ označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u pov. od 18575 m2, prikazane na skici vještaka za geodeziju Gorana Kukavica, od 25.3.2025.godine, slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A ,koja skica čini sastavni dio ove odluke, a koja će nekretnina nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformiranu oznaku, pa je stoga tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu vlasništva ove nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 52-53 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra da neovisno o činjenici što tužitelji s obzirom na zemljišnoknjižni vlasnički upis tuženika nisu mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine iz osnova nasljeđivanja, tužitelji u tužbi ne navode i ničim ne dokazuju pravno relevantne činjenice i to, kada je njihov prednik/otac stupio u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda u trenutku stupanja prednika u posjed, kako se koristila predmetna nekretnina, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme koje je moglo rezultirati stjecanjem vlasničkog prava tužitelja na izvornoj osnovi, dosjelošću, kako to nedokazano tvrde tužitelji pa kako tužitelji nisu dokazali naprijed navedene činjenice i ispunjenje pretpostavki za stjecanjem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem dosjelosti, tuženik osporava tužbene navode i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja 1 i 2. je osnovan.

5. Predmet spora je nekretnina ukupne površine 18575 m2, d. č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prikazane u nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Gorana Kukavice, od 14.. listopada.2025.godine, nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Gorana Kukavice, od 14.. listopada.2025.godine, slovima A-B- C-D-E-F-G-H-A, koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove odluke.

6. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao: dostavljenu skicu lica mjesta, z.k.izvadak za predmetnu nekretninu, Prijepis posjedovnog lista, skicu lica mjesta od 25.3. 2025, Rješenje o nasljeđivanu posl. br. O- 2406/2016 UPP/OS-83/16 od 23. svibnja 2017, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Gorana Kukavice, saslušani su svjedoci GĆ, DĆ, ČĆ i VĆ, pročitan je i pregledan nalaz i mišljenje vještaka za geodeziju Gorana Kukavice, od 14. listopada.2025., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju (listovi 48-50 spisa), dopis ODO-a.

7. U ovom predmetu je sporno jesu li tužitelji zaista stvarni vlasnici dijela predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

8. Prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju Gorana Kukavice, od 14. listopada 2025. predmet postupka je šumovito zemljište u [adresa], a koje zemljište se nalazi neposredno uz asfaltnu cestu (Ul. Imotskih iseljenika) koja vodi od juga prema zaseoku Grabovci, a koji je 1 km metara sjevernije od predmetne nekretnine. Opis granica prema navedenom nalazu i mišljenju: sa sjevera: A-B-C-D (PRILOG 1) – novopostavljene međašne oznake, suhozid (nije dio predmetne nekretnine), sa istoka: D-E (PRILOG 1) – suhozid (nije dio predmetne nekretnine), sa juga: E-F-G-H (PRILOG 1) suhozid (nije dio predmetne nekretnine), sa zapada: H-A (PRILOG 1) novopostavljene međašne oznake postavljene uz poštivanje zaštitnog pojasa ceste (1.5 m od ruba kolnika), odnosno A-B-C- D-E-F-G-H-A kao dio č. zem [katastarska čestica] površine 18575 m2.

9. Punomoćnik tužitelja je tijekom postupka zbog omaške u pisanju ispravio osobna imena tužitelja 1., i 2. tako da isti sada glase kao u izreci i uvodu ove presude. Stranke nisu imale primjedbi na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka Gorana Kukavice.

10. Saslušani svjedoci (listovi 60-64 spisa) u svojim iskazima u bitnome istovjetno iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja 1. i 2. da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samih tužitelja 1. i 2. Svjedok GĆ naveo je obzirom da je sam rođen 1960. punih 60 godina pamti da je predmetna nekretnina vlasništvo rođaka S oca ŽĆ, a da je ŽĆ otac tužitelja UĆ i SĆ. Navedeno mu je poznato on je predmetna nekretnina parcela do njegove (mejašnik s istočne strane). Navodi i da njegov pradjed i pradjed tužitelja SĆ su bili braća te je tužiteljima pripala ova parcela. Na toj parceli su palili klačine za zidati kuću, te napravili vrt koji se zvao Zeljak. Istakao je i da su uvijek imali taj vrt i šumu okolo. Kad je umro ŽĆ navodi da su nekretninu naslijedili SĆ i UĆ i da nikada nije bilo spora oko toga. Ističe da je nekretnina bila ograđena suhozidom, čega se sjeća iz djetinjstva, kao i da tužitelje, koliko mu je poznato, nitko od državnih vlasti ili npr. lugara nije ometao u korištenju nekretnine. Isto tako ,osvrnuo se i na starost suhozida, kao i korištenje predmetne nekretnine koja se koristila za sječu, za ispašu stoke i vrt se obrađivao. Naveo je da je u tom području sve je podijeljeno i zna se što je čije. Navodi i da je U, djeda tužitelja kojeg je viđao na nekretnini rođen 1888. godine.

11. Istovjetno, u bitnom, iskazuje i svjedok DĆ koji se svega sjeća još dok je bio dijete. Navodi da se gore čuvala stoka, te da je bila je ograda upravo gdje je obitelj tužitelja palila klak, kresala grm, znalo se da je njihovo po međama jer je je bilo odvojeno nešto kulicama, nešto suhozidima. Sjeća se oca ŽĆ i djeda Ž tužitelja pod 1 koji su tu dolazili. Smatra da su uvijek polagali pravo na to. Isto tako, RĆ, navodi da je rođen u [adresa], zračne linije cca 500 m od predmetne nekretnine, odnosno da je tu cijeli život. Njegova nekretnina graniči s nekretninom tužitelja. Navodi da se uvijek govorilo da je to Ćipurino i li G, kako su zvali S, da se znalo se točno što je čije, da se koristilo kao pašnjak, sjekla se šuma za ogrjev, koristilo se za klačine, krečanu. Taj cijeli predio zove se Prika Ljut, a ta nekretnina Bačetuša. Nikada nije bilo sporno da je od tužitelja, ako nije bilo ograđeno zidom postoje kamene kule, tako da se i po tome znalo što je čije, a konkretno i što je njihovo. Navodi i da se vrt na predmetnoj nekretnini zvao Zeljak vrt. VĆ, navodi da je sam živio gore do 1971. te da od malih nogu zna da je to od tužitelja. Kad je imao 14 godina od tud je tužiteljevom djedu D, kojeg su zvali Č gonio kresani lješnjak. Navodi da je na nekretnini viđao i ŽĆ, Stipanovog sina da koristi nekretninu te da nikada nije bilo spora oko te nekretnine. Sve navedeno u skladu je s iskazom saslušanog tužitelja pod 1. SĆ koji je naveo da su on i njegov brat tužitelj pod 2. predmetnu nekretninu brat dobili u nasljedstvo od svog oca ŽĆ koji je istu dobio u nasljedstvu od svog oca S. Za djeda Ž negdje piše V, negdje U, a zvali su ga većinom R, a nekad i H. Navodi da o tome nikada nije bilo spora te ih nitko nikada nije ometao. Istakao je i da je prije 40-ak godina je navedena nekretnina bila golet, no da je s vremenom je to zaraslo pa izgleda kao sada, ali da se uvijek znalo što je čije, bilo je odijeljeno dijelom suhozidima, a dijelom kulicama. Ističe da je njegov djed umro kad mu je bilo 5 godina. Tada se još pilila šuma. Gore se dolazilo, jer su živjeli u polju, mjesečno se dolazilo 4-5 puta, obilazilo svoje. U blizini ove nekretnine je selo Grabovci.

12. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja 1. i 2., nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja 1. i 2. od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

13. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

14. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

15. Tužitelji u tužbi tvrde da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem od svog oca ŽĆ, a ovaj od svog oca S. Uzevši u obzir iskaze predmetnih svjedoka i pregledavajući dokumentaciju u spisu u prvom redu rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽĆ, kao i prijepise posjedovnih listova, ovaj sud je zaključio da su tužitelji osobno i putem pravnih prednika uživali predmetne nekretnine više od 100 godina. Dakle, nakon provedenih dokaza, sud je utvrdio da su tužitelju stekli predmetne nekretnine na temelju dosjelosti.

16. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17

– dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

17. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

18. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

19. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

20. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

21. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, U- I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

22. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

23. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

24. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Napominje se da se ovo odnosi na predmetnu nekretninu u odnosu na koju je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica.

25. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednika oca ŽĆ, a ovaj od svog oca S. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika, a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

26. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

27. Slijedom navedenog, tužitelji 1. i 2. su postali vlasnici, odnosno stekli su vlasništvo dijela predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbi, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja 1. i 2. spram označenog tuženika te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

28. Odluka o troškovima postupka je izostala obzirom da stranke nisu popisale trošak.

Imotski, 25. studenog 2025.

SUTKINJA

Sanja Vrgoč

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke rok za žalbu teče od dana objave odluke, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužiteljima 1. i 2 po punomoćnici;

- tuženici po ODO RH, SS Makarska;

- u spis.