REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-965/2025-2

U I ME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Transport Beton Lubina d.o.o, sa sjedištem u [adresa], OIB: 87910130484, zastupanoga po punomoćnici Dolores Svitlanović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po posebnom skrbniku OD, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude poslovni broj: Povrv-3040/2022-19 od 20. svibnja 2025. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 25. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe stranaka i ukida u cijelosti presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-3040/2022-19 od 20. svibnja 2025. te se predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-12/2016 od 19. srpnja 2016. kojim je tuženiku GD naloženo isplatiti tužitelju Transport Beton Lubina d.o.o. u roku od 8 dana iznos od 3.057,93 eura zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći 15. srpnja 2016. te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (u točki I. izreke), dok je u pogledu troškova postupka odbačen zahtjev posebnog skrbnika tuženika za naknadu troškova (u točki II. izreke) a odbijen u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (u točki III. izreke).

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama ovu presudu pobijaju tužitelj (u točkama I. i III. izreke) i tuženik (u točki II. izreke).

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu prvenstveno iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je činjenično stanje za sada ostalo neutvrđeno zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda a to iz razloga što je sud neosnovano odbio saslušati stranke ugovora o cesiji Srećka Lubinu i ĐD budući da njihovo saslušanje tužitelj nije predložio samo radi dokazivanja okolnosti izvršenja cesije (tj. plaćanja naknade po cesiji) već i radi dokazivanja okolnosti kako su stranke tog ugovora postigle dogovor o produženju prvotno ugovorenog trodnevnog roka ostavljenog za uplatu navedene naknade a saslušanjem tih osoba bilo bi nedvojbeno dokazano kako je tužitelj isplatio cjelokupnu naknadu po ugovoru o cesiji te kako su stranke tog ugovora usmeno produžile prvotno ugovoreni trodnevni rok za uplatu, pri čemu se poziva i na odredbu članka 286. stavke 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima o tome kako su pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u ugovoru nije ništa rečeno ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan i da su pravovaljane i kasnije usmene pogodbe kojima se umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana. S obzirom na to da je prvostupanjski sud bio dužan izvesti predložene dokaze a tek bi izvođenjem tih dokaza činjenično stanje bilo nedvojbeno i cjelovito utvrđeno, predlaže ukidanje prvostupanjske presude u točkama I. i III. izreke i vraćanje predmeta na ponovno suđenje istome sudu prvoga stupnja te postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 512,50 eura (312,50 eura kao odvjetničku nagradu za sastavljanje žalbe, porezum na dodanu vrijednost po stopi od 25% i pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 eura).

2.2. Tuženik je podnio očitovanje na tužiteljevu žalbu poričući sve navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu te postavlja zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura – za sastavljanje žalbe te pristojbe prema odluci suda.

2.3. Po posebnom je skrbniku tuženik podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava naglašavajući kako je zahtjev za naknadu troškova postupka podnio tuženik i to pravodobno i određeno tako da je sud bio dužan odlučiti o tom zahtjevu pa izreku smatra protivnom ispravama i zapisnicima u spisu čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

3.1. Kako parnični trošak pripada tuženiku kao stranci a u pogledu glavne stvari je tužitelj izgubio spor, smatra da tuženiku pripadaju svi zatraženi troškovi postupka pa predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja dosuđenjem parničnih troškova u cijelosti te troškova žalbe u iznosu od 250,00 eura a sve s pripadajućim zateznim kamatama a podredno ukidanje tog rješenja i vraćanje predmeta istome sudu prvoga stupnja na ponovan postupak.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja Transport Beton Lubina d.o.o. sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika GD iz [adresa] za isplatu iznosa od 3.057,93 eura (23.040,00 kuna) sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2016. do isplate, odnosno odlučivanje o osnovanosti tuženikovih prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik a kojim je rješenjem od 19. srpnja 2016. tuženiku naloženo namiriti tužitelju tu tražbinu.

6. Prvostupanjskom je presudom ukinut platni nalog u cijelosti i odbijen tužbeni zahtjev jer je prvostupanjski sud ocijenio kako tužitelj nije dokazao da je novi vjerovnik s obzirom na to da svoju legitimaciju temelji na Ugovoru o ustupanju potraživanja (cesiji) od 8. srpnja 2016. koji je sklopio s odvjetnicom ĐD kao cedentom ali je taj ugovor sklopljen pod uvjetima koji nisu ispunjeni – tim se ugovorom naime tužitelj obvezao platiti na račun cedenta iznos od 23.040,00 kuna u roku od tri dana od dana potpisivanja ugovora i dostave skena takvog potpisanog ugovora cesionaru putem e- maila a cedent će mu u roku od jednog radnog dana izdati pisanu potvrdu da je zaprimio ta novčana sredstva i poslati je putem e-maila, dok će se u suprotnom smatrati da ugovor nije ni sklopljen odnosno da nije ni nastao, a tužitelj je nesporno isplatu izvršio s jednim danom zakašnjenja te u spis nije dostavio potvrdu cedenta da je zaprimio ta sredstva.

6.1. Iako je tužitelj predlagao saslušanje svoga zastupnika po zakonu Srećka Lubine i odvjetnice SD kao svjedoka, prvostupanjski sud smatra kako se njihovim saslušanjem ne bi mogla utvrditi činjenica prijenosa sredstava u roku određenim Ugovorom, već da se to može utvrditi samo potvrdom banke iz koje je već razvidno kada je prijenos izvršen a izvršen je 12. srpnja 2016. (s jednim danom zakašnjenja).

6.2. Prvostupanjskom je presudom ujedno odbačen zahtjev tuženikova posebnog skrbnika za naknadu troškova zastupanja, s obrazloženjem kako odlučivanje o tom zahtjevu, kao i isplata naknade, spada u nadležnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad primjenom članaka 263. i 264. Obiteljskog zakona.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, sve u vezi s člankom 445.a ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio tužiteljevu žalbu osnovanom jer je zbog nepotpunog materijalnopravnog pristupa prvostupanjskog suda u prosuđivanju ovoga spora činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno a osnovana je i žalba tuženikova posebnog skrbnika protiv odluke kojom je odbačen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

9. Ostvaren je međutim, kao što je već navedeno, žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. U konkretnom se slučaju naime tužitelj legitimira kao novi vjerovnik tvrdeći da je sa starim tuženikovim vjerovnikom odvjetnicom ĐD sklopio ugovor o ustupanju tražbine i da je starom vjerovniku isplatio iznos od 23.040,00 kuna koliko i potražuje od tuženika u ovoj parnici.

10.1. Tužitelj je u spis priložio Ugovor o cesiji od 8. srpnja 2016. a na pripremnom je ročištu održanom 12. rujna 2024. predložio i saslušanje odvjetnice SD kao svjedokinje, između ostalih, i na okolnost da je tražbinu ustupila- cedirala tužitelju, ali je prvostupanjski sud odbio taj dokazni prijedlog smatrajući da se ustup tražbine dokazuje ugovorom a transakcija između tužitelja i navedene svjedokinje potvrdom banke iz koje proizlazi da je tužitelj 12. srpnja 2016. uplatio na račun odvjetnice SD iznos od 23.040,00 kuna i da je to učinjeno nakon isteka roka iz Ugovora o ustupanju tražbine od 8. srpnja 2016. pa da slijedom toga taj ugovor nije ni nastao.

10.2. Prvostupanjski je sud, međutim, propustio uzeti u obzir da je ugovor o cesiji neformalni pravni posao a radi se o parničnom postupku u kojemu stranke mogu iznositi činjenice i predlagati dokaze do zaključenja prethodnog postupka pa da je tako i tužitelj u tom stadiju postupka mogao predlagati dokaze iz kojih bi se mogla utvrditi njegova stvarna legitimacija a iskaz bi osobe za koju tvrdi da mu je ustupila tražbinu i kojoj je on platio odgovarajući iznos, makar i s danom zakašnjenja u odnosu na rok koji proizlazi iz isprave od 8. srpnja 2016., zasigurno bio vjerodostojan dokaz o tome je li došlo do ustupanja tražbine ili nije, tim više što tuženik i ne tvrdi da je odvjetnica ĐD pokrenula protiv njega neki postupak za ostvarenje te tražbine ili da mu je otpustila dug.

11. Prvostupanjsku je presudu stoga valjalo ukinuti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i vratiti predmet istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje u kojemu će prvostupanjski sud saslušati svjedokinju ĐD čije je saslušanje tužitelj predložio prije zaključenja prethodnog postupka kako bi se moglo utvrditi ima li tužitelj stvarnu legitimaciju u ovom sporu te provesti i druge predložene dokaze pa nakon toga donijeti novu odluku u kojoj će odlučiti i o troškovima žalbe.

12. Ukinuta je kao nezakonita i odluka kojom je odbačen zahtjev tuženikova posebnog skrbnika za naknadu jer se ovdje radi o zahtjevu tuženika kao stranke u čije je ime posebni skrbnik postavio zahtjev za naknadu parničnih troškova pa o tom zahtjevu sud mora također odlučiti u novoj odluci, prema uspjehu u sporu, kao i o troškovima žalbe.

13. Iz navedenih je razloga, a na temelju odredaba članaka 370. i 166. stavka 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić