REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-828/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GU, vl. obrta za graditeljstvo "[obrt]" iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomomoćnik Andreja Nejak Bićanić, odvjetnik iz Karlovca, protiv tuženika IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković, Mate Burazin, Dario Banić i Tomislav Horački, odvjetnici iz Karlovca, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude poslovni broj: Povrv-33/2024-71 od 11. travnja 2025. Općinskog suda Karlovcu, u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Tužiteljeva se žalba djelomično prihvaća i u preostalom dijelu odbija kao neosnovana a tuženikova odbija u cijelosti kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda Karlovcu, poslovni broj: Povrv-33/2024-71 od 11. travnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke u cijelosti

- preinačuje u točki III. izreke i sudi tako da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca poslovni broj: Ovrv- 230/2019 od 20. ožujka 2019. održava na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 63,30 eura sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 3.144,70 eura sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2019. do isplate – platni nalog ukida i odbija tužbeni zahtjev;

- preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke prvostupanjske presude pa o troškovima prvostupanjskog postupka odlučuje tako što se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.884,89 eura sa zateznim kamatama od 11. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se tuženikov i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbe.

III. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 544,75 eura pa se i u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca poslovni broj: Ovrv-230/2019 od 20. ožujka 2019.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca poslovni broj: Ovrv-230/2019 od 20. ožujka 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku IU iz [adresa] namiriti ovrhovoditelju GU vlasniku obrta za graditeljstvo "GU", sa sjedištem u [adresa] tražbinu u iznosu od 5.123,09 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja 2019. do isplate po određenim stopama, u roku od 8 dana te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju i prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.731,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2025. do isplate, također u roku od osam dana, dok je u preostalom dijelu (bez navođenja iznosa) ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbijen tužbeni zahtjev.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju tuženik i tužitelji.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga i zbog odluke o troškovima postupka smatrajući da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) koji se sastoji u tome što je u točki III. izreke navedeno kako se ukida platni nalog u ostalom dijelu, bez navođenja točno za koji iznos je platni nalog ukinut. Posebno ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da tužitelj svojim podneskom od 25. studenog 2024. nije preinačio tužbu, sve s obzirom na to da je vjerodostojna isprava na kojoj je utemeljeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika tužiteljev račun broj: 22/2018 od 17. prosinca 2018. u kojoj su nabrojani radovi za koje tužitelj tvrdi da je izveo na kući tuženika pa se prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica trebalo toga držati a ne izlaziti izvan granica platnog naloga odnosno vjerodostojne isprave a što je tužitelj preinakom tužbenog zahtjeva i želio postići. Isključuje i kako tim podneskom tužitelj potražuje veći novčani iznos iz različite činjenične osnove. I dalje tvrdi da je tužitelju osim 40.000,00 kuna preko računa platio i na ruke dva puta po iznos od 20.000,00 kuna te to tvrdi i dokazuje od samog početka ovog dugotrajnog parničnog postupka.

2.2. Posebno pobija odluku o troškovima postupka iz razloga što smatra da mu je prvostupanjski sud trebao priznati i troškove sastava podnesaka od 12. i 27. travnja 2021. te 18. ožujka, 9. travnja i 6. svibnja 2024. jer su svi ti podnesci sačinjeni ili po pozivu ili su sadržavali dokazne prijedloge ili očitovanja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

2.3. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i nalaganjem da mu tužitelj naknadi parnične troškove te troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 eura sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 78,13 eura te sudske pristojbe u iznosu od 97,38 eura i sve sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, a podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca.

2.4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP a prvostupanjsku presudu pobija iz razloga što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iznos poreza na dodanu vrijednost s obzirom na to da postoji izvjesno kako je tužitelj na iznos od 5.308,91 eura/40.000,00 kuna koji je tuženik uplatio na njegov poslovni račun, morao prijaviti i platiti porez na dodanu vrijednost, kao što će morati prijaviti i platiti taj porez na razliku koju će tuženik po pravomoćnoj presudi uplatiti na njegov poslovni račun pa je potpuno proizvoljno i nezakonito prvostupanjski sud postupio odbivši tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 2.728,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost.

2.5. Posebno ističe kako je prvostupanjski sud proizvoljno utvrdio tuženikov doprinos u izvođenju radova budući da tijekom postupka nije dokazano koliko je dana tuženik pomagao tužitelju u izvršenju ugovorenih radova odnosno tuženik na tu okolnost nije dostavio bilo što iz čega bi proizlazilo da je doista koristio godišnji odmor ni koliko dana.

2.6. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i u pogledu troškova postupka jer njegov uspjeh iznosi više a neosnovano je odbio i zahtjev da mu tuženik naknadi trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 169,01 eura i trošak dostave u iznosu od 4,98 eura jer je opće poznato kako javni bilježnik ne izdaje rješenje o ovrsi ni poduzima bilo koju radnju pa tako ni dostavu pismena stranaka ukoliko ovrhovoditelj prethodno ne podmiri navedene troškove. U pogledu troškova prigovora ističe i da su njegovi podnesci od 12. travnja 2024. i 7. ožujka 2025. uslijedili na traženje prvostupanjskog suda pa je zbog toga nejasno i neosnovano navođenje prvostupanjskog suda kako su stranke svoje očitovanje i priloge mogle dostaviti u odgovoru na prijedlog a ne neposredno prije rasprave, jer to naprosto nije bio slučaj tijekom ovog postupka. Nadalje smatra da je sud bez obrazloženja odbio njegov zahtjev za naknadu troškova i izbivanja punomoćnika iz pisarnice za vrijeme putovanja kao i stvarne troškove te naknade za prijevoz koja naknada je zatražena samo u svezi održanih očevida na licu mjesta.

2.7. Žali se i u pogledu priznatih troškova vještačenja jer je tužitelj uplatio predujam u iznosu od 464,53 eura/3.500,00 kuna pa nije jasno zašto mu je sud priznao samo trošak u iznosu od 272,63 eura. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda odnosno da tu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, ali pred drugim sucem. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 385,21 eura.

3. Nisu podneseni odgovori na žalbe.

4. Tuženikova žalba nije osnovana a tužiteljeva jest djelomično.

5. Predmet je spora još zahtjev tužitelja kao izvođača radova adaptacije krovišta i stana u potkrovlju kuće u [adresa], protiv tuženika kao naručitelja tih radova za isplatu iznosa od 8.331,09 eura sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2019. do isplate, odnosno odlučivanje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić poslovni broj: Ovrv-230/2019 od 20. ožujka 2019.

5.1. Tužitelj temelji svoj zahtjev na tvrdnji da je za tuženika izveo građevinske radove i da mu je tuženik platio samo 40.000,00 kuna pa mu još duguje iznos od 8.331,09 eura, s tim što je prijedlog za ovrhu podnio na temelju računa br.22/2018 od 17. prosinca 2018. koji ne obuhvaća sve radove na krovištu već točno određene radove.

6. Prvostupanjskom je presudom platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 66.875,00 kuna (8.875,84 eura) održan na snazi samo djelomično - za iznos od 5.123,09 eura a u preostalom dijelu ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev.

6.1. Ovakvu je odluku prvostupanjski sud utemeljio na činjeničnim utvrđenjima koja se odnose na vrijednost svih izvedenih radova i utrošenog materijala (za radove na krovištu i radove iz računa br.22/2018), na iznos koji je tuženik platio tužitelju (40.000,00 kuna/5.308,91 eura) i na iznos vrijednosti rada samog tuženika (480,00 eura), s tim što nije uzeo u obzir porez na dodanu vrijednost (po stopi od 25%) smatrajući da su stranke ugovorile radove bez poreza na dodanu vrijednost.

6.2. Ukupnu je cijenu za sve izvedene radove uključujući i porez na dodanu vrijednost prvostupanjski sud utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka iz tvrtke Kanova d.o.o. a ona iznosi 13.640,00 eura koji je iznos umanjen za 5.308,91 euro/40.000,00 kuna koliko je tuženik već platio i iznos od 480,00 eura (za tuženikov rad) te porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% pa je tako ostao iznos od 5.123,09 eura koji je još, po ocjeni prvostupanjskog suda, tuženik dužan platiti tužitelju na ime svih izvedenih radova.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 445.a ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako je tužiteljeva žalba u manjem dijelu osnovana a tuženikova neosnovana u cijelosti.

8. S obzirom na to da je tuženik u žalbi naznačio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud doista utvrdio postojanje te bitne povrede koja se odnosi na oblik i razumljivost izreke presude koja mora biti određena i u pogledu odbijenog dijela zahtjeva, ali s obzirom na nepostojanje drugih bitnih povreda odredaba ZPP na koje se pazi po službenoj dužnosti i na potrebu da se o žalbama odluči primjenom članka 373.a navedena će bitna povreda biti sanirana primjenom te zakonske odredbe kako je u njoj i propisano.

9. U konkretnom je slučaju postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa br. 22/2018 od 17. prosinca 2018. koji ne obuhvaća sve radove na krovištu kuće a nesporno je da je tuženik za radove koji nisu obuhvaćeni računom uplatio na žiro račun tuženika iznos od 40.000,00 kuna u ožujku 2018., s tim što je tuženik tvrdio da mu je u ožujku i srpnju te godine isplatio na ruke i dodatni iznos od 40.000,00 kuna te da je time isplatio sve radove uključujući i one iz računa br. 22/2018 od 17. prosinca 2018. kao i da su u tom računu navedene previsoke cijene.

9.1. Tuženik je tvrdio i kako za krovište nije utrošeno više od 30.000,00 kuna što bi značilo da je i u tom smislu platio barem dio cijene ostalih radova pa je to, u situaciji kada je prvostupanjski sud prethodnom presudom odbio tužiteljev zahtjev u cijelosti a tu je presudu svakako trebalo ukinuti, u ukidnoj odluci ovoga drugostupanjskog suda istaknuto kao problem činjenične naravi koji treba razjasniti u ponovnom postupku, ali to ne znači da je u ovom postupku tužitelj mogao postavljati i zahtjev za plaćanje radova koji nisu obuhvaćeni u računu kao vjerodostojnoj ispravi jer bi to doista bila nedopuštena intervencija tužitelja u platni nalog.

9.2. Tužitelj ipak kvantitativno nije tražio više nego što je sadržano u platnom nalogu sadržanom u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa u suštini ni prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev niti uvažio preinačenje tužbe osim što je propustio utvrditi povlačenje tužbe za iznos od 544,75 eura ali se i to može sanirati u drugostupanjskoj odluci.

10. Iz stanja se spisa mogu utvrditi sve odlučne činjenice od kojih su neke i nesporne pa se ovaj drugostupanjski sud poslužio ovlaštenjem iz članka 373.a na temelju kojega je prvostupanjsku presudu potvrdio u dosuđujućem dijelu i djelomično preinačio u odbijajućem i potvrdio u preostalom odbijajućem dijelu a rješenjem ukinuo platni nalog za tražbinu u iznosu od 544,75 eura.

11. U prvostupanjskom su postupku provedena građevinska vještačenja iz kojih se mogu utvrditi vrijednosti svih radova i radova prema računu na temelju kojega je tužitelj pokrenuo ovršni postupak (dalje: račun 22/2018) sve kako bi se utvrdila vrijednost radova koje je izveo tužitelj kao izvođač na temelju usmenog ugovora o građenju sklopljenog s tuženikom kao naručiteljem početkom 2018. godine, koji ugovor je i ispunjen jer tužitelj je izveo radove koje je tuženik i preuzeo pa je u obvezi isplatiti tužitelju i odgovarajuću cijenu (članak 620. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).

11.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka iz tvrtke Kanova d.o.o. proizlazi vrijednost radova koji nisu naznačeni u računu br. 22/2018 i ti radovi ne mogu biti neposredan predmet ovoga spora ali su bitni za utvrđenje je li isplatom iznosa od 40.000,00 kuna tuženik preplatio te radove.

11.1.1. Navedenim je vještačenjem međutim utvrđeno kako vrijednost tih radova, uključujući i vrijednost materijala iznosi nešto više od 40.000,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost i bez stavki koje se odnose na skelu te dobavu i montažu limarskih elemenata krova (800,00 eura i 1.050,00 eura) koji su naznačeni u računu br. 22/2018.

12. Visina je radova na krovištu koji radovi nisu obuhvaćeni u računu br. 22/2018 stoga odlučna samo za utvrđenje je li ona manja od 40.000,00 kuna koliko je tuženik nesporno platio tužitelju i tvrdio da ta vrijednost iznosi 30.000,00 kuna a očito je i tužitelj smatrao da su mu ti radovi plaćeni kad ih nije naznačio u navedenom računu na temelju kojega je pokrenuo ovršni postupak.

13. Neposredan su predmet spora stoga radovi naznačeni u računu br. 22/2018 od 17. prosinca 2018. pa je trebalo utvrditi jesu li ti radovi izvršeni i koliko iznosi njihova vrijednost uključujući i vrijednost materijala koji je nesporno financirao tužitelj.

13.1. U tu su svrhu u ovom predmetu provedena dva vještačenja od kojih drugo nije ni bilo neophodno za utvrđivanje vrijednosti radova naznačenih u računu ali je njime utvrđena vrijednost radova (i materijala) u ukupnom iznosu od 4.680,00 eura (uključujući i troškove skele u iznosu od 800,00 eura i troškove limarskih elemenata krova u iznosu od 1.050,00 eura kako je to tužitelj i zatražio u konačnom zahtjevu – stranice 218 i 219 spisa) što zajedno s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25% iznosi 5.850,00 eura.

13.2. Navedeni iznos treba umanjiti za iznos od 663,61 eura/5.000,00 kuna s obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik barem pet dana pomagao tužitelju koji je i sam kao parnična stranka naveo kako tuženiku po toj osnovi priznaje 5.000,00 kuna (list 79 spisa), tako da je tuženik dužan namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 5.186,39 eura.

14. Kako je prvostupanjskom presudom platni nalog održan na snazi za tražbinu tužitelja u iznosu od 5.123,09 eura tužiteljevu je žalbu valjalo u manjemu dijelu prihvatiti pa održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i za iznos od 63,30 eura a u preostalom dijelu – za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 3.144,70 eura – ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev, dok je rješenjem uslijed povlačenja tužbe platni nalog valjalo ukinuti u pogledu tražbine u iznosu od 544,75 eura.

15. Kao što je već navedeno, tuženikova žalba nije osnovana jer iz stanja predmeta proizlazi da vrijednost radova na krovištu koji su izvedeni a nisu navedeni u računu 22/2018 nije manja od 40.000,00 kuna koliko je tuženik nesporno isplatio na tuženikov žiro račun.

15.1. Iako u poslovanju izvođača građevinskih radova nije neuobičajeno da plaćanje zahtijevaju i "na ruke" a ne preko računa na koji način smanjuju cijenu radova koju mora platiti naručitelj jer se na taj način izbjegava obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, tuženik nije dokazao da je na taj način tužitelju platio dodatni iznos od 40.000,00 kuna.

15.1.1. Točno je doduše da je tuženik u ožujku 2018. podigao sa svoga računa iznos od 20.000,00 kuna i u srpnju 2018. iznos od 29.500,00 kuna te da su njegova supruga i sestra potvrdile da je tuženiku dao na ruke po 20.000,00 kuna u dva navrata, ali tuženik i sam priznaje da je to bilo i vrijeme priprema za svadbu na kojoj je bilo 105 uzvanika iako tvrdi da su od darova pokrili troškove svadbe i još im je ostalo desetak tisuća kuna, kao i da su u opremanje stana utrošili oko 50.000,00 kuna a namjenski je kredit dobio u iznosu od 115.000,00 kuna pa je u nedostatku potvrde koju bi potpisao tužitelj u okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako tuženik nije dokazao da je tužitelju platio i daljnji iznos od 40.000,00 kuna.

16. Preinačena je i odluka o troškovima postupka iako je prvostupanjski sud pravilno priznao tužiteljeve troškove zastupanja po punomoćniku – odvjetniku (punu nagradu za sastavljanje prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 eura te i četiriju obrazloženih podnesaka i zastupanja na sedam ročišta po 200,00 eura i 50% nagrade za dva ročišta) i za sastav prethodne žalbe 250,00 eura kojemu iznosu treba pribrojiti i plaćene pristojbe za prethodnu prvostupanjsku presudu i žalbu (dva puta po 135,21 eura), ali mu pripadaju i troškovi javnobilježničke nagrade u iznosu od 169,01 eura (1.273,44 kune) što iznosi ukupno 3.222,15 eura.

16.1. Stranke su djelomično uspjele u sporu pa je trebalo primijeniti odredbu članka 154. stavka 2. ZPP i utvrditi uspjeh svake stranke i troškove dosuditi onoj stranci čiji je uspjeh veći a to je u konkretnom slučaju tužitelj koji je kvantitativno uspio u 58,43% a kvalitativno (u pogledu osnove) 80% pa njegov uspjeh iznosi 69,21% [(58,43 više 80) dijeljeno 2 jednako 138,43 dijeljeno dva jednako 69,21%] a tuženikov slijedom toga 30,79% (100 manje 69,21%) tako da tužitelj ima pravo na naknadu 38,42% (69,21 manje 30,79) svojih troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku te javnobilježničke nagrade i sudskih pristojbi pa mu je tuženik dužan naknaditi te troškove u iznosu od 1.237,95 eura i troškove vještačenja po vještaku iz tvrtke Kanova d.o.o. u punom iznosu od 646,94 eura ili ukupno 1.884,89 eura.

16.2. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova vještačenja po vještaku Nevenki Sabljak jer je nepotrebno predložio vještačenje po novom vještaku na iste okolnosti s obzirom na to da je novi vještak trebao utvrditi samo vrijednost radova na krovištu koji nisu obuhvaćeni računom br. 22/2018.

17. U preostalom su dijelu neosnovani tužiteljevi žalbeni prigovori u pogledu troškova postupka jer je prvostupanjski sud priznao sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok visinu troškova putovanja i cestarine nije dokazao.

18. Tužitelj je uspio sa žalbom u neznatnom dijelu (za iznos od 63,30 eura u odnosu na iznos od 3.689,45 eura) pa nema pravo na naknadu troškova žalbe a ni tuženik čija je žalba u cijelosti odbijena kao neosnovana.

19. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 373.a i 166. stavaka 1. i 2. sve u vezi s člankom 445.a ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić