REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-517/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MD iz [adresa], ogranak 41, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po Hreljac Marku, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika 1. Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, sa sjedištem u [adresa], A-8341 [adresa], Republika Austrija, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu, pod brojem 67767h, OIB: 25376204437 i 2. Verbriefung & Co. d.o.o. Zagreb, Hribarov prilaz br. 6a, OIB: 50053576872, oba zastupana po punomoćniku ŽD i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Remenar&Remenar iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja uknjiženog založnog prava, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-269/2023-23 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljica TD i MD kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-269/2023-23 od 11. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troška ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi 1. tužiteljice TD i 2. tužiteljice MD, koji glase:

"I.) Utvrđuje se da su ništetne slijedeće isprave:

Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 533.729, na iznos od 100.000,00 eura, koji je osiguran ispravom (očitovanjem) o zasnivanju založnog prava ovjerenom (solemniziranom) po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca, Ivana Gorana Kovačića br. 6, pod poslovnim brojem: OU-559/07-2 od 05. studenog 2007.g., te se utvrđuje da su isti bez učinka.

II.) Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Pula, Općinskog suda u Puli, da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, izvrši uknjižbu brisanja tereta upisanih pod poslovnim brojem Z-20532/2007, temeljem Ugovora o kreditu i isprave (očitovanja) o zasnivanju založnog prava, navedenih u točci I.) ove presude, i to nad nekretninom upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to, čkbr. [katastarska čestica], šuma, kuća, dvorište sa 801 m2. III.) Nalaže se I.-tuženiku RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK eGen, sa sjedištem u [adresa], Republika Austrija, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Grazu, pod brojem 67767h, OIB: 25376204437 i II. - tuženiku VERBRIEFUNG & Co. d.o.o. Zagreb, Hribarov prilaz br. 6a, OIB: 50053576872, da tužiteljicama TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MD iz [adresa], ogranak 41, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak prema određenju suda, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljicama da tuženicima naknade troškove ovog postupka u iznosu od 1.512,50 EUR, u roku od petnaest dana.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavile su tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlažu pobijanu presudu preinačiti, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti ju i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Žalba tužiteljica TD i MD je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu broj 533.729 sklopljen između tužiteljica i pok. JD ČD kao primatelja kredita i prvotuženika, kao davatelja kredita koji je osiguran očitovanjem o zasnivanju založnog prava koje je solemnizirano dana 5. studenog 2007. kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca pod poslovnim brojem: OU-559/07. Osim toga predmet spora je zahtjev tužiteljica da se izvrši uknjižba brisanja tereta upisanih pod poslovnim brojem Z-20532/2007 temeljem Ugovora o kreditu i isprave (očitovanja) o zasnivanju založnog prava na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] šuma, kuća, dvorište 801 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ZPP-a. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, na koju ukazuju žaliteljice kao ni one na koju pazi po službenoj dužnosti. Nije pogrešno primijenio materijalno pravo na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

6.1. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u razlozima presude za svoj pravni stav dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, nije nerazumljiva i nema proturječja između izreke i razloga presude, tako da nisu počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. st. 1. i članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koje se ukazuje u žalbi.

6.2. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. st.2. točka 6. ZPP-a, jasno argumentirao zašto nije potrebno provoditi ostale dokazne prijedloge, tako da nije tužiteljice onemogućio u raspravljanju. Dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke nije izveden zbog toga što tužiteljice nisu pristupile na više ročišta na kojima se taj dokaz trebao izvesti, a svoj izostanak nisu opravdale.

7. U postupku nije sporno, a proizlazi i iz dokumentacije u spisu:

- da je između prvobitnog 1. tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, [adresa], Republika Austrija, kao davatelja kredita, te ovdje tužiteljica TD i MD, a i sada pok. ČD, svih kao zajmoprimatelja/primatelja kredita, zaključen predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu Br. računa 533.729 od 20.08.2007., a kojim je JD i ovdje tužiteljicama odobren kredit u iznosu od 100.000,00 EUR, s aktivnom kamatom od 8,125% godišnje, u slučaju kašnjenja dodanom zateznom kamatom od 5% godišnje, te svim ostalim naknadama i troškovima, s rokom otplate u 180 mjesečnih paušalnih obroka po 1.016,00 EUR, počev s 20. travnja 2008. i rokom povrata kredita 20. ožujka 2023.,

- da je dana 5. studenog 2007. po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca, sačinjeno Očitovanje pod poslovnim brojem: OU-559/07-2, a iz kojeg je razvidno da je ZD, kao založni dužnik, dozvolio da se radi osiguranja potraživanja davatelja kredita iz navedenog Ugovora o jednokratnom kreditu, na cijeloj nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 479/1 šuma, kuća, dvorište od 801 m2, čiji je on bio vlasnik u cijelosti, upiše pravo zaloga (hipoteka), te ujedno ZD ovlastio davatelja kredita da temeljem ovog Očitovanja može tražiti neposrednu ovrhu na toj nekretnini, a radi naplate osiguranog potraživanja, po njegovoj dospjelosti, te da ZD, TD i MD, kao primatelji kredita, tim su Očitovanjem ovlastiti davatelja kredita da temeljem istog može tražiti neposrednu ovrhu na svoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i novčanim potraživanjima, a radi naplate svih postojećih i budućih potraživanja davatelja kredita iz dužničkog odnosa primatelja kredita po navedenom Ugovoru o jednokratnom kreditu Br. računa 533.729 od 20. kolovoza 2007.

- te da je iz priloženog Izvatka iz zemljišne knjige od 22.09.2021. razvidno je da je na temelju prednje navedenih isprava: Očitovanja od 05. studenog 2007. i Ugovora o jednokratnom kreditu od 20. kolovoza 2007., na nekretnini ČD upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. br. 479/1 šuma, kuća, dvorište od 801 m2, pod brojem Z-20532/07 dana 11.12.2007. uknjiženo založno pravo za iznos od 100.000,00 EURa-a, te ostalih uvjeta iz Ugovora, za korist davatelja kredita Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen, te da je naknadno pod brojem Z-15212/2019 dana 01.10.20019. izvršena uknjižba ustupa navedenog založnog prava, a temeljem Sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa od dana 16.09.2019. (OV-1376/2019, javni bilježnik Dr. Johannes Kügerl od 16.09.2019.) a uslijed prijenosa potraživanja sa imena ovlaštenika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, u korist novog ovlaštenika Verbriefung & Co. d.o.o., OIB: 50053576872, Hribarov prilaz 6A, Zagreb (ovdje 2. tuženika);

- da je predmetni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Austriji budući je potpisan na području Republike Austrije u mjestu St. Stefan, a činjenica što je očitovanje o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava potpisano u Čakovcu, ne znači da je riječ o pravnom poslu koji je zaključen na području Republike Hrvatske jer se prema postojećoj sudskoj praksi solemnizacija ugovora u Republici Hrvatskoj ne smatra sklapanjem pravnog posla u Republici Hrvatskoj. Navedenom solemnizacijom se dodatno osnažuje pravni odnos između dužnika i vjerovnika u Republici Hrvatskoj, kojem se omogućuje poduzimanje pravnih radnji vjerovnika radi zaštite njegovih prava u svezi eventualnog neispunjenja osnovnog pravnog posla, a to je u ovom slučaju Ugovor o jednokratnom kreditu;

- da su stranke ugovorile i primjenu austrijskog materijalnog prava;

- da tuženik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje bankarske djelatnosti na području Republike Hrvatske, a niti je imao podružnicu u Republici Hrvatskoj,

- da se radi o Ugovoru o kreditu koji je odobrila banka sa sjedištem u [adresa], Republici Austriji u okviru svog redovnog poslovanja na teritoriju Republike Austrije, gdje je predmetna obveza ugovorena i usluga pružena, pa se ne radi o osobi" neovlaštenog vjerovnika "prema definiciji iz čl. 2. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj: 72/17-dalje: Zakon o ništetnosti)

- te da Ugovor nije ništetan prema odredbama Zakona o bankama a niti Zakona o deviznom poslovanju koji su bili u primjeni u vrijeme sklapanja Ugovora, jer u njima nisu sadržane odredbe o eventualnoj ništetnosti ugovora koje bi zaključile pravne osobe koje nemaju odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj.

8. U ovom žalbenom postupku ostaje sporno da li su ništetni Ugovor o jednokratnom kreditu i očitovanje dano kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca poslovni broj OU-597/02 od 5. studenog 2007. radi osiguranja novčane tražbine, kako to smatraju tužiteljice i to temeljem odredbe iz čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO); iz razloga što tuženik nije valjano utvrdio kreditnu sposobnost tužiteljica; jer je tuženik pružao bankarske usluge na Području Republike Hrvatske putem posrednika (BD) te iz razloga što Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen na području Republike Hrvatske.

9. Stranke su ugovorile primjenu austrijskog prava na sve pravne odnose između klijenata i banke a što nije protivno odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Narodne novine 53/91, 88/01, dalje: ZRSZ), obzirom je odredbom čl. 20. točka 8. ZRSZ propisano da se na ugovore o zajmu u koje spada i ugovor o kreditu primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište zajmodavca (kreditora), a nije sporno da je to bila Austrija.

10. Navedeno znači da je ništetnost ugovora bilo moguće dokazivati samo unutar eventualnih razloga za ništetnost koje propisuje austrijsko pravo.

11. Međutim, iz činjeničnog supstrata tužbe, a za koji je sud vezan, sukladno odredbi čl. 186. ZPP, a niti tijekom postupka tužiteljice nisu ukazivale na razloge zbog kojih bi predmetni Ugovor bio ništetan u smislu normi ugovorenog prava, već kao osnovni razlog ništetnosti isticale su da je Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj, a da tuženik nije imao odobrenje nadležne institucije (HNB) za obavljanje bankarskih poslova u Republici Hrvatskoj, kao i da su Ugovor o kreditu, Očitovanje bili suprotni odredbi čl. 322. ZOO.

12. Utvrđenjem suda da je tuženik, kao austrijska kreditne ustanova davala kredit hrvatskim državljanima –fizičkim osobama na teritoriju Republike Austrije, prema ocjeni ovoga suda, neosnovani su razlozi koje su tužiteljice navodile kao razlog zbog kojeg bi ugovor bio ništetan (plasiranje kredita na područje Republike Hrvatske, bez odobrenja HNB).

13. U trenutku sklapanja pravnog posla među strankama (5. studenog 2007.) nije postojala potreba za izdavanjem odobrenja HNB za zaključenje ugovora o kreditu između banke koja ima sjedište na području Republike Austrije s državljaninom Republike Hrvatske kao korisnikom kredita, niti odobrenje da bi se na temelju takvog ugovora o kreditu zaključenog u stranoj državi moglo zasnovati založno pravo na nekretninama u vlasništvu državljana Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj, ako je nakon sklapanja ugovora o kreditu radi dodatnog osnaženja pravnog odnosa u Republici Hrvatskoj sačinjena javnobilježnička isprava kao ovršna isprava kojom se omogućuje neposredno pokretanje ovršnog postupka na založenoj nekretnini u Republici Hrvatskoj.

14. To ne proizlazi niti iz odredbi Zakona o bankama ("Narodne novine" broj: 84/02 i 114/06), niti je ta obveza postojala sve do 30. rujna 2015., kada je stupio na snagu Zakon izmjenama i dopunama Zakona potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", 102/15-dalje ZPK) a čak i da je tužiteljica dokazala da je Ugovor o kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj, jer se odredba čl. 19. j. ZPK primjenjuje na ugovore zaključena nakon stupanja na snagu te odredbe (predmetni Ugovor o kreditu je sklopljen 23. srpnja 2007.).

14.1. Ocjena je ovog suda da predmetni ugovor o kreditu ne bi bio ništetan čak i pod pretpostavkom da jest sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, jer je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana bi se i u tom slučaju odnosila samo na jednu ugovornu stranu i to tuženika, dok tužiteljima sklapanje takvog ugovora nije bilo zabranjeno. Naime, prema odredbama čl. 51. st. 1. ZB i čl. 52. st. 1. ZB, zaključenje predmetnog ugovora bilo je zabranjeno tuženiku kao kreditnoj instituciji koja nije imala odobrenje za poslove kreditiranja u Republici Hrvatskoj, dok je tužiteljima u skladu s odredbom čl. 28. st. 3. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj: 36/03, 140/05, 132/06), kao tuzemnim primateljima kredita izričito dozvoljeno sklapanje ugovora o kreditu sa stranim kreditnim institucijama.

15. U konkretnom slučaju utvrđeno da je Ugovor o jednokratnom kreditu zaključen u Republici Austriji, dok se Zakon o ništetnosti odnosio na ugovore o kreditu s međunarodnim obilježjima koji su zaključeni u Republici Hrvatskoj.

16. Osim toga, presudom suda Europske unije poslovni broj C-630/17 od 14. veljače 2019. presuđeno je da čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba tumačiti na način da mu se protivi propis državne članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojega je, među ostalima, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovni sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastankom u drugoj državi članici koja ne raspolaže odobrenjem koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak iako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

17. Naime, taj sud je zauzeo stajalište da Zakon o ništetnosti utječe na pristup gospodarskih subjekata drugih država članica tržištu uvjetujući pristup hrvatskom tržištu financijskih usluga dobivanjem odobrenja koje izdaje Hrvatska narodna banka i na taj način čini manje privlačnim pristup tom tržištu, čime se povređuje sloboda zajamčena čl. 56. UFEU-a.

18. Stoga kako da bi se neko smatrao neovlaštenim vjerovnikom u smislu odredbe čl. 2. Zakona o ništetnosti nedostaje jedan od kumulativno traženih uvjeta, a to je da tuženik nije imao potrebnu suglasnost HNB, time se sukladno gore navedenoj presudi Europskog suda tuženik ne može smatrati neovlaštenim vjerovnikom, pa stoga se u smislu odredbe čl. 1. st. 1. Zakona o ništetnosti taj zakon ne može niti primjenjivati na konkretan ugovor, a pogotovo i stoga, a na što je ukazao u Europski sud u svojoj presudi, jer se taj Zakon primjenjuje i na one ugovore koji su sklopljeni prije njegovog stupnja na snagu.

19. Ta odluka Europskog suda je donesena u vezi prethodnog pitanja koje mu je uputio sud Republike Hrvatske, te valja reći da sukladno praksi tog suda interpretativne presude djeluju erga omnes, što znači da su one pravno obvezujuće, kako za sud pred kojim se vodi postupak u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primjenjivati pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vodi pred nacionalnim sudovima i to svih država članica.

20. Pritom, a što se tiče vremenskog dosega takve interpretativne presude, njihov učinak je sukladno praksi Europskog suda retroaktivan, dakle, primjenjuje se i na pravne odnose koji su nastali i koji su bili uspostavljeni prije donošenja interpretativne presude (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev 1564/2018-2 od 9. listopada 2019.).

21. Osim toga, Zakon o ništetnosti ukinut je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 3. studenog 2020. broj U-I-3678/2017, zbog čega se odredbe tog Zakona više ne primjenjuju na području Republike Hrvatske niti se na njima mogu temeljiti sudske odluke.

22. Dakle, ne može se više smatrati da bi predmetni Ugovor o kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen s neovlaštenim vjerovnikom (kada bi se utvrdilo da bi bio sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom), pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1564/2018- 2 od 9. listopada 2019).

23. S obzirom na sve izneseno predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan jer nije protivan prisilnim propisima Republike Hrvatske (čl. 322. st. 1. ZOO) prema kojem je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenoga pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

24. Nije ništetno ni Očitovanje sastavljeno kod javnog bilježnika Branka Jakića 24. srpnja 2007., ovjereno pod brojem OU-758/07, koje je očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama suglasno mjerodavnom čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93, 29/94, 162/98 i 16/07-dalje: ZJB), u vezi sa čl. 54. ZJB. Odredbom čl. 59. st. 1. ZJB je propisano da ako nisu u pitanju poslovi iz čl. 53. ZJB (a izvjesno je da nisu), sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika.

25. Slijedom svega navedenoga, kako je utvrđeno da je Ugovor o kreditu valjan, tako je valjalo odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavim tog Ugovora, a s tim u svezi odbijen je i zahtjev za utvrđenjem ništavim Očitovanja od 24. srpnja 2007., koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji o ništetnosti Ugovora o kreditu.

26. U odnosu na dio zahtjeva kojom se traži brisanje upisanog založnog prava- hipoteke, valja reći da je općenito založno pravo akcesorne naravi, a akcesorna ili sporedna prava su takva prava čiji nastanak, prijenos ili prestanak ovisi o nastanku, prijenosu ili prestanku nekog drugog prava (glavno pravo). Dakle, založno pravo može postojati samo onda ako postoji tražbina koja je tim založnim pravom osigurana, a kako u ovom konkretnom slučaju nije utvrđeno da je Ugovor o kreditu ništetan, onda tražbina osigurana založnim pravom i dalje postoji.

27. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

28. Tužiteljicama je odbijen zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka obzirom one nisu uspjele sa svojim pravnim lijekom (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).

U Puli 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić