REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1201/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željanu Hrvatinu, odvjetniku u Rovinju, Carera 102, protiv tuženika 1. CK, pok. PK, 2. BK, pok. PK, 3. EK, pok. PK, 4. ŽK, pok. PK, 5. PK, pok. PK, i 6. ŠK, pok. PK, svih odsutnih i nepoznatog boravišta te zastupanih po privremenoj zastupnici ČKČ, odvjetnici u [adresa], te 7. Općine Žminj, Žminj, Pazinska 2G, 8. GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 9. FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude poslovni broj: P-224/2018-88 od 20. siječnja 2025., Općinskog suda u Puli-Pola, u sjednici održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Žalba se tuženika prihvaća i preinačuje prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-224/2018-88 od 20. siječnja 2025. u dijelu točke I. izreke i sudi tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama k. č. [katastarska čestica] Z kuća i kč. [katastarska čestica] oranica upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na tuženike BK, EK, ŽK, PK, ŠK i MK (sada GK), dok se u odnosu na tuženika CK rješava tako da se ukida prvostupanjska presuda i odbacuje tužba.

II. Tužiteljeva se žalba djelomično prihvaća a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-224/2018-88 od 20. siječnja 2025. u točki II. izreke:

- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u 38/72 dijela u odnosu na tuženicu Općinu Žminj u pogledu nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- ukida u preostalom dijelu točke II. izreke – u pogledu nekretnine k. č. [katastarska čestica] Z upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se predmet u tom dijelu vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

III. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka sadržana u točkama V. i VI. izreke prvostupanjske presude kojima je tuženicima 1. do 6. te tuženici GK naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove tako da se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova protiv tih tuženika.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima od 2. do 6. troškove žalbe u iznosu od 43,75 eura u roku od 15 dana.

V. O troškovima tužiteljeve žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja ČK protiv tuženika CK, BK, EK, ŽK, PK, TK, MK (sada GK) i FK te je utvrđeno da je stekao pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima tih tuženika (ukupno 29/72 dijela) na nekretninama k. č. [katastarska čestica] Z koja je u naravi kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na k. č. [katastarska čestica] koja je u naravi oranica i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na tim nekretninama u 38/72 dijela protiv tuženice Općine Žminj odbijen kao neosnovan a tužbeni zahtjev neosnovan i u dijelu kojim tužitelj zahtjeva nalaganje tuženicima da mu izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, o čemu je sve odlučeno u točkama I., i II. izreke, dok je u točkama III. do VIII. izreke odlučeno o troškovima postupka pa je najprije privremenoj zastupnici prvih šest tuženika ČKČ, odvjetnici u [adresa], odobrena naknada na ime troškova zastupanja u iznosu od 1.531,00 eura te svim tuženicima, osim Općine Žminj, naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.561,90 eura u roku od 15 dana a prvim šestero tuženicima i daljnje troškove u iznosu od 1.590,73 eura također u roku od 15 dana, dok su u preostalom dijelu odbijeni zahtjevi stranaka – tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu i zahtjev tuženice FK.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju tuženici (osim Općine Žminj) i tužitelj.

2.1. Tuženica je GK podnijela zasebnu žalbu navodeći najprije kako nije dobila poziv za raspravu koja je održana 20. siječnja 2025. te kako se ne slaže s ishodom postupka i ne želi sudjelovati u podmirenju parničnih troškova, smatrajući da je tužitelj stekao pravo vlasništva na perfidan način iako je po ostavinskoj raspravi iza njezine pok. majke OK i ustupanja njezina pok. ujaka DK suvlasnica u 4/72 dijela spornih nekretnina za koji dio je imala troškove prijepisa a sada proizlazi da je kriva što je taj dio naslijedila i dobila i da je to njoj veliki teret da se mora odreći suvlasničkog dijela i tužitelju pomoći platiti sve nastale troškove.

2.1.1. Ostali tuženici (prvih šestero) pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka prvenstveno smatrajući pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnim nekretninama samostalan i pošten, ističući kako se navodna prodavateljica predmetnih nekretnina SK prvo odrekla prava vlasništva tih nekretnina, da bi potom dva mjeseca naknadno, navodno otuđila te nekretnine dokumentom kojom tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev a pored toga u tijeku postupka nije ni dokazano da je SK bila nasljednica iza pok. ZK odnosno da je ona bila jedina njegova nasljednica. Dodaju i kako iz ugovora o prodaji od 13. veljače 1966. ni ne proizlazi da se radi upravo o nekretninama koje su predmet ovog postupka jer ugovor ne sadrži zemljišnoknjižnu oznaku nekretnine, ali, čak i da se u ugovoru točno navodi o kojima je česticama riječ, jasno je naznačeno da se prodaju samo "dio ruševina" pa nije riječ o cijelim nekretninama. Smatra i da tužitelj i njegovi prednici nisu bili pošteni posjednici pa tako ni otac tužitelja nije imao razloga vjerovati da su sporne nekretnine u vlasništvu SK s obzirom na to da se ona odrekla vlasništva tih nekretnina dva mjeseca prije sklapanja ugovora o prodaji pa je otac tužitelja bio u mogućnosti i morao provjeriti je li SK uopće upisana kao vlasnica tih nekretnina, što nije učinio pa se slijedom toga ni tužitelj ni njegov otac ne mogu smatrati poštenim posjednicima.

2.1.2. Predlažu da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine prvostupanjsku presudu a podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te postavljaju zahtjev za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 eura i sudske pristojbe na žalbu po određenju suda.

2.2.Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, smatrajući kako u rok za dosjelost treba uračunati i vrijeme posjedovanja nekretnina prije 8. listopada 1991. pa kako je on sa svojim prednicima bio u posjedu više od 50 godina – od 1966. do 2016. kada je saznao da nije upisan kao vlasnik, smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev i u odnosu na tuženicu Općinu Žminj.

2.2.1. Pobija i odluku o troškovima postupka te predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem njegove žalbe preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade parničnih troškova a podredno predlaže ukidanje te presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 312,50 eura.

3. Nisu podneseni odgovori na žalbe.

4. Žalbe su tuženika osnovane u cijelosti a tužiteljeva je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja ČK iz [adresa] protiv tuženika (upisanih kao suvlasnika nekretnina k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća kč. [katastarska čestica] u naravi oranica upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću nesmetanim i samostalnim poštenim posjedovanjem od 1966. godine kada je (13. veljače 1966.) njegov otac IK kupio te nekretnine od AK za kupoprodajnu cijenu od 76.000,00 tadašnjih dinara (starih dinara).

5.1. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji i na tvrdnji kako je k. č. [katastarska čestica] Z graničila s dvorištem i kućom u kojoj su živjeli tužiteljevi roditelji kao vlasnici a njegov je otac nakon kupnje srušio građevinu na k. č. [katastarska čestica] te izgradio gospodarski objekt koji se dijelom nalazi na toj nekretnini a dijelom na susjednoj kč. [katastarska čestica] te su obje nekretnine bile u posjedu tužiteljeva oca IK i po njegovoj smrti prešle u posjed tužitelja.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev protiv svih tuženika fizičkih osoba koji su upisani kao suvlasnici u rasponu od 2/72 do 12/72 dijela, s tim što je tuženica FK upisana u 3/72 dijela a tuženik CK u 12/72 dijela i tuženica GK u 4/72 dijela dok su svi ti ostali tuženici upisani u svaki u 2/72 dijela, s tim što je u odnosu na još tri upisana suvlasnika s udjelima od po 1/72 dijela već donesena presuda zbog ogluhe.

6.1. Tužbeni je zahtjev protiv navedenih tuženika, od kojih je prvih šestero (CK pok. PK te BK, EK, ŽK, PK i JK, svi pok. PK) odsutno i nepoznata boravišta, prihvaćen jer je prvostupanjski sud našao utvrđenim da je posjed tužiteljeva oca i kasnije tužitelja trajao od 1966. godine, kontinuirano i nesmetano, s tim što sporne nekretnine predstavljaju dvorište tužiteljeve kuće koje je djelomično i asfaltirano te na njima izgrađena i gospodarska zgrada, a taj je posjed prvostupanjski sud ocijenio poštenim jer tuženici nisu dokazali suprotno (predmnjeva poštenja iz članka 18. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP).

6.2. U odnosu je na tuženicu Općinu Žminj međutim tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što od 1966. do 1999. a ni od 8. listopada 1991. do 2016. (kada je tužitelj postao nepošten) nije protekao rok od 40 godina koliko je potrebno za izvanredno dosijedanje nekretnina prema članku 159. stavku 4. ZVDSP.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da su žalbe tuženika osnovane u cijelosti a tužiteljeva djelomično osnovana.

8. U odnosu je na tuženika CK utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP.

8.1. Navedeni je tuženik brat pok. ZK koji je bio vlasnik spornih nekretnina i preminuo 1959. godine a iz smrtovnice u ostavinskom predmetu tadašnjeg Kotarskog suda u Pazinu poslovni broj: O-174/59 proizlazi da je već tada VK imao oko 70 godina i da je prije 35 godina odselio u Argentinu, što znači da bi 9. veljače 2018. kada je tužitelj podnio tužbu taj tuženik imao najmanje 120 godina odnosno da je svakako preminuo prije podnošenja tužbe i da nije mogao biti stranka u postupku.

8.1.1. Prvostupanjsku je presudu u odnosu na tuženika CK (Paskvala) Žufića stoga valjalo ukinuti i odbaciti tužbu kako je i propisano u članku 369. stavku 5. ZPP.

9. Ostali tuženici koji su odsutni i nepoznata boravišta, a zastupa ih posebna skrbnica, potomci su PK koji je također brat pok. ZK i za njih postoji vjerojatnost da su još živi, iako su već tijekom ostavinskog postupka u navedenom predmetu O-174/59 bili odsutni i nepoznata boravišta, kada im je bio postavljen staratelj koji je u njihovo ime prihvatio nasljedstvo.

10. Tuženica je GK daljnja sljednica iza pok. KK (rođene UK) koja je kao nećakinja pok. ZK utvrđena nasljednicom u 3/36 dijela i to na temelju nasljedničke izjave o prihvaćanju nasljedstva (osobno je sudjelovala u ostavinskom postupku) kako također proizlazi iz navedenog ostavinskog predmeta.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je vlasnik spornih nekretnina do svoje smrti 1959. godine stoga bio susjed tužiteljevih roditelja ZK koji je imao brata CK i još braće (Č i PK) te sestre UK, ĆK i ĐK koji nisu bili živi pa su ZK naslijedili i nećaci koji su još uvijek upisani a naslijedila ga je i nećakinja RK koja je na temelju zakona i ustupa proglašena nasljednicom u 19/36 dijela (38/72) pa potom svoj suvlasnički dio predala u Fond društvenog vlasništva na temelju Zapisnika od 28. prosinca 1965. (za kč. [katastarska čestica]) i 18. kolovoza 1969. (za kč. [katastarska čestica]), kako proizlazi iz isprava na listovima 13 i 14 spisa.

11.1. RK je međutim s tužiteljevim ocem IK **.**.1966. sklopila i Ugovor o prodaji za "dio Ruševina i dvorišta u selu Šivati" za cijenu od 76.000 tadašnjih starih dinara, kako proizlazi iz isprava na listu 5 spisa.

11.2. U postupku je saslušan i svjedok HK (tada star 73 godine) iz čijega iskaza proizlazi da je kao jedanaestogodišnji dječak nosio križ na ukopu pok. ZK koji je stanovao u ruševnoj kući na k. č. [katastarska čestica] zgr. te je postojala opasnost od rušenja pa je tužiteljev otac, sada pok. IK naknadno otišao na Općinu kako bi kupio tu nekretninu i rekao svjedoku da je to kupio, kao i da je njemu poznato kako je ZK (koji nije bio oženjen i nije imao djece) imao nasljednike u [adresa] i [adresa] jer je tako čuo, ali on te osobe nije vidio niti mu je poznato tko je naslijedio ZK a otac mu je spominjao da je ZK imao neke nećake.

12. Iako je u postupku utvrđeno i da je tužitelj, uključujući i posjed svojih roditelja, doista u nesmetanom posjedu koji traje od 1966. godine te da sporne nekretnine faktički sada predstavljaju dvorište njegove kuće a na dijelu je tih nekretnina nakon rušenja stare kuće, u kojoj je do smrti živio ZK, izgrađena i garaža, iz dokaza u spisu proizlazi i kako tužitelju odnosno njegovim roditeljima nije moglo ostati nepoznato da je ZK imao nasljednike, odnosno da su to bili njegovi nećaci u [adresa] i [adresa], kao što je to znao i svjedok HK i ostali stanovnici u selu Šivati, kao i da mu je RK samo jedna od nećakinja pa da slijedom toga nije mogla biti jedina nasljednica.

12.1. Okolnost što nasljednici nisu dolazili na nekretnine i što je bilo vidljivo da ih tužiteljevi roditelji koriste međutim ne znači da je posjed tužiteljevih prednika bio pošten jer su morali znati da im ne pripada pravo na posjed osim u odnosu na suvlasnicu RK, dakle ne i na ostale nasljednike i suvlasnike.

12.1.1. Tužitelj naime nije dokazao da su ostali suvlasnici isplaćeni za svoje suvlasničke dijelove odnosno da je AK isplaćena puna vrijednost nekretnina i da je ona isplatila ostale suvlasnike a nije zanemariva ni okolnost što tužiteljev otac nije ranije pokušao riješiti zemljišnoknjižno stanje kada bi to, barem u odnosu na upisane fizičke osobe kao suvlasnike, bilo jednostavnije s obzirom na to da je Ugovor o prodaji od 13. veljače 1966. sklopljen u nazočnosti dvaju svjedoka koji bi mogli potvrditi da je AK isplaćena puna cijena i da je ona isplatila suvlasnike.

13. Ovaj drugostupanjski sud stoga prema stanju spisa (isprava i ostalih izvedenih dokaza) nalazi kako su tuženici od 2. do 6. i tuženica GK dokazali da tužiteljevi prednici nisu bili pošteni posjednici (otac i majka koja ga je naslijedila) tako da, bez obzira na to što su tužitelj i njegovi prednici u dugogodišnjem, pa i nesmetanom posjedu spornih nekretnina, nisu stekli pravo vlasništva dosjelošću u odnosu na navedene suvlasnike jer nisu bili pošteni posjednici, a nepošten posjednik nikada ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, bez obzira na to koliko traje njegov posjed.

14. Prvostupanjski je sud u odnosu na navedene tuženike propustio uzeti u obzir sve činjenice koje proizlaze iz stanja spisa te pogrešno primijenio materijalno pravo jer nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ni prema ranijim propisima (Općemu austrijskom građanskom Zakoniku, Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) a ni prema aktualnom Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ((„Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP) s obzirom na to da ni tužiteljeva majka NK kao nasljednica iza smrti supruga IK nije bila pošteni posjednik kao ni njezin suprug a bila je živa 2016. godine kada je u predmetu R1-537/2015 obavljen uviđaj u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice koju je pokrenula Općina Žminj protiv ostalih suvlasnika.

14.1. Prvostupanjsku je presudu u odnosu na tuženike od 2. do 6. i GK zato valjalo preinačiti primjenom članka 373.a ZPP.

15. U odnosu je na tuženicu Općinu Žminj prvostupanjski sud u osnovi pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao vrijeme za izvanrednu dosjelost uzeo razdoblje od 1966. do 1999. a to je manje od 40 godina koliko je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu a nakon toga su u vlasništvu Općine Žminj.

15.1. Nije stoga točno da nije uračunato vrijeme prije 8. listopada 1991. a tužitelj nije u pravu ni kada smatra da je trebalo računati i vrijeme nakon 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

16. Prethodno navedeno se svakako odnosi na kč. [katastarska čestica] jer je tu nekretninu suvlasnica RK predala u društveno vlasništvo još 28. prosinca 1965. a tužiteljevu ocu prodala nakon toga, 13. veljače 1966., pa u odnosu na tu nekretninu tužitelj nema jače pravo na posjed niti se može smatrati kvalificiranim posjednikom, ali je nekretninu kč. [katastarska čestica] kao zgradnu na kojoj se nalazila i ruševina naznačena u ugovoru, predala u društveno vlasništvo tek 18. kolovoza 1969. (list 14 spisa) pa bi se u tom smislu, pod uvjetom da je stjecatelj društvenog vlasništva bio nesavjestan, moglo smatrati da su tužiteljevi prednici imali jače pravo na posjed, što bi moglo ukazivati i na zakonitost posjeda s obzirom na to da u tom smislu postoji pravni posao i da je došlo do predaje u posjed a u odnosu se na suvlasnički dio AK radi i o poštenom posjedu.

17. Zato je u odnosu na kč. [katastarska čestica] Z valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a prvostupanjski će sud, pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP, utvrditi je li, s obzirom na dvostruko otuđenje te nekretnine u 38/72 dijela stjecatelj društvenog vlasništva, kao kasniji stjecatelj koji je ishodio i upis u zemljišne knjige, bio savjestan.

18. O troškovima postupka u odnosu na tuženicu Općinu Žminj, uključujući i troškove tužiteljeve žalbe, također će se odlučiti u konačnoj odluci.

19. Žalbe je tuženika stoga valjalo prihvatiti pa u odnosu na tuženika CK ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu a u odnosu na ostale žalitelje preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužiteljev zahtjev te preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama V. i VI. izreke odbijanjem tužiteljeva zahtjeva za naknadu parničnih troškova.

20. Tužiteljevu je žalbu pak valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu (u odnosu na kč. [katastarska čestica]) i potvrditi prvostupanjsku presudu a u odnosu na kč. [katastarska čestica] Z presudu ukinuti i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te ostaviti da se i o troškovima tužiteljeve žalbe odluči u konačnoj odluci.

21. Tuženici su zastupani po privremenoj zastupnici pak uspjeli sa žalbom pa im pripadaju i troškovi žalbe prema vrijednosti u kojoj kao suparničari sudjeluju u vrijednosti predmeta spora (10/72 dijela -14%) pa im je tužitelj dužan naknaditi 14% troškova žalbe – u iznosu od 43,75 eura (14% od 312,50 eura koliko iznose troškovi nagrade odvjetniku za punu vrijednost predmeta spora).

22. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. te 370. i 373.a i u pogledu troškova žalbi 166. stavaka 2. i 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić