REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1051/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Diegu Modrušanu, odvjetniku u Rovinju-Rovigno, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude i rješenja poslovni broj: P-2089/2019-23 od 25. travnja 2025. Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, u sjednici održanoj 25. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo poslovni broj: P-2089/2019-23 od 25. travnja 2025. te se predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnima dijelova odredaba članaka 1., 4., 5., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj: 9010969419 sklopljenog 24. siječnja 2006. između tuženika Privredne banke d.d. Zagreb kao kreditora i tužiteljice LI iz [adresa] kao korisnika kredita a koje se odredbe odnose na ugovorene redovne kamate, interkalarnu kamatnu stopu, kamate na zakašnjela plaćanja i otplatu kredita te na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, dok je presudom odbijen u cijelosti tužiteljičin tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.250,31 eura po osnovi preplate zbog ništetnih odredaba ugovora o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima, sve zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose dospjele u razdoblju od svibnja 2011. do zaključno 30. rujna 2015., kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na mjesečno više uplaćene iznose zbog ništetnih odredaba u promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima u kojemu su zahtjevu navedeni samo pojedinačni iznosi na koje tužiteljica zahtjeva plaćanje zateznih kamata od dospjelosti svakog pojedinog do konačne isplate. Odbijen je i tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova a njoj naloženo naknaditi tuženiku te troškove u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu i rješenje u cijelosti pobija tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava pozivajući se na više odluka županijskih sudova u Republici Hrvatskoj koji su donijeli pravomoćne presude i njima potvrdili kako konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamatne stope te da to pravo proizlazi iz odluke donese u oglednom postupku Vrhovnog suda broj: Gos-1/2019 jer konverzija ne utječe na pravo potrošača potraživati preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba a tužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta.

2.1. Ističe kako je u tijeku postupka dostavila izračun izrađen od strane ovlaštenog stručnjaka financijske struke kojim se jasno utvrđuje iznos preplate po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope a time i osnovanost tužbenog zahtjeva pa smatra da je podnijela konkretan kvantificirani zahtjev, potkrijepljen vjerodostojnim stručnim nalazom i da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za provođenje sudskog financijskog vještačenja ne dajući nikakvo obrazloženje o razlozima neprihvaćanja tog dokaznog prijedloga a nije se očitovao ni o sadržaju već dostavljenog stručnog izračuna pa ukoliko je sud smatrao da provođenje vještačenja nije potrebno tada je bio dužan odlučiti na temelju postojećeg stanja spisa i dostavljenih dokaza. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti a podredno ukidanje presude i rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i suđenje radi donošenja pravilne odluke te postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe – za sastavljanje žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Tuženik, kojemu je tužiteljičina žalba uredno dostavljena, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice LI kao korisnika kredita (potrošača) protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao davatelja kredita (i trgovca) najprije za utvrđenje ništetnima dijelova odredaba Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 24. siječnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) a koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu u švicarskim francima pa potom i kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima.

6. Prvostupanjskim je rješenjem najprije odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba a potom je presudom odbijen u cijelosti tužiteljičin tužbeni zahtjev za isplatu točno određenih iznosa po osnovi preplate na temelju ništetnih ugovornih odredaba kao i za plaćanje zateznih kamata na više uplaćene iznose, sve s obrazloženjem kako podizanje tužbe s tužbenim zahtjevom kakav je podnijela tužiteljica nije predviđen posebnim propisima te da tužiteljica nema ni pravni interes za podizanje tužbe s takvim tužbenim zahtjevom budući da se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom a koju je tužiteljica i podnijela, dok je kondemnatorni tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti iz razloga što su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu (7. prosinca 2015.) u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015. – dalje: ZID ZPK/15) koji dodatak obvezuje ugovorne stranke pa je na taj način prestala tuženikova obveza izvršiti povrat iznosa koji tužiteljica zahtijeva u ovom postupku, s obzirom na to da su sklapanjem dodatka izmijenjene odredbe Ugovora o kreditu kako u pogledu valute tako i u pogledu kamata te da je time ostvarena svrha koju je zakonodavac namjeravao ostvariti donošenjem ZID ZPK/15 i dijelom to ostvario pa je to bio trajni temelj za rješenje problema kredita u švicarskim francima - osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika u iznosima i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti euro.

6.1. Prvostupanjski sud posebno drži važnim da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači djelovanjem od trenutka sklapanja ugovora o kreditu i stavila potrošača u poziciju kojoj bi se nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, a to znači da su time riješeni svi međusobni odnosi tužiteljice i tuženika koji proistječu iz uplaćenih iznosa na ime kamata po stopama koje su bile jednostrano određivane od strane tuženika i tečajnih razlika, po kojim osnovama tužiteljica potražuje isplatu iznosa naznačenih u tužbi.

6.2. Prvostupanjski sud stoga smatra kako je tužiteljica prihvatila izračun konverzije iako ona to nije bila obvezna ni prinuđena te slijedom toga sklopila Dodatak, kako je to vidljivo iz članka 19.e stavka 6. ZID ZPK prema kojem ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata se kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima, iz čega prvostupanjski sud zaključuje kako su stranke sklapanjem Dodatka izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute, već su predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu tako da ta odredba nije i ne može biti ništetna.

7. Ispitavši prvostupanjsko rješenje i presudu u granicama razloga navedenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako je prvostupanjska odluka rezultat nepravilne primjene materijalnog prava, kako u pogledu rješenja o odbacivanju tužbe za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba tako i u pogledu presude kojom je odbijen kondemnatorni zahtjev za isplatu u cijelosti a zbog takvoga je pogrešnoga pravnog pristupa ostalo neutvrđeno činjenično stanje u pogledu visine kondemnatornog zahtjeva, zbog čega je prvostupanjsku odluku u cijelosti valjalo ukinuti i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

9. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Ostvaren je međutim, kao što je već navedeno, žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava a zbog čega je i odlučno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

11. U konkretnom se slučaju radi o pojedinačnom sporu tužiteljice kao potrošača iz Ugovora o kreditu koji je 24. siječnja 2006. sklopila s tuženikom kao davateljem kredita i trgovcem te se pozvala na pravna utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu koji je vođen u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012.

12. Tužiteljica je doduše sklopila i Dodatak Ugovoru o kreditu (tzv. konverziju) pa je prvostupanjski sud iz tog razloga odbio tužbeni zahtjev za isplatu smatrajući da je time obeštećena u cijelosti uslijed ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima.

12.1. Iako je točno da neki sudovi u Republici Hrvatskoj zauzimaju o tome stav kakav je iznio i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pa i Vrhovni sud Republike Hrvatske u pojedinim odlukama, važno je naglasiti kako se i aktualno donose i suprotne odluke te i sam Vrhovni sud Republike Hrvatske donosi takve odluke pa još nije ustaljena sudska praksa koja bi se mogla primijeniti u ovoj parnici u smislu da tužiteljica ne bi imala pravo na bilo kakvo daljnje obeštećenje.

13. Kako je praksa ovoga županijskog suda ustaljena u smislu da korisnici kredita kao potrošači koji su prihvatili konverziju u skladu s odredbama ZID ZPK/15 imaju pravo na isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba umanjenih za priznatu preplatu prilikom konverzije a prvostupanjski sud nije proveo odgovarajuće dokaze za utvrđenje visine zahtjeva, prvostupanjsku je presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovnom će postupku stoga prvostupanjski sud odrediti provođenje financijskog vještačenja koje je tužiteljica i predložila prije zaključenja prethodnog postupka pa tako točno utvrditi visinu tražbine – preplatu po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima – umanjenu za eventualnu preplatu priznatu u konverziji.

15. Ukinuto je i rješenje kojim je odbačena tužba za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu jer je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio nepostojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne pravne zaštite, s obzirom na to da tuženik u ovom pojedinačnom sporu može dokazivati da je tužiteljica kao korisnik kredita i potrošač dala informirani pristanak na sklapanje ugovora s takvim odredbama pa tužiteljici treba priznati pravni interes da u ovom pojedinačnom sporu ishodi deklaratornu odluku na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba.

16. Iz navedenih je razloga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu te rješenje u točki II. izreke rješenja i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje i ujedno ostaviti da se o troškovima žalbe odlučiti u konačnoj odluci pa time, a na temelju članaka 370. i 166. stavka 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić