Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-571/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miri Matuško Blažević, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 59, Zagreb, zastupani po punomoćniku Azri Čustović odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-1860/2023-13 od 12. lipnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-1860/2023-13 od 12. lipnja 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 188-50-3259620 kojeg su sklopili tužiteljica NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditor, i to u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita jednokratno u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 283,85 EUR / 2.138,64 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 9. 2. 2006. do 31.12.2007. u visini stope određene člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31.12.2024. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.033,18 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

- dok je rješenjem suda prvog stupnja riješeno:

" Utvrđuje se da vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,00 EUR u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, te 283,85 EUR za točku II. tužbenog zahtjeva, ukupno 1.611,07 EUR."

2. Presudu i rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije te tuženiku naknade troškovi parničnog postupka, podredno da se ukine i odredi da se ponovo provede glavna rasprava. Zahtjeva troškove parničnog postupka. U žalbi tuženik posebno ukazuje i na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao i bitne povrede odredbe članka 40. stavak 3. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 354. stavak 1. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prije svega osnovano tuženik u žalbi, kao što je to činio i tijekom postupka, ukazuje da je prvostupanjski sud protivno članku 35. ZPP-a prihvatio vrijednost predmeta spora kako ju je tužiteljica naznačila u tužbi zbrajanjem vrijednosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva i kondemnatornog prema Zakonu o sudskim pristojbama.

5.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom, a koja ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti odredbe Ugovora. Takav deklaratorni zahtjev, uz tužbeni zahtjev za isplatu, treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne može se uzeti u obzir prilikom utvrđenja vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ali je ocijenjen osnovanim žalbeni navod tuženika u pogledu postojanja bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, a što je od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu i to broj 188-50-3259620 od 7. veljače 2006. koje se odnose na ugovaranje naknade za obradu kredita, uz restitucijski zahtjev tužiteljice za povratom iznosa plaćenog zbog ništetnih odredbi ugovora po toj osnovi.

8. Pobijanom presudom i rješenjem, prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrđuje kako među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 7. veljače 2006. radi kupnje rabljenog vozila, za iznos od 13.750,00 CHF, uz redovnu promjenjivu kamatnu stopu od 6,50%, na rok od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećom na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku, da je u članku 3. Ugovora određeno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita i to u iznosu od 283,85 EUR; dok je spornim smatrao dijelove Ugovora u člancima 1., 2.1., 4. i 8. koji se odnose na kunsku protuvrijednost kredita, promjenjivost kamatne stope, rok otplate i odredbe koje se odnose na osiguranje naplate; kao i je li potraživanje u zastari.

9. Sud prvog stupnja je prije svega cijenio osnovanost prigovora zastare, pa tako navodi kako je pokretanjem kolektivnog parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje ZOO) te su zastarni rokovi na pojedinačne zahtjeve za restitucijom počeli teći iznova danom pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe. Dalje ističe da se ovaj postupak vodi nastavno na kolektivni spor pokrenut tužbom Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, a tužba radi ostvarivanja pojedinačnog restitucijskog zahtjeva je podnesena 11. srpnja 2023. to smatra prigovor zastare neosnovanim budući je postupak pokrenut u zastarnom roku od pet godina od nastupa pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018..

10. Nadalje, utvrdio je da su osnovane tvrdnje tužiteljice o ništetnosti ugovornih odredbi članka 3. Ugovora koje reguliraju jednokratnu naknadu u visini od 3,30% jer tuženik u ovom predmetu nije dokazao da je s tužiteljicom o tim parametrima osobno pregovarao već da iz predmetnih ugovornih odredbi proizlazi, a kao što je to tužiteljica i navela, da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora, unaprijed pripremljenog, kao i da tuženik uopće nije dokazao na što se ta naknada odnosi. Pri tome se poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., te Visokog trgovačkog suda poslovni broj Gž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te navodi kako je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati, te pozivom na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra kako radi utvrđenja djelomične ništavosti ugovora o kreditu nije potrebno izvoditi dokaze jer je o tome već odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

11. Osnovano tuženik u žalbenom postupku ukazuje kako prvostupanjski sud odredbu o jednokratnoj naknadi smatra nepoštenom pozivajući se na postupak kolektivne zaštite, te propušta u pogledu sporne odredbe Ugovora o kreditu provesti test poštenosti.

12. Naime, ispitujući prvostupanjsku odluku u tom dijelu i to s aspekta počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, utvrđeno je da je ista počinjena, jer presuda, obzirom na ovaj dio tužbenog zahtjeva, nema razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su ove odredbe Ugovora o kreditu ništetne.

12.1. Pored toga, prvostupanjski sud pogrešno cijeni prigovor zastare, koju promatra u odnosu na vođeni kolektivni spor, a isti prigovor valja cijeniti u odnosu na zatraženi povrat jednokratne naknade nakon što se ocijeni postoje li razlozi za ništetnost sporne odredbe na temelju koje je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita.

12.2. Stav suda prvog stupnja o primjeni čl. 502.c ZPP-a i zaključak o vezanosti suda u ovoj parnici za utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012, u dijelu u kojem odlučuje o ništetnosti naknade za obradu kreditnog zahtjeva, nezakonit je i neispravan.

13. U kolektivnom sporu sudovi su zaključili da osporene ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope, kao i ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF, o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti su prosječnom potrošaču razumljive, uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz tržišne komunikacije davale banke, kao i da uzrokuju znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III- 4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021., točka 19.1. i u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., točka 19.). Iz navedenog proizlazi da je u kolektivnom sporu, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. na temelju tamo izvedenih dokaza, utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjenjivosti kamatne stope i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, ali nije utvrđeno da bi ništetne i nepoštene bile odredbe kojima je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

14. U konkretnom predmetu sud nije vezan gore citiranim presudama jer se iste ne odnose na ništetnost ugovornih odredaba o naknadama za obradu kreditnog zahtjeva. Navedene presude nemaju obvezujući učinak na pojedinačno pokrenute postupke potrošača iz ugovora o kreditima koji su pokrenuti radi povrata tih naknada isplaćenih po ništetnim odredbama ugovora o kreditu, pa je tužiteljica dužna dokazati radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

15. Stoga sud prvog stupnja pogrešno primjenjuje odredbu čl. 502.c ZPP-a, jer je ovdje valjalo o ništetnosti spornih odredbi ugovora odlučiti primjenom odredaba Zakona o zaštiti potrošača koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a što je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio učiniti. Sud zbog pogrešnog pravnog stava o direktnom učinku presuda donesenih u kolektivnom sporu, nije o razlozima usvajanja tužbenog zahtjeva dao valjane razloge.

16. Nadalje, ovaj sud nalazi osnovanim i žalbeni navod tuženika kojim ukazuje kako prvostupanjski sud u obrazloženju odluke nije obrazložio zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, te je i tom dijelu obrazloženje odluke prvostupanjskog suda manjkavo.

17. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, prihvaćena je žalba tuženika te su prvostupanjska presuda i rješenje ukinuti i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, prije svega pravilno utvrditi vrijednost predmeta spora, raspraviti činjenice odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na jednokratnu naknadu za obradu kredita, te će potom cijeneći sve provedene dokaze donijeti pravilnu i zakonitu odluku i to na način da iznese jasne razloge o svim odlučnim činjenicama kao i da se očituje o svim prigovorima koje je tuženik isticao tijekom postupka.

19. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Vukovaru, 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin