REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: IR-eu-45/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Gordane Korotaj i Renate Popović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u postupku priznanja i izvršenja odluke o novčanoj kazni, odlučujući o žalbi osuđenog ČM, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. rujna 2025., broj: Pp Ikp-eu-38/2025-3, u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog ČM i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 25. rujna 2025., broj: Pp Ikp-eu-38/2025-3, odlučeno je u t. I. da se, na temelju čl. 77. st. 1. i 3. Zakona o pravosudnoj suradnji u Kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19., 141/20. i 18/24. – nastavno: ZPSKS-EU), priznaje pravomoćna strana odluka Republike Slovenije, Ministarstva za notranje zadeve, Uprave uniformirane policije, Sektora prometne policije, Specijalizirane enote za nadzor prometa broj 0000125359675 od 1. veljače 2023., koja je postala pravomoćna 10. veljače 2023. te je određeno njeno izvršenje; u t. II. je određeno da je osuđenik dužan platiti novčanu kaznu 4.540,00 eura, a u t. III. se određuje izvršenje novčane kazne 4.540,00 eura na način da će se ista prisilno naplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio osuđenik osobno, s prijedlogom da se ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Osuđenik u žalbi navodi da je potpuno netočno da je vozač OM vozio karticom koje nije njegovo vlasništvo već BM, čije ime i podaci se uopće nigdje ne spominju, a toga dana je bio s OM na putu i on je vozio kamion prije OM, moli da se obojica pozovu kao svjedoci te navodi da za prekoračenje vožnje ne može ništa opovrgnuti jer nije vidio ispis tahografa a volio bi to vidjeti.
5. Takvim žalbenim navodima, osuđenik isključivo pobija pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u vezi prekršaja za koji je proglašen krivim u Republici Sloveniji. Međutim, u postupku priznanja i izvršenja odluka o novčanoj kazni, propisanom u Glavi VI. ZPSKS-EU, a o tome se ovdje radi, ne može se ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja iz odluke države izdavanja na temelju koje se izvršenje novčane kazne ima provesti. Domaći sud (u ovom slučaju Općinski prekršajni sud u Splitu) dužan je provjeriti je li djelo za koje je izrečena novčana kazna kažnjivo i prema domaćem pravu (pod uvjetom da se ne radi o nekom od kažnjivih djela iz čl. 10. i čl. 77. st. 1. ZPSKS-EU, za koja se dvostruka kažnjivost ne provjerava) i utvrditi postoje li razlozi za odbijanje izvršenja iz čl. 80. ZPSKS-EU. Prvostupanjski sud je u cijelosti postupio na opisani način te je utvrdio i pravilno obrazložio da su svi zakonski uvjeti za priznanje i izvršenje odluke o novčanoj kazni ispunjeni, kao i da ne postoji niti jedna od zapreka iz čl. 80. ZPSKS-EU.
6. Osuđenik je prigovore koje iznosi sada u žalbi protiv odluke kojom se priznaje pravomoćna odluka Republike Slovenija trebao isticati u postupku pred nadležnim tijelom Republike Slovenije. Prema podacima u spisu (odluke države izdavanja koja je predmet ovog postupka te Potvrde sastavljene sukladno čl. 4. Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznanja novčanih kazni) proizlazi nespornim da je odluka države izdavanja koja je predmet ovog postupka, sukladno njenom nacionalnom pravu (čl. 92. st. 2. Zakona o prekrških), uručena vozaču na mjestu utvrđenja prekršaja. Vozač je, na temelju navedene zakonske odredbe, određen za zastupnika okrivljene strane pravne osobe koja je vlasnik vozila kojim je upravljao i svojim je potpisom potvrdio primitak predmetne odluke. Odluka Republike Slovenije sadržavala je uputu o pravnom lijeku o pravu na podnošenje prigovora u roku osam dana od primitka istog, tako da je osuđeni ŽM, u skladu s pravom države izdavateljice, bio obaviješten o pravu da osporava odluku i o rokovima za pravni lijek te je, kao što je već istaknuto, prigovore koje iznosi sada u žalbi trebao isticati u postupku pred nadležnim tijelom Republike Slovenije.
7. Slijedom svega navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, ODO i osuđenika.
