REPUBLIKA HRVATSKA Broj: IR-eu-46/2025
Broj: IR-eu-46/2025
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Gordane Korotaj i Renate Popović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv osuđenog NT, u postupku priznanja i izvršenja odluke Republike Austrije o novčanoj kazni, Bezirkshauptmnannschaft Villach – Land, broj: VL9-STR-1964/2022 od 21. studenog 2022., zbog prekršaja iz članka iz § 52 lit. A Zif. 10 a StVo, § 99 Abs. 2e StVO Austrijskog pravilnika o prometu na cestama, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. rujna 2025., broj: Pp Ikp-eu-22/2025-3, u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog NT i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. rujna 2025., broj: Pp Ikp-eu-22/2025-3, na temelju Okvirne odluke Vijeća 2005/214 PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznanja novčanih kazni i članka 77. stavak 1. točke 1. i članka 78. a Zakona o pravosudnoj suradnji u Kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/2010., 81/2013., 124/2013., 26/2015., 102/2017., 68/2018., 70/2019., 141/2020. i 18/2024. – nastavno: ZPSKS-EU) priznaje se odluka o novčanoj kazni Republike Austrije, Bezirkshauptmnannschaft Villach – Land, broj: VL9-STR-1964/2022 od 21. studenog 2022, koja je pravomoćna 10. svibnja 2023., kojom je izrečena novčana kazna 1.270,00 eura, te se određuje izvršenje novčane kazne 1.270,00 eura.
2. Protiv te odluke, žalbu je pravodobno podnio osuđeni ČT ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da žali zbog odluke o kazni.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, rješavajući u okviru žalbenih navoda utvrdio je da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava.
5. Žaleći se zbog odluke o novčanoj kazni, osuđeni ČT ističe da je kazna disproporcionalna u odnosu na njegovo imovinsko stanje i egzistencijalne okolnosti jer je zaposlen te ostvaruje minimalnu neto plaću u skladu s propisima Republike Hrvatske te mu je mjesečni dohodak dostatan isključivo za pokrivanje osnovnih životnih potreba, a osim toga, nedavno je postao roditelj malodobnog djeteta što je dodatno financijske opterećenje. Ističe da mu prvostupanjski sud nije omogućio iznošenje dokaza o njegovoj ekonomskoj situaciji, obiteljskim obvezama te drugim okolnostima koje su od utjecaja na odluku o izvršenju strane presude.
6. Međutim, u postupku priznanja i izvršenja odluka o novčanoj kazni koji je propisan u Glavi VI. ZPSKS-EU, ne može se ispitivati pravilnost odluke zemlje izdavanja, a na temelju koje odluke se izvršenje novčane kazne ima provesti. Domaći sud je jedino dužan provjeriti je li djelo za koje je izrečena novčana kazna kažnjivo i prema domaćem pravu (ako se ne radi o djelima za koja se dvostruka kažnjivost ne provjerava) te provjeriti postoje li razlozi za odbijanje izvršenja iz članka 80. ZPSKS-EU. U tom smislu, nema zakonske obveze prvostupanjskog suda za provođenjem ikakve dokazne radnje u cilju utvrđivanja imovinskih prilika osuđenika.
6.1. Sud prvog stupnja je postupio upravo na navedeni način te je utvrdio i obrazložio da su svi zakonski uvjeti za priznanje i izvršenje odluke o novčanoj kazni ispunjeni i da ne postoje niti jedan od razloga koji bi to sprečavao te je stoga ispravno donio odluku o priznanju i izvršenju citirane odluke Republike Austrije, Bezirkshauptmnannschaft Villach – Land, broj: VL9-STR-1964/2022 od 21. studenog 2022., koja je pravomoćna 10. svibnja 2023.
6.2. Stoga, obzirom da se radi o pravomoćnoj odluci Republike Austrije, ovaj sud nema nikakve mogućnosti umanjiti izrečenu novčanu kaznu, obzirom da se u ovom postupku samo priznaje i određuje izvršenje pravomoćne strane sudske odluke.
7. U odnosu na žalbene navode kojima ukazuje na mogućnost zamjene novčane kazne radom za opće dobro na slobodi, osuđeniku se ukazuje na odredbu članka 83. ZPSKS-EU, kojom je propisano;
„Kada odluku o novčanoj kazni nije moguće izvršiti u cijelosti ili djelomično, sud će primijeniti zamjenske sankcije, uključujući kaznu zatvora, u skladu s domaćim pravom uz uvjet da država izdavanja u potvrdi iz članka 87. stavka 2. ovog Zakona, dopusti primjenu takve zamjenske sankcije. Vrsta i mjera zamjenske sankcije određuje se prema domaćem pravu, ali ne smije prijeći najvišu mjeru navedenu u potvrdi koju je dostavila država izdavanja.“.
7.1. Dakle, iz naprijed citirane zakonske odredbe članka 87. stavak 2. ZPSKS-EU, proizlazi da je za zamjenu novčane kazne, radom za opće dobro, uvjet da država izdavanja dopušta primjenu zamjenske sankcije, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Naime, iz Potvrde iz članka 4. Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP o primjeni načela međusobno priznavanja novčane kazne proizlazi da država izdavateljica ne dopušta primjenu alternativnih sankcija, a što je označeno u točki (I) Potvrde. Iz naprijed navedenih razloga žalbeni navodi osuđenika kojima traži zamjenu novčane kazne radom za opće dobro nisu osnovani.
8. Slijedom svega navedenog, žalbu osuđenog NT trebalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci
ove presude.
U Zagrebu 25. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka za spis, ODO u Splitu i osuđenika.
