Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1122/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića član vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Martić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3497/2022-42 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene Addiko Bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3497/2022-42 od 18. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene Addiko Bank d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike obveza koje proizlaze iz promjene kamatne stope preplaćeni iznos od 1.037,74 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 2,77 eura od 30.09.2007.,

- 2,77 eura od 31.10.2007.,

- 2,77 eura od 30.11.2007.,

- 2,77 eura od 31.12.2007.,

- 2,77 eura od 31.01.2008.,

- 2,77 eura od 29.02.2008.,

- 9,44 eura od 31.03.2008.,

- 9,44 eura od 30.04.2008.,

- 9,44 eura od 31.05.2008.,

- 9,44 eura od 30.06.2008.,

- 9,44 eura od 31.07.2008.,

- 9,44 eura od 31.08.2008.,

- 9,44 eura od 30.09.2008.,

- 9,44 eura od 31.10.2008.,

- 9,44 eura od 30.11.2008.,

- 11,44 eura od 31.12.2008.,

- 11,44 eura od 31.01.2009.,

- 11,44 eura od 28.02.2009.,

- 11,44 eura od 31.03.2009.,

- 14,60 eura od 30.04.2009.,

- 14,60 eura od 31.05.2009.,

- 14,60 eura od 30.06.2009.,

- 14,60 eura od 31.07.2009.,

- 14,60 eura od 31.08.2009.,

- 14,60 eura od 30.09.2009.,

- 14,60 eura od 31.10.2009.,

- 14,60 eura od 30.11.2009.,

- 14,60 eura od 31.12.2009.,

- 14,60 eura od 31.01.2010.,

- 14,60 eura od 28.02.2010.,

- 14,60 eura od 31.03.2010.,

- 14,60 eura od 30.04.2010.,

- 14,60 eura od 31.05.2010.,

- 14,60 eura od 30.06.2010.,

- 14,60 eura od 31.07.2010.,

- 14,60 eura od 31.08.2010.,

- 14,60 eura od 30.09.2010.,

- 14,60 eura od 31.10.2010.,

- 14,60 eura od 30.11.2010.,

- 14,60 eura od 31.12.2010.,

- 14,60 eura od 31.01.2011.,

- 14,60 eura od 28.02.2011.,

- 14,60 eura od 31.03.2011.,

- 14,60 eura od 30.04.2011.,

- 14,60 eura od 31.05.2011.,

- 14,60 eura od 30.06.2011.,

- 14,60 eura od 31.07.2011.,

- 14,60 eura od 31.08.2011.,

- 14,60 eura od 30.09.2011.,

- 14,60 eura od 31.10.2011.,

- 14,60 eura od 30.11.2011.,

- 14,60 eura od 31.12.2011.,

- 14,60 eura od 31.01.2012.,

- 14,60 eura od 28.02.2012.,

- 14,60 eura od 31.03.2012.,

- 14,60 eura od 30.04.2012.,

- 14,60 eura od 31.05.2012.,

- 14,60 eura od 30.06.2012.,

- 14,60 eura od 31.07.2012.,

- 14,60 eura od 31.08.2012.,

- 14,60 eura od 30.09.2012.,

- 14,60 eura od 31.10.2012.,

- 14,60 eura od 30.11.2012.,

- 14,60 eura od 31.12.2012.,

- 14,60 eura od 31.01.2013.,

- 14,60 eura od 28.02.2013.,

- 14,60 eura od 31.03.2013.,

- 14,60 eura od 30.04.2013.,

- 14,60 eura od 31.05.2013.,

- 14,60 eura od 30.06.2013.,

- 14,60 eura od 31.07.2013.,

- 14,60 eura od 31.08.2013.,

- 14,60 eura od 30.09.2013.,

- 14,60 eura od 31.10.2013.,

- 14,60 eura od 30.11.2013.,

- 14,60 eura od 31.12.2013.,

- 14,60 eura od 31.01.2014.,

- 14,60 eura od 28.02.2014.,

- 14,60 eura od 31.03.2014.,

- 14,40 eura od 30.04.2014.,

do isplate, po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike obveza koje proizlaze iz razlike između tečaja preplaćeni iznos od 4.790,11 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 19,5 eura od 31.12.2008.,

- 26,93 eura od 31.01.2009.,

- 29,35 eura od 28.02.2009.,

- 22,32 eura od 31.03.2009.,

- 23,18 eura od 30.04.2009.,

- 20,49 eura od 31.05.2009.,

- 18,92 eura od 30.06.2009.,

- 17,87 eura od 31.07.2009.,

- 20,20 eura od 31.08.2009.,

- 18,33 eura od 30.09.2009.,

- 18,04 eura od 31.10.2009.,

- 21,19 eura od 30.11.2009.,

- 24,17 eura od 31.12.2009.,

- 28,32 eura od 31.01.2010.,

- 27,32 eura od 28.02.2010.,

- 33,51 eura od 31.03.2010.,

- 33,75 eura od 30.04.2010.,

- 39,82 eura od 31.05.2010.,

- 52,90 eura od 30.06.2010.,

- 43,44 eura od 31.07.2010.,

- 62,71 eura od 31.08.2010.,

- 58,33 eura od 30.09.2010.,

- 54,36 eura od 31.10.2010.,

- 68,84 eura od 30.11.2010.,

- 80,52 eura od 31.12.2010.,

- 72,93 eura od 31.01.2011.,

- 76,10 eura od 28.02.2011.,

- 70,35 eura od 31.03.2011.,

- 71,40 eura od 30.04.2011.,

- 92,42 eura od 31.05.2011.,

- 94,14 eura od 30.06.2011.,

- 131,36 eura od 31.07.2011.,

- 133,88 eura od 31.08.2011.,

- 94,98 eura od 30.09.2011.,

- 95,73 eura od 31.10.2011.,

- 92,13 eura od 30.11.2011.,

- 98,93 eura od 31.12.2011.,

- 104,51 eura od 31.01.2012.,

- 103,80 eura od 29.02.2012.,

- 101,11 eura od 31.03.2012.,

- 102,18 eura od 30.04.2012.,

- 104,82 eura od 31.05.2012.,

- 101,66 eura od 30.06.2012.,

- 103,13 eura od 31.07.2012.,

- 100,66 eura od 31.08.2012.,

- 97,21 eura od 30.09.2012.,

- 101,32 eura od 31.10.2012.,

- 101,05 eura od 30.11.2012.,

- 103,10 eura od 31.12.2012.,

- 97,01 eura od 31.01.2013.,

- 95,96 eura od 28.02.2013.,

- 103,05 eura od 31.03.2013.,

- 97,96 eura od 30.04.2013.,

- 92,71 eura od 31.05.2013.,

- 91,39 eura od 30.06.2013.,

- 94,17 eura od 31.07.2013.,

- 95,03 eura od 31.08.2013.,

- 100,67 eura od 30.09.2013.,

- 98,53 eura od 31.10.2013.,

- 101,81 eura od 30.11.2013.,

- 97,65 eura od 31.12.2013.,

- 102,73 eura od 31.01.2014.,

- 104,22 eura od 28.02.2014.,

- 102,71 eura od 31.03.2014.,

- 101,21 eura od 30.04.2014.,

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.640,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivosti kamatne stope te ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli ugovorenih Ugovorom o kreditu broj 016-380/2007 sklopljenim 17. travnja 2007. između prednika tužene kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita, radi kupnje osobnog vozila.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, niti time što je odbio provođenje dopunskog vještačenja primjenom kunskog modela odbračuna. Pravilno je zaključeno da se preplata utvrđuje u okviru postojećeg ugovornog odnosa i to usporedom kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora s kamatnom stopom koja je vrijedila na dan uplate pojedinog anuiteta te usporedbom tečaja CHF na dan isplate kredita s tečajem CHF na dan plaćanja pojedinog anuiteta. Kako je valutna klauzula proglašena ništetnom, ne postoji pravna osnova da se provodi obračun kao da je riječ o kunksom kreditu, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog za dopunsko vještačenje takvog sadržaja.

7. Također, nije utvrđeno niti da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP na koju ukazuje tuženik, kada se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u predmetu vođenom po kolektivnoj tužbi, o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja.

9. Među strankama nije sporno:

- da je 17. travnja 2007. tužiteljica s pravnim prednikom tužene Hypo Alpe Adria Bank d.d. sklopila Ugovor o kreditu broj 016-380/2007 na iznos od 29.153,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju prednika tužene na dan korištenja kredita;

- da je u čl. 2. ugovoren iznos kredita u navedenoj visini u protuvrijednosti u kunama, koji se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju prednika tužene važećem na dan plaćanja;

- da je u čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata od 5,25 % godišnje, dok je čl. 6. ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope u skladu s odlukom pravnog prednika tužene,

- da je tužiteljica kredit u cijelosti otplatila.

10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja kao prethodno pitanje utvrdio ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev 2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Zrinka Ručevića.

11. Na žalbene navode tužene valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tužene, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužiteljica na njih pozvala. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene.

12. Imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, te činjenicu da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržajno identične onima koje su pravomoćno utvrđene ništetnima u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. prvostupanjski sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu jesu li te odredbe bile pojedinačno pregovarane, jesu li jasne ili razumljive, niti prouzročuju li znatnu neravnotežu na štetu potrošača. Takvo je utvrđenje već dano u postupku kolektivne zaštite, a sud je, sukladno čl. 502.c ZPP i čl. 118. ZZP, bio vezan tim pravnim ocjenama.

13. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

14. Nedvojbeno je da je zahtjev tužiteljice za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a što je sud prvog stupnja utvrdio kao prethodno pitanje. Kako naprijed citirane odredbe čl. 502. c st. 1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF prednika tužene na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača uređeno je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čije su odredbe prenesene u hrvatko zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj:78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača. Nacionalni sudovi dužni su tumačiti domaće propise u skladu s pravom Europske unije i praksom suda EU, na što se Republika Hrvatska obvezala i kroz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

16. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

17. Primjenom navedenih načela mora se zaključiti da predmetni ugovor o kreditu i dalje egzistira, ali bez ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. To znači da se smatra da te odredbe nikada nisu proizvodile pravne učinke, pa se ugovor primjenjuje uz početno ugovorenu kamatnu stopu (5,25 % godišnje) i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF prednika tužene na dan plaćanja.

18. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 17. travnja 2007. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

19. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tužene kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tužene nepoštene, te da je pravni prednik tužene u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 17. travnja 2007., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužiteljici, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

20. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama preplatila tuženoj iznos od 1.037,74 eura, a temeljem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli iznos od 4.790,11 eura prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženu isplatiti tužiteljici te iznose sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate od dana svake pojedine preplate pa do isplate, jer je tužena utužene iznose primila temeljem ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

22. U odnosu na žalbene navode vezane uz zastaru, valja odgovoriti da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

23. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 14. lipnja 2019. dok za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 15. lipnja 2023., to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

24. U odnosu na žalbene navode o troškovima postupka, tužena se poziva isključivo na tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen, pa bi time i troškovi bili drukčije dosuđeni. Budući da sud drugog stupnja ne ispituje pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (čl. 365. st. 2. ZPP), a tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu, pravilno je primijenjen čl. 154. st. 1. ZPP i kao opravdan prihvaćen iznos troškova koje je odredio sud prvog stupnja.

25. Slijedom navedenog, valjalo odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

26. Odluka pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužene za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen, jer je njena žalba odbijena.

U Velikoj Gorici 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina