Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AE, zbog prekršaja iz čl. 92. t. 1. i 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Pp-938/2023, od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e:

I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 dalje u tekstu PZ), okrivljenik AE (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

da bi:

u šumi na k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (Posjedovni list 163), vlasništvo [adresa] i BE, [adresa] (ZKU 480), u vremenskom razdoblju od 1.11.2022. do 1.2.2023., izvršio sječu oko 100 stabala uglavnom bukve, različitih promjera (25-60 cm), bez prethodno provedene doznake

čime da bi postupio suprotno odredbi čl. 36. st. 1. Zakona o šumama, kažnjivo po čl. 92. st. 1. t. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20).

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i u oduci o kazni, tako da se učinjeno djelo iz izreke pobijane presude iz čl. 92. t. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20) pravno označava kao prekršaj iz čl. 92. t. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23, 145/23, 36/24), pa se na temelju tog propisa uz primjenu čl. 37. PZ okrivljeniku AE izriče novčana kazna u iznosu od 400,00 eura (četiristoeura), koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura (za svako djelo po 150,00 eura), zbog prekršaja iz čl. 92. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o šumama, činjenično opisanih u izreci.

2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, s prijedlogom da se okrivljenik kazni najmanje minimalnom kaznom propisanom za predmetne prekršaje.

4. Žalba je dijelom bespredmetna i dijelom osnovana.

5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj sud je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo iz čl. 92. t. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20) više nije prekršaj, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 92. t. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), kako je opisano po točkom I izreke ove presude.

7. Međutim, 2. travnja 2024., nakon počinjenja prekršaja i donošenja pobijane presude, stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 36/24), koji više ne propisuje prekršaj fizičke osobe koja nije šumoposjednik ako izvrši sječu nedoznačenih stabala (članak 36. stavak 1.), a navedeno djelo nije propisano kao prekršaj za fizičku osobu koja nije šumoposjednik niti jednim drugim važećim propisom, pa stoga ne postoji pravni kontinuitet cit. prekršaja.

8. Kako je odredbom čl. 3. st. 2. i 3. PZ propisano da će se ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno primijeniti propis koji je blaži za počinitelja, te nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji, trebalo je pobijanu presudu u odnosu na djelo iz čl. 92. t. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), preinačiti i na temelju čl. 182. t. 1. PZ okrivljenika osloboditi od optužbe, kako je opisano pod točkom I izreke ove presude.

9. Odlučujući dalje u odnosu na djelo iz čl. 92. t. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 36/24) je povoljniji propis, jer za počinitelja prekršaja fizičku osobu koja nije šumoposjednik propisuje za navedeni prekršaj nešto blažu novčanu kaznu (od 1320,00 do 2650,00 eura), u odnosu na propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (od 10.000,00 do 20.000,00 kuna), pa je ovaj sud po službenoj dužnosti, sukladno čl. 3. PZ izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i djelo pravno označio po blažem propisu, kao pod točkom II izreke.

11. Ispitujući odluku o kaznu u smislu navoda žalbe, te imajući u vidu propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj, ovaj sud nalazi da iako na strani okrivljenika prvostupanjski sud nije našao otegotnih okolnosti, a kao olakotne okolnosti je uzeo u obzir dosadašnju nekažnjavanost za ovu vrstu prekršaja i priznanje prekršaja koji je počinjen iz neznanja, opravdano tužitelj u žalbi ističe da je izrečena kazna preblaga, jer po ocjeni ovog suda, a suprotno tvrdnji žalitelja, u ovom slučaju ima osnove za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje kazne okrivljeniku ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj, ali ne i ispod iznosa novčane kazne izrečenog ovom presudom.

12. Stoga je prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačena pobijana presuda u odluci o kazni i okrivljeniku izrečena kazna kao u izreci, koju ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika i opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne (osobne i obiteljske prilike, te loše imovinsko stanje), te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

13. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.