Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-110/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa] 4JR, Engleska, zastupanog po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku iz Rijeke, radi uzdržavanja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-282/2024-12 od 26. kolovoza 2025., dana 25. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-282/2024-12 od 26. kolovoza 2025. pod točkom I. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu navedena presuda ostaje neizmijenjena.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime uzdržavanja doprinosi mjesečno iznos od 420,00 EURA počevši od 18. lipnja 2024. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da dospjele obroke do pravomoćnosti presude isplati odjednom, a buduće kako budu dospijevali mjesečno najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama preciziranim kao u izreci, dok je pod točkom II. izreke tužiteljica odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Polazeći od činjenice da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete pod pretpostavkama koje su propisane odredbom čl. 290. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), uz navođenje da je temeljno načelo za određivanje uzdržavanja načelo razmjernosti prema kojem se uzdržavanje određuje u skladu s potrebama osobe koja traži uzdržavanje, odnosno mogućnosti osobe od koje se traži uzdržavanje primjenom odredbe čl. 307. u svezi s čl. 282. istog Zakona, a cijeneći da je odredbom čl. 316. ObZ-a propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima dužni plaćati uzdržavanje za dijete ako dijete ne stanuje s njima i ako se nijedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu, te da je odredbom čl. 291. st. 1. ObZ-a propisano da je dijete koje ima prihode dužno doprinositi za svoje uzdržavanje, prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj R1 Ob-356/16 od 11. listopada 2016. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na temelju kojeg je određeno da je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice mjesečno iznos od 2.500,00 kn/331,87 EURA te da je tuženik tijekom ovog postupka redovno doprinosio 330,00 EURA mjesečno.

6. Kako je tužiteljica redovni student Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i svoje studentske obveze redovito izvršava, a tuženik je zaposlen u Engleskoj gdje mu je mjesečna plaća 1.922,00 funti (2.251,70 EURA) kao i da tužiteljica od sezonskog rada godišnje zaradi 3.300,00 EURA, a sporno je pripada li tužiteljici pravo na povišenje doprinosa za uzdržavanje od podnošenja tužbe za ubuduće zbog promijenjenih okolnosti, jer tužiteljica zahtjeva povišenje uzdržava s dosadašnjih 330,00 EURA na iznos 700,00 EURA mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe, prvostupanjski sud navodi da je nakon provedenog postupka utvrđeno da su se nedvojbeno promijenile okolnosti u odnosu na vrijeme kada su roditelji tužiteljice dogovorno postigli Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi jer je u vrijeme sklapanja Plana 2016. tužiteljica imala 14 godina, išla je u osnovnu školu, a danas 9 godina kasnije je redovna studentica. Osim toga, sud ukazuje da su se u međuvremenu povećale njene potrebe, kako s obzirom na njenu dob i troškove školovanja, tako i zbog znatnog porasta troškova života, a okolnosti su se promijenile i utoliko što tužiteljica više ne stanuje s majkom, već s partnerom, s kojim dijeli zajedničke troškove. Nadalje, sud je utvrdio da tužiteljica ostvaruje zaradu radeći sezonski u visini od 3.300,00 EURA godišnje, a u međuvremenu je stekla imovinu na temelju Ugovora o diobi nekretnine u Mošćeničkoj Dragi, te je po toj osnovi do sada primila 66.000,00 EURA od ukupno ugovorenih 110.000,00 EURA koje joj je tuženik dužan plaćati u godišnjim obrocima od po 11.000,00 EURA koji iznos tužiteljica smatra štednjom i ulogom za kupnju stana u budućnosti.

7. Osim toga, sud ukazuje da su se nakon sklapanja Plana promijenile okolnosti i na strani tuženika jer mu je supruga trenutno nezaposlena te prima naknadu u periodu nezaposlenosti od 92,05 funti tjedno, a osim tužiteljice u obvezi je uzdržavati i mlađu kćer u dobi od 15 godina, a isti se još i dodatno kreditno opteretio kako zbog isplate tužiteljice za njen udio u kući u [adresa] tako i radi kupovine nekretnine u Engleskoj od koje za sada nema imovinske koristi.

8. Stoga na osnovu navedenog sud smatra da tužiteljica, iako je punoljetna, ostvaruje pravo na uzdržavanje jer se redovno školuje i nije u mogućnosti u potpunosti samostalno podmirivati svoje životne troškove, a obveza uzdržavanja roditelja ne prestaje prestankom zajedničkog života, niti činjenicom da tužiteljica živi s partnerom i sezonski radi, već se i dalje dijeli između oba roditelja razmjerno njihovim mogućnosti, dok da sredstva koja tužiteljica posjeduje na ime ušteđevine ne predstavljaju redovni izvor uzdržavanja niti bi njihova potrošnja za osnovne životne potrebe bila obvezna ili opravdana, osobito ako roditelji imaju financijske mogućnosti nastaviti s uzdržavanjem.

9. Slijedom navedenog na temelju svih izvedenih dokaza sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za povišenje doprinosa za uzdržavanje tužiteljice ali ne u onom iznosu u kojem to ista zahtjeva, obzirom da su kod odluke uzeti u obzir prihodi koje tužiteljica redovito ostvaruje sezonskim radom, koje raspoređeni tijekom godine iznose 275,00 EURA mjesečno, kojim podmiruje trošak najma i režijskih troškova te joj od toga ostane još 50,00 EURA. Kako tuženik redovito plaća 330,00 EURA, dok su ukupne mjesečne potrebe uzdržavanja tužiteljice procijenjene na iznos od 750,00 EURA, sud smatra da je tuženik s obzirom na svoje imovinske prilike i obveze uzdržavanja još jednog djeteta u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 420,00 EURA mjesečno, a ukoliko ovaj iznos nije dostatan, da tužiteljica ima pravo zahtijevati razliku od drugog roditelja primjenom odredbe čl. 316. ObZ-a, obzirom na utvrđenje da majka tužiteljice doprinosi za uzdržavanje iste 50,00 EURA mjesečno.

10. U žalbi tuženik ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), smatrajući da su u presudi razlozi nejasni i u proturječju s odlučnim činjenicama obzirom da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud na nerazumljiv i nelogičan način donio zaključak da bi u konkretnom slučaju visina uzdržavanja tužiteljice trebala iznositi presuđenih 420,00 EURA mjesečno umjesto 331,81 EURA koliko tuženik trenutno doprinosi za uzdržavanje tužiteljice na mjesečnoj razini. Brani tezu da uzdržavanje nije institut štednje nego institut podmirenja stvarnih potreba, pa ako uzdržavana osoba nakon što primi postojeći iznos uzdržavanja i vlastite prihode uspijeva od toga izdvajati sredstva i štedjeti da to znači da su njezine redovne potrebe već pokrivene i da joj se iz uzdržavanja ne osigurava nužno preživljavanje nego višak. Nadalje, tuženik smatra da je prilikom određivanja uzdržavanja punoljetnog djeteta svrha obuhvatiti isključivo i samo životne potrebe te da je tužiteljica iskreno i razumno iskazala svoje potrebe i označila ih s iznosom od 750,00 EURA mjesečno, što tuženik prihvaća, ali smatra da tih 750,00 EURA nije dužan podmiriti isključivo on, obzirom da bi tužiteljica od iznosa koji joj je na raspolaganju mjesečno, a iznosi 606,81 EURA, do navedenih 750,00 EURA, uz prihod koji joj daje majka od 50,00 EURA, trošenjem cca 100,00 EURA mjesečno iz svoje štednje do napunjenih 26 godina, kao krajnjeg trenutka uzdržavanja trebala, potrošila 4.800,00 EURA, braneći tezu da prihod od otuđenja imovine koji uzdržavana osoba posjeduje mora ulaziti u procjenu sposobnosti samostalnog uzdržavanja od strane uzdržavane osobe. Osim toga, tuženik smatra da je sud propustio sagledati da je tužiteljicu dužan uzdržavati i drugi roditelj te je prebacio teret uzdržavanja isključivo na njega jer bi pravilan pristup zahtijevao da se iznos uzdržavanja dopuni ne samo od strane oca već i majke u realnom i razumnom iznosu koji sigurno premašuje 50,00 EURA mjesečno, koliko uzdržavanje ne plaćaju niti najugroženije kategorije stanovništva, a u konkretnom slučaju bi majka s uplatom od 150,00 EURA u potpunosti pokrila ukupne potrebe tužiteljice, dok sud nije uopće tijekom postupka utvrdio ni ispitivao mogućnosti majke u svezi s uzdržavanjem tužiteljice. Još ističe da u kontekstu povrede pravila postupka ukazuje i na to da je usvojenim tužbenim zahtjevom u tehničkom smislu zanemarena činjenica nespornog plaćanja iznosa od 331,81 EURA mjesečno. Pojašnjava još da je gospodarsko stanje u Engleskoj nestabilno, da je lošije u odnosu na ranije razdoblje, da tuženikova primanja nisu značajno povećana u odnosu na razdoblje donošenja ranije odluke o uzdržavanju, da je njegova supruga izgubila posao, da je druga kćer starija i ima veće potrebe te da bi imao realne poteškoće s plaćanjem dosuđenog iznosa.

11. Prije svega, valja istači da ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 1. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a ispituje pobijanu odluku u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, da će ovaj sud uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu, pa će ovaj sud po žalbi tuženika ispitati pobijanu odluku samo u odnosu na točke I. i III. izreke.

12. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a, ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a koju sadržajno opisuje tuženik, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste. Isto tako nije utvrđena niti jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Međutim, iako pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je sukladno odredbi čl. 291. st. 1. ObZ-a dijete koje ima prihode uvijek dužno doprinositi za svoje uzdržavanje, te da su oba roditelja sukladno odredbi čl. 316. ObZ-a, svaki prema svojim mogućnostima, dužna plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete ako ne stanuje s njima i ako se ni jedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu, pa kako nije sporno da su se okolnosti na obje strane izmijenile od sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, da tužiteljica ne živi ni s jednim roditeljem, već s partnerom u iznajmljenom stanu, a tuženik ne osporava navod tužiteljice da su njene mjesečne potrebe 750,00 EURA, koje se odnose na troškove najma stana i režija, te uobičajene troškove školovanja, kao i troškova odjeće, obuće, prehrane, prijevoza i društvenog života, te doprinosi za njeno uzdržavanje mjesečno 331,81 EURA, a tužiteljica vlastitim radom kroz ljeto doprinosi za vlastito uzdržavanje iznos od 275,00 EURA mjesečno, što je ukupno 606,81 EURA, što je sud utvrdio tijekom postupka detaljno raspravivši imovinske i obiteljske prilike tužiteljice i tuženika, pravilno smatra tuženik da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kad nije utvrdio i ispitao mogućnosti majke u svezi uzdržavanja tužiteljice, prihvativši kao odlučan za ishod ovog postupka navod tužiteljice da majka participira u njenom uzdržavanja samo u visini od 50,00 EURA, jer više nije u mogućnosti, za što za sada u stanju spisa nema uporišta u provedenim dokazima, slijedom čega nije zakonit ni zaključak prvostupanjskog suda da je preostali iznos obveze do pokrića svih utvrđenih potreba dužan podmirivati isključivo tuženik.

14. Osim toga, nije nezanemarivo da je tuženik na ime suvlasničkog dijela tužiteljice u kući u [adresa] istoj do sada isplatio 66.000,00 EURA koji također predstavlja prihod tužiteljice koji ista može koristiti za vlastito uzdržavanje, ukoliko roditelji ne mogu pokriti sve troškove uzdržavanja, tim više što opravdano ukazuje tuženik da taj iznos u odnosu na utvrđene potrebe tužiteljice do 26 godine života iste ne bi iznosio više od 5.000,00 EURA, a tužiteljica treba još po toj osnovi dobiti iznos od 44.000,00 EURA od tuženika koji se zbog te isplate kreditno zadužio.

15. Nadalje, opravdano ukazuje tuženik da je presudom zanemarena činjenica nespornog plaćanja iznosa od 330,00 EURA, jer je u izreci sud obvezao tuženika da plati i iznose koji su već nesporno plaćeni, pa je sud za razdoblje od dana podnošenja tužbe do presuđenja tuženika trebao obvezati tuženika samo na razliku dosuđene obveze uzdržavanja.

16. Stoga, kako zbog navedenih propusta sud nije adekvatno i detaljno raspravio sve činjenice od kojih zavisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, valjalo je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuti pobijanu presudu u točki I. izreke, a posljedično i u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, u kojem će navedeni sud detaljno raspraviti sve okolnosti u svezi mogućnosti uzdržavanja tužiteljice od strane njene majke, utvrdivši njene materijalne i obiteljske prilike, pa će cijeneći činjenicu da tužiteljica ima i ušteđevinu koju je stekla prodajom svoje imovine, ponovno utvrditi je li tuženik obvezan plaćati zatraženi iznos na ime uzdržavanja tužiteljice, dajući za svoje zaključke jasne i logične zaključke koji imaju uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, a novom odlukom odlučit će i o troškovima postupka.

17. U nepobijanom odbijajućem dijelu navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović