Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-108/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima IB, Tatjani Figač-Gregurić i Hrvoju Mladiniću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Bjelovaru, uz sudjelovanje mlt. ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnoj skrbnici ZB iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi razvoda braka, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-140/2025-25 od 24. rujna 2025., dana 25. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-140/2025-25 od 24. rujna 2025. pod točkom III., IV. i VI. izreke i rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere i u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom dijelu pod točkama I., II. i V. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke razveden je brak zaključen između tužiteljice i tuženika 15. srpnja 2017. i upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Bjelovar, za matično područje [adresa] za godinu 2017. pod rednim brojem 00114. Ujedno je pod točkom II. izreke presuđeno da će roditeljsku skrb nad mlt. FB, rođenim **.**.2017. i mlt. DB rođenom **.**.2020. zajednički vršiti oba roditelja, dok je pod točkom III. izreke određeno da će mlt. FB DB i mlt. DB i dalje živjeti i imati prijavljeno prebivalište na adresi oca u [adresa]. Pod točkom IV. izreke određeno da će mlt. ŠB i mlt. DB osim u mjesecu srpnju i kolovozu, boraviti od petka popodne do nedjelje do 19:00 sati s majkom, zatim od nedjelje od 19:00 sati do srijede popodne s ocem, od srijede popodne do petka popodne kod majke i potom od petka popodne do nedjelje u 19:00 sati kod oca i tako redom, a da će sve vjerske blagdane i državne praznike koji su u Republici Hrvatskoj neradni dani mlt. djeca stranaka provoditi naizmjence sa svakim roditeljem, dok da će u neparnim godinama prvu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza mlt. djeca stranaka boraviti neprekidno kod majke, a drugu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza neprekidno kod oca i da će u parnim godinama mlt. djeca stranaka boraviti neprekidno kod oca prvu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza, a kod majke neprekidno drugu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza s time da će u mjesecu srpnju i kolovozu roditelj koji preuzima djecu na prvi dan termina u kojem će djeca boraviti s njim po istu doći na adresu drugog roditelja i preuzeti ih u 10:00 sati. Isto tako pod točkom V. izreke obvezana je tužiteljica u cijelosti snositi troškove uzdržavanja mlt. DB, a tuženik je obvezan u cijelosti snositi troškove uzdržavanja za mlt. ŠB, dok je pod točkom VI. izreke presuđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Rješenjem istog suda odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere kako je to precizirano u izreci.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u odnosu na točke III. i IV. izreke iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži i pobijanu presudu ukine u navedenim točkama te predmet u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno pobija i rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe te smatra da ista ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude pa predlaže istu odbiti u cijelosti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Polazeći od činjenice da nije sporno da su stranke zaključile brak 15. srpnja 2017. u [adresa] te da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni i da su iste svjesne narušenih odnosa i činjenice da nema mogućnosti za ponovnom uspostavom normalne bračne zajednice, pa imajući u vidu da su obje suglasne s razvodom to je sud primjenom odredbe čl. 51. st. 1. toč. 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) brak stranaka razveo.

6. Kako je između stranaka sporno s kojim roditeljem bi trebala stanovati mlt. djeca stranka i način održavanja osobnih odnosa s roditeljem s kojim djeca neće živjeti, pa je sud u cilju donošenja zakonite i valjane odluke u najboljem interesu mlt. djece stranaka zatražio od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar (dalje: Zavod), da dostave podatke o socijalnim i imovinskim prilikama stranaka, te mišljenje oko povjeravanja djece te prijedlog oko održavanja osobnih odnosa roditelja koji neće živjeti s mlt. djecom, sud je nakon provedenog dokaznog postupka prihvatio stručno mišljenje navedenog Zavoda u dijelu oko skrbi i povjeravanja te osobnih odnosa jer smatra da je mišljenje dano objektivno i u skladu s pravilima struke, poštujući pritom odredbe važećeg ObZ-a i Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj: 12/93 i 20/97).

7. Stoga je primjenom odredbe čl. 3. i čl. 18. Konvencije o pravima djeteta, a u svezi s čl. 104. ObZ-a odlučio da će oba roditelja ravnopravno, zajednički i sporazumno obavljati roditeljsku skrb oko svoje mlt. djece, a ujedno je prihvatio kao najbolje rješenje da mlt. djeca stranaka kao i do sada i nadalje podjednako borave i s majkom i s ocem, jer su u odnosu na to već stvorila naviku i za tim su izrazila želju, s time da je sud posebice imao u vidu i to da je takav način života i do sada i bez odluke suda od strane tužiteljice i tuženika kao roditelja uspješno provođen.

8. Nadalje sud u smislu odredbe čl. 96. st. 2. ObZ-a tvrdi da dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja, pa da obzirom na stavove stranaka u pogledu budućeg prebivališta njihove mlt. djece napominje da sud odlukom o zadržavanju postojećeg prebivališta nije donio odluku koja bi značila "pobjedu ili poraz" jedne od stranaka, već je odredio da mlt. djeca i dalje ostanu prijavljena na adresi oca, odnosno nije smatrao da postoji potreba da se postojeće prebivalište mijenja, jer tvrdi da to osim u formalnom smislu nije odlučno, budući da će djeca živjeti u jednakom vremenu kod oba roditelja, pa se prema mišljenju suda u stvarnom životu briše formalno određenje s kojim roditeljem djeca stanuju, a s kojim održavaju osobne odnose. Uz to sud napominje da je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice već u dva navrata promijenila mjesto stanovanja pa da onda i u praktičnom smislu ima prednost to da se djeci zadrži postojeće mjesto stanovanja jer u tom slučaju neće biti potrebe za promjenama upisa u svim odgovarajućim evidencijama.

9. Isto tako s obzirom na naveden način stanovanja sud je u smislu odredbe čl. 95. i čl. 119. ObZ-a odredio ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djecom prvenstveno imajući u vidu da su isti odnosi primjereni konkretnim okolnostima, posebno dobi djece te udaljenosti mjesta stanovanja roditelja, što je na tragu i izražene želje mlt. djece, prijedloga nadležnog Zavoda i posebne skrbnice mlt. djece. Osim toga pozivajući se na odredbe čl. 281., čl. 307., čl. 309., čl. 310. st. 1., čl. 311. i čl. 313. ObZ-a, a ocjenjujući potrebe mlt. djece stranaka, te cijeneći da su stranke na ročištu održanom 5. rujna 2025. postigle dogovor da će svako u cijelosti preuzeti uzdržavanje jednog djeteta, kao i to da će djeca boraviti podjednako kod oba roditelja radi čega je sud smatrao dogovor stranaka sukladan sa interesom dobrobiti mlt. djece, to je donio odluku o uzdržavanju kako je to navedeno u izreci.

10. Iz istih razloga sud je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere s obrazloženjem da su stranke prije i tijekom postupka postigle dogovor oko svih pitanja koja se doduše na drugačiji način predlažu u privremenoj mjeri, slijedom čega sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 536. st. 1. ObZ-a u svezi s čl. 346. st. 1. toč. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) za određivanje iste, posebice navodeći da je od utjecaja za odluku o privremenoj mjeri ishod postupka i okolnost da je odluka u najvećem dijelu rezultat zatečene situacije koju su ranije dogovorno stvorile i već tijekom postupka provodile stranke ili posljedica njihovog dogovora na ročištu od 5. rujna 2025.

11. U žalbi tužiteljica ističe da je tuženik nasilna osoba koja je za gotovo čitavo vrijeme bračne zajednice vršila nasilje nad tužiteljicom u prisutnosti mlt. djece, te da je zbog navedenog protiv tuženika u tijeku kazneni postupak zbog sumnje na počinjenje čak pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece te da je prijedlog sankcije za tuženika zatvorska kazna u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, koje okolnosti je tužiteljica sudu predočila uz podnesak od 22. srpnja 2025., uz napomenu da je u međuvremenu rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj Kovm-45/2025-11 od 3. listopada 2025. optužnica protiv tuženika potvrđena. Ujedno ukazuje da zbog navedenog nije bilo mjesta donijeti odluku da djeca i nadalje žive s ocem nasilnikom, a ne s majkom, jer je potpuno zanemarena činjenica prijedloga bezuvjetne kazne zatvora, a odlaskom na izdržavanje zatvorske kazne djeca neće moći stanovati na adresi tuženika, pa obzirom da je sud tu činjenicu imao na raspolaganju po stavu tužiteljice postojao je opravdan razlog da se odredi kako će nakon razvoda braka mlt. djeca imati prijavljeno prebivalište kod majke, a koju činjenicu je predlagao i nadležni Zavod u svom mišljenju od 4. lipnja 2025. Osim toga tužiteljica ukazuje da način održavanja osobnih odnosa djece i stranaka određen u točki IV. izreke nije u interesu mlt. djece jer ista na taj način nemaju stabilnost mjesta, obzirom da je određeno da polovicu tjedna provede kod oca, a polovicu kod majke, pa na taj način ni jedan roditelj nema kontrolu nad izvršavanjem obveza djece. Smatra da su djeca premale životne dobi da im takav način ne bi stvarao poteškoće jer uslijed navedenog djeca ne znaju gdje su im potrebni predmeti, školski pribor, odjeća, obuća i sl. posebno imajući u vidu da između stranaka nije moguće uspostaviti nikakvu komunikaciju koja bi se odnosila na mlt. djecu iz razloga što tuženik ima mjeru zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta s tužiteljicom, pa brani tezu da određeni način održavanja osobnih odnosa kako je to presuđeno u pobijanoj presudi nije u interesu mlt. djece.

12. U odnosu na odbijeni prijedlog za izdavanje privremene mjere tužiteljica naglašava važnost vođenja kaznenog postupka protiv tuženika i potrebu uređenja osobnih odnosa stranaka s mlt. djecom na način kako je to predloženo u tužbi i prijedlogu, jer bi takvim načinom djeca imala sigurnost i stabilnost mjesta, osjećaj pripadnosti, a uspostavio bi se i red u odrastanju, a prvenstveno u izvršavanju obveze u vidu pisanja domaće zadaće i sl. Tvrdi da joj je u interesu isključivo dobrobit mlt. djece, a jedna od pretpostavki da je svakako sigurnost i stabilnost života s roditeljem koji nije nasilnik i koji ne očekuje izdržavanje zatvorske kazne.

13. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, obzirom da tužiteljica sadržajno uopće ne ukazuje na počinjene ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Međutim, opravdano ukazuje tužiteljica da je prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnosti u svezi odluke gdje će živjeti zajednička mlt. djeca i činjenice da je u odnosu na tuženika u tijeku kazneni postupak zbog sumnje na počinjenje čak pet kaznenih djela pa i u odnosu na povredu djetetovih prava i nasilja u obitelji kao i kaznenog djela protiv života i tijela i protiv spolne slobode na štetu ovdje tužiteljice, o čemu je imao saznanja tijekom postupka, a kako je i nadležni Zavod u svezi odluke s kojim roditeljem će djeca živjeti predložio da djeca žive i imaju prebivalište s majkom potpuno je neprihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda da je odluka o tome s kim će živjeti zajednička mlt. djeca samo formalne prirode i da to nije odlučno, budući da će djeca živjeti u jednakom vremenu kod oba roditelja obzirom da djeca prema mišljenju ovog suda moraju imati sigurnost i stabilnost mjesta te osjećaj pripadnosti, kako to pravilno u žalbi ukazuje tužiteljica.

15. Osim toga, prvostupanjski sud u obrazloženju odluke o tome gdje će djeca živjeti i gdje će imati prebivalište povezuje s tvrdnjom da su roditelji na ročištu 5. rujna 2025. postigli dogovor da će djeca boravit podjednako kod oba roditelja, iako je na navedenom ročištu tužiteljica i dalje ustrajala kod svog prijedloga da se usvoji njen tužbeni zahtjev prema kojem će zajednička mlt. djeca živjeti s majkom, a da će tuženik ostvarivati osobne odnose sa zajedničkom mlt. djecom svaki drugi vikend od petka do nedjelje, polovicu svih zimskih i ljetnih blagdana, svaki drugi vjerski i državni blagdan i praznik te svaki tjedan u utorak od 17:00 do 19:00 sati, kao i kod prijedloga za donošenje privremene mjere istog sadržaja.

16. Stoga, iako je nadležni Zavod istaknuo da činjenica što je protiv tuženika u tijeku kazneni postupak ne mijenja njihov prijedlog da djeca podjednako borave kod svakog od roditelja, jer se takav način ostvarivanja osobnih odnosa odvijao i tijekom postupka i nije bio protivan interesima mlt. djece, ovaj sud smatra da činjenica vođenja kaznenog postupka na štetu mlt. djece i okolnost da je u odnosu na tuženika predložena bezuvjetna zatvorska kazna itekako utječe na odluku o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djece s ocem, a tužiteljica opravdano ukazuje i na okolnost da je zbog životne dobe mlt. djece teško za očekivati da uslijed svojih obaveza i uspostave reda u odrastanju mogu zadovoljavajuće funkcionirati na način da svaka tri dana žive kod drugog roditelja, bez da im to ne bi stvaralo nikakve poteškoće, slijedom čega se opravdanim ukazuju žalbeni navodi tužiteljice da sud činjenično stanje u odnosu na pobijani dio presude nije potpuno i pravilno utvrdio, uslijed čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava kad je odlučeno kao pod točkom III. i IV. izreke presude, a posljedično i u odnosu na rješenje kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere kako je to predložila tužiteljica.

17. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a usvajanjem žalbe tužiteljice ukinuti pobijane točke III. i IV. izreke presude te primjenom odredbe čl.380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a rješenje kojim je odbijen tužiteljičin prijedlog za određivanje privremene mjere i predmet u tom dijelu, a posljedično i u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom VI. izreke i vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno zatražiti od nadležnog Zavoda, uvažavajući sve naprijed navedene okolnosti, da ponovno dostavi stručno mišljenje u dijelu oko skrbi mlt. djece i ostvarivanja osobnih odnosa, posebno uvažavajući okolnosti vezane uz kazneni postupak protiv tuženika i činjenice da isti ima zabranu približavanja i komuniciranja u odnosu na tužiteljicu, s posebnim osvrtom na okolnosti na koje ukazuje tužiteljica u svezi poteškoća koje nastaju zbog činjenice da djeca svaka tri dana sele kod drugog roditelja, te nemaju stabilnost i red u odrastanju, a prvenstveno u izvršavanju svojih obveza, pa će nakon što detaljno raspravi i utvrdi sve odlučne činjenice ponovno odlučiti o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva, odlučujući i o troškovima postupka te o prijedlogu za određivanje privremene mjere.

19. U nepobijanom dijelu pod točkama I., II. i V. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović