- 1 -              Rev 388/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 388/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz Đ., K., OIB ..., koju zastupa A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika N. n. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. A., odvjetnica u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-583/2018-2 od 16. listopada 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-134/17-27 od 28. veljače 2018., na sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda kojom je bio prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena odluka o  otkazu ugovora o radu od 13. prosinca 2016. i na utvrđenje da radni odnos tužiteljice nije prestao, te zahtjev za povratak na posao sukladno ugovoru o radu, te nakandu troškova postupka, i to tako da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, a tužiteljici je naloženo naknaditi troškove postupka tuženika.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju tuženik nije odgovorio.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, i to redovitog, poslovno uvjetovanog otkaza, uz zahtjev za vraćanje na rad.

 

6. Zbog toga je revizija dopuštena. Prema odredbi čl. 382.a st.1. alineja prva ZPP, stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o kojem sporu je ovdje riječ.

 

7. Ovaj sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu tužiteljice od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revidentica opisno poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega drugostupanjski sud cijeni tužbeni zahtjev neosnovanim. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužiteljice sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

9. Revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude preocijenjuje izvedene dokaze i poziva se na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda, prigovori su činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

10. Prvostupanjski sud je zaključio da nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala, pa da se nije ostvario razlog za poslovno uvjetovan otkaz. To jer da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu jer da je nije provedena racionalizacija u svrhu smanjenja radnih mjesta, da nije ukinuto radno mjesto tužiteljice već da je isto proširilo svoj opseg preuzevši i one djelove za koje je tužiteljica bila nadređeni radnik.

 

11. Drugostupanjski sud polazeći od nespornih činjenica da:

 

-je tužiteljica temeljem Ugovora o radu od 30. srpnja 2015. obavljala poslove rukovoditeljice Službe maloprodaje u trgovačkoj djelatnosti;

-je izmjenom Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u Narodnim novinama d.d., koji je stupio na snagu 1. prosinca 2016. unutar organizacijske jedinice Trgovačka djelatnost ukinuta dotadašnja Služba maloprodaje, kao i Odjel internetske prodaje i promidžbe, te je formirana nova (objedinjena) Služba maloprodaje, internetske prodaje i franšize;

- je na mjesto rukovoditelja te Službe postavljen dotadašnji zamjenik tužiteljice (u Službi maloprodaje) D. Č., dok je tužiteljica dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu,

zaključuje da iako je točno da su se unutar Službe maloprodaje u određenom opsegu obavljali i poslovi internetske prodaje i franšize, da to nužno ne znači da je tužiteljica trebala biti imenovana rukovoditeljem novoosnovane službe, u kojoj su objedinjeni poslovi ranije Službe maloprodaje sa Odjelom za internetsku prodaju i franšizu, gdje je ranija Služba maloprodaje prestala postojati. Taj sud je pravnog pristupa da je pravo poslodavca činiti organizacijske promjene u svrhu poboljšanja poslovanja i ostaviti one radnika u radnom odnosu za koje cijeni da ima povoljnije radne reference. Stoga da je formiranjem nove službe sa širim opsegom poslova prestala postojanti ranija organizacijska jedinica, a time i radno mjesto tužiteljice, a da poslodavac nije postupio nezakonito kada je zaključio ugovor o radu s osobom, za radno mjesta rukovoditelja novoosnovane službe, koja ima više radnog staža kod tuženika i iskustva na poslovima rukovođenja te poslovima internetske prodaje, kao i povoljnije socijalne kriterije.

 

12. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).

 

13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14. dalje ZR.), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema t. 2. citirane odredbe pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

14. Osporavajući pravilnost ocjene drugostupanjskog suda tužiteljica u reviziji prigovora da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nedopuštena, jer da kod tuženika i dalje postoji potreba za obavljanjem poslova koje je ona obavljala radeći kod tuženika, te da je usporedbom Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta s Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta vidljivo da se ukidaju radna mjesta voditelja odjela internetske prodaje i promidžbe te voditelja unapređenja prodaje i franšize i da se ti poslovi dodjeluju radnom mjestu pod brojem 4.4.1.1. rukovoditelju Službe maloprodaje, internetske prodaje i franšize, a da je na toj poziciji bila zaposlena tužiteljica prema ranijem Pravilniku. Prigovara da racionalizacija poslova nije izvršena jer da je povećan broj radnih mjesta za Sektor komercijale, te da odluka o otkazu ne sadrži konkretan razlog otkaza te da nije vidljivo s kojim radnicima je izvršena usporedba, kao i da je drugostupanjski sud naveo kriterije koji nisu spomenuti u odluci o otkazu, a da zakonski kriterij vezan uz uzdržavanje djece nije pravilno primijenjen.

 

15. Bespredmetan je prigovor tužiteljice da reorganizacija poslovanje tuženika nije provedena u situaciji kada je donesen i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta. Radno mjesto tužiteljice je ukinuto. To je i razlog otkaza tužiteljici naveden u Odluci o otkazu ugovora o radu. Isto tako, to što je, nomotehnički, pozicija 4.4.1.1. identična poziciji ranijeg radnog mjesta tužiteljice, sadržajno ne znači da nije došlo do ukidanja ranijeg radnog mjesta. Upravo je zbog reorganizacije formirana nova služba i sistematizacijom ustanovljeno novo radno mjesto unutar nove službe. Kako će poslodavac organizirati svoje poslovanje, a što obuhvaća organizaciju službi, odjela, broj i vrstu radnih mjesta, njegovo je autonomno pravo, u pravilnost kojih odluka sud ne može ulaziti. Kada je poslodavac u nastojanju optimalizacije njegovog poslovanja ocijenio da je zbog organizacijskih i gospodarskih razloga prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice, jer se poslovi koje je ona obavljala i za kojima i dalje postoji potreba mogu rasporediti tako da se obavljaju zajedno sa poslovima druga dva radna mjesta, sve kao posljedice objedinjava tri službe u jednu, čime je posljedično došlo i do smanjenja troškova, onda je za ocijeniti da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz čl. 115. st. 1. t. 1. ZR za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, zbog čega je takva odluka tuženika zakonita i dopuštena. Na njenu pravilnost ne utječe činjenice povećanja radnih mjesta u drugom sektoru, a s obzirom da je za radno mjesto tužiteljice, po prirodni stvari, predviđen jedan izvršitelj (rukovoditelj službe maloprodaje) ni ostali prigovori nisu od značaja.

 

16. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr.sc. Jadranko Jug, v.r.