P Ob-493/2023-26
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku u Našicama, protiv tuženika ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariju Pavičiću, odvjetniku u Našicama, radi uzdržavanja bračnog druga, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 13. listopada 2025. godine u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, koja presuda je objavljena dana 25. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da doprinosi za uzdržavanje tužiteljice EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za period od dana 30. travnja 2023. do 10. srpnja 2023. iznosom od 200,00 eura (dvjestoeura) mjesečno, i to:
- za 30. travanj 2023. iznos od 6,67 eura za zateznom kamatom od 1. svibnja 2023. pa do isplate;
- za svibanj 2023. iznos od 200,00 eura za zateznom kamatom od 1. lipnja 2023. pa do isplate
- za lipanj 2023. iznos od 200,00 eura za zateznom kamatom od 1. srpnja 2023. pa do isplate
- za srpanj iznos od 64,00 eura, za zateznom kamatom od 1. kolovoza 2023. pa do isplate i to do 29.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
i
r i j e š i o j e
Prijedlog tužiteljice kao predlagateljice osiguranja za određivanje privremene mjere koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da redovito mjesečno doprinosi za uzdržavanje tužiteljice EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i to od dana podnošenja tužbe, pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, iznosom od 200,00 eura mjesečno, dospjele obroke odjednom sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća, posljednjeg dana u mjesecu, a dospijevajuće najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedine obveze uzdržavanja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Trajanje privremene mjere određuje se do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
III. Žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa njegovu ovrhu."
odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela 15. prosinca 2023. tužbu protiv tuženika kao bivšeg bračnog druga radi uzdržavanja. Tvrdi da su bili u braku od 24. kolovoza 2019. koji je razveden presudom ovog suda broj P Ob-395/2022 od 19. lipnja 2023. te ona živi sa svojim roditeljima. Za vrijeme trajanja braka nije radila te je i sada nezaposlena, a s obzirom na ekonomsku situaciju i to da je psihički bolesna teško je očekivati da će se moći zaposliti, dok s je druge strane tuženik zaposlen u vojsci i prima plaću u iznosu oko 1.200,00 eura. Ističe kako je završila srednju školu i radno je nesposobna, nema dovoljno sredstava za život te ih ne može ostvariti imovine jer imovine nema. Predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da joj za uzdržavanje doprinosi mjesečnim iznosom od 200,00 eura počevši od podnošenja tužbe na način da joj obroke uzdržavanja plaća do zadnjeg dana u mjesecu. Ujedno, s obzirom na ovakvo činjenično stanje te budući da tuženik ne doprinosi za njezino uzdržavanje, predlaže da sud donese privremenu mjeru kojom će mu kao protivniku osiguranja naložiti da mjesečni iznos od 200,00 eura plaća za njezino uzdržavanje.
2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da su stranke bivši bračni drugovi čiji brak je razveden, no ističe da su u presudi broj P Ob-395/2022 razvidne sve relevantne okolnosti. Između ostalog, tom je presudom utvrđena obveza tužiteljice za plaćanje uzdržavanja zajedničkog djeteta za koje ona ne doprinosi i o kojem tuženik samostalno skrbi. Navodi da tužiteljica nije radno nesposobna jer je radila u proteklom periodu unatoč svom zdravstvenom stanju. Predlaže da sud sve ove okolnosti uzme u obzir te odbije tužbeni zahtjev i tužiteljicu obveže na snašanje parničnog troška ili sukladno odredbi članka 366. Obiteljskog zakona odredi da svaka strana snosi svoj trošak.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: presudu ovoga suda broj P Ob-395/2022, vjenčani list, medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, izlistanje plaća za tuženika, nalaz i mišljenje vještaka medicine rada Josipa Silovskog, ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao parnične stranke i vještaka.
4. Uvidom presudu ovoga suda broj P Ob-395/2022 i vjenčani list je utvrđeno kako su stranke sklopile brak 24. kolovoza 2019. koji je razveden 19. lipnja 2023., a njihovo dijete mlt. E je ostao živjeti s tuženikom uz ostvarivanje osobnih odnosa s tužiteljicom i njezinu obvezu da za uzdržavanje djeteta doprinosi mjesečno 66,36 eura. Tužiteljica je rođena 1994., a tuženik 1992. godine.
5. Uvidom u izlistanje – kartice za tuženika od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske za period od siječnja 2022. do travnja 2024. je utvrđeno kako je tuženikova plaća u ovom periodu rasla (u siječnju 2022. je primao neto 948,71 eura, a u travnju 2024. je imao neto plaću 1.562,46 eura), no osim plaće imao je ostala primanja i dodatke u vidu uskrsnice, božićnica, dodataka za vojnu službu, stražu, putne troškove. Tako je tuženiku tijekom 2022. prosječno mjesečno isplaćeno 1.040,00 eura, tijekom 2023. mu je mjesečno prosječno isplaćeno 1.260,00 eura, a tijekom 2024. mu je prosječno mjesečno isplaćeno 1.480,00 eura.
6. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje je utvrđeno da je tužiteljica bila zaposlena od 1. srpnja 2021. do 15. srpnja 2021. u obrtu za cvjećarsko-aranžerske radove, a od 8. ožujka 2022. do 8. ožujka 2023. joj je evidentiran staž kao roditelju koji obavlja roditeljsku dužnost u prvoj godini djetetova života.
7. Tužiteljica iskazuje da od razvoda braka stanuje s roditeljima u kući koja je u vlasništvu njenog oca. Otac prima mirovinu oko 390,00 eura mjesečno, a majka nema nikakvih primanja i nezaposlena je. Mjesečne režije za njih troje izađu nešto više od 100,00 eura. Iskazuje da u vlasništvu nema nekretnina, nema ušteđevine niti vrjednijih pokretnina te nije kreditno opterećena. Nezaposlena je i nema nikakvih primanja. U travnju 2024. je dobila jednokratnu novčanu naknadu u iznosu od 200,00 eura. Bračna zajednica nje i tuženika trajala je oko tri godine te je u tom periodu pretežnu brigu o njihovom zajedničkom djetetu mlt. E rođenom **.**.2022. vodio tuženik. Ona je imala postporođajnu depresiju pa je tuženik hranio, presvlačio, kupao i uspavljivao dijete. Stanovali su u kućanstvu tuženikovih roditelja. Brigu o domaćinstvu u vidu spremanja i kuhanja većinom je vodila ona. Tuženik i ona su prestali stanovati zajedno u rujnu 2022. kada se odselila. Nema nikakvo rješenje o svojoj radnoj nesposobnosti niti je takvo rješenje pokušala ishoditi. Vodi se u evidenciji na Zavodu za zapošljavanje. Sa Zavoda su ju zvali kako bi joj ponudili posao da vodi brigu o nekom čovjeku 24 sata, a osim ovoga nije imala ponudu za posao. Kontaktirala je one koji su raspisali taj natječaj i izvijestila ih je o svojoj psihičkoj bolesti, nakon čega joj je odgovoreno da u takvom stanju ne može obavljati taj posao. Nema utvrđenu nikakvu invalidnost. Sukladno sudskoj odluci trebala bi doprinositi za uzdržavanje mlt. Č 63,36 eura, no zbog financijske nemogućnosti nije platila niti jedan obrok uzdržavanja. Osim mlt. Č nema drugih obveza uzdržavanja. Tuženik za njezino uzdržavanje nije platio ništa. Ima dijagnoze prisilnih radnji, depresije, napadaja panike i anksioznosti. Prve simptome primijetila je 2015., a nakon razvoda tegobe su se intenzivirale. Redovito pije terapiju antidepresiva: Arimpriprazol, Vortisnktimon, Vairu i Diazepan. Prije par godina je pokušala samoinicijativno prestati piti terapiju nakon čega se stanje pogoršalo, a unazad dvije godine redovito pije terapiju. Alkohol ne konzumira. Tegobe joj se manifestiraju tako da kada nešto dotakne mora oprati ruke. Ruke pere dvadeset puta dnevno, tušira se dva puta dnevno, opterećuju ju misli da će pokupiti nekakvu bakteriju. Opsesivne misli okupiraju ju do te mjere da ne može razmišljati ni o čemu drugom i misli da iz tog razloga ne bi mogla raditi nikakav posao. Dok je bila s tuženikom u braku, njezine su tegobe bile podjednake. Na upit suda kako je uspijevala obavljati većinom ona osobno kućanske poslove unatoč tegobama, iskazuje da bi obavila neki kućanski posao pa nakon toga otišla oprati ruke. Ima tri tjedna radnog staža, radila je kao cvjećar tijekom 2021., a taj radni odnos je prestao budući da je ostala u drugom stanju. Nema financijskih sredstava i uzdržava se od mirovine svog oca. Dijete viđa kada uspije naći prijevoz. Od razvoda braka se njezine financijske okolnosti nisu promijenile, međutim tek kasnije je podnijela tužbu jer nije znala da ima pravo tražiti uzdržavanje od supruga.
8. Tuženik iskazuje kako njegova prosječna plaća iznosi 1.400,00 eura mjesečno neto, a na to dobije i dodatke ako ide na teren ili na stražu. Za stražu dobije 200,00 eura po mjesecu, ali ne ide svaki mjesec. Redovito prima božićnicu u visini od 100,00 eura, regres 250,00 eura, a ove (2025.) godine je prvi puta dobio uskrsnicu 100,00 eura. Stanuje u kući koja je u vlasništvu njegovog oca u kojoj stanuju njegovi roditelji, sin E i on. Od vrjednijih pokretnina ima osobni automobil Opel Astru 2005. godište. Plaća kredit 150,00 eura mjesečno koji je podigao 2018. i ističe mu za pet godina. Drugi kredit mu iznosi oko 40,00 eura i taj ističe za četiri godine. Oba kredita podignuta su za renoviranje kuće jer su tužiteljica i on željeli osposobiti kat u kući njegovih roditelja da bi tamo živjeli što su i učinili. Osim mlt. Č nema drugih obveza uzdržavanja. Nije doprinosio za uzdržavanje tužiteljice. Plaća plin za dio kuće u kojem stanuje 500,00 eura godišnje, a ostale režije dijeli s roditeljima. Pored plina majci za režije da oko 100,00 do 150,00 eura. S roditeljima dijeli troškove hrane te majci da novce za nabavku zajedničke hrane. Mlt. E ne ide u vrtić te ga čuva njegova majka. E i on su zdravi te po tom pitanju nema izdataka. Dok su tužiteljica i on zajedno živjeli, on je vodio brigu o djetetu, a ne slaže se da je tužiteljica obavljala većinu kućanskih poslova, već je dosta toga on znao napraviti kada bi došao s posla. Bio je svjestan stanja tužiteljice i ona je doista imala tegobe, no misli da je sposobna raditi budući da kada bi izlazila iz kuće bilo bi joj bolje. Dok su bili skupa tužiteljica je privatno išla kod psihologa u Osijek i tada se vidio napredak. Primjerice, na tretmanu psihologinja je bacila kemijsku na pod, tužiteljica je tu kemijsku podigla i nije ju oprala. No, kada su došli kući, na pod je pala vilica koju su zbog njezinog OKP-a morali baciti te ne bi bilo dovoljno niti da tu vilicu operu. Samostalnu roditeljsku skrb nije tražio zbog tužiteljičinog zdravstvenog stanja, već zbog toga što tako ima pogodnosti za vrtić i neke druge pogodnosti. Misli da bi tužiteljica mogla raditi jer kada je radila u cvjećarni rekla mu je da je tijekom radnog vremena oprala ruke dva do tri puta i misli da joj je okupacija zapravo godila. Nadalje iskazuje da njegov otac prima mirovinu 330,00 eura, a majka nema primanja. Tužiteljica dijete viđa jednom u mjesec i pol dana, ali svaki dan pita za njega i čuju se putem videopoziva. Tužiteljica ne doprinosi uzdržavanju djeteta, kupila mu je poklon za rođendan i prilikom posjeta donese mu grickalice.
9. Iz medicinske dokumentacije za tužiteljicu slijedi da joj je 2015. dijagnosticiran poremećaj prilagodbe. Tada još nije bila udana, prekinula je studij i tražila posao, a živjela je s bratom i roditeljima. Dolazi psihijatru jer ima prisilne radnje, osobito pranje ruku koje broji, pati općenito od čistoće, boji se da se ne bi zarazila ili imala neugodan miris. U nalazu od 4. studenog 2015. psihijatar joj postavlja dijagnozu opsesivno kompulzivnog poremećaja. Tijekom 2022. i 2023. tužiteljica se u više navrata javlja psihijatru, navodi se da ima pretežno prisilne (kompulzivne) radnje, imala je tešku depresivnu epizodu te je bila primljena na odjel. U listopadu 2022. dolazi do pogoršanja njezinog stanja potaknutog zbog narušenih bračnih odnosa, ima potrebu za izvršavanjem kompulzivnih radnji, od terapije po cijele dane spava, kada treba posjetiti dijete ima napadaje panike. Nadalje se redovito javlja psihijatru na kontrolne preglede.
10. Stranke su na ročištu 22. listopada 2024. obaviještene da na području Osijeka nema vještaka iz područja medicine rada te da se najbliži vještaci nalaze na području Zagreba što je razvidno na stranicama Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH. Stoga je radi utvrđivanja radne sposobnosti tužiteljice provedeno vještačenje po vještaku medicine rada Josipu Silovskom iz Ivanić Grada. Ujedno je vještak pozvan očitovati se koje bi poslove tužiteljica mogla obavljati, ukoliko je djelomično nesposobna za rad. Vještak je dao svoj nalaz i mišljenje 2. veljače 2025. nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i osobni zdravstveni karton tužiteljice, no nije pregledao tužiteljicu budući da nije pristupila pregledu. Iz nalaza vještaka slijedi kako tužiteljica boluje od opsesivno kompulzivnog poremećaja koji je dijagnosticiran 2015., poremećaja prilagodbe, triger je bio neuspjeh u studiju, nije bilo financija, tijekom 2022. pohađala je individualnu psihoterapiju, tijekom 2022. je imala srednje tešku depresivnu epizoda i tešku depresivnu epizodu bez psihotičkih simptoma. Na testiranju kod psihologa u listopadu 2022. se navodi da je tužiteljica prosječne neverbalne inteligencije, urednog kognitivnog funkcioniranja i anksiozne simptomatologije s dominirajućim opsesivno kompulzivnim radnjama u sklopu strukture ličnosti. Nadalje vještak navodi, a što je podudarno s medicinskom dokumentacijom, da tužiteljica boluje nespecificirane neorganske psihoze, a 30. travnja 2024. se navodi kako boluje od ostalih neorganskih psihotičnih poremećaja. Nakon uvida u medicinsku dokumentaciju vještak je mišljenja da kod tužiteljice nije došlo do trajnog gubika opće radne sposobnosti, no kod nje postoje kontraindikacije za rad u prljavom (rad sa zemljom, prašina), dok je mišljenje vještaka da u okviru svoje stručne spreme (gimnazija) ostale poslove može obavljati. Promatrajući razdoblje od 12. prosinca 2023. pa nadalje vještak je mišljenja da je bila privremeno radno nesposobna od 30. travnja 2024. do 10. srpnja 2024., a ostalo vrijeme bila je radno sposobna uz kontraindikacije rad u prljavom (rad sa zemljom, prašina).
10.1. Tužiteljica je osporavala nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti. Navodi da zbog financijske situacije nije mogla otići na osobni pregled kod vještaka te je predložila da ju vještak osobno pregleda prije ročišta.
10.2. Za naglasiti je kako je sud poslao upit vještaku je li u mogućnosti pregledati tužiteljicu prije ročišta na sudu, na što je isti odgovorio da jest u slučaju da mu sud osigura ležaj za pregled pacijenta i administratora kojem će izdiktirati nalaz. Kako je notorno da sud ne raspolaže ovakvim ležajem, tužiteljica je upućena kontaktirati vještaka radi pregleda i o navedenom izvijesti sud, no pregled nije obavljen. Na ročištu održanom 13. listopada 2025. tužiteljica navodi da niti naknadno neće doći u Ivanić- Grad kako bi ju vještak pregledao.
10.3. Tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao u vidu primjedbi.
11. Vještak Josip Silovski iskazuje da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Tužiteljicu ne može pregledavati na ročištu budući da nema uvjete za pregled kako se pisanim putem očitovao. Po njegovom mišljenju tužiteljica može raditi sve poslove sukladno svojoj stručnoj spremi osim rada u prljavom, sa zemljom i prašinom. Pojašnjava da se tužiteljici javlja potreba pranja ruku češće nego zdravim i drugim osobama, no ne u tom omjeru da bi ju bitno ometalo u poslu. Iskazuje nadalje da tužiteljica kao osoba sa završenom gimnazijom može raditi razne poslove odnosno bilo kakav posao u uredu. Ne zna bi li pregled tužiteljice donio drugačije mišljenje, međutim on je tužiteljicu pozvao i ista se pregledu nije odazvala pa je mišljenje dao na temelju raspoložive dokumentacije. Prilikom davanja mišljenja imao u vidu da je tužiteljica vrlo kratko bila i zaposlena.
12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke su predložile zaključenje glavne rasprave.
13. Među strankama je sporno treba li tuženik doprinositi uzdržavanju tužiteljice kao njegovog bivšeg bračnog druga iznosom od 200,00 eura mjesečno počevši od podnošenja tužbe 15. prosinca 2023. pa dok za to postoje zakonski uvjeti.
14. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim i to za period od 30. travnja 2024. do 10. srpnja 2024. u kojem je tužiteljici dosudio mjesečni iznos uzdržavanja od 200,00 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.
15. Odredbom čl. 295. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje ObZ) je propisano da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, s tim da sud prilikom određivanja uzdržavanja treba uzeti podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka kao i skrb o djeci ukoliko ih bračni drugovi imaju. Odredbom čl. 298. st. 1. ObZ-a je propisano kako obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnostima da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, a ista se u opravdanim slučajevima može produžiti.
16. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da tužiteljica ima trideset i jednu, a tuženik trideset i tri godine te da su parnične stranke bile u braku nepune četiri godine koji je razveden presudom od 19. lipnja 2023. Bračna zajednica stranaka prekinuta je u rujnu 2022. odnosno trajala je oko tri godine. Nadalje je utvrđeno da je u braku 8. ožujka 2022. rođen sin stranaka mlt. E. Na temelju iskaza stranaka koji su u ovom dijelu načelno međusobno podudarni, sud je utvrdio kako je za trajanja bračne zajednice tuženik vodio brigu o mlt. E u vidu hranjenja, presvlačenja, kupanja i uspavljivanja te je nakon prestanka bračne zajednice dijete i ostalo stanovati s tuženikom. Nadalje je nesporno da je tuženica obvezana doprinositi uzdržavanju djeteta mjesečnim iznosom od 63,36 eura kojem ne doprinosi.
17. Tužiteljica nema dovoljno sredstava za život i ne može ih ostvariti iz svoje imovine budući da nije vlasnica nekretnina niti pokretnina i nema nikakvih primanja, no nije niti kreditno opterećena. Stanuje u kući koja je u vlasništvu njezina oca u kojem domaćinstvu otac prima mirovinu 390,00 eura, a majka nema primanja. Tužiteljica ima zdravstvenih tegoba, što je podudarno i s dokumentacijom u spisu. Naime, tužiteljica ima dijagnoze opsesivno kompulzivnog poremećaja, depresije, napadaja panike i anksioznosti. Međutim, unatoč navedenom, kod nje je postojala samo privremena nesposobnost za rad u periodu od 30. travnja 2024. do 10. srpnja 2024., dok kod nje u ostalom periodu ne postoji potpuna nesposobnost za rad, a što slijedi iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada Josipa Silovskog. Nalaz i mišljenje sud je u cijelosti prihvatio kao logične, stručne te podudarne s medicinskom dokumentacijom u spisu, a vještak je upravo i angažiran radi svojih stručnih znanja. Istina, mišljenje vještaka je dano bez pregleda tužiteljice budući da ista nije pristupila pregledu, no ovdje treba naglasiti kako odluka o tužbenom zahtjevu nije donesena isključivo na temelju provedenog vještačenja, već i ostalih dokaza, pogotovo cijeneći da je tužiteljica radila tijekom 2021. godine. Vještak je mišljenja kako kod tužiteljice nije došlo do trajnog gubika opće radne sposobnosti te da s obzirom na zdravstveno stanje ona može raditi sve poslove sukladno svojoj stručnoj spremi (gimnaziji), osim rada u prljavom, sa zemljom i prašinom. Štoviše, iz provedenog postupka slijedi kako je tužiteljica tijekom 2021. bila zaposlena u cvjećarni, a ona sama kao razlog prestanka radnog odnosa navodi da je ostala u drugom stanju te pored toga iskazuje da joj se zdravstveno stanje nije pogoršalo u odnosu na period kada je živjela s tuženikom (što je bilo i 2021.). Dakle, ovaj radni odnos prema njezinom iskazivanju nije prestao uslijed zdravstvenih tegoba psihičke naravi. Pored navedenog, tužiteljica sama potvrđuje da joj nije utvrđena nesposobnost za rad niti je takvo rješenje pokušala ishoditi te je prijavljena na Zavodu za zapošljavanje. Stoga je stav suda da tužiteljica nije dokazala da bi bila nesposobna za rad (osim u jednom kraćem periodu tijekom 2024.) te je mišljenje suda da s obzirom na svoju životnu dob od trideset i jedne godine ista može pronaći posao sukladno svojoj stručnoj spremi (završenoj gimnaziji).
18. Primjenom čl. 221. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) u vezi s čl. 346. ObZ-a o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tužiteljica je trebala dokazati ono što tvrdi i na čemu temelji svoj tužbeni zahtjev. Pri tome se napominje da je sud ocijenio između ostalog i dokaz saslušanjem stranaka i dostavljenu dokumentaciju, međutim osobnu procjenu tužiteljice u iskazu gdje navodi da "misli da ne bi mogla raditi nikakav posao" sud ne može smatrati dokazom. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka medicine rada, koji je dan nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužiteljice te spis te iz istog proizlazi da tužiteljica ne može raditi u prljavom te joj se javlja potreba pranja ruku češće nego zdravim osobama, no ne u tom omjeru da bi ju to bitno ometalo u poslu pa može raditi razne poslove odnosno bilo kakav posao u uredu. Dakle, na tužiteljici je da uloži pojačan napor u pronalasku posla, kako je uostalom učinila kada se zaposlila u cvjećarni.
19. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica nakon podnošenja tužbe ipak bila privremeno radno nesposobna od 30. travnja 2024. do 10. srpnja 2024. Kako tuženik nije u ovom dijelu imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, sud je i ovaj dio mišljenja vještaka prihvatio u cijelosti. Po ocjeni suda, a temeljem provedenih dokaza utvrđeno je kako tužiteljica nema dovoljno sredstava za život i ne može ih ostvariti iz svoje imovine. Prilikom odmjeravanja uzdržavanja za ovaj period, sud je cijenio da je bračna zajednica stranaka trajala oko tri godine, da je brigu o mlt. djetetu u većem dijelu vodio tuženik, no da je tužiteljica što se tiče ostalih obveza vodila brigu o kućanstvu. S obzirom na navedeno, sud je ocijenio kako su mjesečne potrebe tužiteljice i veće od 200,00 eura te je za period u kojem je tužiteljica bila privremeno radno nesposobna, tuženika obvezao da doprinosi uzdržavanju tužiteljice u visini postavljenog tužbenog zahtjeva ocijenivši da tuženik za to ima mogućnosti u smislu odredbi čl. 307. ObZ- a. S obzirom da se radi o jednom danu u travnju 2024., te mjesecima svibnju i lipnju 2024. kao i deset dana srpnja 2024., sud smatra da dosuđivanjem uzdržavanja za ovaj period tuženikova egzistencija neće biti ugrožena. Tuženik jednako kao tužiteljica nema nekretnina u vlasništvu te stanuje u kući u vlasništvu svog oca u kojem domaćinstvu njegov otac prima mirovinu 330,00 eura, a njegova je majka također nema primanja. Tuženik uz ovo otplaćuje kredite od ukupno 190,00 eura mjesečno, za režije plaća 100,00 do 150,00 eura mjesečno i dodatno plaća godišnje plin 500,00 eura. Međutim, tuženik ima mjesečna primanja oko 1.480,00 eura. Dakle, sud procjenjuje da kada podmiri nabrojane troškove uz plaćanje hrane, tuženiku ostane oko 900,00 eura. Uz navedeno ne treba zanemariti okolnost da mlt. E stanuje s tuženikom te da tužiteljica ne doprinosi uzdržavanju.
20. Zaključno, uzimajući u obzir da je bračna zajednica stranaka trajala tri godine u kojem su dobili zajedničko dijete o kojem je tuženik pretežno vodio brigu i koje i danas stanuje s njim, uzimajući u obzir da je tužiteljica bila samo privremeno nesposobna za rad od 30. travnja 2024. do 10. srpnja 2024., da u preostalom periodu nije radno nesposobna niti ima utvrđen invaliditet te je prijavljena na Zavodu za zapošljavanje, cijeneći pritom primanja tuženika te nespornu činjenicu da tužiteljica ne doprinosi uzdržavanju zajedničkog djeteta, sud je primjenom čl. 295. i 298. ObZ-a odlučio kao u točkama I. i II. izreke presude.
21. U svakom slučaju tužbeni je zahtjev za period od 15. prosinca 2024. pa nadalje neosnovan i po drugoj osnovi odnosno primjenom odredbe čl. 298. st. 1. ObZ-a iz koje proizlazi da obveza uzdržavanja ne može trajati ubuduće već samo do godine dana. Ovdje se upućuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2900/2018. od 10. travnja 2019., stav Županijskog suda u Splitu u odluci Gž Ob-555/17 te stav Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-273/2020.
22. I konačno, prijedlog za privremenu mjeru sud je ocijenio neosnovanim budući da je tužiteljici uzdržavanje dosuđeno za period od par mjeseci tijekom 2024., dok je u preostalom dijelu zaključak suda da ne postoji osnova da bi tuženik doprinosio uzdržavanju tužiteljice. Kako ne postoji tražbina tužiteljice da bi tuženik svakomjesečno doprinosio za njezino uzdržavanje niti je tužiteljica učinila vjerojatnim opasnost da bi tuženik spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 344. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje OZ) te je odbio prijedlog za privremenu mjeru.
23. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi čl. 366. ObZ-a. Sud je imao u vidu da se tuženik u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu, dakle osporavao je i osnovu i visinu. S obzirom da je tužiteljica osnovano zatražila uzdržavanje za period u kojem je bila radno nesposobna te u tom dijelu u cijelosti uspjela s osnovom i visinom, dok je u preostalom dijelu odbijena s tužbenim zahtjevom, sud je s obzirom na sve okolnosti slučaja i ishod postupka odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, a kako je tuženik i sugerirao u odgovoru na tužbu.
24. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 25. studenog 2025.
SUTKINJA
VANDA HORVAT
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.
Protiv rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
