REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8602/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika SVEBIRAD-MARIO j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika GC, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.) te čl. 172. st. 2. t. 5. i toč. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, ispostave u Bjelovaru, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Pp-810/2022 od 23. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćajući žalbu tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, ispostave u Bjelovaru, djelomično osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u točki I. 2) izreke, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), na način da se okrivljenicima za isto djelo i na temelju istog propisa, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona izriču novčane kazne i to: I. okrivljeniku u iznosu od 2.000,000 (dvijetisuće) eura, a II. okrivljeniku u iznosu od 500,00 (petsto) eura, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, pa ukoliko okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. Prekršajnog zakona, smatrati će se da su novčane kazne plaćene u cijelosti.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Bjelovaru, te se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom I. okrivljenik SVEBIRAD-MARIO j.d.o.o., [adresa], kao pravna osoba i II. okrivljenik GC, kao odgovorna osoba, proglašeni su krivima zbog prekršajnih djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, te čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u izreci, za koja djela su primjenom čl. 38. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 15,00 (petnaest) eura, svaki.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnoj sankciji.
4. Žalitelj u žalbi, u bitnom ističe da je prvostupanjski sud neosnovano okrivljenike oslobodio od kazne iz kojeg razloga predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući dalje pobijanu presudu iz osnova i razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i zakonito okrivljenike, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, oslobodio od kazne, dok odluka kojom se okrivljenici u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, također oslobađaju od kazne, nije na Zakonu osnovana odnosno za istu u odnosu na ovo djelo prekršaja, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 38. Prekršajnog zakona, što osnovano ističe tužitelj u žalbi.
9. Naime, pravilno je i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je okrivljenike oslobodio od kazne za prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, budući da je iz stanja spisa razvidno da su isti u vrlo kratkom roku od svega par sati nakon što je radnik RC kod njih počeo raditi, za istog podnijeli prijavu na mirovinsko osiguranje, čime su ispunili svoju zakonsku obvezu, zbog čijeg su prethodnog propuštanja ostvarili obilježja predmetnog prekršaja, a koje naknadno ispunjenje ove obveze, predstavlja osnovu za oslobađanje od kazne, tim više što okrivljenici nisu prethodno osuđivani.
10. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je okrivljenike oslobodio od kazne za prekršaj iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost takve odluke prvostupanjskog suda. Slijedom navedenog, ovaj sud je u odnosu na isto djelo, prvostupanjsku presudu potvrdio.
11. U odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne postoji zakonska osnova za oslobađanje okrivljenika od kazne, međutim kako je iz stanja spisa razvidno da počinjenjem ovog prekršaj nisu prouzročene štetne posljedice, te da su okrivljenici prethodno neosuđivani, ovaj sud je uzimajući u obzir navedene okolnosti, kao i protek vremena od počinjenja prekršaja, a u svojoj ukupnosti cijeneći ih kao osobito olakotne, preinačio pobijanu presudu tako što je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, okrivljenicima za isto djelo izrekao ublažene novčane kazne u naprijed citiranim iznosima, pri čemu je uvjerenja da su iste odmjerene u skladu sa težinom djela i stupnjem krivnje okrivljenika, te će djelovati na buduće ponašanje okrivljenika da ne čine ovakve ili slične prekršaje.
12. Ovdje treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja, dana 14. lipnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine broj 64/23.) kojim je za predmetni prekršaj u odnosu na pravnu osobu odredbom čl. 229. st. 1. toč. 1., propisana novčana kazna u iznosu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, te u odnosu na odgovornu osobu u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura, dok je Zakon o radu (Narodne novine broj: 98/14., 127/17., 98/19., 151/22.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja propisivao za taj prekršaj u odnosu na pravnu osobu, novčanu kaznu u iznosu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna (8.096,09 do 13.272,28 eura), te 7.000,00 do 10.000,00 kuna (929,00 do 1.327,23 eura) za odgovornu osobu u pravnoj osobi, dakle strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, ali ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o radu kao blažeg propisa, s obzirom da je okrivljenicima ublažio novčane kazne ispod Zakonom propisanog minimuma kazne za taj prekršaj tj. propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koje ujedno predstavljaju ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu, a izrečene su unutar Zakonom propisanog raspona za ublažavanje kazne. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o radu, ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.
13. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
-
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
