REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-761/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Darijanu Dundoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika: 1. GČ, 2. EČ, 3. BČ i 4. KČ, svi odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici Tijani Sigel, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 586/2023-24 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika – i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-586/2023-24 od 7. ožujka 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su tužitelji FČ i UČ suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine oznake z.č. br. 1968/1 i z.č.br. 1968/2 obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su po pravomoćnosti te presude temeljem iste ovlašteni zatražiti i ishoditi upis prava suvlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka, svaki u ½ dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika.

2. Protiv te su presude žalbu podnijeli tuženici navodeći da je podnose iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a traže i trošak žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Pobijanom presudom utvrđeno je da su tužitelji temeljem dosjelosti stekli pravo suvlasništva, svaki u ½ dijela, na utuženim nekretninama.

7. Pri tome, u prvostupanjskom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelji u neprekidnom posjedu utuženih nekretnina sami i putem svojih pravnih prednika preko 20 godina, s time da su tužitelji stupili u posjed ovih nekretnina 2020. kada su ih kupili od LČ koja je istu dobila darovanjem od majke MČ, odnosno DČ koja ih je naslijedila od supruga pok. ĆČ, brata MČ, a kako su MČ i njezin pok. brat ĆČ naslijedili te nekretnine zajedno sa ostalim nekretninama od svoje majke pok. Natalije Brezigar 2001., a saslušani svjedoci su potvrdili da su pripadale pok. F, to da je onda jasno da su u posjedu obitelji ĆČ barem od 2001. godine. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelji savjesni posjednici s obzirom da su kupili nekretnine 2020., a da je tužitelj UČ kupio i kuću od iste obitelji i vidio je da koriste i sporne nekretnine, pa da onda nije imao razloga sumnjati u činjenicu da se radi o izvanknjižnom vlasništvu prodavatelja, a tužitelji i njihovi prednici su nesmetano koristili i danas koriste sporne nekretnine.

8. Odluka suda o tom spornom pitanju (da li su tužitelji stekli pravo vlasništva dosjelošću na spornim nekretninama) prema razlozima iz pobijane odluke, za sada se čini barem preuranjena.

9. Naime, točno je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten (savjestan) stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje: ZV), međutim prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10. Tuženici u svojoj žalbi, kao i tijekom postupka, ukazuju na rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆČ poslovni broj O-2250/2014 od 28. siječnja 2015., koje prileži spisu, u kojem je jasno navedeno da ostavinu pokojnika čini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 27/432 suvlasničkog dijela, pa se ne može smatrati da je njegova nasljednica savjesna posjednica nekretnine obzirom da je znala kako predmetna nekretnina nije bila u cijelosti u vlasništvu njenog pravnog prednika, najranije od donošenja rješenja o nasljeđivanju iz kojeg proizlazi da je njen pravni prednik bio vlasnik samo određenog suvlasničkog udjela predmetne nekretnine, pa u tim okolnostima nasljednik ne može tvrditi kako nije znao niti s obzirom na okolnost nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

11. Posljedično sa time, a kako je sud prvog stupnja temeljem iskaza saslušanih svjedoka koji su potvrdili da su predmetne nekretnine pripadale pokojnoj F utvrdio da su iste u posjedu obitelji ĆČ barem od 2001., trebalo je utvrditi činjenicu da li su DČ i MČ putem svojih pravnih prednika do donošenja rješenja o nasljeđivanju ispunili pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornim nekretninama.

12. Prema tome, u ponovljenom postupku valja jasno utvrditi od kada su tužitelji putem svojih pravnih prednika u samostalnom posjedu spornih nekretnina, da li je svo vrijeme posjedovanja njihov posjed bio barem pošten (savjestan), jer to od donošenja navedenog rješenja o nasljeđivanju za nasljednike to svakako nije, i za svoju odluku sud prvog stupnja treba dati valjane i uvjerljive razloge, a pri tome je potrebno određeno navesti i iz kojih dokaza su utvrđene pojedine činjenice, koji dokazi su prihvaćeni i zbog čega, a ako nisu i zbog čega.

13. Tek utvrđenjem tih činjenica, uz ocjenu već provedenih dokaza, moći će se utvrditi imaju li tužitelji pravo na ono što potražuju ovom tužbom i moći će se donijeti nova i zakonita odluka po tom njihovom zahtjevu.

14. Slijedom iznijetog, valjalo je uz prihvaćanje žalbe tuženika, odlučiti kao u izreci (po čl. 370. ZPP-a).

15. Odluka o troškovima žalbe donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli – Pola 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić