REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1423/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1585/2021-26 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća, a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 1585/2021-26 od 29. travnja 2024. preinačava i sudi:

„Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.348,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2021. pa do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 370,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2025. pa do isplate, pri čemu se stopa zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev odbija u preostalom dijelu do ukupno zatraženih 2.167,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u preostalom dijelu zatraženog parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni mu trošak žalbenog postupka u iznosu od 193,75 eura u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova žalbenog postupka tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja upravljen na isplatu iznosa od 2.167,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 26. ožujka 2021. do isplate, kao i na isplatu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija u cijelosti tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda pravila parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio doprinos stranaka nastanku štetnog događaja, kao i da nije ispravno ocijenio dokazni materijal u spisu. Smatra da su propusti osiguranika tuženika bili presudni za nastanak štetnog događaja, s obzirom na to da se vozač autobusa iznenada uključio u promet bez uključivanja pokazivača smjera i bez da je propustio sva vozila koja su se kretala cestom, a provjerom ih je mogao uočiti, dok se tužitelj kretao brzinom manjom od dopuštene (44 km/h) i imao je zeleno svjetlo na semaforu. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze tužitelja i svjedoka kada nije prihvatio njihove iskaze glede činjenice da je tužitelj pokušao izbjeći sudar skretanjem ulijevo. Smatra da je prvostupanjski sud pretegobno ocijenio činjenicu da je tužitelj prestrojavanje dijelom učinio preko pune linije, do čega je došlo s obzirom na da je kolnik bio zakrčen drugim, nepropisno zaustavljenim vozilom javnog prijevoza. Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti prvostupanjsku presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu mu parničnih troškova, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbe.

3. S tom je žalbom postupljeno prema odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, povrh vansudski isplaćenog iznosa po tuženiku, a koja šteta je nastala na osobnom automobilu tužitelja dana 17. ožujka 2021. u Zagrebu, kada je došlo do sudara s autobusom javnog prijevoznika kojim je upravljao osiguranik tuženika.

5.1. Prvostupanjski sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući doprinos tuženika u omjeru 25% te doprinos tužitelja u omjeru 75%, cijeneći s jedne strane da osiguranik tuženika nije upalio pokazivač smjera prilikom uključivanja autobusa s ugibališta u promet, a s druge da se tužitelj prestrojavao u desnu prometnu traku bez paljenja pokazivača smjera, preko pune linije te bez kretanja smanjenom brzinom i povećanim oprezom uz vozilo javnog prijevoza, kojeg da je bio dužan propustiti prilikom njegovog uključivanja u promet, čime da je tužitelj prekršio više prometnih pravila. S obzirom na visinu štete od 3.386,45 eura utvrđenu po vještaku, što pomnoženo s doprinosom tuženika od 25% daje iznos od 846,62 eura, a s druge strane iznos od 1.021,97 eura koji je tuženik vansudski isplatio tužitelju, prvostupanjski sud odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na isplatu razlike imovinske štete.

6. Ispitavši pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja, a pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u dijelu odluke o troškovima postupka) te na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, u smislu odredbe članka 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je prvostupanjska presuda dijelom nepravilna i nezakonita u odnosu na utvrđeni stupanj krivnje stranaka u nastanku štetnog događaja.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što nije prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka u odnosu na činjenicu da bi tužitelj skretanjem ulijevo pokušao izbjeći sudar, s obzirom da je takvu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio na temelju slobodne i brižljive ocjene dostupnih mu dokaza (članak 8. ZPP-a), posebice na temelju nalaza i mišljenja vještaka i ondje priloženih fotografija, a tužitelj, iako je imao priliku postavljati pitanja i primjedbe vještaku, to pitanje nije razjasnio prilikom njegovog usmenog saslušanja.

8. Prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio ni materijalno pravo, jer se pravilno, u odnosu na meritum spora, pozvao na odredbe članka 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) koje uređuju pitanje međusobnih odštetnih zahtjeva vlasnika motornih vozila, a iz kojih odredbi proizlazi da, kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (stavak 1.), a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (stavak 2.).

9. Međutim, a u svjetlu žalbenih navoda tužitelja, prvostupanjski sud je, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, prema ocjeni ovog suda pogrešno utvrdio omjer stupnja krivnje parničnih stranaka u nastanku štetnog događaja i, posljedično, štete.

10. Naime, u ovoj fazi postupka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao ni činjenica da je tuženik na ime imovinske štete vansudski isplatio tužitelju iznos od 1.021,97 eura / 7.700,00 kuna priznajući tada, kao i u odgovoru na tužbu, svoju odgovornost u omjeru 70%.

10.1. Sporna je nakon provedenog vještačenja, a u smislu i žalbenih navoda tužitelja, odgovornost tuženika, odnosno stupanj njegove krivnje u nastanku štetnog događaja, a posljedično tome i visina tužbenog zahtjeva.

11. Nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet bitnih pitanja, prvostupanjski sud je utvrdio da osiguranik tuženika nije upalio pokazivač smjera prilikom uključivanja autobusa u promet s ugibališta, a da se tužitelj kretao brzinom od 44 km/h te da je prestrojavanje izvršio bez upaljenog pokazivača smjera i preko pune razdjelne crte.

11.1. Na temelju takvih utvrđenja, koja u bitnome prihvaća i ovaj sud, prvostupanjski sud je – usto smatrajući da se tužitelj pored autobusa zaustavljenog na ugibalištu morao kretati dodatno smanjenom brzinom i uz povećani oprez tako da ne ugrožava osobe koje ulaze odnosno izlaze iz autobusa - utvrdio doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja sa 75%, a doprinos tuženika s 25%, što pomnoženo s utvrđenom visinom štete od 3.386,45 eura, daje iznos od 846,62 eura, pa s obzirom na to da je taj iznos manji od vansudski isplaćenih 1.021,97 eura, to je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na isplatu (razlike) imovinske štete.

12. Opravdano tužitelj u žalbi ukazuje na to da je prvostupanjski sud, prilikom utvrđivanja stupnja krivnje stranaka, pretegobno cijenio propuste tužitelja, a nije pridao dovoljno značaja propustima osiguranika tuženika koji su doveli do štetnog događaja.

12.1. Naime, cijeneći činjenice da je osiguranik tuženika (vozač autobusa) krenuo u uključivanje u promet s ugibališta bez upaljenog pokazivača smjera i bez propuštanja svih nadolazećih vozila te da postoji jasna uzročno-posljedična veza između takvih propusta osiguranika tuženika i nastanka štetnog događaja, s obzirom da iz usmenih očitovanja vještaka na pitanja tužitelja (točka 8. obrazloženja pobijane presude) proizlazi da je neuključivanje pokazivača smjera otežalo percepciju tužitelja da uoči i shvati takvu namjeru vozača autobusa te da pravovremeno odustane od prestrojavanja, pri čemu je za vrijeme prestrojavanja tužitelj bio vidljiv odnosno mogao biti vidljiv vozaču autobusa (provjerom u retrovizor ili okretom glave), a da s druge strane ni tužitelj (premda uočljiv vozaču autobusa odgovarajućim provjerama) nije imao uključen pokazivač smjera te je prestrojavanje obavio preko pune crte iako, sukladno skici priloženoj Zapisniku o očevidu od 19. ožujka 2021. (stranica 45 spisa), na graničnom dijelu prelaska isprekidane u punu crtu – to je ocjena ovoga suda da je omjer krivnje, pravilno cijeneći sve okolnosti slučaja, trebalo utvrditi u postotku 70% na strani tuženika i 30% na strani tužitelja, jednako kao što je to tuženik učinio nespornim u odgovoru na tužbu.

12.2. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, propust vozača autobusa koji se, zaustavljen na ugibalištu, iznenada uključio u promet bez jasno iskazane namjere o tome (uključivanjem pokazivača smjera) i bez propuštanja svih nadolazećih vozila koji su mu dostupnim provjerama bili uočljivi, u većoj je mjeri doprinio nastanku štetnog događaja od propusta tužitelja koji se ipak kretao glavnom prometnom trakom u granicama dopuštene brzine prema semaforu na kojem je bilo upaljeno zeleno svjetlo te, unatoč vlastitim propustima, nije imao stvarne mogućnosti pravovremeno uočiti takvu namjeru vozača autobusa (osiguranika tuženika) i poduzeti radnje radi izbjegavanja sudara, a što je potvrdio i sudski vještak prilikom usmenog saslušanja.

12.3. Također, kraj činjenice da se autobus kojim je upravljao osiguranik tuženika nalazio na ugibalištu posebno predviđenom i organiziranom za zaustavljanje vozila javnog prijevoza odnosno nesmetan i siguran ulazak i izlazak putnika, uz označen pješački prijelaz na semaforu na kojem je tužitelju bilo upaljeno zeleno svjetlo - dakle nije se radilo o stajalištu na kolniku niti je u konkretnom slučaju došlo do ugroze putnika

- to se tužitelju, koji se kretao ispod dopuštene brzine, ne može stavljati na teret da nije dodatno smanjio brzinu i povećao oprez prilikom prolaska pokraj autobusa zaustavljenog na ugibalištu, a kako to navodi prvostupanjski sud.

13. Uzimajući u obzir, uz tako utvrđeni stupanj krivnje, visinu štete koju je vještak pravilno utvrdio i obrazložio u ukupnom iznosu od 3.386,45 eura (točke 7. i 8. obrazloženja pobijane presude), što pomnoženo sa stupnjem krivnje od 70% daje iznos od 2.370,52 eura, te oduzimajući od tog iznosa vansudski isplaćen iznos od 1.021,97 eura, valjalo je u odluci o glavnoj stvari djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužitelju dosudi razlika imovinske štete u iznosu od 1.348,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu, do ukupno zatraženih 2.167,87 eura s pripadajućim zateznim kamatama, njegov tužbeni zahtjev odbije.

13.1. Pritom je zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice, na temelju odredbe članka 12. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje u tekstu: ZOOP), valjalo tužitelju priznati od 26. ožujka 2021., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva (stranica 6 spisa), do isplate, i to u visini određenoj po mjerodavnim stopama za „ostale odnose“ (članak 29. stavak 2. ZOO-a).

14. S obzirom da je, povodom podnesene žalbe, tužitelj djelomično uspio u sporu, valjalo je odlučiti i o troškovima parničnog postupka, a primjenom članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a.

14.1. Naime, tužitelj je u ovom sporu uspio sa 62%, koji postotak je obračunat prema omjeru između visine prihvaćajućeg dijela te ukupnog tužbenog zahtjeva (1.348,55 eura / 2.167,87 eura), a što je u neposrednoj vezi i s osnovom tužbenog zahtjeva, odnosno s utvrđenim stupnjem krivnje. Tuženik je s druge strane u ovome sporu uspio s 38%, pa oduzimajući taj postotak od postotka uspjeha tužitelja, preostaje postotak od 24%, kao mjerodavan za obračun parničnih troškova tužitelja.

14.2. Tužitelju se, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa), priznaju troškovnikom (stranica 90 spisa) zatraženi troškovi za sastav tužbe (Tbr. 7.1.), za obrazloženi podnesak od 30. ožujka 2023. (Tbr. 8.1.) te za zastupanje na ročištima od 2. lipnja 2022., 12. siječnja 2023. i 18. ožujka 2024. (Tbr. 9.1.) sve po 100 bodova, kao i za sastav podneska od 3. siječnja 2023. u visini 25 bodova (Tbr. 8.4.), ukupno 525 bodova odnosno, primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. i Tbr. 52. stavak 3.) i uvećanjem za PDV 25%, ukupno 1.312,50 eura, kojem iznosu valja pribrojiti i troškove vještačenja (radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva) u zatraženom iznosu od 232,26 eura, a što daje ukupan zbroj od 1.544,76 eura.

14.3. Primjenom postotka od 24% na iznos od 1.544,76 eura, dolazi se do iznosa od 370,74 eura koji je tužitelju valjalo priznati na ime parničnih troškova prvostupanjskog postupka, uvećano za zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove drugostupanjske odluke do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP) po stopi propisanoj za „ostale“ odnose (članak 29. stavak 2. ZOO-a).

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tužitelja te, primjenom odredaba članaka 373. točke 2. i 368. stavka 1. ZPP-a u pogledu odluke o glavnoj stvari te članka 166. stavka 2. ZPP-a u pogledu odluke o parničnim troškovima, djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Kako je tužitelj u žalbenom dijelu postupka uspio s postotkom od 62%, valjalo mu je, razmjerno tom postotku, priznati i trošak sastava žalbe zatražen u iznosu od 312,50 eura (Tbr. 10.1 i Tbr. 54, s uključenim PDV-om 25%), što daje iznos od 193,75 eura, dok zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu tužitelju nije mogao biti priznat s obzirom na to da spisu ne prileži dokaz o njenom plaćanju. Stoga je o troškovima žalbenog postupka odlučeno, primjenom odredbe članka 166. st. 2. ZPP-a, kao u točki

II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić