Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9556/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 15. kolovoza 2024., broj: 211-07/24-1/11952, u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog SV, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da je okrivljenik, za prekršaj činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, pravno označen kao prekršaj iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura) dužan platiti u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog SV odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni SV obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 15. kolovoza 2024., broj: 211-07/24-1/11952, okrivljeni SV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 77,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima postupka, u bitnome navodeći da priznaje počinjenje djela, izražava žaljenje zbog učinjenog te da do sada nije prekršajno kažnjavan, pri čemu ističe da mu je vozačka dozvola neophodna za obavljanje svakodnevnih aktivnosti i odlazak liječniku s obzirom da je ratni vojni invalid. Iz navedenih razloga predlaže da mu se omogući obročna otplata kazne, da se zaštitna mjera ukine te da ga se oslobodi od plaćanja troškova postupka.

2.1. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 660,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najnižu zakonom propisanu mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj Sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

5.1. Uz navedeno, okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za osobne i imovinske prilike, slijedom čega ovaj Sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.

5.2. Stoga je ovaj Sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

5.3. Međutim, u odnosu na molbu okrivljenika da mu se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj Sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u pet jednakih mjesečnih obroka, što je, sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, Sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku.

6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo zakonom propisanom minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na visinu utvrđene koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika i opasnost od ponavljanja prekršaja.

6.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.

7. Odluku o troškovima prekršajnog postupka okrivljenik pobija identičnim navodima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni. Međutim, imajući u vidu da okrivljenik nije dokazao vlastite navode vezane za imovinsko stanje, kao i činjenicu da je visina paušalne svote od 77,36 eura određena po prvostupanjskom tijelu vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), to ovaj sud smatra da nije dovedeno u pitanje da bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena egzistencija okrivljenika ili osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.