Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9313/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠF, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 27. rujna 2024., broj: 211-07/24-3/12646, u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog ŠF kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni SF obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 27. rujna 2024., broj: 211-07/24-3/12646, okrivljeni ŠF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 229. stavku 7. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku od osam dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.

2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog te navodi da je student te da živi u iznajmljenom stanu zbog čega bi plaćanje novčane kazne otežalo njegovu financijsku situaciju. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 660,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu propisanu mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna po mišljenju je ovog Suda primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode u smislu odredbe članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj Sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.

6.2. Slijedom svega navedenog, ovaj je Sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6.3. Stoga prigovor okrivljenika nije osnovan.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Postaji prometne policije Osijek u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.