Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UB, zbog prekršaja iz članka 12. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Gruda od 28. lipnja 2024., broj: 211-07/24-3/8096,u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog UB kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ZB obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Gruda od 28. lipnja 2024., broj: 211-07/24-3/8096, okrivljeni ZB proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 12. stavka 8. te članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.380,00 eura.

1.2. Okrivljeniku je, nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „AM“ kategorije u trajanju od tri mjeseca te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Okrivljenik u prigovoru navodi priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje, navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavan te da nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu s obzirom da nema vlastitih primanja, pri čemu ističe da kaznu nisu u mogućnosti platiti niti njegovi roditelji. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne.

5. Razmatrajući odluku o u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura (ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana), a prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku za taj prekršaj utvrdilo kaznu u minimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne, odnosno utvrdio je novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, dok je za djelo iz članka 12. stavka 8. Zakona okrivljeniku utvrđena novčana kazna u fiksno propisanom iznosu od 60,00 eura.

6.1. Tako izrečenu ukupnu kaznu ovaj sud smatra primjerenom s obzirom na težinu djela počinjenih u stjecaju, stupanj krivnje okrivljenika i pogibeljnost djela, slijedom čega ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne te da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.

6.2. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to osobito prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti na cestama koja se ogleda i u tome što je zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

6.3. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim kaznama odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Postaji granične policije Gruda u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.