1

Poslovni broj 77 Gž-1760/2023-5

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-1760/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja J. D. iz D., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., V. P. j.t.d. Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ž. & P. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3807/16-68 od 13. ožujka 2023. i dopunskog rješenja poslovni broj Pn-3807/16-71 od 20. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I              Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3807/16-68 od 13. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II              Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3807/16-71 od 20. ožujka 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju štetu zbog izmakle koristi za razdoblje od 8. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. u iznosu od 36.498,80 eur/ 275,000,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate.

Pod točkom II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. iz Z., OIB:… da tužitelju J. D. iz D., OIB:…, naknadi štetu izmakle koristi za neisplaćenu jubilarnu nagradu u iznosu od 1.173,20 eur/ 8.839,49 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2015. do isplate".

              U točki III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 10.949,62 eur/ 82.499,91 kn sa zateznim kamatama „od 14.3.202.“ do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u 15 dana.

 

1.1. Dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-3807/16-71 od 20. ožujka 2023. je naloženo tuženiku da u 15 dana naknadi tužitelju daljnji parnični trošak od 3.560,28 eur/ 26.824,93 kn sa zateznom kamatom od 14.3.202. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i III. izreke te protiv dopunskog rješenja žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukinuti pobijanu presudu kao i rješenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o određenim odlučnim činjenicama.

 

6. Polazeći od utvrđenja:

              - da je tužitelj na zastupanje u postupku radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, vraćanja na posao i isplate u postupku koji se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu vodio pod brojem Pr-210206/14 ovlastio odvjetnika J.-S. B., tuženikovog osiguranika,

              - da je u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-210206/14 pravomoćnom odlukom od 30. studenoga 2015. odbačena tužba u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnosti i nezakonitosti odluke o redovitom otkazu, i to zbog propuštanja prekluzivnog roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22- dalje: ZR) za podnošenje ove tužbe te je posljedično odbijen zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi kako radni odnos između njega kao radnika i njegovog poslodavca C. – t. p. d.o.o., Z. nije prestao, da se tužitelju prizna kontinuitet radnoga odnosa od 3. studenoga 2014. do povratka na radno mjesto i da mu se isplate bruto plaće za razdoblje od veljače do listopada 2015.,

              - da je tužitelj bio zaposlen kod C. – t. p. d.o.o., Z. (dalje: C.),

- da iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 3. studenoga.2014. proizlazi da je ugovor o radu bio sklopljen 9. srpnja 2013., da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu šifra br. 003 – voditelj odjela i da je riječ o poslovno uvjetovanom otkazu (list 5 spisa),

- da je iz Odluke o redovitom otkazu vidljivo da tužitelju nije ponuđeno drugo slobodno radno mjesto, što tuženik i ne osporava,

              - da je odjel u kojem je tužitelj bio zaposlen ukinut, što je utvrđeno i uvidom u Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 24. listopada 2014. (list 30-32 spisa), zbog čega tuženik tvrdi da C. više nije imao odgovarajućeg radnog mjesta za tužitelja,

              - da tužitelj tvrdi da je takvih mjesta po Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 24. listopada 2014. bilo, i to pod šifrom 002 i 005.,

              - da je u Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta pod šifrom 002 naziv radnog mjesta "savjetnik uprave", za koje je predviđena viša, odnosno visoka stručna sprema, s predviđena dva izvršitelja, a pod šifrom 005 za radno mjesto "regionalni koordinator", s istom stručnom spremom, predviđeno je pet izvršitelja,

              - da je tuženik ustvrdio da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelja nije bilo zapošljavanja na radnim mjestima koja bi stručnom spremom i vrstom zanimanja odgovarala dotadašnjim poslovima i obrazovanju tužitelja, izuzev J. T., koji je zaposlen 3. studenoga 2014., i to na radno mjesto savjetnika uprave (šifra 002),

              - da je prema čl. 77. Pravilnika o radu C. od 6. kolovoza 2014., koji je bio u primjeni u vrijeme spornog otkaza, poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako se radnika ne može zaposliti na nekim drugim poslovima ili ako ga se ne može obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima,

              - da je tužiteljeva je stručna sprema visoka (dipl. ing. strojarstva),

              prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju prilikom otkaza nije ponuđeno drugo radno mjesto, da je slobodnih radnih mjesta bilo (mjesto savjetnika uprave na koje je iz H.-a zaposlen J. T., a još je jedno mjesto predviđeno sistematizacijom ostalo nepopunjeno) i da je tužitelj po svojoj stručnoj spremi i iskustvu za tu funkciju bio adekvatan.

 

7. Opisani zaključak prvostupanjskog suda je pravilan jer je odredbom čl. 77. Pravilnika o radu C. od 6. kolovoza 2014., koji je bio u primjeni u vrijeme spornog otkaza (3. studenoga 2014.), poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako se radnika ne može zaposliti na nekim drugim poslovima ili ako ga se ne može obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima, a tuženik nesporno nije postupio u skladu s citiranom odredbom i nije ponudio tužitelju odgovarajuće radno mjesto, iako je takvo radno mjesto postojalo i na njemu je nakon tužiteljevog otkaza zaposlen J. T.. Imajući u vidu da je tužitelj dipl.ing. strojarstva koji je kod poslodavca C. bio zaposlen devet i pol godina (od 1. veljače 2005. do donošenja Odluke o otkazu, list 6 spisa) te je prošao sve poslove od nadzornika u stanici za tehnički pregled, preko šefa stanice pa do predsjednika uprave (iskaz svjedoka S. A., list 74 spisa), nedvojbeno je po svojoj stručnoj spremi i radnom iskustvu mogao raditi na radnom mjestu savjetnika uprave.

 

8. Stoga je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj u parničnom postupku radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu o redovitom otkazu ugovora o radu od 3. studenoga 2014. i radi isplate naknade plaća, trebao uspjeti da je njegov punomoćnik u tom postupku – odvjetnik J.-S. B. u zakonskom roku podnio tužbu, što nesporno nije učinio, slijedom čega su ispunjene pretpostavke iz čl. 15. st. 2. i čl. 18. Uvjeta o za osiguranje od odgovornosti odvjetnika od 1. siječnja 1995. (list 43-44 spisa). Ovdje treba dodati da je sam tuženik u odgovoru na tužbu naveo, potpuno ispravno, da ako je tužitelj izgubio parnicu u radnom sporu zbog odvjetnikova (punomoćnikova) propusta podnošenja tužbe u zakonom propisanom roku, odštetna odgovornost odvjetnika zbog navedene pogreške (propusta) u zastupanju postoji samo ako bi tužitelj uspio u izgubljenoj parnici da je tužba pravodobno podnesena jer se samo u tom slučaju može govoriti o postojanju uzročne veze između propusta odvjetnika i štete koja bi nastala kao posljedica nepravilnog zastupanja.

 

8.1. Dakle, u konkretnom slučaju je tužitelj dokazao da je njegov punomoćnik J.-S. B., odvjetnik u Z., u predmetu poslovni broj Pr-210206/14 pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu podnio tužbu nakon proteka prekluzivnog roka iz odredbe čl. 133. st. 2. ZR-a te je dokazao da bi u tom sporu uspio jer ga je njegov poslodavac C., da je postupao pravilno i zakonito - u skladu s tada važećom odredbom čl. 77. Pravilnika o radu C. od 6. kolovoza 2014., trebao rasporediti na radno mjesto savjetnika uprave, ali to nije učinio.

 

9. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da pobijana presuda ne sadrži (adekvatne) razloge o visini izmakle koristi tužitelju jer se sud niti jednom riječju ne poziva na primanja koja je tužitelj mogao ostvariti na „tom nekom drugom radnom mjestu za koje sud tvrdi da mu ga je bivši poslodavac mogao ponuditi prilikom otkaza Ugovora o radu“.

 

10. Naime, u ovoj pravnoj situaciji nije bilo osnove da se plaća tužitelja utvrđuje prema njegovom dotadašnjem radnom mjestu šifra broj 003 – voditelj odjela u službi u službi, jer je navedeno radno mjesto nesporno ukinuto prije donošenja Odluke o otkazu tužitelju od 3. studenoga 2014., a budući da on na tom mjestu više ne bi mogao raditi, to je plaću tužitelja trebalo utvrditi prema radnom mjestu na kojem bi tužitelj imao pravo raditi nakon uspostave radnog odnosa i obveze poslodavca da ga vrati na rad na odgovarajuće radno mjesto (tako i Vrhovni sud RH u odlukama broj Revr 475/03-2 od 10. veljače 2004. i Revr 352/13-2 od 4. ožujka 2014.).

 

11. Dakle, odlučna činjenica o kojoj ovisi odluka o visini izmakle koristi u ovoj pravnoj stvari, jest iznos neto plaće koju bi tužitelj ostvarivao na radnom mjestu savjetnika uprave, a koju činjenicu je sud prvog stupnja propustio utvrditi.

 

12. Iz Ustroja i uvjeta radnih mjesta C. od 24. listopada 2014. (list 30-32 spisa) vidljivo je da je pod šifrom 002 za radno mjesto savjetnika uprave VŠS/VSS, stupanj SS 180 ECTS bodova, posebna znanja - tehnički smjer i 7 godina radnog staža te je bruto plaća određena ugovorom, dok je pod šifrom 003 radno mjesto direktora službe potrebna VSS, stupanj SS 300 ECTS bodova, posebna znanja - tehnički smjer, ekonomski smjer, 7 godina radnog staža te je bruto plaća određena ugovorom. Oba radna mjesta su za svoj rad odgovorna neposredno direktoru društva. S obzirom na tražene uvjeta za navedena dva radna mjesta (pri čemu je za savjetnika uprave dovoljna i nešto niža stručna sprema – VŠS i niži broj ECTS bodova), za očekivati je da su i neto plaće za ta dva radna mjesta podjednake, odnosno da je možda plaća savjetnika uprave nešto niža, a s obzirom na malo manje zahtjevne uvjete za zapošljavanje na tom radnom mjestu.

 

13. Pored toga, izostali su razlozi o odlučnoj činjenici da je u predmetu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu poslovni broj Pr-10206/14, u kojem je došlo do profesionalne pogreške tužiteljevog punomoćnika J.-S. B., odlučivano, između ostalog, o tužbenom zahtjevu za isplatu naknade plaće za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2015., dok je pobijanom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. pri čemu nema razloga zbog čega je prihvaćen tužbeni zahtjev za navedeno utuženo razdoblje.

 

14. Zbog naprijed opisanog je počinjena bitna povreda iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a pa je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

15. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je tužitelj ostvario otpremninu koju, da nije bilo navedene Odluke o otkazu, ne bi ostvario, pa otpremnina predstavlja ostvarenu korist po toj istoj Odluci, a što nedvojbeno utječe na visinu tj. opseg pretrpljene štete koja je predmet ovog spora kao i da je tužiteljeva otpremnina iznosila „zasigurno preko 10.000,00 eura jer mu pripada otpremnina koja se obračunava umnoškom bruto plaća, a otpremnina do 6 isplaćenih bruto plaća je neoporeziva“.

 

16. Točan je žalbeni navod da otpremnina predstavlja korist koja utječe na visinu utužene pretrpljene štete, ali žalbeni navod o potpuno aproksimativnoj visini otpremnine je paušalan i neozbiljan, jer je tuženik od trenutka zaprimanja tužbe na odgovor u ovom parničnom postupku mogao pribaviti i dostaviti dokaz o točnoj visini otpremnine koju je tužitelj primio, ali je to tuženik propustio učiniti.

 

17. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a je ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu te je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

 

18. U ponovljenom postupku će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, utvrditi visinu prosječne neto plaće koju je C. isplaćivao savjetniku uprave u vrijeme otkaza tužitelju, odnosno barem podatak je li ta plaća bila veća ili manja od plaće tužitelja u vrijeme otkazivanja (ako je bila manja – za koliko je bila manja), a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge, kako u pogledu visine izmakle koristi, tako i u pogledu razdoblja za koje je ista utužena.

 

19. U odnosu na pobijano dopunsko rješenje poslovni broj Pn-3807/16-71 od 20. ožujka 2023., kojim je odlučeno o troškovima postupka, tuženik je naveo da je isto nezakonito jer ne sadrži razloge za naknadno dosuđeni iznos parničnog troška pa se njegova zakonitost ne može ispitati.

 

20. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ali kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari zasada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i pobijano rješenje kojim su tužitelju naknadno priznati troškovi postupka te odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 10. listopada 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

        Slavica Garac, v.r.