Broj: Ppž-10292/2024
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika AUTO GAPA j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika AŠ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 2. i 4. u svezi sa st. 1. al. 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 41/18, 98/19, 114/22), odlučujući o žalbi I okrivljenika AUTO GAPA j.d.o.o. i II okrivljenika AŠ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-1134/2024, od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe I okrivljenika AUTO GAPA j.d.o.o. i II okrivljenika AŠ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se djelo okrivljenika iz izreke pobijane presude pravilno pravno označava kako prekršaj iz čl. 116. st. 2. i 4. u svezi sa st. 1. al. 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 41/18, 98/19, 114/22).
II. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika AUTO GAPA j.d.o.o. i II okrivljenika AŠ i u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) I okrivljenik AUTO GAPA j.d.o.o. i II okrivljenik AŠ su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeseteura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 1.550,00 eura, I okrivljenik i od 885,00 eura, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
2. Navedenom presudom okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, ali da je očito omaškom djelo okrivljenika nepotpuno pravno označeno, bez navođenja st. 1. al. 3. čl. 116. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, kojim je djelo okrivljenika pravo opisano, pa je ovaj sud pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u izreci pod točkom I. ove presude.
7. Neosnovano žalitelji navode da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.
8. Nadalje, na temelju obrane okrivljenika koji su priznali odlučne činjenice i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili inkriminirani prekršaj, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji žalitelja, dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima se pozivaju na zabludu o protupravnosti, jer da nisu imali nikakvih saznanja da im je potrebna licencija za obavljanje taksi službe s obzirom da je pravna osoba registrirana za uslugu taksi prijevoza, žalitelji nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Naime, odredbom čl. 14. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 41/18, 98/19, 114/22) propisano je da pravna i fizička osoba - obrtnik smije obavljati djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom prometu ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoza i ako posjeduje licenciju za unutarnji prijevoz koju izdaje nadležno upravno tijelo prema sjedištu/prebivalištu prijevoznika, s tim da sukladno st. 2. al. 4. istog članka tijelo iz st. 1. ovoga članka izdaje licenciju za unutarnji prijevoz, pored ostalog, za autotaksi prijevoz, a II okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi koja je kritične zgode obavljala autotaksi prijevoz putnika bio je dužan upoznati se s propisima kojima je isti reguliran, pa izneseni žalbeni navodi okrivljenike ne mogu osloboditi odgovornosti za počinjeni prekršaj, pri čemu se naglašava da je za odgovornost za prekršaj sukladno čl. 25. PZ dovoljan nehaj.
10. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, valjano je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, s obzirom da je svakom okrivljeniku primjenom čl. 37. PZ znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne (od 4640,00 do 13.270,00 eura, pravnoj osobi i od 2650,00 do 4640,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju odgovornosti, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
11. Predmetni prekršaj zadržava pravni kontinuitet u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 136/24), koji je stupio na snagu 5.12.2024., dakle nakon počinjenja prekršaja i donošenja pobijane presude, sukladno kojem je sada djelo okrivljenika pravno opisano u čl. 116. st. 2. i 4. u svezi t. 1. al. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, ali navedeni propis sukladno načelu konkretnosti nije povoljniji za okrivljenike, jer je okrivljenicima ionako izrečena ublažena novčana kazna.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
13. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 25. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
