REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-438/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnicima Matteu Cattonaru i Nikoli Kardumu, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika ČB, nepoznata boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici ABM, odvjetnici u [adresa], radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-57/2023-22 od 14. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana – i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-57/2023-22 od 14. studenog 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice AB koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je pogrešan upis prava vlasništva na grč. 22 (kuća stanovanja, 35 m2) upisanoj u ZK tijelo VIII, zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u odnosu na suvlasnički dio: ZK tijelo VIII - 2. Suvlasnički dio: 1/5, ŠB, P. JOSIPA, NEPOZNATO BORAVIŠTE.
2. Nalaže se provedba ispravka zemljišnoknjižnog upisa Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Opatija, na grč. 22 (kuća stanovanja, 35 m2) upisanoj u ZK tijelo VIII, zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u odnosu na suvlasnički dio: ZK tijelo VIII - 2. Suvlasnički dio: 1/5, ŠB, [adresa], NEPOZNATO BORAVIŠTE, na način da se izvrši brisanje tog upisa uz istodobni upis prava vlasništva tužiteljice AB, Rep. Slovenija, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na grč. 22 (kuća stanovanja, 35 m2) upisanoj u ZK tijelo VIII, zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na suvlasničkom dijelu ŠB, [adresa], NEPOZNATO BORAVIŠTE, u 1/5 dijela."
2. Protiv te je presude žalbu podnijela tužiteljica navodeći da je podnosi iz žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tužiteljice da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a traži i trošak žalbe.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu tužiteljice podnio je tuženik navodeći u bitnome da je ista neosnovana te predlaže da ju se u cijelosti odbije kao takvu, a pobijana presuda potvrdi.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je pogrešan upis prava vlasništva na grč. 22 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na suvlasnički dio od 1/5 na kojem je kao suvlasnik upisan, ovdje tuženik, ŠB, te da se posljedično naloži provedba ispravka zemljišnoknjižnog upisa zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalnoj službi u Opatiji na navedenoj nekretnini na način da se izvrši brisanje upisa ČB p. A, uz istodobni upis prava vlasništva tužiteljice AB.
7. Postupajući po takvom tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet pravno relevantnih činjenica ispravno odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice, uz ispravna utvrđenja:
- da je tužiteljica upisana kao suvlasnica na grč. 22 (kuća stanovanja, 35 m2) upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 4/5 dijela, a tuženik je upisan kao suvlasnik te nekretnine u 1/5 dijela,
- da je pravni prednik tužiteljice (njen otac) temeljem Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 3. studenog 1995. stekao suvlasništvo u 3/5 dijela stana u zgradi sagrađenoj na grč. 22 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a temeljem Ugovora o prodaji stana s obročnom otplatom od 24. rujna 1997. u 1/5 dijela te nekretnine, koji ugovori su zaključeni sa Općinom Lovran, kao prodavateljicom,
- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je od 2016. bila u saznanju da njen prednik nije u cijelosti otkupio predmetnu nekretninu, koju je kupovao u dijelovima i ta dokumentacija da nije sporna već je sporno jedino što tužiteljica smatra pogrešnim, da je sporni dio nekretnine stečen u vlasništvo dosjelošću, tj. da greškom nije upisana kao vlasnica i spornog dijela,
- da do otkupa dijelova nekretnine vlasništvo niti jednog dijela predmetne nekretnine nije moglo biti stečeno dosjelošću, i temeljem posjeda njezinih prednika, bake i djeda, jer su očito njeni prednici nekretninu koristili kao stanari iako tužiteljica ne dostavlja dokumentaciju o istome
- da nije tako ne bi se mogao niti jedan dio te nekretnine prodavati po osnovi stanarskog prava, s time što stanari nisu nikada stjecali vlasništvo nekretnine ako je nisu kasnije otkupili, a tužiteljičin je otac tek kupovao dijelove nekretnine,
- da u trenutku kupnje dijelova predmetne nekretnine tužiteljičin otac nije mogao ne znati da nije kupio cijelu nekretninu, dakle, i danas sporni dio iste,
- da sve da greškom nije i dio ovdje tuženika upisan 1984. kao društveno vlasništvo, a zbog čega nije na njegov dio upisana tužiteljica što u postupku nije dokazala, ne bi niti ona, a niti njen pravni prednik mogao steći pravo vlasništva spornog dijela nekretnine po zakonu (dosjelošću), jer da je trebalo biti upisano društveno vlasništvo i za taj suvlasnički dio tuženika, tužiteljica, tj. njen pravni prednik bi taj dio kupovali od Općine Lovran,
- da nema pretpostavki iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15– dalje: ZV) za stjecanje prava vlasništva jer pravni prednici tužiteljice nisu niti po bilo kojoj osnovi mogli smatrati da im pripada pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine, kojeg su najprije koristili kao stanari, a kasnije su kupovali suvlasničke dijelove te nekretnine, i
- da nije odlučna činjenica da predmetni stan (kuća) u naravi čini cjelinu sa ostalim dijelom nekretnine koji je u suvlasništvu tužiteljice, i da je korišten kao stan, već je odlučna savjesnost za stjecanje prava vlasništva spornog dijela nekretnine, a njeni pravni prednici su bili savjesni posjednici, ali po drugoj pravnoj osnovi (stanari), od osnove da bi ili se smatrali vlasnicima, pri čemu nije odlučno niti to što ih nitko nije smetao u posjedu, jer su imali pravo posjedovati nekretninu stan (po osnovi stanarskog prava).
8. Takva su utvrđenja, sa takvim zaključcima – pravnog značaja, u bitnome, rezultat valjane i savjesne ocjene suda prvog stupnja, dostupnih mu i predočenih dokaza, ocjene za koju je taj sud u svojoj odluci dao valjane razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo – koju takvu prihvaća i ovaj sud, pa i bez potrebe da ih se posebno ponavlja.
9. Naime, na tužiteljici je bio teret dokaza da bi ona i njeni pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine i od kada taj neprekinuti, nesmetani samostalni posjed traje, a na tuženiku je bio teret dokaza da bi taj (takav) posjed bio nepošten (nesavjestan).
10. Iz provedenih dokaza, pa tako i iz iskaza saslušanih svjedoka i ovdje tužiteljice (iako tužiteljica u svojoj žalbi neosnovano navodi da nije saslušana na okolnost korištenja predmetnog stana temeljem stanarskog prava), ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću na idealnom dijelu predmetne nekretnine na kojem je uknjižen tuženik u 1/5 dijela, posebno iz razloga što iz navedenih kupoprodajnih ugovora temeljem kojih je pravni prednik tužiteljice (njen otac) otkupio suvlasničke dijelove proizlazi da su ti ugovori zaključeni sa nositeljem stanarskog prava, a korištenje stana s osnova stanarskog prava ne može se smatrati poštenim posjedom da bi se takvim posjedovanjem moglo steći pravo vlasništva dosjelošću prema mjerodavnim odredbama materijalnog prava – čl. 159. i 388. ZV-a, te bivšeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 9/92 i 77/92) i Austrijskog općeg građanskog zakonika.
11. Sud prvog stupnja je stoga pravilno utvrdio da tužiteljica (putem svojih pravnih prednika) nije stekla vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine dosjelošću, pa niti kada bi se ta dosjelost imala računati, kao što to u svojoj žalbi navodi tužiteljica, od sklapanja navedenih kupoprodajnih ugovora (1995. godine) jer za stjecanje dosjelošću nekretnine temeljem čl. 159. st. 3. ZV-a, samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a ovdje taj rok nesporno nije protekao.
12. Odluka o troškovima postupka iz pobijane presude nije određeno osporena u okviru tužiteljičine žalbe, pa ju ovaj sud nije niti mogao ispitati (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
13. Dakle, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u žalbi ukazuje, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe odbijen je iz razloga što ona sa podnijetom žalbom u ovom postupku nije uspjela (po čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Puli-Pola 25. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Marija Sošić
