Povrv-275/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja Peovica d.o.o. Vladimira Nazora 12, Omiš, OIB: 34614033767, zastupan po pun. Željani Čečuk, odvjetnici u Omišu, protiv tuženika ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Krešimiru Bobanoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja LF, tuženika i punomoćnika tuženika Krešimira Bobanovića, objavljeno istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Helene Dragun iz Splitu broj Ovrv-22049/2024 od 21.11.2024. kojim je naloženo tuženiku/ovršeniku ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju/ovrhovoditelju Peovica d.o.o., OIB: 34614033767, Vladimira Nazora 12, 21310 Omiš, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 2024-257, namiri tražbinu u iznosu od 90,79 EUR uvećanu za zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 7,35 EUR od 01.09.2023.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.10.2023.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.11.2023.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.01.2024.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.02.2024.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.03.2024.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.04.2024.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.05.2024.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.06.2024.,

• na iznos od 7,35 EUR od 01.07.2024.,

• na iznos od 9,94 EUR od 01.08.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 50-2024-257, sve u roku od petnaest dana.

II.Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 38,27 eura.

Obrazloženje

1.Kod javnog bilježnika Helene Dragun u Splitu zaprimljen je 29. kolovoza 2024.. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja, protiv tuženika radi naplate iznosa od 90,79 eura sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do naplate.

2.Odlučujući o prijedlogu tužitelja javni bilježnik Helene Dragun iz Splita je rješenjem br. Ovrv-22049/2024 od 21. studenoga 2024. odredila predloženu ovrhu te naložila tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 25,00 eura.

3.Protiv naprijed navedenog rješenja tuženik je 27. studenoga 2024. izjavio prigovor osporavajući utuženo potraživanje u cijelosti. Ističe kako ne koristi nekretninu anagrafske oznake [adresa] te stoga nema potrebe za odvozom komunalnog otpada. Ujedno, ističe kako nije jedini vlasnik predmetne nekretnine, radi čega nije jasno zbog čega je označen kao jedini obveznik plaćanja odvoza komunalnog otpada.

4.Odlučujući o prigovoru tuženika ovaj sud je rješenjem Ovrv-22049/2024 od 27. Helene Dragun u Splitu Đ br. Ovrv-22049/2024 od 21. studenoga 2024. u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupljen Parničnom odjelu ovog suda.

5.Podneskom od 19. ožujka 2025. tužitelj sukladno odredbi čl. 461A ZPP-a očitovao na prigovor tuženika i dostavio dokaze na koje se poziva. Tako ističe kako je tuženik korisnik njegovih usluga i vlasnik nekretnine na području Općine Šestanovac, da obveza plaćanja usluga tužitelja proizlazi iz zakona, te da je tužitelj u obvezi plaćati minimalnu uslugu u smislu odredbe čl. 76 Zakona o gospodarenju otpadom. Tuženik da nije dostavio dokaz kako ne koristi predmetnu nekretninu dulje od 12 mjeseci, koji dokaz je trebao dostaviti Općini Šestanovac. Naime, u svom prigovoru na ispostavljene račune da je dostavio račun od struje u kojemu je vidljiva potrošnja, iz čega proizlazi da se predmetna nekretnina koristi, shodno čemu je tuženik obveznik plaćanja javne usluge. Povjerenstvo za Zaštitu potrošača da je 16.5.2023. odbilo kao neosnovano reklamaciju tuženika, upravo iz razloga korištenja predmetne nekretnine te mu je pojašnjeno na koji način se određuje cijena javne usluge tužitelja.

6.U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, izjave o načinu korištenja javne usluge od 16.3.2022., prigovora na cijenu usluga tuženika od 19.3.2019., medicinske dokumentacije tuženika, prigovora na račun od 25.3.2019., prigovora od 29.3.2019., poreznog rješenja Područnog ureda Split- Ispostava Omiš klasa UP/I-410-15/20217-01/00762 od 13.10.2017., računa Vodovoda Imotske krajine od 28.2.2018., potvrda o uplati, prigovora na račun od 28.2.2023., očitovanja tužitelja na prigovor tuženika od 1.3.2023., prigovora tuženika na odgovor broj 644/2 od 1.3.2023., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu broj O- 60/98-5 od 26.3.1998., uplatnica Hep-u, odluke Povjerenstava za zaštitu potrošača tužitelja od 11.5.2023., pismena tuženika od 25.5.2023., računa tužitelja za razdoblje od 31.7.2023. do 31.6.2024., financijske kartice tužitelja na dan 19.3.2025. te cjenika usluga tužitelja od 2.9.2022. i 1.5.2024.

7.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik kao suvlasnik nekretnine u [adresa], Općina Šestanovac dužan podmiriti tužitelju naknadu za usluge odvoza smeća u razdoblju od srpnja 2023. do lipnja 2024., u iznosu od po 7,35 eura, odnosno za lipanj 2024. u iznosu od 9,94 eura koji iznos predstavlja minimalnu uslugu tuženika.

9.Među strankama u postupku nije sporno slijedeće;

-kako je tužitelj trgovačko društvo koje obavlja usluge prikupljanja i odvoza miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Šestanovac,

-kako je tuženik suvlasnik kuće u [adresa], koju je naslijedio temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu broj O-60/98 od 26.3.1998.

-kako je tužitelj u utuženom periodu ispostavljao tuženiku račun u iznosu od 7,35 eura, osim računa od 30.6.2024. koji glasi na iznos na 9,94 eura, sve sukladno cijeni minimalne javne usluge prema Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području grada Omiša, s time da se jedan primjenjuje od 2.9.2022., a drugi od 1.1.2023.,

-kako je predmetni postupak pokrenut rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojega je tuženik izjavio prigovor u bitnome navodeći da ne koristi predmetnu nekretninu, pa time niti ne stvara otpad, odnosno ne koristi usluge tužitelja, pa tužitelj nema osnova za ispuštanje spornih računa,

-kako je tuženik na ispostavljen račune izjavio prigovor Povjerenstvu za zaštitu potrošača tužitelja, koje je odbilo njegov prigovor kao neutemeljen.

10.Prema odredbi čl. 64. st.1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 84/21 i 142/23) javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada.

11.Prema odredbi st. 2. istog članka javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa.

12.Nadalje, područje pružanja javne usluge prema odredbi čl. 70. istog zakona je područje jedinice lokalne samouprave, a javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog otpada, dok je korisnik tih usluga vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

13.Prema gore cit. zakonskoj odredbi, korisnik usluge dužan je snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojega je predao davatelju usluge, dok predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga koja sadrži kriterij obračuna količine otpada i dr.

14.Prema odredbi čl. 3. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 84/19) korisnici javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komušanog otpada iz čl. 30. st. 5. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom razvrstavaju se u kategoriju korisnika kućanstva i korisnika koji nije kućanstvo. U kategoriju korisnika kućanstva prema odredbi st. 2. istog članka spadaju korisnici javne usluge koji nekretninu koriste trajno ili povremeno u svrhu stanovanja, (npr. vlasnici stanova, kuća i nekretnina za odmor).

15.Prema odredbi čl.18. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada Općine Šestanovac, ako se nekretnina trajno ne koristi, vlasnik je oslobođen plaćanja minimalne javne usluge.

16.Tuženik se može osloboditi cjelogodišnje obveze plaćanja usluga koje tužitelj pruža, sukladno odredbama 13. i 14. Uredbe Vlade RH o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 50/17) na način da dostavi tužitelju očitovanje ili izjavu kako ne koristi predmetnu nekretninu trajno, odnosno podatke očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina, ili pitke vode ili na drugi način.

17.Prema odredbi čl. 20 Uredbe korisnik usluge je dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje (st.3.), a iznimno od st.3. ovog članka obveza korisnika usluge iz st. 3. ne nastaje za obračunsko mjesto na koje se nekretnina trajno ne koristi.

18.Prema odredbi čl. 15 Uredbe Ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim i prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge izjavu.

19.Iz naprijed citiranih Zakonskih odredbi, proizlazi da struktura cijene javne usluge obuhvaća, kako, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) tako i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio), kako je navedeno i u očitovanju Vlade RH od 9.siječnja 2020., jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća," a da se (tzv. varijabilni dio) osigura sama primjena istog načela.

20.Korisnik javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada je svaki vlasnik nekretnine na području pružanja te javne usluge prema naprijed citiranoj odredbi čl. 64 i 66. ZOGO-a, te je dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količina otpada kojeg je predao davatelju usluge, kako je propisano st. 6 i 3. istog članka.

21.S druge strane, davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno Odredbama ZOGO-a, Uredbe i Odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (čl. 33 st. 1 ZOGO).

22.Fiksni dio cijene vezuje se uz obvezu minimalnu javnu uslugu koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pri tom obvezu osiguranja primjene načela "onečišćivač plaća" i dr., koju je dužan plaćati korisnik za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje osim iznimno ako nekretninu trajno ne koristi.

23.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kao je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Naime, obveza plaćanja minimalne usluge tužitelja proizlazi iz naprijed citiranih zakonskih odredbi i čl. 18. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Šestanovac, dok je visina te naknade utvrđena cjenikom kojega je tužitelj priložio. Tuženik tvrdi da ne koristi naslijeđenu nekretninu cijelu godinu, te stoga nije u obvezi podmiriti niti minimalnu naknadu tužitelju. No, tužitelju niti sudu nije dostavio relevantan dokaz o nekorištenju nekretnine, a iz očitovanja Povjerenstva za reklamaciju potrošača tužitelja i priležećih računa i uplatnica Hep-a proizlazi da tuženik plaća struju za nekretninu na koju se odnosi potraživanje tužitelja, kao što proizlazi i da je od strane predstavnika udruge potrošača upozoren na odredbu čl. 18. naprijed citirane Odluke Općine Šestanovac, odnosno u kojem slučaju može biti oslobođen plaćanja minimalne javne usluge tužitelja. Činjenica što tuženik nije u cijelosti vlasnik predmetne nekretnine nije od relevantnog značaja za presuđenje u predmetno pravnoj stvari. Naime, u konkretnom slučaju radi se o solidarnoj obvezi, pa je tužitelj mogao svoje potraživanje usmjeriti prema bilo kojem od suvlasnika premetne nekretnine. Kod solidarne obveze odgovaraju dvije ili više osoba za cijelo potraživanje, bez obzira na njihov pojedinačni udjel u nastanku istog, a onaj koji isplati više nego što iznosi njegov udjel u utuženoj tražbini, ima pravo regresa prema ostalim odgovornim osobama, odnosno u konkretnom slučaju suvlasnicima.

24.Dakle, u konkretnom slučaju teret dokaza da nije koristio predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju bio je na tuženiku, a kako tužitelj raspolaže dokazima da tuženik plaća struju Hep-u u lipnju i srpnju 2023., dok tuženik nije dostavio niti jedan relevantan dokazu prilog svojih tvrdnji, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tuženika na plaćanje utužene minimalne naknade za razdoblje navedeno u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja koji predstavlja vjerodostojnu ispravu temeljem koje je određena sporna ovrha.

25.Odluka o parničnom trošku temelji se na Odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 25,00 eura i sudske pristojbe odluke u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 38,27 eura.

U Splitu, 24. studenoga 2025.

S u d a c

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis