- 1 -              Rev 123/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 123/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. N. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik R. G. T., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7574/16-3 od 5. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2842/12-24 od 15. srpnja 2016., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja podbroj 66 od 2. ožujka 2020., na sjednici 10. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženika u odnosu na glavni zahtjev odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o  j e

 

              Revizija tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Ispravljenom presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 276.633,00 kuna, za plaćanje rente ubuduće od 1. veljače 2016. pa nadalje u visini od 5.099,00 kuna mjesečno, te je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka, a koja presuda je potvrđena povodom žalbe tuženika po drugostupanjskom sudu.

 

2.1. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik navodeći revizijske razloge povrede odredba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pobijajući odluku o troškovima postupka. Zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.

 

2.2. Na reviziju nije odgovoreno.

 

3. Revizija nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, a u odnosu na odluku o troškovima nije dopuštena.

 

4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), u odnosu na glavnu stvar, jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

 

5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade kao posljedice stradavanja u prometnoj nezgodi 28. kolovoza 2007.

 

7. Prvostupanjskom presudom dosuđeni su na ime izgubljene zarade mjesečni iznosi od 5.099,00 kuna sa zateznim kamatama počev od 10. kolovoza 2010. do isplate, ukupno dospjeli iznosi od 276.633,00 kuna, te je naloženo i ubuduće plaćati rentu u navedenoj mjesečnoj visini. Taj sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

- da su 8. veljače 2010. stranke sklopile Sporazum o izvansudskoj nagodbi kojim se tuženik obvezao isplatiti tužiteljici, stradaloj kao pješaku u prometnoj nezgodi, ukupan iznos od 704.700,00 kn i mjesečnu rentu s osnove tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 2.870,00 kn, te da je ugovoreno da taj sporazum obuhvaća sve štete osim štete po osnovi izgubljene zarade i troškova liječenja koji nastanu nakon 1. siječnja 2010.,

- da je tuženik 14. studenoga 2014. s osnove izgubljene zarade isplatio tužiteljici iznos od 43.059,99 kn, koji iznos se odnosi na glavnicu u iznosu od 40.000,00 kn i kamate na glavnicu u iznosu od 3.059,99 kn te je plaćanjem iznosa od 40.000,00 kn platio tužiteljici mjesečne iznose od po 2.500,00 kn za 16 mjeseci počevši od srpnja 2013. do zaključno listopada 2014. i kamate na taj iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa do plaćanja 14. studenoga 2014.,

- da je tuženik 15. listopada 2015. platio daljnji iznos od 26.231,61 kn koji se odnosi na mjesečne iznose glavnice s osnova izgubljene zarade od po 2.500,00 kn za razdoblje od studenog 2014. do kolovoza 2015. s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tužiteljica prvi razred gimnazije završila 29. lipnja 2007. s vrlo dobrim uspjehom te da bi srednjoškolsko obrazovanje završila u lipnju 2010.,

- da je vrlo izvjesno da bi se tužiteljica nakon završene srednje škole zaposlila jer joj obiteljska financijska situacija nije omogućavala da joj se plaća fakultet,

- da visina prosječne plaće za SSS radnika u Z. za cijelo vrijeme iznosi 5.099,00 kuna,

- da je prema evidenciji nezaposlenih na području G. Z. u razdoblju od srpnja do prosinca 2010. bilo prijavljenih 7.219 slobodnih radnih mjesta, a da su se iz evidencije nezaposlenih zaposlile 8.370 osobe, od navedenih osoba koje su se zaposlile bilo je 2.419 osoba sa srednjom školom za zanimanja u trajanju od 4 i više godina, a sa gimnazijom 432

- da je tužiteljica nesposobna za rad i za samostalno funkcioniranje jer ne može samostalno sjediti, hodati niti se dizati, desnu ruku ne može koristiti, a lijevu samo ograničeno, otežano komunicira (odgovara sa da ili ne te daje znakove kada je gladna, kada ju nešto boli ili kada želi izaći), a ne može ni kontrolirati emocije, a da tuženik ne osporava da tužiteljica nema radnu sposobnost i da neće moći raditi,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1o-228/13 od 11. lipnja 2014. utvrđeno je da je tužiteljica djelomično lišena poslovne sposobnosti glede donošenja odluke o potrebi redovnog i/ili hospitalnog (bolničkog) liječenja, raspolaganja cjelokupnom imovinom te poduzimanja pravnih radnji i poslova,

- da je rješenjem G. Z. od 31. prosinca 2008. tužiteljici od 1. siječnja 2009. priznato pravo na novčanu pomoć kao korisniku doplatka za pomoć i njegu i osobne invalidnine u iznosu od 200,00 kn mjesečno,

-da tužiteljica od Centra za socijalnu skrb prima osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 1.250,00 kn, a da su obje naknade (u iznosu od 200,00 i 1.250,00 kn) uzete u obzir prilikom sklapanja Sporazuma o izvansudskoj nagodbi,

- da tuženik tužiteljici po osnovi tuđe pomoći i njege plaća mjesečni iznos od 2.870,00 kn.

- da njezina majka ima status roditelja njegovatelja i dobiva mjesečnu naknadu u iznosu od 2.500,00 kn,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. listopada 2012. utvrđeno da je otac tužiteljice u razdoblju od 24. rujna 2012. do 28. veljače 2013. ostvario pravo na dječji doplatak u iznosu od 831,50 kn mjesečno za tužiteljicu.

 

8. Navedena utvrđenja i zaključke prihvaća drugostupanjski sud, u bitnome – da je izvjesno da bi se tužiteljica kao vrlo dobar učenik uspjela zaposliti nakon srednje škole i ostvarivati stvarnu zaradu te prihvaća pravni pristup da se kod naknade majci njegovateljice radi o naknadi majke a ne tužiteljice, a dječjeg doplatka ocu.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revident poziva, iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP, kada tvrdi da tužiteljica kao parnično nesposobna stranka nije pravilno zastupana. Tužiteljica je lišena poslovne sposobnosti i u dijelu poduzimanja pravnih radnji i poslova, stavljena je pod skrbništvo odlukom nadležnog centra za socijalnu skrb (dalje: CSS), skrbnik joj je otac, M. N. i CSS je donio rješenje kojim se skrbnik ovlašćuje potpisati punomoć odvjetniku D. P. za zastupanje tužiteljice u ovom predmetu. Stoga, osim što prema odredbi čl. 354. st.3. ZPP takav prigovor može isticati samo onaj koga se to tiče, dakle ovdje tužiteljica, ti prigovori revidenta su netočni.

 

10. Revizijski navodi pretežito se iscrpljuju u prigovorima o nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju (kada revident tvrdi da nisu dokazane činjenice o kojima ovisi pravo na naknadu izgubljene zarade, period za koji tužiteljici pripada te o visini naknade). Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega ovaj sud nije mogao ni ispitivati niti uzeti u razmatranje te prigovore.

 

10.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP). Revident tvrdi da je ono pogrešno primijenjeno kada u izgubljeno zaradu nisu uračunate naknade koje ostvaruju roditelji.

 

10.2. U postupku je utvrđeno da je otac tužiteljice od 24. rujna 2012. do 28. veljače 2013. ostvario pravo na dječji doplatak u iznosu od 831,50 kn mjesečno. Prema čl. 6. u to vrijeme važećeg Zakonu o doplatku za djecu („Narodne novine“, br. 94/01., 138/06., 107/07., 37/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/11., 112/12. i 82/15.) pravo na doplatak za djecu može ostvariti roditelj, posvojitelj, skrbnik, očuh, maćeha, baka, djed i osoba kojoj je na temelju rješenja nadležnog tijela za poslove socijalne skrbi dijete povjereno na čuvanje i odgoj (u daljnjem tekstu: korisnik) za svu djecu koju uzdržava, pod uvjetima utvrđenim tim Zakonom, a korisnik doplatka za djecu može biti i punoljetno dijete bez oba roditelja koje je na redovitom školovanju.

 

10.3. Prema Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) i Zakonu o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" br. 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.) pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se roditelju djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom te u drugim slučajevima preciziranim tim zakonom te njegovatelj ima pravo na naknadu.

 

10.4. Ta prava na naknadu (doplatak) ostvaruje roditelj i ona se ne uračunavanju u naknadu za izgubljenu zaradu tužiteljici.

 

10.5. Konačno i u odluci ovog suda poslovni broj Rev 1577/15-2 od 31. kolovoza 2016. na pitanje - predstavlja li dječji doplatak prihod djeteta kojim je ono dužno pridonositi za svoje uzdržavanje u smislu odredbe članka 211. Obiteljskog zakona i uzima li se (s time u svezi) dječji doplatak kao imovinsko pravo u obzir prilikom utvrđivanja visine obveze uzdržavanja roditelja koji ne živi s djetetom?, odgovoreno je „Međutim, kako je odredbom čl. 1. Zakona o doplatku za djecu ("Narodne novine", broj 94/01, 138/06, 107/07, 37/08, 61/11 i 112/12) propisano da je doplatak za djecu "novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena ovim Zakonom, radi potpore uzdržavanja i odgoja djece" - a odredbom čl. 3. stavka 2. da je doplatak za djecu "osobno pravo korisnika određenog ovim Zakonom koje se ne može prenositi na drugu osobu", za prihvatiti je samo jedno: doplatak za djecu ne predstavlja prihod djeteta - i ne može ga se tretirati prihodom s kojim bi dijete trebalo sudjelovati vlastitom uzdržavanju, takvim - da bi zbog njega valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi i dužan je (stoga) novčano sudjelovati u njegovom uzdržavanju.“.

 

10.6. Slijedom navedenoga, kada to nije izvorno pravo djeteta, već osobno pravo roditelja, naknada njegovatelja i dječji doplatak ne može uračunati u naknadu za izgubljenu zaradu tužiteljice.

 

11. Stoga revizijski  navodi ne upućuju na zaključak o nepravilnoj primjeni odredbi materijalnog prava nego predstavljaju vlastitu, neprihvatljivu, interpretaciju revidenta, kraj pravilnih i jasnih razloga nižestupanjskih sudova.

 

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tuženika u odnosu na glavnu stvar odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

13. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

14. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 10. listopada 2023.

 

                                          ¸                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                            dr.sc. Jadranko Jug, v.r.