REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1023/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja RADIO DEEJAY d.o.o., Gecana Vicka 5, Sesvete, OIB: 43459317368, zastupanog po punomoćnici Luani Šepek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika SAVEZ ROMA U REPUBLICI HRVATSKOJ "KALI SARA", Pavla Hatza 23/5, Zagreb, OIB: 67945038185, zastupanog po punomoćniku Mariu Hrupecu, odvjetniku u Samoboru, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 10. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, tužiteljevog prokurista ZF i zastupnice po zakonu tuženika OF, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika u Zagrebu Andree Kurilić, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1/2024 od 8. veljače 2024., i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 3.517,15 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 28. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotn ih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 225,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 8. veljače 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ U cijelosti se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljih troškova parničnog postupka.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 600,00 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 2. siječnja 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 3.517,15 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 28. listopada 2022. do isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 225,00 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga vršitelj dužnosti javnog bilježnika u Zagrebu Andree Kurilić, donijela je 28. listopada 2022. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1/2024 od 8. veljače 2024., protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Navodi, u bitnome, da su stranke surađivale na projektu romskog radija "Kali Sara". Sve tražbine koje je tužitelj prema tuženiku imao po osnovi predmetne suradnje da je tuženik tužitelju podmirio na temelju računa koje je tužitelj ispostavljao tuženiku u razdoblju od siječnja do rujna 2022. Naime, između stranaka da je bilo dogovoreno da će ZF, u to vrijeme zastupnik po zakonu tužitelja, a koji je s tuženikom surađivao u mjesecima koji su prethodili početku emitiranja radijskog programa radi organizacije početka rada, nastaviti s tuženikom surađivati i nakon početka emitiranja na način da će voditi radijski program, za koje poslove da je tuženik tužitelju isplatio dogovorene mjesečne naknade, i to na način da su naknadama isplaćenima nakon početka emitiranja radijskog programa obuhvaćene i usluge koje je tužitelj tuženiku pružio do početka emitiranja radijskog programa , a sve u skladu s dogovorom između stranaka. Ukazuje da je zbog nesuglasica suradnja između stranaka započeta krajem 2021., a koja se nastavila nakon početka emitiranja radijskog programa u siječnju 2022., prestala u rujnu 2022. U razdoblju suradnje tužitelj je izdavao mjesečne fakture, koje je tuženik uredno podmirivao, no nije spominjao postojanje navodno neplaćenog potraživanja za razdoblje po početka emitiranja radijskog programa. Tek po prestanku suradnje, tužitelj da je dostavio tuženiku račun koji je predmet spora, a kojim suprotno dogovoru između stranaka, potražuje daljnja plaćanja za usluge vezane uz organizaciju i pokretanje projekta radija "Kali Sara".

3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja 17. listopada 2024. stavio izvan snage gore navedeno rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj navodi da su predmet potraživanja u ovom sporu usluge koje da je tužitelj izvršio za tuženika u razdoblju od 20. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021., i to na temelju usmenog dogovora stranaka da će tužitelj, koji je za navedeno raspolagao stručnim znanjem i iskustvom, tuženiku pomoći organizirati i pokrenuti radijski program. U ovom vremenu da je tužitelj za tuženika obavio mnoge usluge, vezane uz savjetovanje i rješavanje tehničkih pitanja vezanih uz početak emitiranja radijskog programa, pri čemu da je za tuženika ostvario i mnoge uštede. Međutim, s obzirom da tuženik naknadu za ovako izvršene usluge nije podmirio, tužitelj da je, po prestanku suradnje u rujnu 2022., izdao račun koji je predmet spora, a kojim za ovako izvršene usluge potražuje plaćanje iznosa od 3.517,15 eur. Naime, između stranaka da je, na tužiteljev prijedlog, dogovorena naknada za usluge koje će tužitelj za tuženika vršiti nakon početka emitiranja radijskog programa, i to u iznosu od 1.194,51 eur (9.000,00 kn), uvećano za pripadajući PDV, mjesečno. Iz prepiske koja je prethodila dogovoru stranaka o naknadi za usluge koje će tužitelj pružati nakon što radijski program započne s emitiranjem, smatra da je razvidno da ovako dogovorenim plaćanjem nisu obuhvaćene i usluge pružene do početka emitiranja radija, a koje su predmet spora. Nakon početka emitiranja radijskog programa i određenog vremena suradnje, tužitelj da je, iako se opseg poslova koje je obavljao nije smanjio, no odlučio je iskoristiti mogućnost da dio poslova obavlja "od kuće", s tuženikom dogovorio smanjenje početno ugovorene naknade od 9.000,00 kn mjesečno. Međutim, osobni odnosi da su se tada počeli narušavati, uslijed čega da je suradnja u konačnici prestala zaključno s listopadom 2022., iako da je tužitelj u vrijeme dogovaranja s tuženikom nudio suradnju u trajanju od 12 mjeseci, s mogućnošću produljenja. U odnosu na usluge koje je tužitelj izvršio do početka emitiranja radijskog programa (dakle do 31. prosinca 2021.), da je dogovoreno da će tužitelj račun ispostaviti naknadno, i to u iznosu koji da će biti jeftiniji od tržišnih cijena ovih usluga.

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun broj 22/1/1 (list 7 spisa), računi prethodno izdani od strane tužitelja tuženiku s potvrdama o plaćanju (list 32-49 spisa), prepiska između stranaka (list 70-75, 78-99 spisa), fotografije (list 75-78 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci ZF i TF te zastupnica po zakonu tuženika OF (list 105-109 spisa).

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem usluga koje tvrdi da je pružio tuženiku, u razdoblju od 20. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021., a za koje usluge da je tuženiku ispostavio račun br. 22/1/1 od 12. listopada 2022. Ovaj račun da je tužitelj ispostavio tuženiku tek po završetku međusobne suradnje. Naime, tužitelj osporava tuženikove tvrdnje da bi isplatama izvršenima na temelju računa koje je tužitelj ispostavio tuženiku za vrijeme zajedničke suradnje (od siječnja 2022. do rujna 2022.) bilo podmireno i potraživanje po osnovi usluga koje su predmet spora. Tvrdi da je između stranaka nije postojao dogovor da bi usluge koje su predmet spora tuženik podmirio tužitelju na temelju računa koje je tužitelj ispostavljao tuženiku nakon početka emitiranja radijskog programa. Tužitelj tvrdi da je između stranaka dogovoreno da će za usluge savjetovanja u organizaciji i pokretanju radija, a koje je tuženiku pružio do početka emitiranja radijskog programa, tužitelj račun ispostaviti naknadno, u visini za koju je dogovoreno da će biti jeftinija od tržišnih cijena ovih usluga te da plaćanje ovih usluga nije obuhvaćeno računima koje je tuženiku izdao u vremenu od siječnja 2022. do rujna 2022.

8./ Među strankama nije sporno da su međusobno surađivale, i to na način da je tužitelj pružio usluge tuženiku vezane uz pomoć u organizaciji i pokretanju projekta radija romske zajednice "Kali Sara". Nije sporno da je suradnja stranaka započela krajem 2021., otprilike u kolovozu odnosno rujnu, a da je emitiranje radijskog programa započelo otprilike u siječnju 2022. Nije sporno da je nakon početka emitiranja radijskog programa suradnja nastavljena na način da je tužitelj obavljao i poslove vezane uz emitiranje radijskog programa. Nadalje, nije sporno da je tuženik tužitelju podmirio račune koje je tužitelj izdavao u razdoblju od siječnja 2022. do rujna 2022. te da je suradnja prestala otprilike u listopadu 2022., kada je tužitelj izdao i račun koji je predmet spora. Sporno je da li je, u skladu s dogovorom stranaka o visini i plaćanju naknade za izvršene usluge, podmirena i tražbine tužitelje po osnovi koje je izdao račun koji je predmet spora.

9./ Po ocjeni ovog suda, prije svega na temelju navoda iz iskaza ZF, koji je u vrijeme saslušanja u ovoj parnici tužiteljev prokurist, dok je u vrijeme obavljanja usluga koje su predmet spora bio osoba ovlaštena zastupat tužitelja, ne proizlazi osnovanost navoda na kojima tužitelj osniva tužbeni zahtjev u ovoj parnici. Naime, ne proizlazi osnovanost navoda da dogovorom o naknadi koju je tuženik nedvojbeno isplatio tužitelju ne bi bile obuhvaćene i usluge pružene do početka emitiranja radijskog programa, odnosno da bi između stranaka postojao dogovor da će račun za ove usluge tužitelj ispostaviti naknadno, u visini naknade jeftinijoj od tržišnih cijena ovih usluga.

10./ Prije svega, istinitost ovih navoda na kojima tužitelj osn iva zahtjev, nije potvrdio niti ZF u svojem iskazu. Naime, isti je iskazao da je suradnja s tuženikom započela u kolovozu 2021., kada mu se, preko njegovog prijatelja, obratio TF, a radi suradnje oko pokretanja romskog radija. U razdoblju od rujna 2021. do prosinca 2021. on da je na tjednoj bazi sudjelovao u poduzimanju koraka vezanih uz pokretanje i organizaciju rada radija. U svim ovim poslovima koje je tada izvršavao da je nastojao ostvariti zalog dobre suradnje s tuženikom. U listopadu 2021. da je tuženiku predložio naknadu za suradnju, u iznosu od 9.000,00 kn mjesečno (uvećano za porez na dodanu vrijednost), a koju suradnju da je planirao da će trajati 12 mjeseci, uz mogućnost produljenja. Za razdoblje suradnje od rujna 2021. do prosinca 2021. da tuženiku nije ispostavljao račune jer da je smatrao da će stranke, kada radio započne s radom i međusobna suradnja poprimi novi sadržaj, dogovoriti i plaćanje poslova koje je za tužitelja obavio do početka rada radija. Nakon što je radio započeo s emitiranjem, da se obratio predstavnici tuženika ZFH na koji način da počne ispostavljati račune, a ona da ga je uputila da ih počne ispostavljati u skladu s dogovorenim. On da je shvatio da navedeno znači na temelju njegove ponude iz listopada 2021., slijedom čega da je počeo ispostavljati račune u mjesečnom iznosu od 9.000,00 kn (uvećano za PDV). No, niti tada da nije ispostavio račun za usluge koje su predmet spora (pružene do 31. kolovoza 2021.), jer da je smatrao da se tuženiku u svom radu tek treba dokazati i da i dalje, a osobito jer je u vrijeme počinjanja emitiranja bilo puno posla, nije htio nametati razgovor o plaćanju naknade za usluge koje su predmet spora. S obzirom na nesuglasice koje su započele u lipnju 2022., i jer je smatrao da se tuženik prema njemu nije ispravno ponio, da je suradnja prestala, a potom da je odlučio ispostaviti račun koji je predmet spora. Prethodno, u svibnju 2022., da je predložio tuženiku plaćanje mjesečne naknade u smanjenom iznosu jer da, iako je poslove obavljao u jednakom opsegu, nije želio dolaziti svakodnevno u tuženikove prostorije, već da je radio od kuće.

11./ Dakle, niti iz iskaza ZF ne proizlazi da bi između stranaka postojao dogovor o naknadi za usluge koje je izvršio do početka rada u visini jeftinijoj od tržišne cijene ovih usluga. I sam navodi da je smatrao da će plaćanje ovih usluga tek dogovoriti s tuženikom kad suradnja poprimi novi sadržaj, dakle kad radio započne s emitiranjem. Po shvaćanju ovog suda, iz daljnjih navoda ZF proizlazi upravo zaključak da mu je na temelju računa koje je počeo ispostavljati nakon što je suradnja poprimila novi sadržaj, dakle kada je radio započeo s emitiranjem, podmirena i naknada za poslove koje je obavio i u vremenu organizacije početka rada radija. Naime, u daljnjem razdoblju od četiri mjeseca (od siječnja do travnja), tuženik je tužitelju podmirivao mjesečne račune u iznosu od 9.000,00 kn uvećano za PDV, a nakon toga, u razdoblju od svibnja do rujna različitim, nižim mjesečnim iznosima (tužiteljev navedeno pojašnjava odgovorom o smanjenju mjesečne naknade s obzirom na korištenja mogućnosti rada od kuće). Dakle, kada je suradnja poprimila novi oblik i radio započeo s emitiranjem, tuženik je očito podmirio sve usluge koje mu je do tada pružio tužitelj, pa i u vremenu prije početka emitiranja radijskog programa. Konačno, nelogično je da bi tužitelj, ako je plaćanje dogovoreno kako to u dijelu svojeg iskaza navodi ZF, u istom mjesečnom iznosu od 9.000,00 kn (uvećano za PDV) i za razdoblje do 31. prosinca 2021., čekao sve do prestanka suradnje da ispostavi tuženiku račun za ove usluge, iako je, kroz ovo razdoblje ispostavljao mjesečne račune počevši od siječnja 2022. Osim toga, tužitelj, iako ZF tvrdi da je i za razdoblje suradnje do kraja 2021. ugovoren mjesečni iznos od 9.000,00 kn (uvećano za PDV), naknadu prema računu koji je predmet spora potražuje u znatno manjem iznosu. Naime, radi se o razdoblju pružanja usluga prema navodima tužitelja od 20. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021., dakle oko 4 mjeseca, pa bi uz mjesečni iznos od 9.000,00 kn, naknada iznosila 36.000,00 kn (uvećano za PDV), no tužitelj, bez davanja pojašnjenja, potražuje iznos od 21.200,00 kn. Naime, nelogični su i proturječni navodi ZF koji s jedne strane tvrdi da se želio dokazati tuženiku u izvršavanju usluga vezanih uz emitiranje radijskog sadržaja, pa da stoga nije ispostavljao račun za poslove obavljene do početka emitiranja, a vezane uz savjetovanje tuženika oko organizacije rada radija, a s druge strane, navodi da je postojao usmeni dogovor da se i ove usluge podmire tužitelju u mjesečnom iznosu od 9.000,00 kn (uvećano za PDV). Ako je takav dogovor postojao, za očekivati bi bilo da tužitelj, u mjesecima koji su nakon početka emitiranja radijskog programa uslijedili, a u kojima je ispostavljao mjesečne račune koje je tuženi podmirivao, zatraži i plaćanje usluga koje je ranije obavio, a nisu mu plaćene, unatoč (navodnom) dogovoru. Međutim, tužitelj nije postupio na ovaj način, već je plaćanje zatražio po prestanku suradnje uslijed međusobnih nesuglasica stranaka.

12./ Po ocijeni ovog suda, neosnovana je tvrdnja tužitelja, odnosno ZF iz njegovog iskaza, da bi u listopadu 2021. između stranaka, a na temelju ponude koju je tužitelj dao tuženiku, a potom tuženik od siječnja 2022. osnovom ove ponude vršio plaćanja, bilo dogovoreno da se radi isključivo o plaćanju usluga koje se odnose na razdoblje nakon početka emitiranja radijskog programa. Naime, ova tvrdnja niti je logična s obzirom na ostale navode iz iskaza ZF, niti proizlazi iz sadržaja pisane korespondencije stranaka.

13./ Nije sporno da su u razdoblju od rujna do prosinca 2021. stranke surađivale na način da se pripremao projekt organizacije i početka emitiranja romskog radija. Prema dostavljenoj dokumentaciji proizlazi da je održano nekoliko sastanaka (23. studenog 2021., 1. prosinca 2021. i 21. prosinca 2021.), na kojima je sudjelovao i ZF te je nedvojbeno da je postojao sporazum između stranaka da će isti, nakon što radio započne s emitiranjem, nastaviti surađivati s tuženikom u vezi s emitiranjem radijskog programa. U tom razdoblju, tužitelj se obraća tuženiku porukom elektroničke pošte od 25. listopada 2021. u kojoj, pod nazivom prijedlog suradnje organizacije radija, radi obavljanja posla organizacije i vođenja radijskog kanala, uz ostale multimedijske sadržaje i aktivnosti, dostavlja ponudu u kojoj navodi usluge koje bi s tim poslovima u vezi obavljao, uz mjesečnu naknadu od 9.000,00 kn (uvećano za PDV). Već iz naslova i uvoda ove ponude, a potom i iz razrade usluga, proizlazi, suprotno tvrdnjama tužitelja, da se navode i poslovi koje tužitelj obavlja u vremenu organizacije emitiranja radijskog programa, dakle prije nego što program započne s emitiranjem. Naime, navodi se, između ostalih, izrada programske sheme, priprema ostalih kadrova i ljudi za radio (novinari, glazbeni urednici, tehnika), savjetodavne i tehničke usluge, sudjelovanje u kreiranju zasebnih društvenih mreža za radijski kanal, produkcija i izrada jinglova i najava. Iz sadržaja ovih usluga, kada se dovedu u vezi s ostalim ispravama u spisu i navodima stranaka, ne proizlazi, suprotno tvrdnji ZF, da bi se ova ponuda odnosila isključivo na usluge pružene nakon početka emitiranja radijskog sadržaja. Pri tome, zašto tužitelj nije, na temelju ovako dane ponude i prije početka emitiranja radijskog sadržaja, u mjesecima koji su neposredno prethodili, a u kojima je nedvojbeno pripremao materijale za emitiranje, od tuženika potraživao plaćanje, već je navedeno, kako i sam tvrdi, na temelju ove ponude počeo činiti tek od veljače 2022., kada je radio započeo s emitiranjem, nije predmet spora niti je od utjecaja na donošenje odluke. Naime, tužitelj ne tvrdi da bi na temelju ove ponude imao pravo na naplatu usluga izvršenih prije veljače 2022., već zahtjev o plaćanju ovih usluga temelji na tvrdnjama o drugom dogovoru glede plaćanja ovih usluga, koje tvrdnje međutim nije dokazao. Upravo su stoga, po ocjeni ovog suda, logični navodi tuženika koji tvrdi da je suradnja dogovorena na način da će i usluge koje je tužitelj izvršio u vremenu prije početka emitiranja radijskog programa, dakle u vremenu organizacije i pripremanja početka rada radija, tužitelju biti podmirene na temelju računa koje je ispostavio nakon što je radijski program započeo s emitiranjem , u dogovorenom mjesečnom iznosu. I sam ZF iskazao je da se, nakon što je radio započeo s emitiranjem, obratio tuženikovoj predstavnici ZFH na koji način da počne ispostavljati račune, na što da mu je rekla "prema dogovoru", nakon čega je on, počevši od siječnja 2022. ispostavljao račune u dogovorenom mjesečnom iznosu od 9.000,00 kn (uvećano za PDV). Dakle, očito je dogovoreno da tužitelj račune počne ispostavljati od siječnja 2022.

14./ Konačno, tužitelj je u računu koji je predmet spora, u opisu usluga, naveo tek dio usluga na koje se račun prema njegovom shvaćanju odnosi, a o kojim je (daljnjim) uslugama obavijestio tuženika u poruci elektroničke pošte od 13. listopada 2021. Kada se naime sadržaj usluga koje je tužitelj naveo u poruci elektroničke pošte od 13. listopada 2021., odnosno u popisu "Izvještaj o obavljenom poslu" u vremenu od 20. kolovoza do 31. prosinca 2021., dovede u vezu s tužiteljevom ponudom iz poruke elektroničke pošte od 25. listopada 2021. proizlazi još i veća podudarnost poslova koje je tužitelj obavljao do početka, odnosno i nakon početka emitiranja radijskog programa. Stoga su po ocjeni ovog suda neosnovani navodi tužitelja da se njegova ponuda od 25. listopada 2021. ne bi odnosila i na poslove koje je obavio do početka emitiranja radija.

15./ Kako je dakle tužitelj, u dogovoru s tuženikom temeljem ponude od 25. listopada 2021., počeo tuženiku ispostavljati račune počevši od siječnja 2022., a koje je račune tuženik do prestanka suradnje uredno podmirivao, to je osnovan prigovor tuženika da su tako izvršenim plaćanjima, u skladu s dogovorom stranaka, u cijelosti podmirene tužiteljeve tražbine prema tuženiku po osnovi usluga koje mu je pružio vezano uz organizaciju i početak rada radija "Kali Sara", jer je očito da je između stranaka u tom razdoblju suradnje postojao dogovor da tako izvršene usluge tužitelj fakturira na temelju računa koje je počeo ispostavljati od siječnja 2022. pa nadalje. Okolnost da je suradnja potom, uslijed nesuglasica, prekinuta, iako je tužitelj očekivao da će biti duljeg trajanja, ne može međutim naknadno izmijeniti dogovor ne temelju kojeg je ugovorena visina naknade, početak obračuna ugovorenog mjesečnog iznosa (od siječnja 2022.) i izvršeno plaćanje. Naime, niti je između stranaka ugovoreno trajanje ugovora, iako je tužitelj predlagao 12 mjeseci, niti tužitelj zahtjev osniva na tvrdnji vezanoj uz raskid ugovora prije ugovorenog roka.

16./ Stoga se, po shvaćanju ovog suda ne radi o tužiteljevom zahtjevu za plaćanja usluga izvršavanje kojih je dogovoreno, no nije određena naknada pa da bi vrijednost naknade, s obzirom na izostanak sporazuma stranaka, određivao sud prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla (čl. 613. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Naime, na temelju utvrđenih činjenica zaključak je ovog suda da je naknada za cjelokupno izvršene usluge tužitelja prema tuženiku ugovorena na temelju tužiteljeve ponude od 25. listopada 2021., a koju naknadu je tuženik podmirio, nakon što je, u skladu s dogovorom između stranaka, tužitelj počevši od siječnja 2022. počeo ispostavljati tuženiku račune za izvršene usluge. Osnovano stoga prigovara tuženik da su sve usluge podmirene jer da je upravo postojao dogovor između stranaka da s plaćanjem ugovorenog mjesečno iznosa od 9.000,00 kn (uvećano za PDV), koji je tuženik počeo isplaćivati na temelju računa koje mu je tužitelj ispostavljao od siječnja 2022. budu podmirene i usluge obavljene do 31. prosinca 2021., dakle u vremenu organizacije i pripreme početka emitiranja radijskog programa.

17./ U prilog navedenog zaključka govore i iskazi zastupnice po zakonu tuženika OF i TF, za kojeg i sam tužitelj navodi da je o cjelokupnom dogovoru stranaka imao saznanja kao osoba koja je, iako ne formalno, donosila odluke za tuženika. Naime, TF iskazao je da je sve dogovoreno s tužiteljem tuženik ispunio.

18./ S obzirom na izložena utvrđenja o odlučnim činjenicama, prije svega na temelju navoda iz iskaza ZF, ocjena je ovog suda da od strane tužitelja predloženo saslušanje ČF nije potrebno radi utvrđenja odlučnih činjenica. Naime, radi se o osobi kojoj je, kao predstavniku tuženika, tužitelj dostavio ponudu od 25. listopada 2021. O sadržaju ove ponude sud je zaključio na temelju isprave u kojoj je sadržana, a sadržaj koje nije sporan, već način na koji je tužitelj tumači, po ocjeni ovog suda, proturječno s ostalim ispravama u spisu. Nije sporno da je tužitelj za tuženika obavljao i poslove vezane uz savjetovanje o nabavci opreme za radijski studio, pa i građevinskim radovima glede opremanja studija, pa saslušanje ČF na ove okolnosti nije potrebno, jer nisu sporne. Također, nisu od utjecaja razlozi zbog kojih je došlo do prekida suradnje pa nije potreban priklop spisa državnog odvjetništva povodom prepirki nakon kojih su uslijedile i kaznene prijave , kao niti pribava podataka porezne uprave o tržišnoj vrijednosti usluga plaćanje kojih je predmet spora. Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene, odbijeni su preostali tuženikovi dokazni prijedlozi radi saslušanja svjedoka KF, LF i SF na okolnost odnosa između stranaka koji je predmet spora.

19./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3517,15 eur, temeljem računa broj 22/1/1, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama , a tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke.

20./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, pa je platni nalog ukinut i u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak uz odbijanje ovog, kao i tužiteljevog zahtjeva za naknadu daljnjih parničnih troškova kao neosnovanog (razlog iz odredbe čl. (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21./ S druge strane, tužitelj je dužan tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka. O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova, po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 37/23 dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (T.br. 11/1 Tarife) i zastupanja na ročištu 9. svibnja 2025. i 10. listopada 2025. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur za svaku radnju, dakle ukupno 600,00 eur.

U Zagrebu 24. studenog 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.