Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-194/2025.-23.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Zoran Kosanović iz Kutine, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa odvjetnica Maja Čuljak iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 5. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Zorana Kosanovića i zamjenice punomoćnice tuženika odvjetnice Jasminke Houška, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 24. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 11.3 Ugovora o kreditu broj 9012330800 koji su 12.3.2007. sklopili tužiteljica LJ iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, kao kreditor u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti Banci za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% (jedno cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% (dva cijelih posto) sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, isplatiti tužiteljici ŠJ iz [adresa] iznos od 247,63 € (dvjesto četrdeset i sedam eur i šezdeset i tri cent), sa zakonskom zateznom kamatom počam od 13.3.2007. do 31.12..2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 490,60 €, zajedno sa zakonskom zateznom računajući ovu od 24.11.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 12.3.2007. Ugovor o kreditu broj 9012330800, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 27.312,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita.

Nadalje tužiteljica navodi da je odredbom članka 11.3 Ugovora propisano da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00% , sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

Tužiteljica ističe da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovornu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za osiguranje kredita, na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora odnosno o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom.

Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba članka 11.3 Ugovora o kreditu broj: 9012330800 koji su stranke sklopile 12.3.2007. u dijelu u kojem je za obradu zahtjeva i osiguranje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,50% od iznosa kredita i 2,00% sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i da se tuženiku naloži tužiteljici isplatiti na ime naplaćene naknade troškova obrade kredita i naknade za osiguranje kredita iznos od 247,63 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i ističe prvenstveno prigovor zastare.

Tuženik navodi da se ne radi o nejasnoj i nerazumljivoj odredbi, a kako je predmetna naknada plaćena prilikom obrade kredita odnosno 2006. to je predmetno potraživanje prema tuženiku u zastari.

Navedeni iznos predstavlja 1,50% zaprimljenog iznosa i isti ne predstavlja neravnotežu među ugovornim stranama jer je neznatan u odnosu na ukupnu isplatu koju je tužitelj primio.

Člankom 2. stavak 1.točka 7. Zakona o potrošačkom kreditiranju je određeno da ukupni troškovi kredita za potrošača uključuju kamate, naknade, poreze i sve druge naknade koje potrošač mora platiti u vezi sa ugovorom o kreditu te koji su poznati vjerovniku osim troškova javnog bilježnika, koja činjenica govori u prilog toga da je tuženik osnovano naplatio spornu naknadu.

Tuženik naglašava da su ugovorne strane u Ugovoru jasno i nesumljivo izrazile svoju volju, te su to jasno i potvrdile u tekstu samog ugovora o kreditu.

Ugovor su ugovorne strane potvrdile vlastoručnim potpisom, a tužiteljica da je trebala uložiti dužnu pažnju u vidu dobrog domaćina za donošenje svoje odluke i brinuti o svojim interesima više nego što bi to drugi trebali.

Navodi se da tužiteljica nije dokazala da je potrošač, da nema stjecanja bez osnove i da je tužiteljica ostvarila određene koristi, da nema neravnoteže u pravima i obvezama strana i da nisu ispunjene pretpostavke za postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva, a nastavno niti kondemnatornog.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 12.3.2007., izvršio uvid u otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, plan otplate i saslušao je tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 12.3.2007. Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 27.312,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita.

6. Odredbom članka 11.3 Ugovora propisano je da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00%, sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije mogla pregovarati sa bankom o ugovornim odredbama nego joj je dan na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor. Tužiteljici nije ništa pojašnjavano u vezi naknade za obradu kredita i u vezi naknade za osiguranje kredita.

U svom dopunskom iskazu od 5. studenog 2025. tužiteljica je navela da je ona prilikom sklapanja ugovora o kreditu znala za ulaznu naknadu, ali da ni na koji način nije mogla ništa promijeniti u predmetnom ugovoru.

Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljicom nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama odnosno da ona nije mogla pregovarati o uvjetima kreditiranja, pa tako niti o predmetnoj naknadi za obradu kredita i za osiguranje kredita.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na ugovaranje jednokratne naknadu za obradu kredita nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i o naknadi za osiguranje kredita sadržana u članku 11.3 je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru odnosno radi se o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik.

Odredba je neodređena jer se njom uopće ne navodi od čega se sastoji predmetna naknada i zbog čega se ona naplaćuje upravo u visini 1,50% od iznosa kredita, te u visini od 2,00%.

Tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog kredita.

14. Odredba Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita je ništetna jer se radi o unaprijed formuliranoj odredbi Ugovora o kreditu na sadržaj koje odredbe tužiteljica nije imala utjecaj i jer se o istoj sa tužiteljicom nije pregovaralo, uz što tuženik nije tužiteljici niti objasnio kako je ista utvrđena i zašto je utvrđena u navedenom postotku. Tuženik u predmetnom Ugovoru nije naveo niti jedan parametar vezan za visinu i svrhu ove naknade.

Opseg naknade je tužiteljici bio razumljiv, ali joj nije bilo pojašnjen sadržaj te novčane obveze i svrha iste odnosno tuženik je istu naplatio bez specifikacije u ugovoru i bez ikakve informacije za koje se to radnje tuženika treba platiti naknada u visini od 1,50% od iznosa kredita i zašto uopće troškovi obrade rastu u ovisnosti od visine kredita. O tome se nije pregovaralo i takva je novčana obveza tužiteljici nametnuta. (tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj: Gž-1900/2025 od 20. svibnja 2025., Županijski sud u Slavonskom Brodu poslovni broj: Gž-387/2025 od 14.listopada 2025., Županijski sud u Rijeci poslovni broj: Gž-1301/2022 od 12. ožujka 2025.).

15. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, te je stoga odredba članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna.

16. Kako je odredba članka 11.3 predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna i stoga je valjalo utvrditi njenu ništetnost.

17. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 323. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

18. Tuženik ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

19. Slijedom svega navedenog tužiteljici je na ime naknade za obradu kredita i za osiguranje kredita dosuđen iznos od 247,63 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

20. Prigovor zastare potraživanja tužiteljice je neosnovan u cijelosti jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225.ZOO.

U ovom slučaju radi se restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323, stavak 1. ZOO, u kom slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi.

Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

21. Tuženik neosnovano prigovara svojstvu potrošača tužiteljice

Predmetni ugovor o kreditu je sklopila tužiteljica kao fizička osoba, te je kredit podignut radi kupnje osobnog vozila.

Fizička osoba koja sklapa ugovor o kreditu sa bankom ima status potrošača, a ukoliko banka tvrdi drugačije mora tu tvrdnju dokazati (Rev-2245/17 od 20.3.2018 i Rev-3142/18 od 19.3.2019.).

Tuženik nije dokazao svoju tvrdnju već samo paušalno ističe navedeni prigovor.

22. Parnični trošak je dosuđen tužiteljici na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 50,00 €, sastava podneska od 9.12.2024. 50,00 €, zastupanja na ročištu od 17.2.2025. 50,00 €, na ročištu od 7.4.2025. 50,00 €, na ročištu od 12.5.2025. 50,00 €, na ročištu od 5.11.2025. 50,00 €, na ročištu od 24.11.2025. 50,00 € PDV-a 87,50 € i sudske pristojbe na tužbu 26,55 € i na presudu 26,55 €

23. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 24. studenog 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Zoran Kosanović, Kutina

2.Odvjetnica Maja Čuljak, Zagreb