REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-480/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika PDS, ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OD, SD ž. P, Z O, odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku, Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, Republika Hrvatska zastupana po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, Građansko-upravni odjel , radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11.11.2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tužene [adresa] JD, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 24. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj PD vlasnik nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] z.k. tijelo I z. u. [broj ZK uloška] u površini od 776 m2 i d. č. zem. [katastarska čestica] z.k. tijelo jedino z. u. [broj ZK uloška] u površini od 436 m2, a koja će kao novoformirana nositi katastarsku oznaku kao č. zem. [katastarska čestica], sve to k. o. [katastarska općina], odnosno ukupne površine 1212 m2, sve prikazano na skici stalnog sudskog vještaka Perice Puljića od 03. 11. 2025. označeno točkama A-B-C- D-E-F-G-A označeno žutom bojom i opisano crvenom i crnom linijom, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je slijedom toga ovlašten tužitelj temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su ovi dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnički posjed predmetnih nekretnina stekao nasljedstvom iza svog oca te diobom među sunasljednicima. Kako tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnine opisane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik tih nekretnina, te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.

2. Tuženica Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da tužitelj ničim ne dokazuje kvalitete svog posjeda i svojih prednika kao i vrijeme posjedovanja u pogledu utuženih nekretnina da bi mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, kao i da tužitelj nije dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje navode. Preostali tuženici nisu dali odgovor na tužbu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u skicu izmjere za predmetnu nekretninu, presliku rješenja o nasljeđivanju od 11.06.1991., presliku Izjave tužitelja supotpisane po sunasljednicima, a osim navedenog izveden je i dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću, kao i dokaz saslušanjem svjedoka HD, MD, MD, ŽD, GD, AD, te tužitelja.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine kako to isti traži tužbom.

6. Iz iskaza svjedoka HD, MD, MD, ŽD, GD, AD, te tužitelja utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja tužiteljevu djedovinu, te da je u neprekidnom i nesmetanom posjedu njegove obitelji još od njegovih prvih prednika, sasvim sigurno još od prije više od 100 godina, a da je to svima u mjestu poznato te da nema nikakvih sporova oko međa niti je država na bilo koji način vršila faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini.

6.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga njihovi su iskazi sukladni ispravama koje prileže spisu, posebno se ukazuje da su svjedoci osobe koje žive u susjedstvu dugi niz godina od kojih je svjedokinja AD vlasnica nekretnine koja graniči sa predmetnom nekretninom sa zapadne strane, pa su im stoga posebno poznate činjenice o kojima su iskazivali.

7. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da nekretnina u naravi predstavlja kuću s okućnicom i jednim manjim pomoćnim objektom, time da se u okviru okućnice nalazi i vrt, a da je nekretnina sa svih strana omeđena zidovima i to u jednom dijelu betonskim, a u drugom dijelu suhozidom. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Perice Puljića je identificirana i označena nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.

8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.

9. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji (ali i četrdesetogodišnji rok u kontekstu izvanredne dosjelosti u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku) neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991. u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.

U Imotskom, 24. studenog 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.