Poslovni broj: XXXII P-1741/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iz Zagreba, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, OIB 02958272670, protiv tuženice VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, dana 24. studenog 2025. godine,
r i j e š i o j e
O d b a c u j e s e tužba u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 9. srpnja 2018. godine podnio ovome sudu tužbu kojom zahtijeva isplatu 309,01 EUR / 2.328,20 kn sa zateznom kamatom na ovaj iznos tekućom od 18. studenog 2017. godine pa do isplate, a zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka.
2. Sud je pokušao dostaviti tužbu s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu tuženici na adresu njezinog prebivališta u vrijeme dostave u [adresa], no ta je dostava vraćena s naznakom da je primateljica nepoznata. Dostava tužbe pokušana je i na adresu koju tužitelj navodi u tužbi kao adresu stanovanja tuženice u [adresa], no koja dostava je također vraćena sudu s naznakom da je primateljica na toj adresi nepoznata. Potom, sud je rješenjem od 10. studenog 2021. vratio tužbu tužitelju radi ispravka, pozvavši ga da u roku od 60 dana naznači točnu adresu tuženice VV na kojoj će joj biti moguća dostava tužbe s prilozima (ili alternativno adresu njezinog poslodavca kako bi joj se dostava izvršila na taj način), s obzirom da se dostava tužbe za tuženicu s adrese naznačene u tužbi ([adresa]), kao i s adrese u [adresa], vratila neuručena s naznakom da je primateljica nepoznata, a riječ je o adresi koja prema podacima suda, predstavlja adresu prijavljenog prebivališta tuženice. Također, tužitelj je upoznat s time da će se tužba smatrati podnesenom onog dana kada je prvi puta podnesena
Poslovni broj: XXXII P-1741/2018
ako bude ispravljena u ostavljenom roku, smatrati će se povučenom ako ne bude vraćena sudu, a bude li vraćena bez ispravka sud će je odbaciti.
3. Podneskom od 21. prosinca 2021. tužitelj je izvijestio sud da tuženica stanuje na adresi u [adresa], što je jedina adresa kojom tužitelj raspolaže, da bi uz podnesak od 24. siječnja 2022. godine i sam tužitelj dostavio izvješće policije od 22. prosinca 2021. godine (list 37 spisa) prema kojem je tuženica odjavljena s adrese [adresa], temeljem članka 12. Zakona o prebivalištu s time što novu adresu stanovanja nije prijavila. Sud je potom, u daljnjem tijeku postupka utvrdio da je tuženica u međuvremenu, od 29. travnja 2022. godine prijavila prebivalište na adresi u [adresa], te je dostavu pokušao izvršiti putem sudskog dostavljača, no i taj pokušaj je ostao neuspješan, a sudski dostavljač izvijestio je sud da je tuženica na toj adresi bila podstanar i po izjavi vlasnika odselila je najvjerojatnije u Zagreb. Nakon toga, zatraženo je provođenje terenske provjere adrese stanovanja, a djelatnici redarstvenih vlasti saznali su da tuženica prema izjavi MV, koji ju je prijavio kao stanara, u naravi nikada nije živjela na adresi [adresa], nego živi na nepoznatoj adresi, kao i da će vlasnik stana podnijeti zahtjev za odjavu njezinog prebivališta.
4. Konačno, sud je utvrdio da je tuženica od ožujka 2025. godine prijavila prebivalište u [adresa], na adresi [adresa], zatraživši od sudskog dostavljača Općinskog suda u Vinkovcima dostavu pismena kojima počinje postupak tuženici, koje pismeno je dostavljač tog suda primio 17. srpnja 2025. Međutim, i taj pokušaj dostave je ostao neuspješan, a dostavljač je utvrdio da prema izjavi susjeda na navedenoj adresi ne živi nitko.
5. S obzirom da je sud utvrdio da tuženica ne živi na prijavljenoj adresi stanovanja već boravi na nepoznatoj adresi, rješenjem od 22. rujna 2025. godine pozvao je tužitelja u roku od 45 dana od dana dostave prijepisa rješenja, radi postavljanja privremenog zastupnika tuženici, na depozitni račun suda uplatiti iznos od 400,00 EUR na ime predujma za plaćanje troškova privremenog zastupnika, s time što je tužitelj upoznat da ove troškove u slučaju uspjeha u postupku, može kao dio parničnog troška tražiti od tuženice. Tužitelj je također podredno pozvan u istome roku dostaviti sudu drugi podatak o adresi stanovanja ili poslodavcu tuženice ukoliko njime raspolaže, kako bi se parnični postupak mogao nastaviti voditi, te je ujedno obavješten da je sud pokušavao dostavu tužbe tuženici na adresama u [adresa], te [adresa], kao i u [adresa], proveo je i terensku provjeru, no adresa stanovanja tuženice ostala je i dalje neutvrđena. Istim rješenjem od 22. rujna 2025., tužitelj je upozoren i da ukoliko ne predujmi sredstva za rad privremenog zastupnika u ostavljenom roku, sud će tužbu odbaciti. Osim toga, odmah je ponovno zatraženo i provođenje terenske provjere adrese stanovanja tuženice u [adresa], s time što su djelatnici Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Vrbanja, dopisom od 9. listopada 2025. godine izvijestili sud da tuženica nije zatečena na adresi [adresa], a da je stanodavac ĐV kazao da je s tuženicom bio u ljubavnoj vezi do srpnja 2025. godine, kada je tuženica odselila u Bosnu i Hercegovinu, u mjesto Brčko, gdje živi na nepoznatoj adresi, udala se i promijenila prezime, da je on pokrenuo postupak odjave njezinog prebivališta te s njome nema nikakav kontakt.
Poslovni broj: XXXII P-1741/2018
6. Podneskom od 24. listopada 2025. godine tužitelj je potom izvijestio sud kako se protivi nalogu za plaćanje predujma troškova postavljanja privremenog zastupnika, izjavivši da nema saznanja o tome gdje tuženica stanuje i ponovno predloživši dostavu tuženici izvršiti putem oglasne ploče suda.
7. Rješenje suda od 22. rujna 2025. godine kojim je tužitelj pozvan platiti predujam za postavljanje privremenog zastupnika, tužitelj je primio 23. rujna 2025. godine, no u vremenu od dva mjeseca nije uplatio troškove rada privremenog zastupnika, a nije niti izvijestio sud o drugoj adresi stanovanja tuženice ili njezinom poslodavcu, putem kojeg bi bilo moguće tuženici uručiti tužbu s prilozima. Protivno tome, tužitelj je kao što je rečeno, podneskom od 24. listopada 2025. godine naveo da je jedino u posjedu informacije o adresi tuženice koja postoji u službenim evidencijama, te da je odbio plaćanje predujma rada privremenog zastupnika s obrazloženjem da bi troškovi privremenog zastupnika premašili iznos tražbine, predlažući jedino dostavu putem oglasne ploče suda.
8. Tužbu u ovom postupku potrebno je dakle, odbaciti.
9. Naime, sud je dostavom tužbe putem pošte, sudskih dostavljača i terenskim provjerama, utvrdio da tuženica ne živi na prijavljenim adresama stanovanja u [adresa], kao i [adresa], a ne živi niti u [adresa], već trenutno, najvjerojatnije živi negdje na području Brčkog u Bosni i Hercegovini. Tuženica dakle, živi na nepoznatoj adresi i očito učestalo mijenja mjesto boravka bez prijave nadležnim vlastima, ili adrese stanovanja samo fiktivno prijavljuje. Stoga je očito da je tuženica odsutna i nepoznatog boravišta pa joj je u smislu članka 84. stavka 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), potrebno postaviti privremenog zastupnika jer je njezino boravište nepoznato, a nema punomoćnika. Sukladno članku 85. stavku 3. ZPP, sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavka 2. točka 4. i 5. ZPP, na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, a ukoliko tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.
10. Stoga, u situaciji kada je tužitelj odbio postupiti po traženju suda i predujmiti sredstva za postavljanje i rad privremenog zastupnika tuženici kao odsutnoj i nepoznata boravišta, na što ga je sud pozvao jer je u vremenu duljem od sedam godina koliko je proteklo od podnošenja tužbe iscrpio sve mogućnosti pronalaska tuženice radi dostave tužbe, to je primjenom članka 85. stavka 3. ZPP tužba odbačena te je riješeno kao u izreci (jednako i Županijski sud u Šibeniku u rješenju posl. br. Gž- 480/2023 od 9. listopada 2023. godine).
11. Što se pak tiče prijedloga tužitelja za dostavom tužbe tuženici putem oglasne ploče suda, tužitelj se upućuje da u procesnoj situaciji gdje tuženica očito ne živi na prijavljenim adresama stanovanja što je utvrđeno i provedenim terenskim provjerama, te je odselila na područje druge države, nema uvjeta za dostavu putem
Poslovni broj: XXXII P-1741/2018
oglasne ploče. Naime, sud koji je jasno utvrdio da je tuženica odsutna i nepoznata boravišta, da živi u [adresa] na nepoznatoj adresi, u cilju osiguranja zaštite prava stranaka na pravični postupak iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda cijeni da bi dostava putem oglasne ploče suda narušila ovo pravo tuženice, odnosno predstavljala bi neopravdano zadiranje u pravo stranke sudjelovati u postupku, koje iako utemeljeno na zakonu (članku 143. Zakona o parničnom postupku) i iako u svrhu ostvarenja legitimnog cilja (osiguranja efikasnosti pravosudnog sustava i zaštite prava tužitelja na ostvarenje tražbine u razumnom roku), nije razmjerno s obzirom da će izvjesno dovesti do isteka roka za davanje odgovora na tužbu, bez da će tuženica o dostavi tužbe u naravi biti obaviještena, a potom i do donošenja presude zbog ogluhe. Težnja tužitelja za dovršetkom ove parnice i ostvarenjem utužene tražbine, stoga je i po ocjeni ovoga suda pravilno uravnotežena upravo primjenom članka 84. i 85. Zakona o parničnom postupku kojim je tužitelj pozvan na predujam troškova postavljanja privremenog zastupnika, koje troškove u slučaju uspjeha u sporu može potraživati od tuženice kao dio parničnog troška. Postavljanjem privremenog zastupnika tuženici koja o postupku nije osobno obaviještena, prava tuženice se po stavu ovoga suda štite u dovoljnoj i razmjernoj mjeri, jer će privremeni zastupnik u ime tuženice voditi postupak te će se na taj način tuženici omogućiti aktivno sudjelovanje u njemu. Konačno, navedeni stav u skladu je i sa sudskom praksom, uključujući i praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zbog čega su odluke dostavljene po tužitelju irelevantne.
12. Iz iznesenih je razloga riješeno kao u izreci.
U Rijeci, 24. studenog 2025.
S u t k i n j a :
Martina Maršić Lukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XXXII P-1741/2018
