REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
Poslovni broj: K-172/23-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ZH, zbog kaznenog djela iz članka 205. stavka 1. i članka 215. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO- DO-315/2022 od 27. listopada 2022., nakon održane javne rasprave 19. studenog 2025., u prisutnosti Branimira Puklina, zamjenika općinske državne odvjetnice u Zlataru i optuženog ZH uz branitelja, odvjetnika Željka Albinija, 24. studenog 2025. izrekao je, objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženi ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i A rođene Ž, rođen **.**.1948. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], elektrotehničar, umirovljenika s s mirovinom i invalidninom u ukupnom iznosu oko 600 eura mjesečno, pismen, sa završenom srednjom školom, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, vlasnik osobnog automobila Toyota RAW proizvedenog 2008. i obiteljske kuće na adresi stanovanja, klijeti i poljoprivrednog zemljišta, neosuđivan, nalazi se na slobodi
k r i v j e
što je:
dana 28. veljače 2021. oko 08,35 sati, u [adresa], na cesti koja prolazi šumom pučkog naziva "Blažinićev brijeg", u nakani da usmrti psa pasmine mješanac imena C, vlasništvo AH, lovačkom puškom sa glatkom cijevi (sačmarica) ispalio hitac prilikom čega je ustrijelio psa nanijevši mu višestruke ustrijelne rane u predjelu zdjelice, a koji je dana 1. ožujka 2021. od posljedica tih rana uginuo, pri tome olako smatrajući da pucanjem neće ugroziti druge osobe, no upravo zbog takvog pucanja je došlo do odbijanja sačmenog punjenja i nastavnog kretanja sačmenih zrna u smjeru ŽH koji se nalazio na istoj cesti udaljen 87,30 metara od ZH u smjeru u kojem je ZH pucao,
dakle, usmrtio životinju bez opravdanog razloga, te iz nehaja općeopasnom radnjom izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi,
čime je počinio kazneno djelo protiv okoliša - ubijanjem ili mučenjem životinja - opisano i kažnjivo po članku 205. stavku 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv opće sigurnosti
– dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom - opisano i kažnjivo po članku 215. stavak 1. i 3. KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11.
II. Zbog toga se optuženom ZH
u t v r đ u j u
-KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI
u odnosu na kazneno djelo iz članka 205. stavka 1. KZ/11 i
-KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI
u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavka 1. i 3 KZ/11
i na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 se optuženi ZH
o s u đ u j e n a
JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
10 (DESET) MJESECI
i na temelju članka 56. KZ/11.
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi ZH u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje ZKP) dosuđuje se:
-oštećenoj AH imovinskopravni zahtjev u iznosu 140,00 € (stočetrdeset eura), dok se s ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva do iznosa 394,30 € za troškove veterinarske skrbi psa i u iznosu 2.736,00 € za troškove prehrane upućuje na parnicu te se nalaže optuženom ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti oštećenoj AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 140,00 € (stočetrdeset eura), u roku 15 dana , a
-oštećenom ŽH imovinskopravni zahtjev u iznosu 4.000,00 € (četiritisuće eura), dok se s ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva do iznosa 5.000,00 € upućuje na parnicu te se nalaže optuženom ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti oštećenom ŽH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 4.000,00 € (četiritisuće eura), u roku 15 dana.
IV. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP nalaže se optuženom ZH platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu 200,00 € (dvjesto eura), kao i troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP u iznosu 601,07 € (šestojedan eur i sedam centi), sve to u roku 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude
Obrazloženje
1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu, s prijedlogom da se izda kazneni nalog, koji nije usvojen, nego je spis upućen u redovni postupak.
1.3. Oštećenici su 17. siječnja 2024. (stranica 256) postavili imovinskopravne zahtjeve kako slijedi:
-oštećena AH potražuje s osnove veterinarskih usluga za psa ukupno 394,30 eura, prema potvrdi Veterinarske ambulante privatne prakse CH od 17. siječnja 2024., tome dodaje troškove hrane u iznosu 2.736,00 eura, koji se odnose na ukupno potrošnju hrane kroz razdoblje 912 dana, 3 eura dnevno za otprilike 1,5 konzerve i suhu hranu za psa, a
-oštećeni ŽH navodi da po osnovi straha u događaju kada je pas usmrćen postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu 5 tisuća eura, ali ne traži da se novci isplate njemu, nego u humanitarne svrhe nekoj udruzi.
2.Pozvan da se očituje o osnovanosti optuženice, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim ni za jedno djelo koje mu je stavljeno na teret.
3.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao vještaka Ruperta Tomića (stranice 257-259), oštećene ŽH i AH (stranice 271-275) te svjedoke UH (stranice 288-290) i ĆH.
3.2.Pročitani su, odnosno pregledani: kaznena prijava Policijske uprave krapinsko- zagorske, Policijske postaje Zabok, broj: K-22/2021 od 1. ožujka 2022. (list 8-11), službena zabilješka o dojavi od 28.02.2021. (list 12), izvješće o osiguranju mjesta događaja od 28.02.2021. (list 13-16), zapisnik o očevidu od 28. veljače 2021. (list 17-19), kartica pacijenta uz snimke Veterinarske ambulante Saša Mohač iz [adresa] (list 20-22), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00141227 od 28.02.2021. (list 23), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 28.02.2021. (list 24-25), imovinskopravni zahtjev ošt. AH od 01.03.2021. (list 26), imovinskopravni zahtjev ošt. RH od 01.03.2021. (list 27), dopuštenje za lov divljači broj: 417280 od 28.02.2021. (list 34), uvid u registar udruge LD "Trčka" Zabok Ministarstva pravosuđa i uprave (list 62), zapisnik o ispitivanju oštećenika ŽH od 24. ožujka 2021. sa skicom mjesta događaja (list 67-71), zapisnik o ispitivanju oštećenice AH od 24. ožujka 2021. (list 72-75), fotografije psa (list 77-79), zapisnik o ispitivanju svjedoka UH od 25. ožujka 2021. (list 81-82), kriminalističko-tehničko izvješće od 28.02.2021. (list 88-90), fotodokumentacija očevida od 24.03.2021. (list 91-102), situacijski plan od 01.04.2021. i 27.04.2021. (list 104,111), nalaz i mišljenje balističkog vještačenja od 29.07.2021. i 23.12.2021. (list 114-118, 125-133, 141-149), nalaz i mišljenje dopunskog balističkog vještačenja od 08.02.2022. (list 165-170), zapisnik o rekonstrukciji od 4. ožujka 2022. (list 171-178), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00141449, 00141449 od 8. ožujka 2022. (list 181,182), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 08.03.2022. (list 183-1186), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00141450 od 09.03.2022. (list 187,188), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 09.03.2022. (list 189-192), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00141442 od 11.04.2022. (list 196),. zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 11.04.2022. (list 197-198), nalaz i mišljenje balističkog vještačenja od 20.10.2022. (list 204-218), "potvrda" i "troškovi hrane" kao postavljeni imovinskopravni zahtjev (stranice 261-262), zapisnik s očevida od 4. rujna 2025. (stranice 302-303) te podnesak optuženika po branitelju od 12. studenog 2025. uz satelitski snimak (stranice 315-316)
3.3.Pregledane su fotografije (stranice 263-267), fotografije dostavljene podneskom od 22. listopada 2025. (stranice 305-313).
3.4.1. Na raspravi 17. siječnja 2024. branitelj je ostao kod prijedloga da se provede novo balističko vještačenje uz rekonstrukciju na mjestu događaja po vještaku radi stojadinoviću, osobito radi utvrđivanja linije pucanja, smjera snopa posipa sačme na udaljenosti gdje je navodno stajao oštećenik te energije koju sačmeni snop ima, kao i činjenice je li uopće na mjesto nastrela psa i mjesto gdje je iskazao da je stao oštećenik, uopće moguće ostvariti vidljivu liniju. Isto tako, radi utvrđivanja kuta pucanja, brzine i energije patrone, mjesta gdje se nalazio oštećenik i utvrđivanja je li s obzirom na kut pucanja te ove ostale okolnosti postojala opasnost za život i tijelo oštećenika. Sud je odbio spomenuti dokazni prijedlog obrane da se provede novo balističko vještačenje stoga što sud smatra da je vještak na raspravi dao jasne i potpune razloge za svoj nalaz i mišljenje, a također je objasnio i iz kojih razloga nova rekonstrukcija ne bi imala svoju svrhu jer svaka konkretna situacija i u balističkom smislu ima svoje specifičnosti.
3.4.2.Na raspravi 19. studenog 2025. sud je odbio dokazne prijedloge obrane da se ispitaju svjedoci, optuženikov sin SH na okolnost, što mu je optuženik ispričao da se dogodilo tog dana te s kojim oružjem i streljivom je pucao tog dana, susjed oštećenika FH, [adresa], na okolnost saznanja o ponašanju oštećenikovog psa u lovištu prije ovog događaja, da ga nije držao vezanog te da je gonio divljač ranije, LH, lovočuvar, na okolnost šteta koje su psi počinili na predmetnom području. Sud je ocijenio da su ovi dokazni prijedlozi usmjereni prema nepotrebnom odugovlačenju postupka. O događajima tog dana s perspektive optuženika, on je iskazivao prilikom prvog ispitivanja te i na raspravi, zbog čega te činjenice nije potrebno utvrđivati i putem osobe koja ima samo posredna saznanja kao što bi to bio njegov sin SH. Što se tiče ranijeg ponašanja oštećenikovog psa u lovištu, o tome je također iskazivao optuženik, a svjedok FH nema neposredna saznanja o ponašanju psa tog određenog dana. Također niti svjedok SH. Ponovno je odbijen dokazni prijedlog da se obnovi vještačenje. U ovom predmetu balistički vještak ispitan je na raspravi i očitovao se na sve bitne činjenice te je jasno i potpuno odgovorio na sva pitanja obrane pa nema potrebe za novim vještačenjem.
3.4.3.Nakon toga drugih dokaznih prijedloga nije bilo.
3.5.Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, sud je pročitao izvatke iz njegove kaznene i prekršajne evidencije (list spisa 326-327) te je na kraju dokaznog postupka optuženik iznio obranu (list 321).
4.1. Optuženik je u obrani iskazao da je lovac preko 50 godina, pri čemu je bio i na nizu rukovodećih funkcija u lovačkom društvu te je triput bio predsjednik i kada se odlučio umiroviti, ostao je podpredsjednik LD Trčka iz [adresa]. Naglasio je da je obaveza LD i uzgoj i zaštita divljači, a on je o tome mislio sporne zgode. Kada se sve to dogodilo, dao je ostavku.
4.2.Tog je jutra bio na sastanku s članovima LD u [adresa], a potom su išli svaki svojim putem, time da je on išao u obilazak. Išao je autom, mimoišao se sa čovjekom u dugom kaputu koji je dolazio njemu u susret i pozdravili su se, ali ga onako obučenog nije prepoznao. Optuženik je potom vozio oko 500 metara i vidio da trče dvije srne i srndać, a gonila su ih tri psa. Jedan pas je bio "glavni", on ih je tjerao i optuženik je tog psa pogodio. Zbog dužnosti koju ima u zaštiti divljači, da je bilo moguće, on bi pucao u sva tri psa. U tom su trenutku psi bili 800-1000 metara od čovjeka kojeg je mimoišao, a sigurno su srne gonili par kilometara. On je prvo bio u šoku kad je vidio psi gone srne, invalid je, puška mu je bila na stražnjem sjedalu i zbog toga je uspio staviti samo jedan metak.
4.3.On je psa već nosio iz šume kada je došao oštećenik odnosno, on je već psa donio i pas nije mogao vidjeti da ga nosi, kada je oštećenik došao, prošlo je oko 10 minuta otkad su se prvi put mimoišli. Oni su 10 minuta razgovarali i oštećenik ni jednom riječju nije rekao da je to njegov pas. Optuženik je uzeo psa nakon što su oštećenik i on 10 minuta razgovarali, primio ga za stražnje noge i nosio prema autu i još govorio da će ga zakopati ili odnijeti na tzv. mrcilište koje ima LD. Taj čovjek je rekao da će on zakopati psa, a optuženik je otišao u klijet udaljeno oko 2 km, uzeo lopatu i najlon vreću te se vratio. To je uzeo za sebe i psa više nije bilo, nije bilo ni psa ni čovjeka pa se okrenuo i otišao.
4.4.Optuženik je pucao, čini mu se, metkom za glinene golubove iz lovačke puške. Tada je oštećenik sigurno bio 300-400 metara udaljen od njega. Pucao je nizbrdo u jarak. On je pucao u lišće, ne u cestu. Sada je vegetacija obrasla pa se više ne vidi kako je onda izgledalo. Nakon što je sreo oštećenika, nitko ga nije zvao u vezi tog pucanja, nego je policija došla popodne. Nikada ranije nije vidio da oštećenik šeće tog psa tom cestom. Nakon što mu se predočavaju fotografije na listu 213 sudskog spisa glede njegove pozicije u trenutku ispaljivanja, ne zna što je to prikazano, on je danas rekao i pokazao na očevidu kuda je pucao. Nije bio tako okrenut kako je prikazano na F10. Pas koji je gonio srne bio je možda metar udaljen od srni. Optuženik srnu nije pogodio.
4.5.Njemu je čovjek, kada je psa primio za stražnje noge i već ga donio do svog auta, rekao da će on psa zakopati, da ide po lopatu. Optuženik je ipak otišao po lopatu za sebe za slučaj da taj čovjek ipak ne bi psa zakopao kako je rekao da će učiniti. Oštećenika nije pitao za razlog zbog čega bi on zakapao psa. Optuženik se vraćao nakon što nije zatekao psa, po istoj cesti po kojoj je i došao, sa sporedne ceste prema glavnoj. Nije u povratku susreo oštećenika. Optuženik je prije dolaska policije lovniku rekao što se dogodilo. Misli da oštećenik nema nikakvog razloga da optuženika lažno tereti. To je bio "sitni šprih" i pas je odmah uginuo, optuženik je njega iz šume nosio 10-15 metara do ceste. Optuženik je psa ostavio uz rub ceste, a ne na asfaltu,“ma kakvi da bih psa ostavio na asfaltu“. Da je njemu oštećenik rekao da je to njegov pas, ne bi došlo do suda.
4.6.On je 100% invalid, treba operirati oba koljena i kičmu, također i srce, operirao je svaki kuk dva put.
4.7.Optuženik je, sve do rasprave na kojoj je svjedok UH ispitan u vezi lovačke odjeće, na sebi nosio svečanu lovačku odjeću, lovačko odijelo kakvo se nosi kada se odražavaju lovačke skupštine i slično.
5.1. Slijedom obrane, u postupku nije bilo sporno da se optuženik 28. veljače 2021. oko 08,35 sati, u [adresa], našao na cesti koja prolazi šumom pučkog naziva "Blažinićev brijeg". Nije bilo sporno niti da je pucao u psa pasmine mješanac imena C, vlasništvo AH.
5.2.Ostalo je sporno je li u psa pucao s namjerom da ga usmrti bez opravdanog razloga, kojim je oružjem pucao u psa te je li prilikom pucanja došlo do odbijanja sačmenog punjenja i nastavnog kretanja sačmenih zrna u smjeru ŽH koji se nalazio na istoj cesti udaljen 87,30 metara od ZH u smjeru u kojem je ZH pucao.
6.1.Svjedok – oštećeni ŽH, ispitan prije podizanja optužnice, iskazuje da je 28. veljače 2021. oko 08,30 sati krenuo u šetnju sa psom C, koji pas se u vodi u vlasništvu supruge AH. Radi se o 2,5 godišnjem mješancu težine oko 8 kg. Šetao se od kuće asfaltnim puteljkom prema predjelu koji se naziva Blažinićev brijeg. Tu se nalaze poljoprivredna zemljišta, šume, vinogradi, vikendice. Po tom asfaltiranom puteljku inače zna biti dosta prometno i dosta ljudi šeću. U jednom trenu pored njega je prošlo vozilo marke Toyota Rav 4, reg. oznaka [registarska oznaka], a kasnije je shvatio da je u tom vozilu okr. ZH, kojeg ne poznaje osobno. Navedeno vozilo se zaustavilo na cesti od njega udaljeno nekakvih 60-ak metara, vidio je okrivljenika da je izvan vozila i da nešto radi s puškom, da ju otvara i zatvara. Kada je došao na nekih 50-ak metara od njega okrenuo se u suprotnom smjeru i vraćao se kući. Napominje još da kad je on prolazio sa svojim vozilom pored njega da mu je mahnuo rukom, a i on njemu. Pas se kretao po putu ili malo pored puta, inače je bio takav da se nije daleko udaljavao od njega, da je pratio kuda se kreće i uvijek je bio malo ispred njega. Kad se okrenuo pas je bio od njega udaljen nekakvih 40-50 m, bio je na cesti i bio je bliže okrivljeniku. Vidio je da se pas okreće i da ide za njim te više nije posebno obraćao pažnju. Ubrzo nakon toga čuo je pucanj, a zatim i odbijanje zrna po granama šume koja se njemu nalazila s desne strane, no ne može sa sigurnošću procijeniti na koju udaljenosti su ta zrna prošla od njega. Okrenuo se i vidio okrivljenika da cijev puške drži nisko i kao da nešto cilja te je krenuo prema njemu. Kad je došao bliže, vidio je na cesti nešto smeđe boje i mislio je da se radi o srni. Kad je došao još bliže, vidio je da je to bio njihov pas C, a okrivljenik ga je primio za kožu na vratu i vukao. Shvatio je da je pas još živ pa je pitao okrivljenika što to radi, a on je rekao da će ga staviti u bunker i zakopati. On mu je rekao da ne može to napraviti da je to njegov pas i da će ga sam zakopati. Tu je njemu rekao da su dva psa naganjala srnjaka i da je radi toga odstrelio ovoga. On nikakve druge pse nije vidio tamo, a također bilo kakvih divljači tj. srne ili srnjake. Bio je u šoku, a okrivljenik je nakon toga ušao u auto i otišao. Njegovu registraciju i marku vozila je zapamtio. Kada ga se pita da pojasni na koju udaljenosti bili jedni od drugoga i u kojim položajima u trenutku pucanja, objašnjava da su bili na istoj cesti na udaljenosti od nekakvih 50 do 60 metara da je pas bio između njih bliže okrivljeniku te da je u trenutku pucanja prema psu bio na istoj liniji tj. u istom smjeru u kojem okrivljenik je pucao. Napominje da je okrivljenik psa upucao u stražnjicu, što očito dokazuje da je pas krenuo prema njemu i da je leđima bio okrenut okrivljeniku. Kad je došao doma, uzeo je auto te se vratio na mjesto događaja sa suprugom, gdje su još uvijek živog psa uzeli te ga odvezli u Veterinarsku ambulantu u Dubravu Zabočku, o tome su obavijestili policiju te su došli policijski službenici koji su sa psa uzeli uzorak dlake, a pri čemu je pas još uvijek bio živ. Pas je ostao na liječenju u Veterinarskoj ambulanti, gdje je uginuo te noći. Oštećenik je tijekom ispitivanja za potrebe i na traženje državnog odvjetništva izradio vlastitom rukom skicu mjesta događaja u kojoj je naznačio izgled ceste te položaje okrivljenika, psa i njega kao oštećenika te udaljenost između psa i njega kao oštećenika.
6.2.1.Na raspravi, pojasnio je da se sjeća datuma kada je ustrijeljen njegov pas, to je bilo prije tri godine, bila je nedjelja. On je sa psom šetao, time da nije koristio povodac. Pas je imao naviku uvijek mu se u šetnji približavati i nikada nije bježao. Konkretno, u trenutku neposredno prije nego je pas ustrijeljen, oštećenik je vidio ispred sebe na udaljenosti 30-40 metara optuženika koji je na stražnje sjedalo svog auta stavljao pušku, on se u oružje ne razumije, to bi bila neka lovačka puška. Pas je tada bio također ispred njega, u smjeru optuženika. Oštećenik se okrenuo s namjerom da se vrati kući, a psa nije pozvao jer je pas uvijek išao za njim, za oštećenikom je tada i potrčao. Potom je čuo hitac i čuo neke zvukove kao da ide sačma po granama, to je trajao jednu do dvije sekunde, a zvukove ne zna kako bih opisao, kao da je nešto prohujalo, i to su bili zvukovi ispred, iznad i pored njega. Opisuje da na oko pol metara od puta je bilo drveće i grane su bile gole. Teren između njega i optuženika bio je ravan, nije bilo nikakvih uzvisina i slično.
6.2.2.Na foto-elaboratu fotografija F1 na listu 93 pokazuje da je čuo zujanje sa strane gdje je blaga nizbrdica.
6.2.3.Kada je čuo pucanj, bio je u šoku i jedno kratko vrijeme stajao prije nego se okrenuo. Nije u međuvremenu čuo cvilež psa, a pucanj je bio samo jedan. Nije mogao objasniti kako to da se nije okrenuo kad je čuo zujanje grana, bio je u šoku. Na početku su optuženik i on bili na 30-40 metara udaljenosti, a prije nego je čuo pucanj, se udaljio 10-20 metara od tog mjesta. Psa je za oko pola sata odveo veterinaru i on je rekao da ne može operirati niti garantirati da će pas preživjeti te je tako pas drugi dan umro. Nije gledao koliko je na psu ulaznih rana jer je bio krvav i nije ga pipao, a veterinar je vidio 5- 6 takvih rana na rendgenu. Pas je bio mješanac star tada 2,5 godine, kojeg su dobili od prijatelja. Pas je upisan kao vlasništvo supruge, ali je bio zajednički. Hranio se kupovnom hranom koju je kupovao ako je bila prilika na akciji i dnevno su bile potrebne jedna do dvije konzerve hrane od 1250 grama. Ne zna opisati koliko su točno iznosili mjesečni troškovi za hranjenje psa, a niti za veterinara, time da je pas bio uredno cijepljen.
6.2.4.Optuženik je primio psa i vukao ga prema bunkeru da će ga on zakopati, oštećenik je bio toliko u šoku da je rekao da će ga zakopati , ali je pas bio živ. Optuženik je otišao i nisu ništa razgovarali. Optuženika od ranije ne poznaje. Oštećenik se sa optuženikom sreo kod rekonstrukcije i tada ga je oštećenik vrijeđao, nije mu se nikada ispričao, ali mu je rekao da bi on njega ubio u situaciji da je oštećenik ubio njegovog psa. Njegov je pas po uputi koju je dobio od veterinara ostao sa strane ceste dok nije uzeo deku da ga zamota, da ga ne bi ugrizao. Pas je kad je pogođen bio na cesti jer je tamo ostala lokva krvi, o čemu je fotografiju priložio u spis. On je supruzi ispričao što se dogodilo, a također i veterinaru te je veterinar pozvao i policiju.
6.2.5.U odnosu na konstataciju iz drugog odlomka zapisnika od 4. ožujka 2022., da kao "početnu točku mjerenja" podrazumijeva betonski most, koju je pokazao policajcima odmah nakon što je pas ustrijeljen. Udaljenost 87,3 metara odnosi se od tog mjesta do mjesta gdje je stajao na očevidu, a to je mjesto gdje se nalazio kada je čuo pucanj. To mjesto je blago povišeno u odnosu na mjesto gdje se nalazio optuženik, pri čemu smatra da je uzvisina jako neodređen pojam, a to mjesto bi bilo možda povišeno u odnosu na mjesto gdje je bio optuženik za jedan metar nadmorske visine. Što se oštećenika tiče, na situacijskom planu su mogli napisati koliko god posto su uzvisine su htjeli.
6.2.6.Oštećenik na fotografiji F1 list 93 spisa pokazuje mjesto gdje je bio optuženik i koji se označava s "A", odnosno "X", a također i mjesto gdje je on bio kada ga je vidio koje se označava sa "B". Kada se okrenuo iza pucnja, vidio je optuženika. I nadalje tvrdi da su tragovi krvi bili na cesti. Moguće da je bilo tragova krvi ispod ceste jer je pas maknut ispod ceste nakon što ga je optuženik vukao, a maknut je na onu stranu na koju je nizvisina.
6.2.7.Oštećenik se u međuvremenu „mimoišao“ sa optuženikom dok je bio u šetnji, naime, išli su u istom smjeru i optuženik je prošao pored njega. Nakon što je autom kraj mene optuženik prošao, niti nije mogao vidjeti gdje se on zaustavio. Međutim, naišao je na njega za 2-3 minute. Oštećenik je nakon što se okrenuo i nakon što je čuo pucanj išao prema optuženiku da mu ne odveze psa. Nakon što se okrenuo nakon pucnja vidio je psa na cesti, a bio je bliže optuženiku nego njemu. Pas je od trenutka kada je oštećenika obišao optuženik pa do trenutka kad je oštećenik optuženika sreo i vidio da stavlja pušku na zadnje sjedalo, cijelo vrijeme bio 50-ak metar udaljen od oštećenika. Jedino ako bi došli u situaciju da ga pas zbog uzvisine ne vidi, pas se oštećeniku vratio. Oštećeniku nije poznato da pas mora biti na povodcu kad se vodi po javnoj prometnici, a nije mu poznato niti to da se pas po javnoj prometnicu ne smije kretati. Ne zna zakonske odredbe koje propisuju vođenje pasa na javnim površinama. Ne sjeća se je li pas imao ogrlicu, on je ogrlicu inače nosio. Nije točno da bi pas ranije gonio divljač. Oštećenik nije išao svaki dan u isto vrijeme, ali je šetao psa oko pola sata svaki dan. Oštećenikovo dvorište od mjesta ovog događaja udaljeno je 700 metara, a njegov pas je imao u dvorištu box, a dvorište je i ograđeno.
6.2.8.Okoliš je u vrijeme spornog događaja izgledao istovjetno kao na fotografijama foto-elaborata u spisu. Širina kolnika je oko 2,5-3 metra, ne zna. Vidljivost je skoro nikakva ako je zelenilo, ali ako zelenila nema tada se može vidjeti. Spornog dana vidljivost je bila dobra.
6.2.9.Ako bismo zamislili liniju između njega i optuženika nakon što se oštećenik okrenuo kad je čuo pucanj, to bi bila ravna linija. Lokva krvi bila je na asfaltu i zbog toga je linija ravna.
7.1.Svjedokinja AH, ispitana prije podizanja optužnice, iskazal je da je vlasnica psa C i kao takva se vodi u veterinarskoj evidenciji. C je u trenutku usmrćenja bio star 2,5 godine. Priložila je putovnicu za kućne ljubimce u kojoj se navode podaci za psa i evidentiranju cijepljenja te potvrdu Ministarstva poljoprivrede po uginuću životinje. ZH ne poznaje, ali znala ga je viđati ranije jer je u tom predjelu znao dolaziti u lov. Tog dana kad im je ubio psa, ona ga nije vidjela. U jutarnjim satima njen suprug je otišao u šetnju sa psom negdje oko 08,00 sati, inače šeće tom dionicom od kuće prema Blažinićevom brijegu po asfaltnom puteljku. Vratio se nakon nekakvih pola sata sav uzrujan i rekao da su im ustrijelili psa. Nazvao je veterinara CH, a u međuvremenu su oboje s vozilom otišli po psa i vozili ga tom veterinaru. Kod veterinara je nazvana i policija koji su došli do veterinara i vidjeli psa. Čini joj se da su sa psa uzeli i uzorke dlake. Koliko joj je poznato policija je otišla na mjesto gdje je pas strijeljan i tu su uzeli uzorke krvi s ceste. Na tom mjestu na cesti je i ona vidjela krv od psa koje je tamo bilo još par dana nakon toga. Veterinar je pružio pomoć psu no rekao je da nije izgledno da će preživjeti jer da u sebi ima pet zrna. C je bio jedan manji pas težine negdje oko 8 kg, nije bio agresivan niti opasan te nikad nije naganjao srneću divljač. Pas je bio socijaliziran privržen djeci i miroljubljiv u društvu drugih životinja. Rekla bi da je mjesto gdje su pronašli prostreljenog psa od njihove kuće po cesti udaljeno oko 700 metara a zračne linije je to i manje. Područje oko mjesta događaja nije naseljeno i ima nekoliko klijeti i vikendica, a uglavnom je tu šuma, njive i vinogradi. Njen suprug je od tog događaja doživio šok kako zbog toga što je praktički pred njegovim očima ustrijeljen njihov pas, a tako i zbog činjenice da je okrivljenik zapravo pucao i u njegovom smjeru te da su zrna od metaka letjela i po šumi u njegovoj blizini te pio Normabele za smirenje idućih tjedan dana. Uslijed smrti njihovog psa svi su doživjeli šok, pa i njihova punoljetna djeca i njezina svekrva.
7.2.1. Na raspravi je objasnila da je ustrijeljeni pas bio obiteljski pas, u vlasništvu cijele obitelji. Bio je star oko 2,5 godine, dobili su ga od prijatelja kojima su dali za to poklon. On se sjeća da je 28 .veljače 2021. oko 8,30 suprug dotrčao kući, rekao da im je netko ustrijelio psa i tražio deku. Rekao je da mu je veterinar dao uputu da se pas stavi u deku. Ona je s njim išla do mjesta gdje je ležao pas, on je ležao ili na cesti ili na bankini i još je bio živ. Njoj je suprug pokazao da je bio iza zavoja kad je čuo pucanj, a kad se vratio par koraka, da je vidio da mu je upucan pas. Ona je bila na mjestu događaja i zato zna što je suprug rekao gdje je bio. Ako je netko u zavoju, kada se okrene, se vidi mjesto gdje je ležao pas, a ako je iza zavoja, se to ne vidi. Njoj je suprug opisao da je čovjek pucao, da su "šprihovi" letjeli oko njega. Njoj nije suprug detaljno opisao ništa oko toga kako su to "šprihovi" letjeli. Oni su se žurili veterinaru. Ona je psa jako voljela i ne voli o tome pričati. Njoj je suprug kasnije ispričao da se čulo da po lišću padaju "šprihovi", a zna da je lišća bilo i po cesti. Veterinar je rekao da pas ima pet zrna i da neće moći preživjeti. Suprug je rekao da je čuo jedan pucanj. Optuženika ne poznaje, ali zna da je kod njih dolazio u lov.
7.2.2.Na očevidu su tragovi krvi bili na cesti, a krv se cjedila i ispod ceste. Ona je krv vidjela i od krvi se okrenula. Njoj je suprug opisao da se vraćao kući pa zna kuda se on kretao u odnosu na mjesto gdje je vidjela krv na očevidu. To je malo povišena uzbrdica. Ne sjeća se gdje je točno policija stavila oznake gdje je nađena krv. Ne bi opisala šumu uz cestu, koja se vidi na fotografiji F1 na listu 93 spisa, kao gustu šumu. Zna lokaciju kud je išla sačma, to joj je suprug pokazao, a pokazuje tu lokaciju na fotografiji F1 po cijeloj šumi od točke "A" do točke"B". Krv se cijedila po nizbrdici po cesti, a to je bankina, a ne šuma, tamo blizu je šikara, ne zna na kojoj udaljenosti.
7.2.3.Pas na sebi spornog dana nije imao ogrlicu, nosio je ogrlicu na glavnoj cesti. Po puteljcima pas nije koristio uzicu. Njoj je poznato da bi se pas morao šetati na povodcu. Pas je dvorištu imao kavez, a dvorište je sa sve četiri strane zagrađeno. Pas se nikad bez vlasnika nije šetao, a nije niti gonio divljač. Njoj je suprug pokazao mjesto gdje je njega optuženik obišao s autom, a to je bilo prije zavoja, ovisno o brzini hoda, do tog ne treba niti pet minuta do mjesta gdje su nađene mrlje krvi. Njen suprug je inače znao šetati i dalje od mjesta gdje se to dogodilo. Njoj je suprug rekao da se okrenuo, da je vidio čovjeka da s puškom cilja prema šumi i da je tada pozvao psa i rekao da će se vratiti. Pas je uvijek prilikom šetnje bio njima na oku. Njoj suprug nije rekao gdje je bio pas kada ga je optuženik obišao autom. Nije mogla procijeniti udaljenost od mjesta gdje je optuženik supruga obišao da mjesta gdje je pucao. Njen suprug je rekao da je optuženik vukao psa i da mu je on rekao da je to njegov pas i da će se za njega pobrinuti. Smatra da su oni „predobre duše.“
7.2.4.Kada su došli do psa, nije gledala po šumi gdje je eventualno padala sačma. Trenutno nemaju psa jer je odlučila da se više neće držati.
7.2.5. Predala je u spis predaje pet fotografija ispisanih na papir A4 formata, pri čemu se na četiri fotografije nalazi pas, a na jednoj tragovi krvi nakon spornog događaja.
8.1.Svjedok UH, ispitan prije podizanja optužnice, iskazao je da je čuo iz medija da je jedan od njihovih lovaca odstrijelio psa. Kasnije je saznao da se radi o njihovom lovcu iz LD Trčka ZH. Saznao je da je za navedeni dan ZH od lovnika ĆH dobio dozvolu za lov koja mu je izdana u pisanom obliku, a odobren mu je lov štetočina. Kasnije su u Lovačkom društvu pokrenuli stegovni postupak protiv ZH i taj stegovni postupak je u tijeku te se čeka sastanak stegovne komisije. ZH je sam nakon tog događaja podnio ostavku na mjesto dopredsjednika i člana Izvršnog odbora navedenog Lovačkog društva. ZH nakon ovog događaja nije dolazio u lov, a osim toga oduzeto mu je oružje po policiji. Kada mu se predočava dokumenta naziva „Dopuštenje za lov divljači“ na str. 24 spisa može reći da je to ta dozvola koju je lovnik izdao ZH. U navedenoj dozvoli je naznačeno mjesto lova naziva „Lovište grupe 2“, te može potvrditi da u to lovište spada mjesto gdje se ZH nalazio tog dana kad je odstrijelio psa. Pravila lova su takva da se lovac kad dobije ovakvo dopuštenje za lov pri odlaska u lovište još javi svom lovniku, a po završetku lova također mu se javio kako bi ga informirao o odstrijeljenoj divljači i kako bi se to evidentiralo. Njemu nije poznato da li je ZH obavijestio lovnika o tome što je odstrijelio tog dana. Inače zna da ZH i lovnik ĆH žive jedan blizu drugog. Svi njihovi lovci iz Lovačkog društva Trčka su upoznati s time da je zabranjen odstrijel domaćih životinja bez obzira gdje se te životinje nađu u lovištu i bez obzira radi li pri tome kakvu štetu divljači. Inače, ranije s ZH nisu imali ovakvih incidenata, on je stariji lovac, član njihovih Društva sigurno 45 godina, 15 godina je bio lovočuvar, 12 godina lovnik, 10 godina je bio predsjednik, a nakon toga unazad godinu dana je dopredsjednik Društva, tako da ih je ovakvo njegovo postupanje šokiralo i iznenadilo.
8.2.1.Na raspravi, iskazao je da je 2021. bio predsjednik LD Trčka, a tu funkciju obnaša i sada. Sjeća se da je bio utorak kada ga je nazvala novinarka koja ga je pitala je li čuo da je dopredsjednik društva, optuženik, pucao po psu u lovištu. U tom trenutku još nije o tome znao ništa, za pola sata do sat ga je nazvao optuženik koji mu je ispričao da je išao s autom, da je bio u lovu na štetočine, da je imao dozvolu. Vidio je da srneću divljač naganjaju psi, pucao je po psima. Za jedno vrijeme došao je vlasnik koji je rekao da je pucao po njegovom psu. Zna da je pas vođen veterinaru. Nije sa optuženikom razgovarao o tome je li on tog dana i ranije vidio tu osobu koja se predstavila kao vlasnik psa, ni o tome je li on usmrtio psa.
8.2.3.Utvrđeno je pregledom kalendara da je 28. veljače 2021. bila nedjelja.
8.2.4.Svjedok je objasnio da nije poduzimao druge radnje nakon što ga je zvala novinarka, osim što je nazvao tajnika da sazove sastanak. Tajnika je zvao nakon što ga je zvao optuženik. Nije mogao objasniti kako to da je njega optuženik zvao istog dana kada me zvala i novinarka. Dozvola za lov štetočina obuhvaća i pravo da se pod definiranim uvjetima usmrti štetočina. Lovac koji konzumira takvo pravo obično isti dan o tome obavijesti svoga lovnika. Nadležni lovnik u ovom slučaju bio je ĆH, misli da je on dobio isti dan obavijest o usmrćenju štetočine, ali to ne može tvrditi. Ne sjeća se da bi optuženik doveo u vezu svoje pucanje i smrt konkretnog psa. Svjedk nije dobio podatak od optuženika da bi ŽH protestirao zbog strijeljanja psa, niti da bi ŽH bio ugrožen njegovim pucanjem. Svjedok je pitao optuženika je li netko prolazio tim putem i je li netko bio ugrožen, a on je rekao da nije. Svjedok je spomenuo put jer je bio na mjestu gdje se to dogodilo. Put sa ustrijeljenim psom nema veze.
**.**.2008. ŽH nakon događaja nije zvao niti njega, niti društvo i nije ništa tražio. Obveza je članova LD zaštita, uzgoj i lov divljači. Oni svake godine nađuukupno jednu do tri lešine gdje štetu načine psi na cijelom lovištu. Zadnji put prije spornog događaja su štetu u lovištu imali prije godinu dana. Optuženik je dugogodišnji lovac i savjesno se ponašao. Protiv njega nikad prije ovog događaja nije provođen stegovni postupak. Tamo gdje je pucano, prolazi i cesta. Dan nakon što ga je zvala novinarka, otišao je pogledati mjesto događaja. Njega je optuženik obavijestio o mjestu događaja, a kasnije i policija. Vidio je krvavu mrlju, čini mu se da je bila uz put, ili na šoderu ili na travi. Optuženik nije bio sa njim. Kada mu se predočava dozvola na listu 24 ODO, a 34 sudskog spisa, navodi da psi zakonski ne spadaju u štetočine.
8.2.6.Vezano uz nadzor pasa, lovci mogu imati pojačane patrole tamo gdje bi se mogli naći psi, a oni su nekad od policije znali dobiti dozvolu za odstrel psa, ali to već dugo ne smiju. Stegovni postupci se vode protiv člana lovačkog društva, tu nije bitna funkcija u društvu. Protiv optuženika nije vođen stegovni postupak jer je on podnio ostavku. Postupak je obustavljen uslijed ostavke.
8.2.7.Vezano uz svečanu lovačku odoru kakvu je nosio optuženik u sudnici, svjedok je objasnio da nigdje nema zabrane da osoba koja je dala ostavku u lovačkom društvu ne bi smjela nositi takvu odoru.
8.2.8.Svjedok je objasnio i da poznaje oštećenika, s njim je i razgovarao te mu je on rekao da je stvar došla do suda zbog prijave veterinara. Inače ne zna kakvog psa je imao oštećenik. Zna da se oštećenik i optuženik poznaju. Nije nikad sa optuženikom bio na mjestu događaja. Nakon što je vidio krvavu mrlju, nije detaljno ispitivao optuženika o tome gdje se on nalazio prilikom pucanja. Ne zna niti koliko puta je pucao. Zna da je pucao iz sačmarice. Sačmarica ima kratki domet, najviše do 50 metara, svjedoku se nikada nije dogodilo da, kada puca iz sačmarice, dođe do odbijanja sačmenog punjenja, to bi moralo biti na kratkoj udaljenosti. Kada bi i došlo do odbijanja, sačma tada nema snagu.
8.2.9.Kada mu se čita iskaz oštećenika na stranci 271, drugi odlomak, odgovara da se njemu takav opis ne čini životan s obzirom na izgled mjesta događaja. Optuženik se na sastanku lovačkog odbora svima njima ispričao i izrazio žaljenje što se to tako desilo. Za njegovo vrijeme, a on je dugo lovac, to je bilo dozvoljeno.
8.2.10.Opisao je da je ispod mrlje nizvisina. Pokazuje se svjedoku foto elaborat pa u odnosu na mrlju na asfaltu navodi da te mrlje nije bilo kada je on gledao. Također je naveo da sa zemlje i trave nije moguće odbijanje pa smatra da je bilo pucano prema dolje. Ako bi lovac ustrijelio psa tijekom lova na štetočin,e treba o tome obavijestiti lovnika. Svjedoku je naknadno lovnik ĆH rekao da je bio obaviješten. Zapravo ne zna kada je točno s U razgovarao. Predočava se svjedoku da na zapisniku ODO Zlatar od 25. ožujka 2021. stoji da mu nije poznato je li optuženik obavijestio lovnika o tome što je odstrijelio tog dana.
9.1.Svjedok ĆH iskazao je da je lovnik i da je njega na dan kada je došlo do događaja o kojem će govoriti, poslijepodne, optuženik kao lovnika obavijestio o događaju do kojeg je došlo tog jutra. Rekao mu je da se vozio autom, da se tamo šetao čovjek, sa 300-400 metra nizbrdice je vidio da trče srne, prestrašio se da će mu skočiti na auto i zaustavio se. Potom su ubrzo došla tri psa i on je shvatio da su psi gonili srnu. Imao je u vozilu pušku i strijeljao je prema psima te je jednog psa pogodio i pas je uginuo. Uskoro je došao jedan čovjek, optuženik je rekao da će psa zakopati, ali je taj čovjek rekao da će to on riješiti. Svjedok ne zna u kakvom je odnosu taj čovjek sa tim psom. Optuženik je pucao s lovačkom puškom sačmaricom, čini mu se da je rekao da je pucao dvaput, ali nije to sa sigurnošću zapamtio. Prema lovačkim propisima, predatori se smiju uklanjati iz lovišta, a ovo je bilo lovište. Svjedoku je poznato mjesto gdje je došlo do pucanja i zna konfiguraciju terena. Osoba koja se nađe u situaciji da ubije predatora u lovištu dužna je obavijestiti o tome lovnika, a za to postoji rok od oko sat vremena. Ne zna zbog čega je njega zvao optuženik poslijepodne. Svjedok nije imao saznanja da je pas preživio nakon pucnja i da je uginuo drugi dan, ali može biti da pas od šoka, iako je još živ, ne daje znakove života. Pucanjem iz sačmarice može se ubiti psa. Nije kao lovac nikada imao iskustvo da bi od tla došlo do odbijanja sačme. Od kamena, betona, željeza to može biti, ali od tla ne.
9.2.On je više puta vidio da predatori, psi, gone srne. Na tom području predatori učestalo gone srne. Nije imao saznanja da bi tog dana na lovištu uginula kakva srna uslijed napada psa. Tog je dana optuženik je imao valjanu dokumentaciju za lov. Nemoguće je ako se puca nizbrdo na zemlju, da se sačma odbije iza zavoja. Zaštita divljači od predatora predstavlja zaštitu životinja, i to prvenstveno. U dozvolu za lov upisuju se životinje koje je dozvoljeno loviti, psi se ne upisuju jer oni nisu predatori niti štetočine. Međutim, u ovoj situaciji je pas bio predator.
9.3.Kada mu se predočava dopuštenje na listu 34 spisa, pojašnjava da njega izdaje lovnik. Odstrel se prijavljuje i vodi se evidencija. O odstrelu pasa ne vodi se zapisnik. Nakon 2019. pas se više ne može pisati kao lovina. Prema Zakonu o lovstvu pas ne smije biti bez nadzora 200 metara od nastambe. Iz čista mira se pas ne smije ustrijeliti. Pas je sigurno štetočina kad kolje srnu. Nema pravila o tome koja pasmina psa bi bila posebno opasna za srne, većinom su to mješanci. Pas ima vučje gene i kad psi love u čoporu, oni se ponašanju kao čopor vukova. Nije ustrijeljenog psa nisam vidio, ali je čuo da je to manji pas. Pretpostavlja da u lovištu ima krivolovaca, ali već dulje vrijeme se to nije desilo. Tamo gdje je pas upucan se nalazi put od asfalta, a pod određenim kutom, od asfalta se može odbiti sačma. Nije znao gdje su druga dva psa koja su još gonila divljač, u tome je problem. Njemu je optuženik rekao kada ga je zvao da ima saznanja da je gore bila policija. Optuženik je svjedoku rekao da ga zove jer je ustrijelio psa i pretpostavlja da je zbog toga došla policija.
10.1.Prije podizanja optužnice proveden je očevid. U zapisniku o rekonstrukciji evidentirano je da se vršilo mjerenje počevši od fiksne točke te se pod oznakom br. 1 označava trag dlake psa i krvi koji je pronađen očevidom, dok se pod br. 2 označava veća lokva krvi koja je pronađena. Oštećenik ŽH naveo je da je psa pronašao na udaljenosti od 3 metra od oznake br. 2 uz desnu stranu ceste, na bankini. Oznakom s br. 3 označava se mjesto pronalaska psa prema navodima oštećenika. Prema suglasnim navodima i izjave oštećenika i okrivljenika parkira se policijsko vozilo gdje se u inkriminiranom događaju nalazilo vozilo okrivljenog. Oštećenik za potrebe fotografiranja cjelokupne situacije staje na mjesto na kojem se nalazio u vrijeme pucanja. Okrivljenik navodi da je u vrijeme pucanja stajao ispred vozila te sada za potrebe fotografiranja staje u poziciju u kojoj je stajao u vrijeme inkriminiranog događaja. Konstatira se da okrivljenik pokazuje s rekvizitom način na koji je držao pušku i smjer prilikom pucanja u psa. Konstatira se da se vrši fotografiranje iz smjera u kojem je okrivljenik pucao. Utvrđuje se da udaljenost od početne točke mjerenja do pozicije gdje se nalazio oštećenik, a prema njegovom iznosi 87,3 metra. Okrivljenik navodi da u vrijeme pucanja oštećenik nije stajao na mjestu koje oštećenik navodi već da se nalazio dosta dalje od mjesta koje pokazuje, a obzirom da su se ranije mimoišli na tom putu prije događaja, te da oštećenik u narednom vremenskom razdoblju do trenutka pucanja nije mogao do pozicije koju pokazuje. Obrana predlaže da se izmjeri udaljenost u metrima od mjesta gdje su se oštećenik i okrivljenik nesporno sreli do mjesta gdje je oštećenik navodno stajao u trenutku pucanja a sve obzirom da je vrijeme nužno za prelazak te udaljenosti od strane oštećenika odlučna okolnost koja se može utvrditi da li je uistinu bilo na mjestu na kojem tvrdi ili znatno dalje kako navodi okrivljenik. Utvrđuje se prema tvrdnji oštećenika mjesto mimoilaska njega i okrivljenika nalazi na udaljenosti od 243,5 metara od PTM, dok po iskazivanju okrivljenika to mjesto nalazi se na 431 metar od PTM. Stranke i svi prisutni suglasni su da je sve bitno konstatirano slijedom čega je na rekonstrukciji dovršeno. Upitani za primjedbe, branitelj navodi da će se pisanim putem očitovati, okrivljenik nema primjedbi, dok oštećenik navodi da je okrivljenik krivo pokazao mjesto njihovog mimoilaska prije inkriminiranog događaja.
10.2.1.Sud je proveo očevid 4. rujna 2025. Tada je optuženik pokazao cijelu relaciju puta, počevši od mjesta gdje se mimoišao s oštećenikom dok je hodao odjeven u zimski kaput i kapuljaču, pozdravili su se ali ga nije prepoznao. To je mjesto nekoliko stotina metara od mjesta gdje je pronađen pas. Potom pokazuje branitelj, s obzirom na skicu koju je oštećenik predao policiji, gdje se nalazi stablo bukve i odvojak ceste. Utvrđuje se da je to mjesto udaljeno nekoliko desetaka metara od mjesta gdje je pronađen pas. Od mjesta gdje je gdje je stablo bukve se ne vidi na to mjesto, a od odvojka puta se vidi.
10.2.2.Optuženik se zaustavio na mjestu gdje je bio kada je pucao, navodi i pokazuje da su iz šume istrčale dvije srne i srndać koje su gonila tri psa. On bi pucao na psa i kada je bio s druge strane ceste, ali je na to mjesto bio parkiran na cesti njegov auto pa nije mogao. Pokazuje da je auto ostavio na cesti i on se zapravo niti nije udaljio od auta dok je pucao. Pušku je imao na stražnjem sjedalu auta, i to je imao pušku u futroli. Pucao je u mjesto ispod ceste gdje se sada nalazi raslinje, a onda je bila šuma i on je psa donio na cestu nakon što ga je ustrijelio. Oštećenik je došao tek za 10-15 minuta i nije niti pokazao da je to njegov pas. On se autom zaustavio jer je vidio da jure srne koje gone psi, izvana je sa stražnjeg sjedala uzeo pušku, a za to mu je trebalo pola minute, dok je sve zajedno trajalo minutu.
10.2.3.Uz pristanak optuženika sačinjene su fotografije koje prikazuju šumu iz koje je vidio srne, mjesto gdje je on stajao dok je pucao, a gdje je stajao na očevdu, time da je pored bio njegov auto. Također se vidi i smjer u kojem je pucao.
10.2.4.Kada se optuženiku pokazuje fotografija na listu 214 spisa u nalazu, navodi da ta slika nije dobra i da je on pokazivao drugačije.
10.2.5.Branitelj je naveo da je krv pronađena u jami ispod ceste te da je tamo pas ustrijeljen, a bio je samo jedan hitac.
10.2.6. Predstavnica tužitelja ukazala je da je krv pronađena na cesti.
11.1.1. Prije podizanja optužnice provođena su balistička vještačenja radi utvrđivanja iz kojeg i kakvog oružja je pucano u psa i je li pri tome došlo do ugroze oštećenika te nakon što su pribavljeni svi raspoloživi dokazi i provedena rekonstrukcija, izrađeno je završno balističko vještačenje 20. listopada 2022.
11.1.2.Iz nalaza i mišljenja balističkog vještačenja proizlazi da je lovačka puška (OMOT 5) marke "Baikal", model TOZ-34P, cal 12/70 (obje cijevi), sa vidljivim originalnim tvorničkim brojem [tvornički broj], funkcionalna, odnosno iz istog je bilo moguće bez zastoja ispaljivati odgovarajuće streljivo, iz tog oružja je pucano, a njegove cijevi nakon posljednjeg pucanja nisu očišćene. Sporna patrona (OMOT 2) je ispaljena iz lovačke puške marke "Baikal", model TOZ-34P, cal 12/70 (obje cijevi), sa vidljivim originalnim tvorničkim brojem [serijski broj oružja] iz gornje cijevi.
11.1.3.Udaljenost u trenutku ispaljivanja spornog hica od strane ZH u odnosu na psa C iznosi 39 metara, a ošt. ŽH nalazio se na cca 87,30 metara, budući da je oštećenik bio djelomično zaklonjen drvećem postojala je vjerojatnost da okrivljenik nije niti uočio oštećenika u trenutku ispaljivanja spornog hica. Budući da se sačmeno punjenje prilikom ispaljivanja iz vatrenog oružja rasipa po širini i dužini nakon izlaska iz neužljebljene cijevi, formirajući pri tom snop koji ima oblik izdužene kapi u pravcu gađanja. U ovako formiranom snopu uočava se jezgra u kojoj su kuglice gušće nego na njezinoj periferiji. Jezgra snopa obuhvaća od 80 do 85 % sačmenog punjenja. Sa povećanjem daljine, raste promjer sačmenog snopa, a povećava se i dužina sačmenog snopa. Kuglice sačme koje se nalaze izvan i iza jezgre sačmenog snopa posjeduju smanjenu brzinu i probojnost. Opasne zone pri gađanju puškama sa neužljebljenim cijevima: Zona 1 (do 12 metara) kuglice sačme su gusto grupirane i djeluju razorno, nanoseći teške rane (koje su često smrtonosne). Zona 2 ( do 50 metara) ovisno od promjera kuglica sačme njihova moć prodiranja je dovoljno velika da nanese ozbiljne povrede. Zona 3 (do 200 metara i više) moć prodiranja kuglica sačme je smanjena tako da se one mogu zadržati u odjeći i mišićima, dok osjetljivi organi npr. oči mogu biti još uvijek ozbiljno ozlijeđeni. S obzirom na udaljenost od 87,30 metara između oštećenika i okrivljenika u trenutku ispaljivanja spornog hica, može se konstatirati da je postojala mogućnost da pojedine kuglice sačme /rubni dio sačmenog snopa) dolete do oštećenika.
11.2.1.Vještak Rupert Tomić nalaz je pojasnio na raspravi, kada je iskazao da je na vještačenje dostavljena lovačka puška marke "Brass Trax" model TOZ-34 P kalibra 12,70 obje cijevi i originalnog tvorničkog broja: [serijski broj oružja]. Iz predmetne puške je ispaljena sporna patrona koja je dostavljena u omotu broj 2 i to iz gornje cijevi. Prilikom obavljanja rekonstrukcije utvrđeno je da je tijelo psa pronađeno na poziciji broj 1 te se nalazi na 39 metara od početne točke mjerenja (PTM). Isto tako brojem 4 označena je pozicija oštećenika ŽH u trenutku pucanja od strane optuženika koji se nalazio na 87,30 metara od PTM.
11.2.2.Vještak pojašnjava da se on, kada je odlučio koje će od pokazivanja na očevidu uzeti za relevantno, rukovodio maksimalnim dometom kalibra streljiva koje je nađeno u psu i sporne ispaljene patrone. Zbog toga je prihvatio pokazivanje oštećenika koji je pokazao udaljenost od 243,5 od PTM, a nije prihvatio pokazivanje optuženika od 431 metar od PTM, sve kao na listu 178 jer udaljenost od 431 metar je nemoguća. On je utvrdio mjesto gdje se oštećenik nalazio u trenutku spornog ispaljivanja na temelju oštećenikove izjave prilikom rekonstrukcije. Vještak nije mogao odgovoriti na pitanje bi li udaljenost od 243,5 metara bila u tzv. zoni C. Međutim, te zone su tako teoretski postavljene, a konkretno ovise o više faktora kao što su vanjska temperatura, ima li vjetra i slično, ovise i o gramaži sačme, brzini ispaljivanja i slično, te količini sačme koja je u punjenju, čokiranju cijevi i kutu opaljenja. Svi ovi faktori su varijabilni i teško ih se može ispitati. Zbog toga to nije niti radio.
11.2.3.Promjer sačme su utvrdili mjerenjem, pri čemu se zbog deformacije nije moglo točno izmjeriti, nego su uzeli promjer cca 3 mm, pri čemu je moguće i da je sitnija. Količinu punjenja su utvrdili na temelju toga što je na vještačenje dostavljena i neispaljena patrona, koju su vratili, a oni su imali identičnu patronu iste duljine, proizvođača i oznake pa su putem te patrone utvrdili količinu punjenja. Pritom naglašava, iz tehničkih razloga, uslijed proizvodnje količina punjenja može varirati. On model sporne patrone nije mogao utvrditi.
11.2.4.Brzinu, širinu snopa i energiju nisu utvrdili. Vještak je samo teoretski utvrdio utjecaj čoka konkretne cijevi na gustoću posipa sačme u zoni A B i C u smislu opasnosti i donesene energije na cilj. On je komparativnim mikroskopom utvrdio da je streljivo ispaljeno iz gornje cijevi.
11.2.5.Što se tiče vatrenog oružja koji je bio u posjedu optuženika, njega nisu vještačili sa spornom patronom koja je dostavljena u omotu 2 iz razloga što je predmetna sporna patrona došla nakon određenog vremenskog roka kada je prethodno navedeno oružje već bilo izvještačeno. To međutim, nije niti bilo bitno jer su utvrdili da je sporno streljivo ispaljeno iz puške koju smo na kraju analizirali. Svo oružje koje je dostavljeno na vještačenje je bilo tehnički ispravno.
11.2.6.Na rekonstrukciji nisu utvrđivali kut pucanja jer je to bilo teško i izmjeriti i staviti u međusobne odnose zbog konfiguracije terena. Ne može reći je li u konkretnoj situaciji došlo do rikoše-a, na samom očevidu tragovi nisu utvrđeni, ali mora napomenuti da moraju uzeti u obzir protek vremena i okolnost da su olovna zrna mekši materijal od asfaltirane podloge. Tragovi gdje je pronađena krv ne moraju biti tragovi gdje je pas pogođen, a moguće je i da je mican.
11.2.7.Ako su zrna sačme udarila u asfaltnu podlogu, tada su se mogla odbiti prema oštećeniku, a u slučaju da su udarila u travnatu podlogu, onda to nije mogao biti slučaj. Ima puno nepoznanica i smatra da ništa ne bi značilo ako bi se vještačenjem utvrđivalo gdje je bio oštećenik iako bi se to moglo utvrditi. Rekonstrukcijom bi se mogli dobiti bitni različiti rezultati od konkretne situacije zbog toga što već mali otklon cijevi puške u odnosu na podlogu može napraviti veliku razliku. Iz njegova iskustva, rikoše u slučaju trave ili druge meke podloge, je izniman u odnosu na tvrdu podlogu. Prilikom ranjavanja iz vatrenog oružja koje koristi sačmeno streljivo vrlo je bitno da li oštećena osoba ide prema oružju ili od oružja u trenutku pucanja, a isto tako vrlo je bitno da li oštećena osoba se kreće bočno ili ne u odnosu na usta cijevi vatrenog oružja. Predmetne okolnosti su utvrđivane na rekonstrukciji te su one vidljive na fotografiji broj 5 iz koje se vidi pozicija optuženog ZH i pozicija oštećenika ŽH u trenutku ispaljivanja spornog hica, a prema navodima oštećenika.
11.2.8.Optuženik je naveo da je sa sobom imao pušku svog sina koji je u međuvremenu godinu dana išao u lov s tom puškom pa nije jasno kako je vještak utvrdio da je pucano iz gornje cijevi. Vještak je obrazložio da ta okolnost ne bi promijenila ništa u njegovom nalazu i mišljenju, on nije utvrđivao koliko je patrona ispaljeno od spornog događaja do trenutka vještačenja, ali mora reći da bi do promjene nalaza došlo da je ispaljeno 1500 patrona. Ne bi rekao da je to moguće kroz uobičajene aktivnosti nekoga tko se iz hobija bavi lovom.
11.3.Nalaz i mišljenje vještaka koje čine pisani i usmeni nalaz u cjelini sud ocjenjuje jasnim, potpunim i stručnim te ga prihvaća. Vještak je objasnio zbog čega elementi koje je, po stavu obrane, još trebalo dodatno utvrđivati, ne bi imali utjecaja na njegov konačni nalaz i mišljenje.
12.1.Na temelju ovako provedenih dokaza, predstavnik tužitelj iznio je shvaćanje da je optuženik počinio oba terećena mu kaznena djela. U odnosu na kazneno djelo ubijanja i mučenja životinja, činjenica da je optuženik usmrtio psa iz puške proizlazi već iz same njegove obrane. Iako optuženik takvo svoje postupanje pravda svojom percepcijom opravdanosti takvog postupanja jer da je pas bez nadzora u lovištu štetočina i da je ganjao i ugrožavao srne, smatra da je to sasvim pogrešna i iskrivljena percepcija optuženika. Naime, ništa što se dogodilo tog dana na navedenom mjestu ne opravdava odstrel psa od strane optuženika u konkretnom slučaju nije bilo niti elemenata nužne obrane niti krajnje nužde a niti bilo koji lovački propis opravdava takvu usmrćenje psa.
12.2.U odnosu na ugrožavanje života i tijela ŽH, koji se nalazio u blizini pucanja, smatra da navedeno proizlazi iz dokaza koji proizlaze iz rekonstrukcije, a i prethodno iz samog očevida, iz iskaza oštećenika te provedenog balističkog vještačenja iz kojeg jasno proizlazi da je takvim pucanjem moglo doći do ugrožavanja vitalnih dijelova tijela oštećenika. Pri tome ukazuje na okolnosti utvrđene na samoj provedenoj rekonstrukciji gdje je optuženik jasno i slobodnom voljom pokazao smjer pucanja pri čemu je razvidno da je smjer njegove puške u trenutku bio položen gotovo paralelno uz cestu na kojoj se nalazio optuženik , a na kojoj cesti se u smjeru pucanja na udaljenosti od oko 87 metara nalazio i oštećenik. S obzirom na takvo utvrđene okolnosti smatra utvrđenim i da je optuženik ovo kazneno djelo počinio iz nehaja. Imajući u vidu sve okolnosti ovih kaznenih djela protek vremena od počinjenja kaznenih djela, činjenicu optuženikove visoke životne dobi, njegovog narušenog zdravstvenog stanja ali i njegove dosadašnje neosuđivanosti predlažem da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvoru od deset mjeseci s rokom kušnje od tri godine za koji rok smatram da je primjeren da utječe na optuženika kao i na njegovu percepciju o dopuštenosti njegovih radnji tj. da će isti time shvatiti da je ovo što mu se stavlja na teret nedopušteno po pozitivnih propisima Republike Hrvatske.
13.1.Nasuprot tome, branitelj u završnom govoru ističe da iz provedenog kaznenog postupka proizlazi da optuženik nije počinio kaznena djela kako mu se stavlja na teret. U odnosu na usmrćenje životinje, biće kaznenog djelo tj. konstitutivni elementi koji se moraju ispuniti, je da je neko usmrtio životinju bez opravdanog razloga. Optuženik je detaljno u svom iskazu iznosi razloge krajnje nužde koji isključuju krivnju, a sve s obzirom da je svojom radnjom otklonio štetu koja je neposredno prijetila na divljači čiju zaštitu i uzgoj su lovcu preuzeli provoditi u predmetnom lovištu.
13.2. U odnosu na drugo kazneno djelo, dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, smatra da optužba nije ni pokušala dokazati bitne elemente da je drugo sredstvo koje je korišteno puška sačmarica sa patronom koja je bila korištena u navedenom okolnostima, a sve obzirom da vještačenje nije napravilo ključna utvrđenja energije koje postiže konkretna patrona, brzine kojom sačma putuje, čekiranosti, tj. suženja cijevi koja utječe na posip sačme na raznim udaljenostima, a time i na ugrožavanje niti promjera sačme koje u korišteno, već je vještak samo paušalno naveo zone koje nisu konkretne za streljivo i oružje koje je koristio optuženik niti je izvršio testiranje konkretne patrone u iskazu navevši da su oni u CKV imali sličnu patronu na kojoj Piše cheddite, a to je oznaka samo plastične ambalaže patrone koja ne ukazuje ni na promjer sačme, ni na brzinu ni na energiju te na taj način nije moguće napraviti nikakvo ključno utvrđenje da bi se ispitala even. opasnost ispaljenog metka. Daljnje okolnosti koje ukazuju da navedeno djelo nije počinjeno kako je opisano u optužnicu su, materijalni dokazi kao i iskazi oštećenika i svjedoka ŽH. U svojim iskazima i ošt. i svjedokinja ŽH izričito navode da se ŽH u trenutku ispaljenja nalazio iza zavoja i to kako izričito sam navodi iza bukve. U spis je podneskom dostavljena fotografije predmetnog stabla te što je vidljivo iz točke na kojoj oštećenik tvrdi da se nalazio te jasno proizlazi da od mjesta gdje se nalazio optuženik ta točka je na uzvisini iza zavoja te uopće ne postoji linija vidljivosti između te dvije točke a koja bi na bilo koji način mogla dovesti nekoga tko se tu nalazi u opasnost. Također materijalni dokaz na očevidu -rekonstrukciji je i krv ustrijeljenog psa koja je navedena na strani 9 u podacima o nalazu na mjestu događaja se navodi da se nalaze u nizvisini ispod ceste u jami na lišću , 30 metara iz čega nedvojbeno proizlazi linija pucanja na psa kako je dostavljena podneskom u spis . Optuženik je pucao u mekanu zemlju nizvisinu 30 metara od ceste JI, a cesta na kojoj ošt. Tvrdi da se nalazio je na uzvisini iza zavoja te ni na koji način nije moglo doći ni do kakvog ugrožavanja. S obzirom na mat. dokaze i iskaz oštećenika vještak u odnosu na navedeni kut pucanja nije ni pružio odgovor na opasnost i djelovanje sačme tj. da li je sačma uopće opasno sredstvo. Iskaz optuženik je u skladu sa materijalnim dokazima i događajima utvrđenim na rekonstrukciji, s obzirom da postoje tragovi krvi utvrđeni na očevidu na licu mjestu kao jasan slijed tijeka događaja.
14.1.Sud smatra da su stavovi tužitelja utemeljeni na provedenom dokaznom postupku, dok stavovi obrane nisu. Po ocjeni suda, obrana je svoju strategiju usmjerila prema negiranju svega što u dokaznom postupku nije bilo isprva dokazano. Tako na početku rasprave obrana negira da je optuženik pucao u psa, da je pas bio na asfaltu, svjedok UH negira da je vidio krvavu mrlju na asfaltu, a sve sa ciljem da se eliminira mogućnost da je došlo do odbijanja sačme od asfaltne podloge. Optuženik čak na dva različita očevida drugačije pokazuje kuda je ciljao i kuda je gađao.
14.2.Kao opravdani razlog za pucanje u psa, optuženik navodi sprečavanje nastupa štete. Međutim, da su psi i gonili srneću divljač, optuženik je štetu mogao spriječiti drugom primjerenom i manje štetnom reakcijom, kao što je to pucanje u zrak ili tjeranje psa, koje bi odvratilo pse od gonjenja srni. Ubijanje psa ne predstavlja takav opravdani postupak. Ovdje valja reći da je bila riječ o manjem psu, umiljatom, koji kao takav nije bio pas koji bi mogao izazvati strah. Naime, da je to bio neki krvoločni pas, on da je gonio srnu, ne bi od toga odustao, nego bi pošao za srnom. S druge strane, optuženik je, da bi ubio psa, mora zaustaviti svoje vozilo, iz njega izaći, potražiti i uzeti pušku na stražnjem sjedalu, dakle uložio je trud u to da usmrti psa. Sve te radnje traju i nije logično da bi u to vrijeme trajalo i gonjenje srne.
14.3.Oštećenik nije koristio povodac za psa kao što je to bio dužan. Međutim, objasnio je da je pas bio poslušan, da mu je bio privržen, da je hodao blizu njega i kada se oštećenik okrenuo, okrenuo bi se i pas. Na teritoriju koji je psu poznat i blizak, shvatljivo je takvo ponašanje. Propust vlasnika da vodi psa na povodcu nije opravdani razlog da se psa ubije. S druge strane, rane na psu u području analnog otvora, ukazuju da je optuženik pucao u psa odotraga, kada je pas išao prema svojem vlasniku.
14.4.Optuženik nelogično iskazuje da je odustao od pokapanja psa kada je oštećenik rekao da će on psa pokopati, a da je ipak otišao po vreću i lopatu. Također neistinito opisuje da je pas bio istog dana mrtav jer je pas uginuo tek idućeg dana, od posljedica ranjavanja. Da je oštećenik bio blizu mjesta pucanja ukazuje i podatak da je već u 09,19 veterinar pregledao psa i obavijestio o događaju policiju, a optuženik je u međuvremenu pješice morao ići kući i nakon toga u veterinarsku stanicu.
14.5.Moguće je da optuženik nije odmah ugledao da u smjeru pucanja nailazi oštećenik, međutim oštećenika je prešao autom, vidio je da ide u istom smjeru i mogao je očekivati njegov nailazak kada je poduzeo pucanje.
14.6.S obzirom na sve navedeno, sud optuženikovu obranu ocjenjuje kao usmjerenu da od sebe otkloni i kaznenu odgovornosti, i odgovornost od naknade štete. Optuženik je svojim postupkom, odstupanjem od funkcije u lovačkom društvu, pokazao da je svjestan da je učinio nešto što nije dopušteno iako to tako na raspravi ne opisuje.
14.7.Iskaze oštećenika sud ocjenjuje uvjerljivima i životno logičnima, a opis oštećenog ŽH podudaran je s zaključcima sudskog vještaka za balistiku. Naime, optuženikovu obranu ne podupiru drugi dokazi provedeni u postupku pa čak i svjedoka ĆH, lovnik i UH oklijevaju u iskazivanju kako ne bi naštetili interesima obrane. Iskaz oštećenog ŽH podupiru materijalni tragovi s mjesta događaja, iskaz njegove supruge, veterinarska dokumentacija za psa i nalaz balistilkog vještaka. Okolnost da policija nije oduzela sredstvo iz kojeg je optuženik pucao, nije odlučna. Naime, vještak balističar je na temelju posljedice i opisa događaja od strane oštećenika mogao rekonstruirati kakvim je sredstvom pas ubijen.
15.1.1.Što se tiče subjektivnih obilježja djela, valja reći da je optuženik kao dugogodišnji lovac prošao obuku iz gađanja i pucanja pa je znao da će ako nacilja psa, istog ubiti i, zbog čega sud ocjenjuje da je optuženik, u odnosu na djelo iz članka 205. stavka 1. KZ/11, bio svjestan što radi i želio je počinjenje djela, odnosno da je postupao sa izravnom namjerom.
15.1.2.U odnosu na djelo iz članka 215. stavka 1. i 3. KZ/11, optuženik je kao lovac znao da se zrna mogu odbiti do podloge jer puca u tlo, ali je ipak pucao olako smatrajući da pucanjem neće ugroziti druge osobe. S obzirom na udaljenost oštećenika pokazanu prilikom očevida kojeg je poduzelo državno odvjetništvo, opis vještaka da u toj udaljenosti, tipa „C“, može doći do ozljeđivanja ranjivih struktura kao što su primjerice oči, sud prihvaća ovu kvalifikaciju, svjesnog nehaja.
15.2.Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani optuženika, valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno bez opravdana razloga usmrtiti životinju i dovoditi u opasnost život ili tijelo ljudi.
16. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je optuženik počinio svako kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret pa je istog za to djelo proglasio krivim i kaznio.
17.1.Odlučujući o odmjeravanju kazne za svako pojedino djelo, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.
17.2.Jačina ugrožavanja zakonom zaštićenog dobra i optuženikova upornost očituju se u tome što je, za djelo pod 1., ubio psa koji je imao vlasnika, a kod tog vlasnika nastupila je tuga zbog gubitka ljubimca te obitelj zbog pretrpljene boli više niti ne drži pse. Za djelo pod 2., u tome što je oštećenik išao direktno prema sačmi i stoga se jače prestrašio. Isto tako sud je kao otegotno cijenio to što optuženik niti u jednom trenutku nije izrazio žaljenje zbog usmrćenja tuđeg ljubimca, niti je išta poduzeo da oštećenicima naknadi štetu.
17.3. Kao olakotno, sud je cijenio okolnost proteka vremena, jer je djelo počinjeno 2021. Protekom vremena gubi se odnos između krivnje i kazne. Isto tako, okolnost da je optuženik osoba rođena 1948. dosad nije osuđivan niti kazneno niti prekršajno, što znači da se inače primjereno ponašao. Također je sud uzeo u obzir da je optuženik kronično bolestan, lošeg zdravlja pa bi mu izdržavanje kazne zatvora kao takvom bilo tegotno.
17.4. Drugih otegotnih, niti olakotnih, okolnosti na strani optuženika nije bilo.
17.5.Stoga je optuženiku za svako počinjeno djelo sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju kao u izreci, ocjenjujući da će se takvom vrstom i mjere kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema optuženiku, odraziti stupanj njegove krivnje, djelovati odvraćajući kako na optuženika, tako i na druge potencijalne počinitelja takve vrste djela. Potom je, imajući na umu međusobnu povezanost djela i ličnost počinitelja, istome izrekao jedinstvenu kaznu zatvora kao u izreci. Sud ocjenjuje da nema potrebe djelovati na optuženika strožom kaznom, niti da ima potrebe izrečenu kaznu zatvora izvršiti, nego da je izvjesno da će se on i na slobodi, u odmjerenom vremenu provjeravanja, primjereno ponašati.
18.1.Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP dosuđuje se oštećenoj AH imovinskopravni zahtjev u iznosu 140,00 € (stočetrdeset eura), dok se s ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva do iznosa 394,30 € za troškove veterinarske skrbi psa i u iznosu 2.736,00 € za troškove prehrane upućuje na parnicu. Naime, visina troškova koje je oštećenica imala za veterinarske usluge vezane uz liječenje i izdavanje potvrde u odnosu na ovo djelo (u ukupnom iznosu koji je dosuđen, a prema popisu veterinarskih troškova u spisu) može se bez sumnje dovesti u vezu s ovim djelom te je sud te troškove prihvatio. U odnosu na troškove veterinarske skrbi za psa i njegove prehrane tijekom života, sud ocjenjuje da to nisu isključivo troškovi koji se mogu dovesti u vezu sa ovim djelom te je sud uputio oštećenicu da te troškove ostvaruje u parnici.
18.2. Isto tako, sud je dosudio oštećenom ŽH imovinskopravni zahtjev u iznosu 4.000,00 € (četiritisuće eura), dok se s ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva do iznosa 5.000,00 € upućuje na parnicu. Oštećenik je u trenutku počinjenja djela pretrpio neimovinsku štetu u vidu straha, njemu tada nepoznata osoba pucala je s relativne blizine prema njemu, pritom usmrtila njegovog psa, oštećenik je čuo da sačma struju uokolo i bio je u neizvjesnosti hoće li ta osoba i dalje nastaviti s pucanjem, hoće li on biti ranjen od kojeg odbijenog zrna, pretrpio je strah i u neugodnom razgovoru koji je s počiniteljm uslijedio te se danima mučio prisječajući se događaja. Sve to utjecalo je na dosuđenu visinu naknade štete. Naime, sud je utvrdio da je kod oštećenika uslijed spornog događaja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, težina koje povrede opravdava dosuđenje pravične novčane naknade po osnovi odredbi članka 1100. Mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima. Visinu naknade sud je utvrdio vodeći računa o jačini i trajanju događajem izazvanog straha, okolnostima samog štetnog događaja i životnog dobi oštećenika, odnosno činjenicama da je oštećenik bio žrtva jednog iznenadnog događaja gdje je bio suočen s kretanjem sačmenog punjenja u njegovom smjeru tijekom šetnje, što je kod njega izazvalo strah, zabrinutost i tjeskobu. Sukladno iznesenom, sud ocjenjuje primjerenom pravičnu novčanu naknadu po kriteriju kao što je dosuđeno. Oštećenik tom naknadom može raspolagati po želji pa i uplatom u humanitarne svrhe.
19. Policija je od optuženika oduzela oružje. Međutim, to se oružje nije moglo dovesti u vezu sa spornim događajem. U domeni je upravnog postupka odlučivanje o eventualnom oduzimanju oružja i odnosnih dozvola od optuženika.Taj je postupak I pokrenut, kako proizlazi iz podneska Policijske uprave krapinsko-zagorske od 8. travnja 2021.(list 105). Stoga sud nije odlučivao o privremeno oduzetom oružju.
20.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP nalaže se optuženom ZH platiti troškove kaznenog postupka u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu 200,00 € (dvjesto eura), kao i troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP u iznosu 601,07 € (šestojedan eur i sedam centi), sve to u roku 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude. Troškovi paušala su odmjereni u iznosu koji je utvrđen Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju optuženika i njegovim dužnostima uzdržavanja, koje plaćanje ovih troškova u za to odmjerenom roku, po ocjeni suda, neće narušiti. Troškovi vještačenja su odmjereni prema popisu troškova Centra Ivan Vučetić, koji se financira iz državnog proračuna, a u kojem su ti troškovi nastali.
20.2.Sud ocjenjuje da će optuženik, iako umirovljenik, s obzirom da ima imovinu, moći platiti sve ove troškove tijekom vremena, bez štete po svoje uzdržavanje, dok dužnosti uzdržavanja drugih osoba nema.
U Zlataru 24. studenog 2025.
SUTKINJA
mr. sc. Aleksandra Leljak
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenici (u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka.
Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO -315/2022
2. Optuženik
3. Branitelj
4. Oštećeni ŽH
5. Oštećena AH
6. PU Krapinsko-zagorska, Služba zajedničkih i upravnih poslova, na broj UP/I-37/5- 2021, po pravomoćnosti
