Poslovni broj: P-400/2022-47

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Renatu Caru, odvjetniku u Crikvenici, protiv tuženog ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sunčica Paurović, odvjetnica u Crikvenici, radi predaje nekretnine u posjed i dr., nakon zaključene javne glavne rasprave održane 21. listopada 2025., 24. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

«1. Nalaže se tuženiku da preda tužiteljici TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], te UG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i KUCELJ BARBARI OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u isključivi suposjed sljedeće nekretnine: zč.br. 5153/2 od 183 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] od 17 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u naravi dio okućnice dvojne obiteljske kuće nalazeće u [adresa] u površini od 19 m2 označeno točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1, sukladno nalazu i mišljenju vještaka Šubat Tihomira od 23.01.2023.g. koji je sastavni dio ove presude, i to na način da ukloni predmetnu novu žičanu ogradu zajedno sa novim podzidom, novom betonskom pločom, te novom željeznom ogradom, kao i sve nove eventualne dogradnje, nadogradnje i druge slične radove, ponovo postavi predmetnu žičanu ogradu na prethodno mjesto, ukloni parking prostor, sve označeno točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1, sukladno nalazu i mišljenju vještaka Šubat Tihomira od 23.01.2023.g. koji je sastavni dio ove presude, sve u roku od petnaest dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.»

II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

«1. Nalaže se tuženiku, da preda tužiteljici TG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u suposjed sljedeće nekretnine: zč.br. 5153/2 od 183 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] od 17 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u naravi dio okućnice dvojne obiteljske kuće nalazeće u [adresa] u površini od 19 m2 označeno točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1, sukladno nalazu i mišljenju vještaka Šubat Tihomira od 23.01.2023.g. koji je sastavni dio ove presude, i to na način da ukloni predmetnu novu žičanu ogradu zajedno sa novim podzidom, novom betonskom pločom, te novom željeznom ogradom, kao i sve nove eventualne dogradnje, nadogradnje i druge slične radove, ponovo postavi predmetnu žičanu ogradu na prethodno mjesto, ukloni parking prostor, sve označeno točkama 1- 2-3-4-5-6-7-8-1, sukladno nalazu i mišljenju vještaka Šubat Tihomira od 23.01.2023.g. koji je sastavni dio ove presude, sve u roku od petnaest dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.»

III Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženom parnični trošak u iznosu od 1.962,90 EUR u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere koji glasi:

«1. Nalaže se obustava i zabrana protivniku osiguranja ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da osobno ili putem trećih osoba izvodi građevinske radove i preinake na sljedećoj nekretnini: zč.br. 5153/2 od 183 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] od 17 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u naravi na dijelu okućnice dvojne obiteljske kuće nalazeće u [adresa] u površini od 19 m2 označeno točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1, sukladno nalazu i mišljenju vještaka Šubat Tihomira od 23.01.2023.g. koje je sastavni dio ovoga rješenja, do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

2. Ako se protivnik osiguranja nastavi ponašati protivno svojim obvezama i zabranama naloženim u toč. I. ovog rješenja, sud će mu izreći novčanu kaznu na ime sudskih penala u iznosu od 500,00 kuna za svaki dan postupanja protivno zabrani, odnosno u iznosu određenom od strane suda po slobodnoj ocjeni, te u slučaju potrebe, izreći nove takve kazne, te ih izricati sve dok ne postupi po nalogu suda.»

Obrazloženje

1. U tužbi od 1. travnja 2022., koju podnosi protiv tuženog, radi predaje nekretnine u isključivi suposjed i dr., tužiteljica navodi da je suvlasnica nekretnina: zč.br. 5153/2 od 183 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] u 83/658 suvlasničkog udjela i 5153/1 od 17 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] u 1/6 suvlasničkog udjela k. o. [katastarska općina]. Na predmetnim nekretninama da je izgrađena dvojna obiteljska kuća s okućnicom koja se nalazi u [adresa]. U naravi da je opisana dvojna zgrada podijeljena između suvlasnika na način, da desni dio dvojnog objekta (gledano u smjeru kuće s južne strane) pripada tuženom, dok lijevi dio dvojnog objekta pripada suvlasnicima i to tužiteljici, te UG i ZG koje osobe isto tako dolaze upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina, s time da je opisani lijevi dio dvojnog objekta u naravi podijeljen na posebne dijelove između opisanih suvlasnika, odnosno tužiteljice, UG, ZG i AG. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je između ostaloga, izvršena i dioba zemljišta između prethodno imenovanih suvlasnika, odnosno da je uspostavljena dioba trajnog korištenja okućnice, tako da je okućnica koja se nalazi sa sjeverne strane opisanog dvojnog objekta podijeljena između suvlasnika na način, da određeni sjeverozapadni dio okućnice pripada suvlasnicima tužiteljici, te suvlasnicima Klenkar UG i Kucelj ZG. Opisani dio predmetne okućnice da je bio odvojen od preostalog dijela okućnice koja se nalazi sa sjeveroistočne strane predmetne dvojne obiteljske kuće žičanom ogradom, a koji preostali dio pripada / koristi tuženi. Na opisani način imenovani suvlasnici da su i koristili predmetne dijelove okućnice. Opisani dio okućnice koji se nalazi u posjedu / suposjedu tužiteljice da koristi tužiteljica i njena imenovana obitelj kao prilaz za pješice, vozila, ostavljanje raznih predmeta. Tuženi da je u proljeće 2021. skinuo opisanu žičanu ogradu koja je dijelila opisani dio okućnice u posjedu / suposjedu tužiteljice od opisanog dijela okućnice u posjedu tuženog, na način da je istovremeno na drugom mjestu sagradio novi podzid sa žičanom ogradom pri tome uzurpiravši dio opisanog posjeda tužiteljice u površini od cca 18 m2, te na tom dijelu okućnice u posjedu / suposjedu tužiteljice izgradio parking prostor koji sada drži u isključivom posjedu i ne dozvoljava tužiteljici pristup na prijeporni dio nekretnine. Na opisani način tuženi da je oduzeo suposjed tužiteljice i suvlasnica [adresa] UG te ZG na opisanom dijelu predmetne nekretnine, odnosno opisanom dijelu predmetne okućnice. U svakom slučaju, sve da i ne postoji sporazum suvlasnika oko diobe, odnosno trajnog načina korištenja okućnice (koja opisana dioba i postoji), tužiteljica da ima pravo na suposjed predmetnih nekretnina, odnosno okućnice predmetnih nekretnina. S obzirom na to da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina, ima pravo na suposjed predmetnih nekretnina, a koji joj je suposjed onemogućen prethodno navedenim postupanjima tuženog.

Tužiteljica je temeljem gornjih tužbenih navoda predložila donošenje presude, kako je to predloženo u tužbi, a svoj konačni tužbeni zahtjev postavila je u podnesku od 18. listopada 2024. (stranice 92-94 spisa), na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

Sud je prihvatio preinaku tužbe iz gore navedenog podneska, kojoj preinaci se tuženi protivio, i to primjenom odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP) jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među stranaka.

U tužbi je tužiteljica podnijela i prijedlog za određivanje privremene mjere, čiji zahtjev je precizirala nakon provedenog uviđaja i geodetskog vještačenja u podnesku od 3. ožujka 2023. (stranice 75-76 spisa) na način kako je to opisano u izreci ovoga rješenja. U prijedlogu tužiteljica navodi da s obzirom na to da ima pravo na suposjed predmetnih nekretnina, te da joj je tuženi svojim postupanjima onemogućio suposjed istih, a daljnjim izvođenjem građevinskih radova od strane tuženog na opisanim dijelovima predmetnih nekretnina, odnosno daljnjom izmjenom postojećeg stanja, tuženi bi spriječio, odnosno najmanje znatno otežao ostvarenje nenovčane tražbine tužiteljici (daljnjim izvođenjem građevinskih radova / izmjenom postojećeg stanja, između ostalog, nastala bi stalna potreba za proširivanjem / preinakom tužbenog zahtjeva, a što da je i u konačnici od utjecaja na provođenje ovrhe radi povrata u prijašnje stanje i predaje u suposjed) do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka, a po potrebi i provođenja ovrhe.

2. U odgovoru na tužbu od 25. srpnja 2022. tuženi je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere. Osporava tvrdnje tužiteljice da je ista bila u posjedu / suposjedu spornog dijela okućnice, kao i da je tuženi na bilo koji način oduzeo suposjed tužiteljice i suvlasnica UG i ZG na spornom dijelu okućnice, odnosno da je isti samovoljno uzurpirao okućnicu koja se nalazi na predmetnim nekretninama. Tuženi da koristi onaj dio okućnice koji mu je pripao sukladno dogovoru tadašnjih suvlasnika predmetne nekretnine te uz suglasnost svih sada upisanih suvlasnika predmetne nekretnine, te se nitko, osim tužiteljice, ne protivi tom korištenju. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice da je u potpunosti neutemeljen pa se predlaže isti odbiti, s time da se tužiteljica obveže nadoknaditi tuženom troškove prouzročenog postupka. U pogledu prijedloga za izdavanje privremene mjere, tužiteljica da nije ničim dokazala postojanje osnovnih pretpostavki za izdavanjem privremene mjere, a posebice nije učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, činjenicu da tužitelj eventualno ima namjeru izvoditi radove, kao i da bi tim radovima tužiteljica bila onemogućena u ostvarenju svoje tražbine. Slijedom navedenog, predlaže odbijanje prijedloga tužiteljice za izdavanjem privremene mjere u ovom postupku.

3. U postupku su provedeni dokazi uvidom u izvatke iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 6 spisa), te za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 7 spisa), u fotografije (stranice 8-11 spisa), u fotografiju (stranica 37 spisa), 18. siječnja 2023. proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Tihomira Šubata, geodeta iz Dramlja (stranice 48-49 spisa), te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje navedenoga vještaka od 23. siječnja 2023., koji je zaprimljen u sudu 24. siječnja 2023. (stranice 53-62 spisa), a izvršen je uvid i u očitovanje navedenoga vještaka od 22. rujna 2023. (stranica 81 spisa), na ročištu glavne rasprave održanom 2. listopada 2024. proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (stranice 85-91 spisa), izvršen je uvid u fotografiju (stranica 95 spisa), na ročištu održanom 18. prosinca 2024. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UG, ZG i AG (stranice 96-101 spisa), na ročištu održanom 18. ožujka 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HG, ŠG i PG (stranice 123-129 spisa), na ročištu održanom 29. svibnja 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje GG (stranice 132-136 spisa), a na ročištu održanom 21. listopada 2025. proveden je dokaz dopunskim saslušanjem parničnih stranaka (stranice 138-141 spisa).

Tužiteljica je uz podnesak dostavljen u spis 11. ožujka 2025. dostavila izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 107-109 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 110-111 spisa), te za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 112-114 spisa), darovne ugovore od 21. kolovoza 2019. (stranice 115-117 spisa) i od 16. prosinca 2019. (stranice 118-119 spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Crikvenici posl. br. Z-12619/2019 od 29. studenoga 2019. (stranice 120-121 spisa), fotografiju (stranica 122 spisa), u koje je predložila da se izvrši uvid, koji dokazi su dostavljeni u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, radi čega sud iste primjenom odredbe članka 299. stavak 3. ZPP nije uzeo u obzir.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je na način kako to stoji u izreci presude i rješenja iz razloga koji će biti pojašnjeni u nastavku obrazloženja ove odluke.

4. Uviđajem na licu mjesta i geodetskim vještačenjem utvrđeno je da se predmetne nekretnine nalaze u [adresa], predio Benići, ulica Studenca, a tužiteljica je kao nekretninu čiju predaju u suposjed traži pokazala prostor koji se nalazi između sadašnje žičane ograde i dijela na kojem tvrdi da se na njemu ranije nalazila žičana ograda, te betoniranu površinu odnosno betonirani podest čije uklanjanje traži. Navedena površina nalazi se sa sjeverne strane objekta [adresa], odnosno u prostoru između objekta i ulice odnosno asfaltirane ceste. Na licu mjesta i tuženi je pokazao poziciju na kojoj se ranije nalazila žičana ograda, koja je identična poziciji pokazanoj od strane tužiteljice.

Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta Tihomira Šubata iz Dramlja proizlazi da je prijepor u naravi dio betonirane površine – parkirališta, koji je sa zapadne strane definiran žičanom ogradom, na skici lica mjesta (linija 1-2-3-4), sa sjeverne strane spojem sa prilaznom rampom iz ulice na parkiralište (linija 4-5), sa južne strane fasadom objekta (linija 1-8), dok istočna linija nije u naravi materijalizirana, već ju tužiteljica pokazuje kao položaj gdje se prije nalazila ograda (linija 5-6-7-8). Linija 9-10 da predstavlja krajnji istočni položaj parkirališta. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se pokazani prijepor odnosno pokazana površina prijepornog dijela parkirališta nalazi unutar oznaka 1-2-3-4-5-6-7-8-1, i nalazi se sjevernim dijelom unutar oznaka 3-4-5-6-3 površine 2 m2 na k. č. br [katastarska čestica] (5153/1), južnim dijelom unutar oznaka 1-2-3-6-7-8-1 površine 17 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] (5153/2), dakle da prijeporna površina ukupno iznosi 19 m2.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka geodeta Tihomira Šubata kao stručan i vjerodostojan, a na identifikaciju prijepora od strane vještaka, što je bio zadatak vještačenja, nije bilo primjedbi stranaka.

Dakle, tužiteljica traži predaju u suposjed dijelova nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] površine 17 m2 (šrafirano crvenom bojom) unutar oznaka na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta 1-2-3-6-7-8-1 i k. č. br. [katastarska čestica] površine 2 m2 unutar oznaka na skici lica mjesta iz nalaza vještaka 3-4-5-6-3 (šrafirano plavom bojom) obje k. o. [katastarska općina] i to ukupne površine od 19 m2 koja površina je na skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta od 23. siječnja 2023. sa stranice 60 spisa označena točkama 1-2-3- 4-5-6-7-8-1, te uklanjanje nove žičane ograde, zajedno s novim podzidom, te novom betonskom pločom, i postavljanje žičane ograde na prijašnju poziciju (na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta sa stranice 60 spisa označenu točkama 5-6-7-8), kao i uklanjanje parking prostora, sve označeno na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta sa stranice 60 spisa točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1.

Nadalje, s obzirom na promjene na licu mjesta nakon izvršenog uviđaja, tužiteljica traži i uklanjanje nove željezne ograde, kao i svih novih eventualnih nadogradnji.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stranice 6 spisa utvrđeno je da je u isti upisana nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] gradilište u Njivici površine 183 čhv, a kao suvlasnici navedene nekretnine upisani su tuženi u 1/2 dijela, tužiteljica, TG i UG, svaka u 83/658 dijela, te AG u 80/658 dijela.

Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stranice 7 spisa utvrđeno je da je u isti upisana nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oranica u Njivici površine 17 m2, a kao suvlasnici navedene nekretnine upisani su tuženi u 3/6 dijela, te tužiteljica, UG i ZG, svaka u 1/6 dijela.

Dakle, tužiteljica i tuženi su upisani kao suvlasnici nekretnina čiju predaju u posjed odnosno suposjed tužiteljica traži u ovome postupku, a kao suvlasnici istih, pored parničnih stranaka upisane su i treće osobe, i to UG i ZG (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odnosno, pored navedenih i AG (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).

6. Nije sporno da je UG majka tužiteljice, a sestra tuženog, a ZG sestra tužiteljice, a nećakinja tuženog, koji je njezin ujak. Nije sporno ni to da je pravni prednik navedenih suvlasnica pok. RG, otac tužiteljice i ZG, a suprug UG.

Nesporno je da je objekt na adresi [adresa], koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvojni objekt, da gledano s ulice (u nalazu vještaka označene kao cesta) lijevi dio tog objekta pripada tuženom, a desni dio tog objekta tužiteljici, te UG, ZG i AG.

Nije sporno da se AG uknjižila kao suvlasnica predmetne nekretnine na osnovu kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa pok. prednikom tužiteljice RG, te da je ista 1998. kupila suteren navedenog desnog dijela tog dvojnog objekta.

Nesporno je i to da je u pogledu okućnice gore navedenog objekta, koja se nalazi sa sjeverne strane opisanog objekta, ranije postojala žičana ograda na poziciji koju su stranke pokazale na licu mjesta, na liniji označenoj u nalazu vještaka na skici lica mjesta točkama 5-6-7-8.

Nije sporno da je tuženi tijekom trajanja ovoga postupka, a nakon uviđaja, postavio novu željeznu (metalnu) ogradu, koja je vidljiva na fotografiji na stranici 95 spisa, te da je istu uklonio prije održavanja ročišta koje je u ovome postupku održano 21. listopada 2025., te se nesmetano može pristupiti na tu spornu betoniranu površinu sa ceste odnosno asfaltirane prometnice.

7. Tužiteljica TG, nećakinja tuženog, je u svom iskazu navela da su njezin pok. otac RG i tuženi krajem 1980-tih odnosno negdje 1988. zajedno kupili zemljište na kojem se sada nalazi dvojni objekt te da su zajedno ishodili građevinsku dozvolu za gradnju kuće. Zajednička građevinska dozvola da je izdana 1994., navodeći da je u to vrijeme bila predviđena gradnja kuća u nizu. Sa zapadne strane da su još neke parcele te je i na tim parcelama bila predviđena gradnja u nizu međutim te parcele da su rasprodane i tamo nije ništa građeno. Upravo da je zbog toga građevinska dozvola izdana s objektom na zapadnoj stani zemljišta, jer nisu mogli ishoditi građevinsku dozvolu da objekt smjeste na sredini zemljišta. I automatski da su s obzirom na to da su se njezin pok. otac i tuženi dogovorili da će zapadna strana parcele biti njihova, a istočna od tuženog, taj objekt da je u stvari bio smješten na njihovoj zapadnoj strani i time da je istočna polovica objekta koja je pripala tuženom zauzela njihov dio zemljišta. Upravo zbog toga da su se dogovorili da će tuženi toliko koliko je zauzeo s objektom na njihovoj polovici, da će toliko pomaknuti ogradu prema istočnoj strani kako bi bili u jednakim omjerima suvlasnici zemljišta oko objekta. Tuženi da je sa sjeverne strane to napravio odnosno pomaknuo ogradu do svog ulaza, ispočetka da je sadio čemprese koji su se stalno sušili pa da je postavio žičanu ogradu, a nakon toga da je uz tu žičanu ogradu posadio i zelenje, koje je vidljivo na fotografiji sa stanice 9 spisa. Na fotografiji na stranici 8 spisa da se neposredno uz fasadu kuće vidi crveni stup te žičane ograde. Na licu mjesta na uviđaju da je pokazala poziciju te žičane ograde. Ovaj prostor zapadno od te žičane ograde da su koristili oni, dakle tužiteljica, njezini roditelji RG i UG, te njezina sestra ZG. Na tom dijelu parcele da su obično parkirali uz kuću i ulazili i izlazili u dvorište i iz dvorišta. Baš na tom dijelu gdje je sada parkiralište da su izlazili na prometnicu jer je u tom dijelu najniži dio terena. Naknadno da su bili napravili i asfaltirali cestu koju su bili jako podigli tako da je na zapadnom dijelu nemoguće ulaziti i izlaziti vozilima već upravo na tom spornom dijelu. U ostavinskom postupku iza oca RG koji je umro 2013. dogovor da je bio da bi bilo najbolje da se sestra i ona privremeno odreknu nasljedstva u korist svoje majke kako bi se lakše riješio postupak legalizacije, s time da dok je još tata bio živ dogovor u obitelji je bio da će ova predmetna nekretnina njoj pripasti, a nakon što je majka riješila pitanje legalizacije ovog objekta prenijela je ovu nekretninu darovnim ugovorom na nju, takav da je inače i bio dogovor u obitelji. Njoj da je pripalo potkrovlje zapadne strane i suvlasnički dio zemljišta koji je darovnim ugovorom i prenesen na nju. Darovni ugovor da je sklopljen 2019., a uknjižba prava vlasništva da je izvršena 2020. 2021. da je doznala od majke da je ta ograda pomaknuta i da je tuženi pomaknuo tu ogradu. Majka ju je 14. srpnja 2021. obavijestila da je tu ogradu pomaknuo tuženi. Ograda da je pomaknuta tijekom proljeća 2021., ne zna točan datum. Njoj je majka bila rekla da je tuženi predložio da ogradu pomakne samo do prozora u zamjenu za dio fasade koji se on obvezao napraviti. Ona da se s time nije složila te da je predložila da oni zajednički naprave fasadu i da ograda ostane na tom mjestu kako su se dogovorili njezin pok. otac i tuženi. Ne zna što je njezina majka odgovorila tuženom, ali zna da joj je ona rekla da se ne slaže s pomicanjem te ograde jer to nije u njezinom interesu s obzirom na to da se radi o jako maloj parceli, gdje nemaju dobar pristup ni parkirališnih mjesta i protuvrijednost fasade i parkirališnih mjesta da se ne može nikako mjeriti. Kaže da je predložila onako kako su se dogovorili njezin pok. tata i tuženi. Njoj osobno tuženi da nije ni u jednom trenutku iznio taj ranije navedeni prijedlog već samo njezinoj majci, a to da je bilo negdje na jesen prethodne godine dakle 2020. Majka da je na to u prvi tren pristala jer je čula samo riječ fasada u zamjenu za samo jedan mali pomak ograde. Tuženi da ju je uvjerio da nije dobro naknadno spajati fasadu, da će on svoju polovicu fasade raditi i da je bolje da cijeli taj zid bude u jednom dijelu jer bi inače propuštala vlaga u kuću. Ona da je mami odgovorila da će onda tuženi zaštititi svoju polovicu, a spajati će se na njihovoj polovici, nije se radilo o cijeloj fasadi, već samo o jednom zidu. Ono što je tuženi bio predložio mami je pomicanje ograde upravo do pozicije prvih prozora koji se nalaze do ograde. Navela je da su to su prozori tuženog. Nakon toga da je ona mislila da su oni odustali od toga, a sve s obzirom na to da se tužiteljica s time nije složila, a slijedeće godine u srpnju da je doznala da su to svejedno napravili u tajnosti. Uz navedeno, navela je i to da ograda nije do tog prozora, već da je išla i dalje. Sestra da joj je je također rekla da ni ona nije znala da se to napravilo. Navela je da je pokrenula i druge sudske postupke i to tužbu zbog smetanja posjeda odmah čim je saznala za ovo pomicanje ograde, a taj postupak da je pokrenut 12. kolovoza 2021. Fasada da je napravljena što se njihove strane tiče samo na sjevernoj strani i to do balkona. Navela je da su dogovori njezina oca i tuženog o podjeli bili iz perioda krajem 1980-ih, a nakon ishođenja građevinske dozvole da je dogovor promijenjen u smislu da se ta ograda pomakne kao što je ranije iskazivala s obzirom na to da je objekt položajno smješten na njihovoj zapadnoj strani i ona za taj dogovor zna od svojih roditelja koji su često o tome razgovarali u kući. Ograda da je prije bila tamo gdje je pokazala na uviđaju. Tuženi je na toj ranijoj poziciji bio postavio ogradu davno, sigurno pred više od 20 godina. Iz početka da je bio sadio čemprese na toj poziciji. Tada da je njezin tata bio živ jer ga je tuženi često optuživao da mu uništava te čemprese. Nakon izvršene gradnje kuće da nije izvršena podjela okućnice, to da su bili samo interni dogovori između njezinih roditelja i tuženog, pri čemu da misli na onaj dogovor da s obzirom na to da je dio objekta tuženog na njihovoj polovici, da će tuženi toliko pomaknuti ogradu prema istočnoj strani. Tuženi da je nelegalnom gradnjom zauzeo i više zemljišta nego što je bilo predviđeno građevinskom dozvolom. Otac da nije nikada pokretao nikakve postupke vezano za navedeno, a za vrijeme očeva života ograda da je i bila na ovoj strani na poziciji kako je između njih bilo dogovoreno. Na upit da se izjasni na koji način je između njezinih roditelja i tuženoga bila dogovorena podjela cjelokupne okućnice, a ne samo ovog dijela tužiteljica je navela da je zapadna strana bila od njezinog oca, a istočna strana od tuženog uz taj dogovor da se toliko pomakne ograda. Sa prednje, odnosno s južne strane je ograda između njihovog dijela i dijela tuženog negdje na sredini zemljišta. Ta pozicija ograde s južne strane objekta ne prati podjelu objekta i nalazi se negdje na poziciji tako da njihov dio s južne strane obuhvaća njihov zapadni dio objekta i jedan dio istočnog dijela objekta, ali ona da taj južni dio okućnice ne koristi. U stvari jedan dio te ograde počinje na sredini objekta jer je tuženi ogradio prostor ispod svojeg balkona. Na upit da pokaže na fotografiji razgraničenje istočnog i zapadnog dijela objekta tužiteljica je navela da je ta granica točno na sredini. Utvrđuje se da tužiteljica na fot. na stranici 8 spisa kao granicu istočnog od zapadnog objekta pokazuje poziciju koju sudac označava br. 1. Tužiteljica je navela da to nije polovica zemljišta ni dogovor o podjeli zemljišta upravo zbog onog svega ranije navedenog, a vezano za građevinsku dozvolu i smještaj objekta na parceli. U odnosu na ovu poziciju koju je pokazala na objektu i položaj ranije postojeće ograde koju je postavio tuženi ova nova ograda koju je postavio tuženi je smještena negdje između te dvije pozicije negdje do početka prozora, pa se utvrđuje da po pokazivanju tužiteljice sudac navedenu poziciju označava br. 2. i strelicom. Upravo na ovom dijelu koji je sada zauzeo tuženi da su ulazili osobnim vozilom, a parkirali su uz zid kuće upravo na poziciji između njihovog dijela objekta i prometnice. Na fotografiji br. 3 označena je pozicija na kojoj je tužiteljica pokazala da je obitelj RG parkirala vozilo, te je navela da su ulazili i izlazili na poziciji koju sudac označava br. 4 po pokazivanju tužiteljice. Na navedenoj fotografiji da se ne vidi ta visinska razlika zbog koje tvrdi da ne mogu parkirati tako da pristupaju parkingu na nekom drugom dijelu. Čestica k. č. br. [katastarska čestica] koja je prikazana na skici lica mjesta sa stranice 60 spisa iz nalaza vještaka je u suvlasništvu nje, njezine majke, sestre i AG, a po toj čestici da znaju ulaziti autom na ovaj dio gdje parkiraju, dakle prolaziti autom ili pješice, a ako je više ljudi neki znaju i parkirati tamo. Zahtjev za legalizaciju objekta tuženi da je podnio 2013. Navela je da je nastao problem vezano za tu legalizaciju jer im tuženi nije pokazao projektnu dokumentaciju koja je bila pogrešna, pogrešno da su bili nacrtani vanjski gabariti objekta. Tuženi da je tražio od njezine mame 40.000,00 kuna za tu legalizaciju, a nije joj dostavio dokumentaciju. Kada je ona ustanovila da je pogrešno ucrtao stanje pokrenuta je obnova postupka 2016. i to prvo rješenje o legalizaciji je poništeno, u obnovi postupka je kao stranka dodana i njezina majka, a drugo rješenje da je izdano 2020. Gospođa AG sa ovim spornim dijelom da nema ništa, ona da je suvlasnik druge čestice i suvlasnik te čestice, ali drugog dijela, prema kupoprodajnom ugovoru južnog dijela, tako da se ona nema razloga protiviti korištenju ovog spornog dijela zemljišta od strane tuženog, a za svoju majku i sestru nije joj poznato protive li se one korištenju ovog spornog dijela zemljišta od strane tuženog jer ona sa svojom majkom i sestrom nije u dobrim odnosima. Sa majkom i sestrom nije u dobrim odnosima od kada je saznala da je ta ograda pomaknuta od strane tuženog bez njezinog znanja. Njoj da je sestra rekla da ni ona nije znala za pomicanje te ograde, a majka je znala. Njoj da je tuženi samim pomicanjem ograde odnosno postavljanjem ograde na ovu sadašnju poziciju bez njezine suglasnosti i znanja onemogućio korištenje tog dijela i otežao ulazak na parkiralište. Ona da ne razgovara s tuženim. Nikada da nisu parkirali na ovom dijelu koji je sada zauzeo tuženi postavljanjem nove ograde, taj dio da im je samo služio za ulazak i izlazak s mjesta na kojem su parkirali.

U svom dopunskom iskazu tužiteljica je navela, a u pogledu željezne ograde koja je vidljiva na fotografiji na stranici 95 spisa, da je istu tuženi postavio nakon uviđaja koji je održan u ovom predmetu. U pravilu, svaki puta kad dođe u [adresa] na raspravu da obiđe kuću, tako da je tu ogradu uočila tijekom jednog takvog obilaska, ali se ne može izjasniti kada je to bilo. Ne sjeća se točnog datuma kada je prvi puta vidjela tu metalnu ogradu, a kaže da je bila postavljena onako kako se vidi na fotografiji na stranici 95 spisa, privezana je lancem na stup. Na upit je li ta željezna ograda prislonjena na stupove ili montirana navela je da ju nije isprobavala ni pokušavala otvoriti tu ogradu tako da se ne može izjasniti na ove upite. Na upit da opiše kako sada izgleda taj dio okućnice iza kuće odnosno u sjevernom dijelu, tužiteljica je navela da je došlo do promjene na način da su njezina mama i sestra prodale svoj dio kuće. S obzirom na to da joj je tuženi prije nekoliko godina onemogućio prilaz i parkiranje odnosno korištenje tog dijela zemljišta, a s obzirom na to da je iz tih razloga 2021. podigla tužbu radi smetanja posjeda, upravo iz tog razloga da zaštiti svoje pravo i da joj omogući korištenje tog djela zemljišta, a kako se sudskim putem nije mogla vratiti u posjed jer je tuženi godinu i pol izbjegavao primiti tužbu, to još uvijek nije riješena ta tužba. U međuvremenu dok je ovaj postupak trajao njezina sestra i mama da su prodale svoj dio i novi vlasnik da je predložio da će urediti parkiralište sa sjeverne strane, i ona da se s time složila s obzirom na to da joj je tuženi godinama onemogućavao normalan ulazak u to dvorište. Taj novi vlasnik da je uredio parking sa sjeverne strane kuće, ali ne u dijelu koji je predmet ovoga spora, već zapadno od tog dijela i to od stupa koji je vidljiv na fotografiji na stanici 95 spisa koji sudac označava br. 1 prema pokazivanju tužiteljice pa desno odnosno zapadno. Navodi da se radi o dijelu koji je vidljiv i na fotografiji na stranici 10 spisa na kojem se nalazi parkiran crveni auto reg. [registarska oznaka] i zapadno od toga. Navela je da ta ograda predstavlja među i da ju je tuženi pomaknuo odnosno oduzeo joj vlasništvo. Ona i tuženi da ne razgovaraju, pa kada ju pitaju je li joj ikada verbalno izričito zabranio da koristi taj sporni dio, može reći kako, kada ne razgovaraju. Na taj sporni dio da se može pristupiti s javne površine ako se otvori ta željezna ograda s obzirom na to da je bila ograda povezana lancem da se nije moglo pristupiti, sada ta željezna ograda više nije na tom mjestu odnosno tuženi ju je maknuo, ne zna kada ju je maknuo, nije ona svaki dan tu. Prije ove rasprave obišla je kuću tako da je sada vidjela da te metalne ograde koja je vidljiva na fotografiji na stranici 95 spisa više nema. Sada trenutno na licu mjesta fizički više nema nikakve prepreke sa javne površine do ovog spornog dijela i tamo se može pristupiti i parkirati ako tuženi primjerice nije zauzeo parking. Ona da je samo jedanput vidjela tu ogradu. Samo je jedanput vidjela tu metalnu ogradu i to da je i fotografirala i dostavila fotografiju koja prileži na stranici 95 spisa. Ona da inače živi u [adresa], ima pravo na samo 2 slobodna dana tijekom godine i nema gdje ni prespavati ovdje u [adresa] jer je njezino potkrovlje neuređeno, a neuređeno je zbog neuređenih suvlasničkih odnosa, tako da ovdje dolazi samo kada su ročišta na sudu.

8. Tuženi OG, ujak tužiteljice, je u svom iskazu naveo da je točno da su otac tužiteljice RG i on 1988. kupili zemljište za gradnju kuće. On da je na vrijeme platio kaparu, a RG da je kasnije platio kaparu dakle ne na vrijeme pa ih je prodavateljica prebacila s gornje strane nekretnine, što je puno više iziskivalo troškova, dakle zakomplicirala se situacija zbog neplaćanja kapare od strane Klenkara na vrijeme. Nakon što su ishodili građevinsku dozvolu, a i sama procedura ishođenja dugo da je trajala, da su počeli RG i on zajednički graditi zgradu od temelja za zajednički objekt sa prvom dekom i tako da je to prvo stajalo godinu dvije. I onda kako su pribavljali novčana sredstva tako da su gradili svaki svoj dio objekta. Već da su ranije dogovorili koji dio zemljišta je kome pripao i to sve onako kako je rekla tužiteljica, s tim dijelom iskaza da se slaže. Gradili su postepeno kako su pribavili sredstva, a pod krov da su je stavili možda pred 6-7 godine, možda i više. U vrijeme kada su kupili to zemljište nije postojala ova sadašnja prometnica, to da je bio kamenjar, te konkretno da je nasipavao upravo i dio ceste i ovo dvorište odnosno spornu česticu i veći dio troškova da je on snosio. Kaže da su obitelj, majka tužiteljice UG da je njegova sestra. Vezano za sam objekt na početku da su se podijelili, njemu da je pripala istočna strana objekta, a RG zapadna strana. Vezano za okućnicu ona da ni dan danas nije podijeljena. Naveo je već da je on financirao izgradnju krovišta do zadnje kune, priključak vode 3 puta da je plaćao, sve to da je on financirao. Nakon što je njegov šogor RG umro, on da je sa sestrom UG razgovarao to da je bilo pred 5-6 godina, ne zna točno kada. Htio je napraviti ovu stranu fasade sjevernu u zamjenu za ovaj dio sporne čestice i na to je njegova sestra rekla da se ona s tim slaže. I onda je sukladno tom dogovoru fasadu napravio i pomaknuo spornu ogradu. To da je bilo negdje u proljeće 2021. Njemu da nije poznato je li tužiteljica znala za taj dogovor njega i njegove sestre tužene UG, ali zna da je u to vrijeme kada su postigli dogovor njegova sestra bila vlasnica, zato da je nju i pitao za suglasnost. Sada da je došlo do ovoga spora. Koliko je bio vidio oni da su za ulazak na parking ulazili automobilom preko čestice 7799, moguće je da su prilikom dolaska na mjestu na kojem su parkirali prelazili i preko ovog spornog dijela, ali da je to bilo jako rijetko, a taj dio da nije bio ni adekvatan zbog toga što je to prema njegovom dijelu, a to da je sve on nasipavao kada su sređivali cestu i plaćao. Prije nego što je pomaknuo tu ogradu ta ograda da se nalazila na poziciji koja je vidljiva na fotografiji sa stranice 8 spisa i to tako da je ta žičana ograda bila pričvršćena i na ovaj bijelo-crveni stup koji je prikazan na toj fotografiji. Na uviđaju da je potvrdio navode tužiteljice da je na toj poziciji bila ta ograda. Ovu ogradu da je on napravio odnosno zabio stupove i povukao mrežu između tih stupova i on da je posadio ovo zeleno raslinje na toj poziciji. Ograda da je bila na toj poziciji kako bi zagradio da mu nitko ne ulazi u dvorište. Tu žičanu ogradu i stupove da je postavio po dogovoru sa obitelji UG odnosno pok. RG. Mogli su koristiti jedni i drugi jednu i drugu stranu nije ništa među njima bilo sporno, niti je to tko osporavao, ionako da su rijetko tamo odlazili. Dogovorio se sa pok. RG u ogledu okućnice i to donjeg dijela i ovog gornjeg dijela i tako da su to koristili sigurno 20 godina i možda više. Tako da su se RG i on dogovorili vezano za ovaj gornji dio, da na granici posadi raslinje i postavio je i žičanu ogradu na tom dijelu. Po tom dogovoru istočno od tog raslinja odnosno ograde da je njegov dio okućnice, a zapadno je dio okućnice RG. Naknadno da je sa svojom sestrom UG dogovorio drugačije odnosno pomicanje te ograde na zapadnu stranu i to upravo na poziciju na kojoj se sada nalazi, a u zamjenu za to da financira fasadu sjevernog zida kuće. Nikada da nije osobno razgovarao po pitanju spornog parkinga s tužiteljicom, sestra da je u to vrijeme bila vlasnik, a ne tužiteljica. Sa sestrom je razgovarao i postigli su taj dogovor možda prije 5 godina. Zna da je po ostavinskom rješenju iza pok. RG njegova sestra bila nasljednik odnosno vlasnik. ZG da je njezina nećakinja, ona da je sestra tužiteljice. Ona da se nikada nije protivila niti ju sprječavala u izvođenju radova odnosno u pomicanju ograde i betoniranju parkinga. AG da je njezina susjeda samo sa druge strane odnosno sa zapadne strane. Ona da se nikada nije protivila izvođenju radova koji su predmetom ovog spora.

U svom dopunskom iskazu tuženi je naveo, a u pogledu metalne ograde koja je vidljiva na stranici 95 spisa da je ona bila samo privremenog karaktera zbog probe da vidi da li paše jer je tu ogradu radio u Zagrebu. Nju da je postavio negdje pred godinu, dvije ne sjeća se baš najbolje. On da je tu ogradu maknuo i ona više nije na tom mjestu. Kaže da nema nikakve fizičke prepreke za pristup s asfaltirane prometnice na ovaj sporni dio. Nikada da nije tužiteljici zabranio da tamo parkira, oni da nisu ni razgovarali kao što je ona prije rekla, odnosno ne razgovaraju. Kaže da je ogradu postavio zbog probe, a maknuo ju je nakon izvjesnog vremena, ne može se izjasniti koliko dugo je ta ograda tamo bila postavljena, ali uglavnom to postavljanje je bilo privremenog karaktera. Nije izvodio nikakve radove na tom prijepornom dijelu nakon što je saznao za ovu tužbu.

9. Svjedokinja UG, majka tužiteljice, a sestra tuženog, je u svom iskazu navela da ni sa jednom od stranaka postupka nije u zavadi, međutim tužiteljica koja je njezina mlađa kćer zadnje 3 godine (iskaz iz prosinca 2024.) uopće da nije razgovarala s njom. To da je bila odluka njezine kćeri, a ne njezina, međutim pred mjesec dana da je prišla njoj te da su izmijenile par rečenica, međutim da može reći da im ova situacija u kojoj su se našli nikom od njih nije trebala i do ovoga da nije trebalo doći. Na ostavinskoj raspravi iza pok. supruga RG da je ona bila jedina njegova nasljednica sve s obzirom na to da su joj obje kćeri pa tako i tužiteljica ustupile odnosno prepustile kompletnu nekretninu koja se nalazi ovdje u [adresa]. Potvrdila je da je sa svojim bratom tuženim ŽG u vrijeme kada je bila samovlasnica pregovarala i dogovorila izradu fasade na cijeloj sjevernoj strani, dakle i na njezinom dijelu u zamjenu za parkirno mjesto. Tuženi da je sukladno tom dogovoru i pomaknuo ogradu upravo na poziciju koju su dogovorili. Tužiteljica da sigurno 7 godina poslije smrti svoga oca nije ni dolazila u ovu kuću u [adresa]. Ona da je tužiteljici poslala SMS poruku kojom je moli da joj da prijedlog odnosno odgovor, a vezano za boju, tražila je od nje da joj da najbolji odgovor što će biti u najboljem interesu za sve, ali joj tužiteljica na tu njezinu poruku nije odgovorila. Ne može se izjasniti kada joj točno poslala ovu poruku, ali to je moglo biti možda prije 2019. ili 2020. Ne može se izjasniti ni na upit je li to bilo prije ili nakon što je tužiteljici darovala potkrovlje. Ti dogovori oko postavljanja fasade na sjevernom zidu kuće koji je postigla sa svojim bratom da je dogovor koji je postignut možda prije 4 godine, ali da su dogovarali i ranije. Ona da je pitala tužiteljicu da joj da suglasnost za zamjenu parkirnog mjesta za fasadu, ali da joj ona na tu poruku nije odgovorila, da je ostalo otvoreno pitanje i ona da je donijela odluku kakvu je. Kćer da joj nije odgovorila na poruku, a nije dobila od nje ni usmeni odgovor. Njezina druga kćer ZG, nju da nije ni upoznala s ovom zamjenom koju je dogovorila sa svojim bratom, ona da je bila vlasnica i nije znala da bi trebala obavještavati druge. Kroz razgovor sa svojim bratom spomenula mu je darovanja kćerima. Ne sjeća se je li zamjena bila prije ili poslije darovanja. Ne zna kada je bila krizma njezine unuke CG, a sjeća se da je na toj krizmi bio prisutan i tuženi te tužiteljica i sjeća se da je tuženi htio razgovarati sa tužiteljicom, u čemu ga ja spriječila jer mu je rekla da misli da to nije dobra prigoda da se razgovara o nekretninama. Ne zna tko je bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik te nekretnine u [adresa] u vrijeme kada je postigla dogovor s bratom o zamjeni parkinga za fasadu koju se on obvezao financirati. Ona da ne traži da se ograda vrati na staro mjesto niti polaže bilo kakva prava na to parkirno mjesto koje je tuženi napravio. Kaže da su se inače služili donjim prilazom, a ne gornjim, tako da ni na koji način nisu koristili ovaj prijeporni dio, ona da je tek ovo proljeće (2024.) financirala prilaz odnosno nasipavanje zemljišta, dovezla je 5 kamiona po 7 kubika kako bi se nasulo zemljište odnosno kako bi se moglo prići nekretnini odozgora jer je cesta bila dignuta skoro 1 m i mogli su pristupati jedino donjim prilazom i donjim putem. Nikada da nisu koristili ovaj dio koji je predmet ovog postupka, jer joj nije bilo potrebno jer imaju 8 parkirnih mjesta, a možda i više od 8.

10. Svjedokinja ZG, sestra tužiteljice, a nećakinja tuženog, je u svom iskazu navela da su se njezina majka UG i ujak odnosno tuženi dogovarali o pomicanju ograde u zamjenu za fasadu. Mama da je samo spominjala i govorila što bi ona napravila, a ona da je samo izrazila svoje mišljenje i rekla da joj je svejedno. To zna i sestra kako je ona govorila. Oni da su se to dogovarali prije njezinog upisa kao suvlasnice predmetne nekretnine. Njezina mama da je rekla da je sestri poslala poruku i pokazala joj je tu poruku u mobitelu. Ona da je mami rekla da to mora reći tužiteljici, ne zna je li tužiteljica odgovorila na poruku, samo zna da joj je mama pokazala tu poruku. Zna da je bilo riječi u obitelji o tome da kada je bila krizma njezine kćeri CG da bi se možda tužiteljici trebalo reći o dogovorima oko zamjene tog parkirnog mjesta za fasadu, ali ona da je tada bila rekla da to nije ni vrijeme niti mjesto da se razgovara o tim stvarima s obzirom na to da je bila ta svečanost. Njezina kćer da sada ide u 4. srednje (šk. god. 2024./2025.), a krizma da je bila u 9. mjesecu kada je njezina kćer išla u 7. razred, odnosno točnije tada je već išla u 8. razred jer je krizma prebačena sa 5. na 9. mjesec zbog korone. Njezina mama da je njoj darovala suvlasnički dio nekretnine nakon krizme. Misli da je krizma bila možda 2019., a ona da se upisala negdje u 3. mjesecu 2020. Njoj da je majka pokazala tu sms poruku koju je poslala tužiteljici. Kada ju se pita za sadržaj te poruke, ona da je glasila TG daj mi reci što misliš o toj fasadi, možda se spominjalo i parkirno mjesto, ali da nije sigurna, čak misli da se spominjala boja fasade. Ne zna datum te poruke. Mama ima u mobitelu i datum i sve. Kaže da nije bila prisutna nikakvim razgovorima o toj fasadi i zamjeni za parkiralište nakon krizme njezine kćeri. Ako je tužiteljici mama poslala poruku onda da ju je obavijestila da će se izvoditi ti radovi, nju da je mama obavijestila prije nego su se počeli izvoditi radovi. Kaže da se ona nije protivila niti se protivi izvođenju tih radova koje je izveo tuženi, a može reći da je dugo ljetovala u toj kući i da je kuća dosta propadala s te sjeverne strane, kada je zapljuskivalo to da je bilo strašno, vlagu da je navlačilo. Tužiteljica da je svega jedanput bila u toj kući na ljetovanju nakon smrti njihovog oca, ona da je tu slabije dolazila, a svjedokinja da je dolazila ovdje svako ljeto. Svjedokinja da je za prilaz kući koristila donji prilaz, nije mogla koristiti gornji prilaz jer je postojala visinska razlika. Jednom prilikom da se njezin suprug s kotačima automobila zaglavio, pa taj gornji prilaz nisu koristili, sve do proljeća 2024. kada je njezina mama dala nasuti teren da se može pristupati sa sjeverne strane. Do tada da su koristili zajednički donji put odnosno prilaz i parkirali sa strane. Na ovaj parking koji je uredio tuženi da se može i sada slobodno ući. Njoj da nije nikada zabranio da koristi taj parking.

11. Svjedokinja AG je u svom iskazu navela da je 1998. kupila suteren te kuće u [adresa], u to vrijeme da je bio živ g. RG, to da je kupila od njega i od samog početka prilaz da je bio odozdola. U stvari, u to vrijeme da je još bila šikara, a tek naknadno g. RG i ona da su kupili šikaru 8 m širine i 60 dužine i očistili i napravili tamo put. To da se sve nalazi ispred njihovog ulaza. Taj put da su zajednički koristili i oni i T. Kaže da su se tako razdijelili kako je imao tko ulaz, njezina obitelj da se parkirala s njihove strane, a [adresa] gore, ali da su prolazili tim putem koji se nalazi s donje strane. Cesta s gornje strane da je rađena tako da se podigao nivo te ceste i s te gornje strane T se nisu mogli spuštati, dakle čim je ta cesta napravljena oni da nisu mogli koristiti gornji prilaz nego donji. Kada kaže oni mislim na obitelj RG. Svjedokinja nadalje navodi da ona ne polaže nikakva prava na ovaj gornji dio odnosno na ovaj parking koji je sagradio tuženi. Ovaj put o kojem je iskazivala da ga koriste svi da se nalazi sa zapadne strane kuće i taj put da su kupili g. RG i ona. Vlasnici te parcele da su nasljednici RG i ona. Tu šikaru da su bili kupili da bi si osigurali kolni prilaz svojoj parceli jer je bilo samo 80 cm prolaza do te druge čestice i njima odnosno obitelji RG i svjedokinji. Njoj da je poznato da je tuženi govorio da bi zaštitio fasadu sa sjeverne strane kuće da bi on to napravio sebi i obitelji RG odnosno svojoj sestri kako bi zaštitio tu sjevernu stranu kuće i ona da se sjeća da su ti dogovorili bili u vrijeme prije nego što je UG darovala svojim kćerkama suvlasničke dijelove nekretnine. UG da je u to vrijeme kada je postigla taj dogovor s tuženim bila jedni vlasnik jer su se njezine kćerke na ostavinskoj raspravi bile odrekle iza pok. RG u korist svoje majke UG. 15 godina tužiteljica da nije dolazila u tu nekretninu. Sjeća se da je prije 3-4 godine (iskaz iz prosinca 2024.) tužiteljica bila došla zajedno sa svojim suprugom i kćerkicom.

12. Svjedok HG, izvanbračni partner tužiteljice, je u svom iskazu naveo da na nekretninu koja je predmetom ovoga postupka dolazi od 2001., kada je započeo vezu s tužiteljicom. Do 2012. da se dolazilo konstantno uglavnom za vrijeme ljetne sezone, možda tu i tamo koji vikend, a nakon 2012. da su dolazili puno rjeđe, s time da je naveo da je 2013. umro otac njegove supruge RG. Supruga da je 2016. ostala trudna i sjeća se da su zadnji put tamo bili 2019. i onda nakon što je pokrenut spor koji je pokrenut 2021. da su došli jedanput ovdje zbog fotografiranja. Fotografirali su taj ulaz, ogradu koja je pomaknuta, dakle sam predmet spora. Tužiteljica da je trebala dokaz da je po njezinom taj dio nezakonito joj oduzet. Kaže da zna da se njegova supruga, tužiteljica TG nije slagala s na načinom na koji je to odrađeno, odnosno da ona kao suvlasnik nije bila obaviještena da će se to učiniti. Poznato mu je da su 2020. između njegove supruge i njezine majke UG vođeni nekakvi razgovori oko firme odnosno krizme i tu da je između njih došlo do nekakvih nesuglasica. Njegova supruga da se nije slagala s time da se ovo konkretno odradi na taj način i nakon toga da je u stvari prestala komunikacija između njegove supruge i njezine majke. Vezano za izradu fasade s gornje strane kuće, prema cesti, kaže da on osobno u to baš nije bio uključen, a za svoju suprugu je naveo da vjeruje da je znala da se radi ta fasada. Za pomicanje ograde da je saznao kada ga je o istom obavijestila njegova supruga. To da je bilo prije pokretanja tužbe dakle 2021. Ovaj dio za koji je pomaknuta ograda da se koristio za ulaz – izlaz vozila na cestu odnosno s ceste u dvorište. Kada su dolazili u [adresa] u taj objekt odsjedali su obično u prizemlju objekta koji dio je od majke njegove supruge. Kaže da je spomenuo krizmu odnosno firmu i nesuglasice između njegove supruge i njezine majke, navodeći da se radilo o krizmi nećakinje tužiteljice CG, koja je kćer njegove šogorice ZG. Ta krizma da je bila 2020. i to poslije korone, negdje u rujnu 2020. Kada je spomenuo nesuglasice misli na to da se njegova supruga protivila da se pomakne ta ograda. Poslije da nije ni bilo neke velike komunikacije između njegove supruge i njezine majke. Dakle, već se na toj krizmi znalo da se njegova supruga protivi pomicanju te ograde. Na fotografiji sa str. 10 spisa crveni auto da je njegov auto i kaže da je parkirao vozilo na tu poziciju na koju je pristupio s asfaltirane površine s gornje strane koja je vidljiva na fotografiji. Ne može se sjetiti je li fasada s te sjeverne strane kuće već bila napravljena kada je bila krizma njegove nećakinje. Nadalje je naveo da je ranije postojala visinska razlika između prometnice koja se nalazi s te gornje strane i dvorišta kuće, ali neovisno o toj visinskoj razlici da se moglo pristupiti na ovaj dio dvorišta koji se nalazi iznad kuće. Često da se događalo da bi sa druge, odnosno s južne strane, bio nečiji auto, nekog turista ili nekog lokalnog, pa da se ne bi moglo pristupiti u dvorište pa da se iz tog razloga koristio ovaj prilaz s gornje strane. Taj donji prilaz da je prilaz s donje ceste. Ako ne bi bio jedan slobodan išlo bi se na drugi jer se jednim i drugim prilazom moglo doći ispred ulaznih vrata ulaza u objekt. Naveo je da se može pristupiti s gornje ceste ispred ulaza u objekt, a da se ne prelazi preko spornog dijela. To da se vidi i po načinu na koji je auto parkiran. Na isti način da mogu doći i do ulaznih vrata. Zadnji puta da je bio na predmetnoj nekretnini 2021. kada su slikali ono što je opisao na početku iskaza. Te 2021. da je mogao vozilom pristupiti na ovaj dio kako je to prikazano na fotografiji sa str. 10 spisa jer je to tada snimljeno. Ne zna je li u to vrijeme postojala kakva fizička prepreka za dolazak na sporni dio, a na taj sporni dio da nikad nije ni parkirao. Ne želi tamo parkirati jer to nije u redu dok spor ne završi. Na toj krizmi 2020. da se vodio taj razgovor koji su vodile tužiteljica i njezina mama. On da u tom razgovoru nije sudjelovao, a to da mu je prenijela tužiteljica. Jasno da je izjavila da se s time ne slaže. To da mu je tužiteljica rekla. Poslije toga da su idući put komunicirale oko Božića 2020. jer je tada njihova kćer završila u bolnici pa da se njegova punica interesirala za stanje unuke i njega da je nazvala. Njegova supruga da je negdje 2021. saznala da je ovo napravljeno radi čega se vodi ovaj spor, a radi toga da su i stali na povratku s mora. Bili su na ljetovanju u Novalji, negdje u srpnju 2021. Ne zna na koji način je njegova supruga to saznala odnosno je li joj to netko javio. Navodno netko od rodbine joj je to javio, ne zna tko konkretno, a nije mu poznato je li ta osoba bila možda sestra ili mama njegove supruge. Prije te 2021. njegova supruga da je zadnji puta bila na predmetnoj nekretnini 2019. Te 2019. da su ljetovali u toj nekretnini i misli da je to prva godina da su tamo ljetovali nakon smrti oca njegove supruge. Na upit je li se njegova supruga protivila tome što je napravljena fasada može reći da nije bila oduševljena jer se nju nije pitalo baš puno oko toga, a je li ju to smetalo ili ne da to treba pitati nju. On nije imao nikakve informacije o tome kakva fasada će se raditi, a je li o tome znala što njegova supruga, to da treba nju pitati jer on to ne zna.

13. Svjedok ŠG, šogor tužiteljice, je u svom iskazu naveo da mu je poznata predmetna nekretnina, prvi puta da je na istoj bio prije 20 godina (2005.), a zadnji put 2019., s time da je taj zadnji puta tamo došao na tu nekretninu sa svojim bratom i šogoricom MG. O pomicanju te ograde on da nema osobnih saznanja, ali da je po slikama vidio i zna da je položajno ta ograda bila smještena bliže ulazu tuženog OG. Nema nikakvih saznanja o izradi sjeverne fasade niti o bilo kakvim dogovorima stranaka vezano za izradu fasade i pomicanje ograde. U [adresa] da nije bio nakon 2019. Ne sjeća se ni da bi u razgovorima sa svojim bratom ili šogoricom bila spomenuta ta fasada sa sjeverne strane kuće. Kada su dolazili u [adresa] boravio je u dijelu koji je od majke ili sestre njegove šogorice. Ne može se izjasniti je li to prizemlje ili prvi kat. 2019. kada su zadnji put bili u tom objektu bili su u dijelu od sestre njegove šogorice. Kroz cijeli taj period koliko su dolazili tu u [adresa], dolazili su često, odnosno ne baš svake godine, ali skoro svake godine, više puta da su dolazili. Kaže da je postojala mogućnost pristupa i sa ceste koja se nalazi s gornje strane kuće te da su koristili taj pristup za dolazak skoro do kuće. Uz zid kuće da bi parkirali. Kaže da je i prije pomicanja ograde bilo moguće pristupiti sa gornje strane odnosno sa asfaltirane ceste na zapadnom dijelu od ograde. Naveo je da je postojala visinska razlika između ceste s gornje strane i dvorišta kuće, ali ne tako velika da se s autom ne bi moglo pristupiti u dvorište ili iz dvorišta. On da je koristio i jedan i drugi prilaz, primjerice ako bi koristio prilaz koji se nalazi s donje strane kuće ne bi se vraćao u rikverc nego bih produžio na gornji izlaz odnosno u obrnutom slučaju ako bi pristupao s gornje strane izašao bi s donje strane. Te 2019. kada je bio tamo ne može se izjasniti, odnosno ne sjeća se je li bila fasada sa sjeverne strane kuće. Možda da je jedan put došao ovdje u [adresa], a da nije došao s bratom ili šogoricom, ali to da je bilo prije 20 godina, ne zna točno koje godine. Nisu mu poznati nikakvi dogovori oko podjele ovog objekta i dvorišta, a konkretno vezano uz kuću zna samo da je jedan dio od TG, jedan od njene mame, a jedan od sestre, a podrum da je od neke treće osobe, s time da druge detalje ne zna.

14. Svjedok PG je u svom iskazu naveo da je njegova pok. supruga koja je umrla 2019. bila prijateljica tužiteljice još iz srednje škole tako da su dolazili na predmetnu nekretninu negdje od početka 2000. kad su još bili cura i dečko, a i poslije nakon ženidbe kad su bili u braku, a oženili su se 2006. Zadnji puta da su bili na predmetnoj nekretnini 2017. ili 2018. Misli da je u to vrijeme njihova kćer imala 5 godina, a rođena je 2012. Nema nikakvih osobnih saznanja o dogovorima stranaka o izradi fasade i podjeli dvorišta. Njemu da je tužiteljica rekla da se vodi spor oko ograde, da je njezin ujak pomaknuo tu ogradu preko međe. Kaže da na predmetnu nekretninu nisu dolazili baš svake godine, možda da su nekad dolazili više godina za redom, a neke godine možda ne bi ni došli jer je primjerice apartman bio zauzet. Uglavnom više puta da su ljetovali u toj nekretnini. Boravili su u apartmanu u prizemlju tog objekta. To da je bio apartman od mame od tužiteljice i u to vrijeme da su mama i tužiteljica bile u dobrim odnosima. U periodu prije nego je ta ograda pomaknuta moglo se pristupiti automobilom sa ceste koja se nalazi s gornje strane kuće odnosno moglo se pristupiti automobilom s te strane i izaći automobilom na donju stranu i obrnuto. Na ljetovanje da je dolazio sa suprugom, a znali su dolaziti i sa MG i suprugom. S njima su u početku dolazili, a poslije su dolazili sami. Sve vezano za boravak tamo u toj kući da su dogovarali sa TG a ona da je pitala svoju mamu. Ništa nije bilo bez ičijeg znanja. Kaže da je viđao i tužiteljicu da koristi ovaj dio između kuće i ceste, tamo da bi se parkirao auto uz zid kuće, a i prolazilo se ako si išao van, kako je tko htio po potrebi. Dok nije bila pomaknuta ta ograda koristio se upravo taj dio. Moglo se čak po dužini parkirati auto, a sve to da je vidljivo na fotografiji na str. 8 spisa. Vidio je samo na fotografiji gdje se sada ta ograda nalazi. Nije to vidio na terenu, odnosno u naravi.

Tu fotografiju mu je pokazala tužiteljica.

15. Svjedokinja GG, teta tužiteljice, je u svom iskazu navela da je pokojni RG, koji je otac tužiteljice, njezin brat tako da je ona po toj liniji teta tužiteljice. Ona da je inače bila u jako dobrim odnosima i s TG i s njenom sestrom ZG i sa svojom šogoricom UG sve do 2021. Naime te godine da je11 dana bila u bolnici i to sve do 23. srpnja 2021. U bolnici da je bila srela ZG koja je došla u posjetu svom svekru, i ona da ju na početku nije ni prepoznala jer su nosili maske, ali kad ju je prepoznala da su počele razgovarati i da joj je rekla „Teta znate da je TG tužila mamu” na što da joj je ona odgovorila da mora postojati neki razlog zbog kojeg ju je tužila, a kako je svjedokinja bila uporna ZG da joj je rekla radi [adresa], radi parkirališta odnosno nekakvog zemljišta i radi tuženog. Ona da joj je tada rekla „ ZG to nije lijepo, nije ljudski kažeš da ne znaš, a sve znaš.” Kad je svjedokinja izašla iz bolnice odnosno nakon što je izašla iz bolnice da ju je nazvala šogorica UG i rekla joj da je uvrijedila njenu kćer. I od onda šogorica i ona da ne razgovaraju, a ne razgovara ni sa ZG, tako da s njima nije u kontaktu od tog datuma. Onda da je ona nazvala MG i pitala ju što se to događa i rekla joj kako se njezina mama ljuti na nju jer da je uvrijedila ZG i tada da joj je TG rekla da mama nije smjela bez njezinog znanja to dati uji odnosno tuženom jer su sve tri vlasnice te nekretnine. 2019. da je zadnji puta bila na toj nekretnini u [adresa], a došla je sa šogoricom i njezinim bratom odnosno tuženim. Prije toga da je dolazila u [adresa] dok je još njezin brat bio živ. Dolazili su tamo od prvog dana od kada su oni to kupili. Kad su dolazili u [adresa] na tu nekretninu parkirali su upravo ispod bratovog ulaza pa se utvrđuje da prema pokazivanju svjedokinje sudac brojkom 5 na fotografiji sa str. 8 spisa označava poziciju na kojoj je svjedokinja navela da su parkirali. Sjeća se ove zelene živice koja je ne lijevoj strani. Ona da je zadnji puta tamo ljetovala 2012. ili 2013. Nakon bratove smrti tamo da više nije ljetovala, a kao što je ranije navela zadnji put je tamo došla 2019. sa šogoricom i njezinim bratom, bili su samo u prolazu tako da ona nema osobnih saznanja kako to sada izgleda. Na taj dio gdje su parkirali da se moglo pristupiti i s donje strane odnosno odozdo i s gornje strane premda su više dolazili s te gornje strane. Pristupali su na to mjesto gdje su parkirali auto s običnog puta, tada nije bilo asfaltirano, ali moglo se proći, teško se prolazilo, ali se moglo proći s time da su dolazili i odozdo gdje se nalazio glavni ulaz. Tek da je naknadno ova cesta s gornje strane asfaltirana, a za vrijeme dok su oni dolazili tamo ta cesta da nije bila asfaltirana. Oni da su mogli i odozdo doći pa bi suprug tu parkirano gdje je ranije pokazala, ali za nevolju da se moglo doći i sa ove gornje strane teško jer je bio šljunak s te gornje strane. Uvijek da se dolazilo odozdo dakle na taj glavni ulaz, ali dolje da je postojala nekakva lesa pa kad bi to bilo zatvoreno dolazili bi s ove gornje strane. Oni da su inače svake godine jedanput dolazili u [adresa] na tu nekretninu. Jako rijetko je suprug išao s te gornje strane jer je pristup bio težak. Ne može pokazati točno poziciju sa koje su dolazili autom parkirati na to mjesto koje je ranije pokazala, jer ona ne vozi auto pa ne zna, samo zna da su tu parkirali i da su jako, jako rijetko pristupali s te gornje strane. Na upit da li se s tadašnjeg gornjeg puta moglo direktno pristupiti na poziciju 5, svjedokinja je navela da se moglo, ali jako teško, trebalo se dolje okrenuti pa ići na rikverc. Kaže da je postojala je visinska razlika između tog šodranog puta i tog mjesta gdje su parkirali, ali mala, vrlo mala. Kada su ulazili s gornje strane dolazili su sa strane tuženog.

16. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed nekretnina, tužiteljici te UG i ZG i to dijelova k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], opisanih u izreci presude, u ukupnoj površini od 19 m2, te uklanjanje žičane ograde zajedno s novim podzidom te betonskom pločom kao i nove željezne ograde, te postavljanje žičane ograde na prethodno mjesto, kao i uklanjanje parking prostora, sve označeno točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-1, sukladno nalazu i mišljenju vještaka geodeta Tihomira Šubata od 23. siječnja 2023.

Tužiteljica tvrdi da je podjelom okućnice između tuženog i njezina pok. oca RG, navedeni dio okućnice, koji se nalazi između kuće i asfaltirane ulice, pripao njezinom pravnom predniku RG, što u postupku nije ni sporno, a nije sporno ni to da se na poziciji te podjele okućnice, sukladno toj podjeli okućnice odnosno načina korištenja iste, ranije nalazila žičana ograda, te živica tj. zelena ograda koja je vidljiva na fotografijama na stranicama 8 i 9 spisa, koju poziciju je vještak geodet po pokazivanju stranaka na licu mjesta, na skici lica mjesta na stranici 60 spisa označio oznakama i linijom 5-6-7-8.

Tužiteljica naime tvrdi da je tuženi uklonio žičanu ogradu i živicu s te pozicije podjele okućnice, te pomaknuo ovu žičanu ogradu i izgradio si parking prostor, čime je stupio u posjed istoga, te isključio nju, njezinu majku UG i sestru ZG, kao posjednice, iz posjeda toga dijela, te traži predaju istoga u isključivi suposjed nje, njezine majke i sestre.

Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; u nastavku: ZV), propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Stavkom 2. cit. članka je propisano da vlasnikovo pravo iz stavka 1. ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno. Odredbom stavka 3. cit. članka je propisano da pravo iz stavka 1. ne pripada osobi koja je otuđila stvar u svoje ime, dok ta stvar još nije bila njezina, a poslije ju je stekla u vlasništvo.

Nadalje, odredbom članka 162. stavak 1. ZV je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

Odredbom članka 163. stavak 1. ZV je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

Nadalje, odredbom članka 46. stavak 2. ZV je propisano da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

Odredbom članka 42. stavak 1. ZV propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i / ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, dok je odredbom stavka 2. cit. članka propisano da je donošenje odluke iz stavka 1. posao redovite uprave, o kojim poslovima suvlasnici odlučuju većinom glasova, računajući po suvlasničkim dijelovima (članak 40. stavak 1. i 2. ZV), a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige koji prileži na stranici 6 spisa utvrđeno je da je kao suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi dvojni objekt te okućnica čiju predaju u suposjed tužiteljica traži u ovome postupku i to u površini od 17 m2, upisan tuženi u 1/2 dijela (329/658 dijela), tužiteljica, UG i ZG, su upisane kao suvlasnice svaka u 83/658 dijela, dok je AG upisana kao suvlasnica u 80/658 dijela.

Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige koji prileži na stranici 7 spisa, utvrđeno je da je kao suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi dio okućnice čiju predaju u suposjed tužiteljica traži u ovome postupku i to u površini od 2 m2, upisan tuženi u 3/6 dijela, te tužiteljica, UG i ZG, svaka u 1/6 dijela.

U postupku je sporno je li tuženi imao suglasnost ostalih suvlasnika za pomicanje ograde i podjelu posjeda odnosno korištenja okućnice, na način da tu žičanu ogradu stavi na novu poziciju, i to na poziciju koja je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta sa stranice 60 spisa označena 4-3-2-1.

Iz postupka proizlazi, i to iz iskaza tuženog, te svjedokinja UG i ZG, te AG, da je tuženi imao suglasnost majke tužiteljice, a svoje sestre UG za pomicanje žičane ograde, te da je dogovor bio da se ograda pomakne na ovu novu pozciju u zamjenu za financiranje i izradu fasade sjevernog zida te dvojne kuće, što je sve financirao tuženi.

Iz iskaza svjedokinje UG proizlazi da je još u vrijeme kada je ona bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine, dakle, prije uknjižbe njezinih kćeri, dakle, tužiteljice i ZG kao suvlasnica, koje su se uknjižile temeljem ugovora o darovanju sklopljenih sa svojom majkom, dala suglasnost tuženom da pomakne ogradu, u zamjenu za financiranje i izradu fasade sjeverne strane dvojnog objekta, te da je tuženi, upravo sukladno tom dogovoru i pomaknuo ogradu, uredio parking prostor, te izradio fasadu sjeverne strane dvojnog objekta.

Gore navedene navode svjedokinje UG, majke tužiteljice, a sestre tuženog, potvrdila je i svjedokinja ZG, sestra tužiteljice, a nećakinja tuženoga, te iz navedenoga proizlazi da se radi o dogovoru suvlasnika.

Svjedokinja AG, koja je upisana kao suvlasnica u 80/658 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je u svom iskazu navela da ona u tom dijelu okućnice kuće nema ništa, ali da se ne protivi tuženikovom pomicanju ograde i gradnji parkinga, te je i ona potvrdila navode tuženog o postojanju takvog dogovora sa svojom sestrom UG o tome da napravi fasadu sa sjeverne strane kuće, kako bi zaštitio tu sjevernu stranu kuće, koji dogovor su postigli u vrijeme prije nego što je UG darovala svojim kćerkama tj. tužiteljici i ZG suvlasničke dijelove nekretnine.

Iz iskaza svjedoka ŠG i PG, te svjedokinje GG, proizlazi da isti nemaju nikakvih osobnih saznanja o naknadnim dogovorima suvlasnika predmetnih nekretnina, o podjeli okućnice, odnosno pomicanju ograde.

Svjedok HG, izvanbračni suprug tužiteljice, je potvrdio da je majka tužiteljice UG odobrila pomicanje ograde i izgradnju parking prostora od strane tuženog, ali je tvrdio da isto nije odobrila njegova supruga, tužiteljica.

Međutim, iz postupka, i to iz iskaza svjedoka UG, ZG i AG te tuženog, proizlazi da je dogovor o navedenom postignut prije nego je tužiteljica stekla svoj suvlasnički dio, da je i drugi dio dogovora, a to je financiranje i izrada fasade kuće sa sjeverne strane od strane tuženog, tuženi izvršio, čemu nije bilo nikakvih primjedbi tužiteljice, niti tužiteljica traži uklanjanje te fasade.

U pogledu krizme nećakinje tužiteljice CG, koja je bila u rujnu 2020., ističe se da iz iskaza svjedoka HG, supruga tužiteljice, proizlazi da su već tada bili narušeni odnosi tužiteljice i njezine majke, dakle proizlazi da je već tada tužiteljica znala za dogovor svoje majke i tuženog, koji je postignut prije nego je ona stekla svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina.

Pored navedenoga se, a s obzirom na činjenicu da su navedeni radovi izvršeni u vrijeme kada je kao suvlasnica nekretnine već bila upisana tužiteljica, ističe i to da suvlasnički dijelovi tuženog, UG i ZG, koje su dale suglasnost na pomicanje ograde, gradnju parkinga te izradu fasade, premašuju većinu glasova, odnosno 1/2 suvlasničkog dijela, te su mogli na taj način podijeliti posjed, sukladno odredbi članka 42. stavak 1. i 2. ZV, odnosno izmijeniti raniju odluku o načinu korištenja okućnice.

Slijedom navedenoga, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan u cijelosti.

Iz istih razloga je neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice opisan u točki II izreke presude, jer tužiteljica nema pravo tražiti suposjed onog dijela okućnice koji je dogovorom gore navedenih suvlasnika, pripao tuženom, odnosno čije pravo na korištenje okućnice je pripalo tuženom.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale spisu priležeće dokumentacije u koju je izvršio uvid tijekom dokaznog postupka, jer ista nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. U odnosu na prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere ističe se kako slijedi:

Odredbom članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; u nastavku: OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Dakle, navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

S obzirom na to da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, opisane u izreci postavljenog tužbenog zahtjeva, to je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere sa zahtjevom opisanim u izreci ovoga rješenja, kao neosnovan.

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke III izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, a u svezi sa odredbom članka 155. ZPP. Tuženi potražuje parnični trošak za radnje svojeg punomoćnika - odvjetnika prema priloženom troškovniku, a sud je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/2023.; u nastavku: Tarifa) priznao tuženom parnični trošak, prema vrijednosti predmeta spora 1.459,93 EUR, kao protuvrijednost u tužbi naznačene vrijednosti predmeta spora, za radnje kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1.) i podneska od 16. veljače 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1.), te za zastupanje na ročištima od 14. studenoga 2022., od 18. siječnja 2023., od 2. listopada 2024., od 18. prosinca 2024., od 18. ožujka 2025., od 29. svibnja 2025. te od 21. listopada 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za ročište (Tbr. 9/1.) što za 7 ročišta ukupno iznosi 1.400,00 EUR, a sveukupno iznosi 1.800,00 EUR. Pored navedenoga iznosa, tuženom je priznat i trošak pristupa na ročišta od 18. siječnja 2023. (uviđaj), te ročišta održana 2. listopada 2024. i 21. listopada 2025. na kojima je provedeno saslušanje stranaka, i to u visini troška puta osobnim vozilom na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], ukupno 340,00 km, i to za pristup na svako ročište u iznosu od 54,30 EUR, što predstavlja zbroj troška goriva u iznosu od 36,50 EUR i cestarina od 17,80 EUR, ukupno 162,90 EUR. Sveukupno je tuženom na ime troškova postupka odmjereno 1.962,90 EUR. Tuženom nije priznat trošak sastava preostalih podnesaka navedenih u troškovniku, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

U Crikvenici 24. studenoga 2025.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, i to protiv presude u roku od 15 dana, a protiv rješenja u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženog