Poslovni broj: Us I-2490/25-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: KEMN, državljanin Egipta, rođen **.**.1998., zastupan po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 24. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/2230, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 24. lipnja 2025. godine.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružatelju besplatne pravne pomoći, odvjetniku Milanu Baniću iz Zagreba, nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj (državljanin Egipta) tužbom osporava rješenje od 24. lipnja 2025. godine, kojim mu je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (RH).

Tužitelj u tužbi navodi da je u strahu morao pobjeći iz Egipta. Ponavlja svoje navode iz upravnog postupka o tome da bježi od osvete roditelja djevojke s kojom je bio u vezi izvan braka i koju su po tužiteljevim tvrdnjama njezini roditelji ubili. Tužitelj navodi da u Egiptu nema zaštite od ubojstava iz časti. Poziva se na primjenu načela sur place i non-refoulement.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Sud odbacuje tužiteljev navod o tome da je u strahu morao pobjeći iz Egipta, s obzirom na to da je u RH 2023. godine zakonito ušao po drugoj pravnoj osnovi, odnosno na temelju izdane dozvole za boravak i rad.

Tužitelju je dozvola za boravak i rad konačno ukinuta 20. siječnja 2025. godine, što je postalo izvršno 28. siječnja 2025. godine, a tužitelj je bio dužan RH napustiti najkasnije do 04. veljače 2025. godine, ali po tome nije postupio. Nakon što je zatečen u nezakonitom boravku, u odnosu na tužitelja je 01. travnja 2025. godine doneseno rješenje o protjerivanju i o zabrani ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru, a posebnim rješenjem od tog dana je tužitelj smješten na tri mjeseca u prihvatni centar za strance u Trilju.

Tek nakon toga je tužitelj 15. travnja 2025. godine izrazio namjeru za ostvarivanje prava na međunarodnu zaštitu, što znači da je tu namjeru iskazao tek nakon dvije godine boravka u RH, i to tek nakon što mu je bila oduzeta sloboda zbog nezakonitog boravka, kojeg je bio svjestan.

Imajući u vidu navedeno, sud smatra da je tuženik pravilno ocijenio tužiteljeve izjave u upravnom postupku u cijelosti nevjerodostojnima.

Tužitelj je prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu 23. travnja 2025. godine naveo da bježi od osvete roditelja djevojke s kojom je bio u vezi izvan braka i koju su stoga njezini roditelji ubili, a sada traže i njega. Međutim, tužitelj je istovremeno naveo da u Egiptu nije ni pokušao tražiti zaštitu državnih tijela. Nadalje, prilikom saslušanja 12. lipnja 2025. godine je tužitelj izjavio da mu je cilj odlaska iz Egipta u RH bio da bolje živi. Ujedno je potvrdio da ga roditelji njegove djevojke nikada nisu upoznali kao dečka njihove kćeri, već je naveo da su naknadno saznali za njega te da ga poznaju samo kao vozača lokalnog autobusa. Tužitelj je također naveo da nije dobio nikakve prijetnje od roditelja svoje djevojke te da je samo preko drugih ljudi čuo da su mu djevojku njezini roditelji ubili, iako je istovremeno potvrdio da su ti roditelji njegove djevojke rekli da se ona sama otrovala. U svakom slučaju, tužitelj nije u RH iz Egipta došao u bijegu pred roditeljima svoje djevojke, već po izdanoj dozvoli za boravak i rad u zakonom propisanoj proceduri, a međunarodnu zaštitu u RH nije tražio niti po saznanju o navodnom ubojstvu svoje djevojke od strane njezinih roditelja, već tek nakon uhićenja i pritvaranja prilikom svjesnog nezakonitog boravka u RH (jer je tužitelj prilikom saslušanja 12. lipnja 2025. godine sâm potvrdio da mu je 29. siječnja 2025. godine rečeno da mu je ukinuta dozvola za boravak i rad).

Prema tome, uzimajući sve okolnosti konkretnog slučaja sud (kao i tuženik) smatra da su tužiteljevi navodi o strahu od osvete roditelja njegove djevojke u Egiptu u cijelosti nevjerodostojni i da stoga tužitelj nije dokazao ispunjavanje uvjeta za priznavanje prava na azil (čl. 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti; NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ) ili na supsidijarnu zaštitu (čl. 21. ZMPZ-a).

Stoga je ujedno neosnovano i tužiteljevo pozivanje na načelo sur place (čl. 24. ZMPZ-a) i na načelo non-refoulement (čl. 6. ZMPZ-a).

Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, jer je ocijenio provedbu tog dokaza nepotrebnim u situaciji u kojoj je tužitelj na dva zapisnika u upravnom postupku imao priliku slobodno iskazivati o razlozima za traženje međunarodne zaštite, kao i o tome zbog čega ranije nije tražio međunarodnu zaštitu u RH.

Zbog toga je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog tuženikovog rješenja od 24. lipnja 2025. godine kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% sveukupno iznosi 1.250,00 €.

U Zagrebu, 24. studenog 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.

DNA:

1. odvj. Milan Banić

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335