REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-762/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika JELENČIĆ I PRGOMET d.o.o., [adresa], OIB: 88708501458, kojeg zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. studenog 2025. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Biserke Lovrić iz Zagreba, Grižanska 6, poslovni broj Ovrv-41554/2023 od 18. srpnja 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.447,56 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 241,26 EUR od 6. srpnja 2022., na iznos od 241,26 EUR od 6. kolovoza 2022., na iznos od 241,26 EUR od 6. rujna 2022., na iznos od 241,26 EUR od 6. listopada 2022., na iznos od 241,26 EUR od 6. studenog 2022., na iznos od 241,26 EUR od 6. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena kao te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 428,09 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja, javna bilježnica Biserka Lovrić iz Zagreba, izdala je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-41554/2023 od 18. srpnja 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.447,56 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nadoknaditi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, pa je ovaj sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava predmetno potraživanje u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije s obzirom da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, pa stoga nije ovlašten naplaćivati zakupninu. Navodi da ne postoji ugovor o zakupu temeljem kojeg bi tuženik bio obvezan plaćati zakupninu te da su vlasnici poslovnog prostora kojeg koristi tuženik VŠ i GŠ.

4. U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da je sa tuženikom 21. travnja 1999. zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme, koji je među strankama još aktivan. Ističe da se utuženo potraživanje odnosi na nekretninu koja je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to 9. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9).

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ostao kod svojih navoda iznesenih u prigovoru te je istaknuo da tužitelj svoje potraživanje s osnova zakupnine temelji na Ugovoru o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme od 21. travnja 1999., a koji je raskinut po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 25. srpnja 2012. Predmetni poslovni prostor vraćen je u vlasništvo bivšim vlasnicima navedenim rješenjem na temelju čl. 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. O raskidu Ugovora o zakupu tuženika je obavijestio upravo tužitelj dopisom od 7. veljače 2013. u kojem je uputio tuženika da način daljnjeg korištenja predmetnog poslovnog prostora riješi s novim vlasnicima. Stoga tuženik ustraje na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer tužitelj nije niti vlasnik, a niti zakupodavac predmetnog poslovnog prostora, pa nema pravo potraživati zakupninu.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje ZPP), tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim u cijelosti.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.441,56 EUR na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1999. za poslovni prostor u [adresa], površine 23,49 m2 odnosno za nekretninu upisanu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to 9. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) u razdoblju od srpnja 2022. do prosinca 2022.

8. Tužitelj navodi da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je sklopio sa tuženikom na neodređeno vrijeme 21. travnja 1999. još uvijek aktivan. Iako tužitelj nije dostavio navedeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora na kojem temelji svoje potraživanje, iz rješenja Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 25. srpnja 2012. (list 82-88 spisa) koje je postalo pravomoćno 29. kolovoza 2012. sud je utvrdio da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1999. između Grada Zagreba i tuženika raskinut po sili zakona danom pravomoćnosti tog rješenja u odnosu na poslovni prostor koji je predmet ovog postupka, a koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju ulične zgrade, površine 23,49 m2, jer je predmetni poslovni prostor istim rješenjem vraćen u vlasništvo VŠ iz [adresa] i GŠ iz [adresa].

9. Iz dopisa tužitelja od 7. veljače 2013. (list 89 spisa) upućenog tuženiku razvidno je i da sam tužitelj obavještava tuženika da je poslovni prostor na adresi [adresa] vraćen u vlasništvo VŠ i GŠ, svakome u 35/480 dijela temeljem Djelomičnog rješenja od 25. srpnja 2012., da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut po sili zakona i da način daljnjeg korištenja poslovnog prostora riješi sa novim vlasnicima.

10. Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 73-75, 90-91 spisa) sud je utvrdio da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora, površine 29,43 m2 u [adresa] (E-9) PŠ koji je vlasnikom postao na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. prosinca 2024. dok su VŠ i GŠ bili vlasnici predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju odnosno od pravomoćnosti rješenja Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 25. srpnja 2012.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je između stranaka bio sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1999. kojim je tužitelj davao tuženiku u zakup predmetni poslovni prostor, da je navedeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut 29. kolovoza 2012. po sili zakona kada je djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 25. srpnja 2012. postalo pravomoćno (rješenje o povratu predmetne nekretnine u vlasništvo VŠ i BŠ) i da se tuženik u utuženom razdoblju nalazio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u [adresa], površine 23,49 m2.

12. Odredbom članka 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine broj: 125/11, 64/15, 112/18 i 123/24) propisano je da Grad Zagreb, gradovi i općine mogu davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine do pravomoćnog okončanja tih postupaka. Međutim, odredbom članka 120. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Stoga je u odnosu na pitanje aktivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari odlučno tko je bio nositelj prava vlasništva nad predmetnom nekretninom u utuženom razdoblju.

13. Iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da je u utuženom razdoblju na predmetnoj nekretnini bilo upisano pravo vlasništva u korist VŠ u 35/480 dijela i u korist BŠ u 35/480 dijela, a na temelju pravomoćnog djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 25. srpnja 2012.

14. Tužitelj ne može potraživati od tuženika naknadu radi korištenja predmetne nekretnine koja je u tuđem vlasništvu, a koji je vraćen u postupku povrata oduzete imovine nasljednicima jer takvo ovlaštenje ne proizlazi iz zakona, a niti je ovlašten potraživati utuženi iznos od tuženika na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. travnja 1999., jer je isti raskinut po sili zakona 29. kolovoza 2012.

15. Dakle, tužitelj nije u utuženom razdoblju bio predmnijevani vlasnik pored fizičkih osoba koje su upisane u zemljišnim knjigama kao nositelji prava vlasništva i od trenutka pravomoćnosti djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada od 25. srpnja 2012. (29. kolovoza 2012.) nije ovlašten upravljati predmetnim poslovnim prostorom niti potraživati naknadu za korištenje poslovnog prostora u smislu odredbe članka 165. ZV-a.

16. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je u utuženom razdoblju u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini bilo upisano pravo vlasništvo trećih osoba, a ne tužitelja i da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između tužitelja i tuženika 21. travnja 1999. raskinut po sili zakona 29. kolovoza 2012., tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati od tuženika niti naplatu zakupnine, a niti naplatu naknade za bespravno korištenje nekretnine, pa je ovaj sud našao tužbeni zahtjev neosnovanim i odlučio kao u toč. I. izreke presude.

17. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: OT).

18. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tuženik postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

19. Tuženiku je priznat trošak za sastavljanje podneska od 5. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za sastavljanje podneska od 9. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 19. studenog 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 75,00 EUR kao i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, tuženiku je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 428,09 EUR.

U Zagrebu 24. studenog 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.