Poslovni broj: Us I-368/2024-10

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja trgovačkog društva VRANA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92679704563, kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske), Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi obračuna naknade za zaštitu voda, nakon javne rasprave zaključene 24. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja IB, odvjetničkog vježbenika kod Domagoja Mužića, odvjetnika u Splitu, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/23- 02/517, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 16. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, ranije Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/23-02/517, URBROJ: 517-09-2-2-24-2 od 16. siječnja 2024., odbijena je žalba trgovačkog društva VRANA d.o.o. [adresa], izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana, KLASA: UP/I-325-08/21-04/0001708, URBROJ: 374-24-3-23-12 od 21. studenoga 2023.

2. Prvostupanjskim rješenjem, u ponovnom postupku, u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II-325-08/21-02/05, URBROJ: 517-09-2-2-23-2 od 8. rujna 2023., pod točkom 1. tužitelju je za lokaciju Proizvodnja povrća i farma utvrđena naknada za zaštitu voda po konačnom obračunu za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., u ukupnom iznosu od 10.315,64 EUR/77.723,26 kuna. Pod točkom 2. je utvrđeno kako je obveznik s osnova privremenog obračuna naknade za zaštitu voda za 2020. uplatio iznos od 10.315,65 EUR/77.723,26 kuna. Pod točkom 3. je određeno kako će se preplaćeni iznos naknade za zaštitu voda koji čini razlika utvrđenog iznosa naknade za zaštitu voda iz točke 1. izreke tog rješenja i uplaćenog iznosa s osnova privremenog obračuna naknade za zaštitu voda iz točke 2. izreke tog rješenja, uračunati kao uplata za naredno razdoblje. Pod točkom 4. je određeno kako povrat preplaćenog iznosa naknade za zaštitu voda od 0,01 EUR/0,06 kuna obveznik ima pravo zahtijevati pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja. Pod točkom 5. je određeno kako žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 7. veljače 2024. tužitelj pobija rješenje tuženika u bitnom osporavajući da bi mu bilo isporučeno 78.259,00 m3 vode u 2020. Nadalje, ističe kako tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije naveo razloge zbog kojih je žalba tužitelja odbijena. U obrazloženju kako se navodi da je i dalje sporno pitanje količine ispuštene vode u 2020. i da je sporan konačni obračun naknade za zaštitu voda na lokaciji proizvodnja povrća i farma, slijedom čega kod takvog utvrđenja nije jasno na temelju čega je utvrđeno kako je tužitelju isporučena količina od 78.529,00 m3 vode. Smatra kako tuženik ne može samo prihvatiti podatak javnog isporučitelja koji mjeri protok vode na Kakmi, a ne količinu isporučene vode, s obzirom da tužitelj ima svoja četiri vodomjera koja su jedina relevantna za očitanje isporučene vode, međutim, koju činjenicu da su upravna tijela ignorirala. Nastavno, ističe kako je potonja činjenica sporna, jer se vodi više sporova pred Trgovačkim sudom u Zadru, u koje spise predlaže izvršiti uvid, te ističe kako je prvostupanjskom tijelu dostavio vještački nalaz Ožanić vještačenja d.o.o. sačinjen u predmetu Trgovačkog suda u Zadru pod poslovnim brojem Povrv-113/18, iz kojeg kako jasno proizlazi da tužitelj nije zaprimio navedenu količinu vode za 2020. Iz navedenog vještva kako proizlazi kako se na osnovu podataka koje daje Komunalac d.o.o. mjereći protok vode na izvorištu uopće ne može utvrditi količina vode koju troši tužitelj. Poziva se na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iznijeto u odluci broj U-III-5037/2016 od 13. rujna 2017. kako primjenom načela savjesnosti i poštenja se ne može realizirati pravo potraživanja s osnova neisporučene količine vode, jer životno je nelogično i na zakonu neosnovano potraživati ispunjenje obveze od druge strane za obvezu koju ona nije nikad primila temeljem odredbe članka 12. ZOO-a. U konkretnom slučaju kako je nesporno da tužitelj ne prima količinu vode s mjerne stanice na izvoru Kakma, već jedino količinu vode koja se očitava na vodomjerima Peradarnik, Stara upravna zgrada, DN20 Farma i DN100 Farma, a što kako je jasno utvrdio i vještak Ožanić u vještačenju od 21. svibnja 2022. O navedenom kako je tužitelj obavijestio i prvostupanjsko tijelo, kako što ih je obavijestio da je od svibnja 2023. prestao potpuni dotok vode. Također, a s obzirom da javni isporučitelj vodnih usluga sve ignorira, te i dalje šalje račune tužitelju za vodu koja mu se ne isporučuje, već ista nekontrolirano otječe i gubi se, kako je obavijestio tuženika, koji j odgovorio kako to tijelo nije nadležno za postupanje, već je tužitelja uputilo na Državni inspektorat Republike Hrvatske, a koje pak tijelo je tužitelja uputilo na Općinski sud. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika te potražuje trošak.

4. Podneskom od 7. listopada 2025. tužitelj je izvijestio sud kako je prvostupanjskom tijelu podnio prijedlog za obnovu postupka, koji se odnosi na naknadu za zaštitu voda od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., te pojašnjava kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zadru pod poslovnim brojem Povrv 113/2018 od 10. svibnja 2024., koju dostavlja u privitku, odlučeno i utvrđeno kako tužitelj nije zaprimio količine vode na temelju kojih mu je obračunata predmetna naknada. Ističe kako je na temelju te odluke prvostupanjsko tijelo donijelo i rješenje KLASA: UP/I-325-08/19-04/0001511, URBROJ: 374-24-3-25-31 od 27. siječnja 2025. kojim je naknada smanjena s iznosa od 14.501,50 eura, na iznos od 6.582,41 eur, pri čemu predlaže da sud izvrši uvid u predmet ovog suda pod poslovnim brojem Us I- 367/2024. Ustraje da se osporeno rješenje poništi, s obzirom da nije na zakonit način utvrđena količina isporučene vode.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporeno rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

6. Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 57/24), odnosno 17. svibnja 2024. izmijenjen članak 3. tog Zakona na način da je osnovano Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, a djelokrug poslova tog Ministarstva određen je odredbom članka 9. a, te je propisano kako to Ministarstvo obavlja upravne i stručne poslove koji se, između ostalog, odnose na zaštitu voda, te obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na upravljanje vodama. Stoga je kao tuženik u ovom sporu označeno Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

7. U sporu je održana rasprava 24. listopada 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024., dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je zamjenik opunomoćenika tužitelja predložio da se obavi očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka geometra i vještaka građevinske struke, a sve radi utvrđenja da tužitelj ne koristi vodu koja se mjeri na glavnom mjeraču Komunalca d.o.o. u Kakmi.

8. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i podneska od 23. listopada 2024., te zastupanja na ročištu 24. listopada 2025., svaka radnja po 200,00 eura, ukupno 600,00 eura uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, odnosno ukupno 750,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, kao i dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. ZUS-a nije izvodio, budući da je činjenično stanje u predmetu dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

12. Iz stanja spisa tuženika proizlazi kako je prvostupanjsko rješenje donijeto u ponovljenom postupku, budući da je rješenjem tuženika od 8. rujna 2023. poništeno prvostupanjsko rješenje od 27. travnja 2021., i to iz razloga jer su u prvostupanjskom postupku nepotpuno utvrđene odlučne činjenice za donošenje zakonitog rješenja, te jer obrazloženje rješenja nije sadržavalo činjenični opis na temelju kojeg se utvrdila količina ispuštene otpadne vode, pa je prvostupanjsko tijelo upućeno provesti ispitni postupak, a vezano za isporučenu količinu vode.

13. Nadalje, iz spisa predmeta prvostupanjskog tijela proizlazi kako je u ponovnom postupku zatraženo očitovanje od trgovačkog društva Komunalac d.o.o. [adresa] o stvarnoj količini isporučene količine vode tužitelju, koje je u očitovanju od 27. listopada 2023. potvrdilo poslane podatke o količinama isporučene vode tužitelju, navodeći kako je to društvo tužitelju fakturiralo: za 2018. 113.019 m3 vode, za 2019. 89.086 m3 vode te za 2020. 78.259 m3. Također, u dopisu se navodi kako tužitelj nije podmirio račune, pa je pokrenuto više ovršnih postupka, te se na redovnom sudu vode sporovi oko plaćanja tih računa.

14. Ujedno, u ponovnom postupku je zatraženo i očitovanje od tužitelja koji je osporio podatke o količini isporučene vode za 2020., pri čemu se pozvao upravo na vještački nalaz Ožanić vještačenja d.o.o. sadržan u spisu Trgovačkog suda u Zadru pod poslovnim brojem Povrv-113/18, te je dostavo dokaze koje je priložio ponovo uz tužbu, međutim, u tom očitovanju nije priložio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo drugačiji podatak o količini isporučene količine vode od javnog isporučitelja vodne usluge (Komunalac d.o.o. Biograd na Moru).

15. Također, iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je tužitelju, kao korisniku, za 2020. (za koju se utvrđuje naknada za zaštitu voda), bila izdana Vodopravna dozvola od strane Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-04/16-05/3, URBROJ: 374-24-3-16-5/LP od 16. svibnja 2016., koja je vrijedila do 31. svibnja 2021., za ispuštanje otpadnih voda i to: - tehnoloških otpadnih voda s govedarske farme u količini do 27000m3/godišnje, odnosno 74 m3/dan (365 radnih dana) u sabirnu jamu (pranje izmuzišta) i kanal; - tehnoloških otpadnih voda iz centra za pripremu povrća u količini do 1000 m3/godišnje, odnosno 3,5 m3/dan (280 radnih dana) u kanal; tehnoloških otpadnih voda iz hidroponske proizvodnje u količini od 11000 m3/godišnje, odnosno 36,6 m3/dan (300 radnih dana) u kanal; sanitarnih otpadnih voda u količini do 1000 m3/godišnje, odnosno 3,3 m3/dan u sabirne jame.

16. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjsko tijelo je prihvatilo podatak dostavljen od javnog isporučitelja vodne usluge o količini isporučene vode za 2020., odnosno očitanje s vodomjera isporučitelja s izvorišta Kakma za sustav za potrebe tužitelja, te koje iznosi 78259 m3 vode, a koja količina isporučene vode je bila mjerodavna kod obračuna naknade za zaštitu voda, sukladno odredbi članka 3. i Priloga 1. Pravilnika o obračunavanju i plaćanju naknade za zaštitu voda ("Narodne novine", broj 48/19, dalje Pravilnik).

17. Naime, odredbom članka 3. Pravilnika je propisano kako se količina ispuštene otpadne vode (V), osim rashladne vode (Vt), utvrđuje na osnovi podataka o količini ispuštene otpadne vode izmjerene na uređaju za kontinuirano mjerenje protoka (stavak 1.); kako se količina rashladne vode (Vt) ispuštene putem posebnog ispusta u vode utvrđuje na osnovi izmjerenih podataka na uređaju za kontinuirano mjerenje protoka (stavak 2.); kako ako obveznik koji ispušta otpadne vode nema ugrađen uređaj iz stavka 1. odnosno stavka 2. ovoga članka ili ako izmjerena količina vode nije u skladu s bilancom vode (ulazna količina vode - količina vode potrošena u tehnološkom procesu = ispuštena količina otpadne vode), količina ispuštene otpadne vode utvrđuje se na osnovi podataka dobivenih od javnog isporučitelja vodnih usluga o količini isporučene vode iz javnog vodoopskrbnog sustava i/ili na osnovi podataka o količini zahvaćene vode iz vodozahvata (stavak 3.); kako se za utvrđivanje količine ispuštene otpadne vode iz stavka 3. ovoga članka, koristi fiksni tehnološki gubitak izražen u postocima za pojedine industrije iz Priloga 1. ovoga Pravilnika (stavak 4.); kako se ako osoba koja ispušta otpadne vode ne dostavi podatke iz stavaka 1., 2. i/ili 3. ovoga članka, količine ispuštene otpadne vode obračunavaju na temelju raspoloživih podataka Hrvatskih voda i/ili podataka utvrđenih u inspekcijskom nadzoru (stavak 5.).

18. Slijedom iznijetog činjeničnog stanja, te imajući u vidu citiranu podzakonsku odredbu, sud nalazi osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje zakonitima, a prigovore tužitelja neosnovanima.

19. Naime, iz dokumentacije priložene u spisu tuženika, te sudskom spisu, proizlazi kako je nakon 2017. Komunalac d.o.o. [adresa] tužitelju izdavao račune na temelju očitanja na vodocrpilištu Kakma. Nadalje, pozivanje tužitelja na vještačenje Ožanić vještačenja d.o.o., koje je sačinjeno za potrebe sudskog postupka u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o. [adresa] protiv tuženika Vrana d.o.o. [adresa], radi isplate, koji se pred Trgovačkim sudom u Zadru vodio pod poslovnim brojem Povrv-113/2018, kao i na pravomoćnu presudu donesenu u tom predmetu, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, budući da je taj postupak vođen u svezi isporučene vode za 2018., pa odluka u tom predmetu nema utjecaja na količinu isporučene vode za 2020. Također, ovaj sud nije nadležan utvrđivati je li javni isporučitelj vodnih usluga ispravno obračunao isporučenu vodu, dok tužitelj tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog spora, nije priložio ispravu iz koje bi proizlazio drugačiji podatak o isporučenoj količini vode od strane javnog isporučitelja vodne usluge.

20. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 24. studenoga 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. VRANA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], putem opunomoćenika Dragana Jurjevića, odvjetnika u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8

2. Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske Zagreb, Radnička cesta 80

3. u spis