Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3, Gospić

Poslovni broj: K-197/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Karmeli Miškulin Banić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Beširević, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐL, zbog kaznenog djela iz članka 200. stavka 1. Kaznenog zakona i dr., po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj K-DO-395/2015 od 29. prosinca 2015., nakon javne rasprave 08. rujna 2025. i 25. rujna 2025., održane u nazočnosti zamjenice ODO u Gospiću GL te optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika Tihomira Vojvodića iz Gospića, dana 30. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Đ i G rođ. B, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa višom stručnom spremom, stručni prvostupnik javne uprave, zaposlen u Turističkoj zajednici Općine Plitvička Jezera, na radnom mjestu stručnog suradnika, sa mjesečnom plaćom u iznosu od 1.300,00 eura, oženjen, otac troje mldb. djece,vojsku služio 2010. u Sinju, vlasnik kuće na adresi prebivališta, suvlasnik u 1/5 stana u [adresa] i osobnog automobila marke „Renault Laguna“, proizvedenog 2011., neosuđivan

k r i v  j e

I. što je, dana 4. rujna 2014. kao načelnik Općine Plitvička jezera, iako svjestan da se sedrena barijera u rijeci Korani na području mjesta Špoljarić Korana nalazi u granicama Nacionalnog parka Plitvička jezera koji je na listi UNESCO-ve svjetske prirode baštine, te da sedrena riječna barijera predstavlja zaštićeno stanište koje je na popisu ugroženih i rijetkih stanišnih tipove prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa Pravilnika o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženih i rijetkih stanišnih tipova, te protivno odredbi članka 144. stavka 1. Zakona o zaštiti prirode trgovačkom društvu "Komunalac" d.o.o. te djelatnicima Javne vatrogasne postrojbe Plitvička Jezera naložio da se prekopa kruna sedrene barijere vodostaja prirodne akumulacije u dužni od 11,10 metara, visine 0,70 metara, uslijed čega je došlo do propadanja staništa sedrene riječne zajednice korita rijeke Korane,

II. dakle, protivno propisima uništio zaštićenu prirodnu vrijednost, te protivno propisima izazvao znatno propadanje stanišnog tipa, čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv okoliša – uništavanjem zaštićenih prirodnih vrijednosti, opisano i kažnjivo po članku 200. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11), te uništavanjem staništa, opisano i kažnjivo po članku 201. stavku 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 200. stavka 1. KZ/11, optuženom ĐL utvrđuje se novčana kazna u visini 50 (pedeset) dnevnih iznosa, u visini od 20,00 eura što iznosi 1.000,00 eura, a na temelju članka 201. stavka 1. KZ/11, optuženom ĐL se utvrđuje novčana kazna u visini 50 (pedeset) dnevnih iznosa u visini od 20,00 eura što iznosi 1.000,00 eura, pa se primjenom članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu novčanu kaznu u visini od 80 dnevnih iznosa u visini od 20 eura, što iznosi 1.600,00 eura.

IV. Temeljem članka 42. stavak 6. KZ/11, optuženik ĐL dužan je platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

V. Temeljem članka 43. stavka 1. KZ/11, ukoliko optuženik ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, novčana kazna će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

VI. Temeljem članka 43. stavka 2. i 3. KZ/11 ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora.

VII. Temeljem članka 43. stavak 4. KZ/11, kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55. stavak 2. KZ/11.

VIII. Temeljem članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) u vezi s člankom 145. stavkom 1. točkom 6. ZKP-a optuženi ĐL je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, i to trošak paušalne svote, u iznosu od 150,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, dok će o troškovima iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-a odlučiti naknadno, sukladno članku 148. stavka 4. ZKP-a.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću (dalje: ODO), optužnicom broj K- DO-395/2015 od 29. prosinca 2015., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, poslovni broj Kov-4/2016-5 od 3. veljače 2016. (str. 123-124spisa), teretilo je optuženika ĐL za počinjenje dva kaznena djela protiv okoliša – sve činjenično i pravno opisano kao u izreci presude.

2. Nazočna zamjenica ODO, obzirom da je Republika Hrvatska vlasnik Javne ustanove Nacionalni park Plitvička jezera (dalje: JUNP Plitvička jezera), u kaznenom postupku imovinskopravni zahtjev prema optuženiku nije postavila (str. 309 spisa).

3. Povodom ukidne oduke Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. broj Kž- 92/2025-5 od 14. srpnja 2025. (str. 304-306 spisa), postupak je počeo iznova, te je prema rasporedu poslova, zbog premještaja ranijeg suca na drugi sud, proveden pred drugim sucem pojedincem.

4. Pozvan na očitovanje o optužbi, optuženik ĐL je iskazao (str. 309 spisa) kako ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret optužnicom.

5. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci BL (str. 325- 326 spisa) i VL (str. 326-328 spisa), sukladno članku 431. stavku 1. točki 8. ZKP-a, pročitani su iskazi svjedoka ispitanih na ranijih raspravama u prisutnosti stranka, i to iskaz svjedoka EL, ispitanog na raspravi 20. prosinca 2021. ( str. 144-145 spisa), svjedoka ZL ( str. 163-167 spisa), svjedoka UL ( str. 167-169 spisa), svjedoka CL ( str. 170-171 spisa), svjedokinje TL ( str. 171-172 spisa) i svjedoka LL (str. 172-173 spisa), svi ispitani na raspravi 14. ožujka 2022. te iskaz svjedokinje ĐLB, ispitane na raspravi 16. veljače 2023. ( str. 184- 188 spisa), pročitani su podnesci Ministarstva zaštite okoliša i prirode od 18. lipnja 2015. (str. 6-7 spisa) i 4. rujna 2015. (str. 10-11 spisa), obavijest JUNP Plitvička jezera od 4. rujna 2015. (str. 12-13 spisa), zapisnik Policijske postaje Korenica od 2. srpnja 2015., o očevidu (str. 14-18 spisa), potvrda Policijske uprave ličko-senjske od 3. srpnja 2015., o privremenom oduzimanju predmeta (str. 29 spisa), dokumentacija Javne vatrogasne postrojbe Plitvička Jezera (str. 20-23 i 36-39 spisa), zapisnici Ministarstva zaštite okoliša i prirode o obavljenim inspekcijskim nadzorima od 20. studenog 2014. (str. 25-26 spisa), 20. siječnja 2015. (str. 27-28 spisa) i 13. veljače 2015. (str. 29-35 spisa), izvješće Općine Plitvička Jezera (str. 58 spisa), odluka o imenovanju stožera za zaštitu i spašavanje (str. 59-61 spisa), pročitan je "Predmet: rezultati poplave – maknute fosne iz srpnja 2015." (str. 79-84 spisa), "Predmet: odlomljena sedra, korito Korane, kupači iz srpnja 2015." (str. 85-91 spisa), "Predmet: poplava Korana izvještaj, listopad 2015." (str. 92-99 spisa), "Predmet: kanalizacija Rastovača, kolovoz 2015." (str. 100-108 spisa), podaci o imovnom stanju optuženika (str. 116-117 spisa) te je izvršen uvid u preslike fotografija (str. 146-151 spisa).

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja optuženika, pročitani su podaci iz izvoda iz kaznene evidencije za istoga (str. 113 spisa).

6. Prilikom ispitivanja optuženik je iskazao (str. 329-331 spisa) kako ga je komunalni redar Općine Plitvička Jezera, misli 4. listopada 2014., izvijestio da ga kontaktiraju mještani sela Korana jer imaju problem s vodom, odnosno poplavom, na način da ne mogu prići do svojih kuća odnosno udaljiti se iz istih. Komunalni redar o tome je izvijestio i stožer civilne zaštite, vatrogasce i Hrvatske vode te tvrtku Komunalac iz [adresa], koji su svi članovi stožera za zaštitu i spašavanje. Hrvatske vode isporučile su vreće s pijeskom tvrtki Komunalac, pa su djelatnici te tvrtke i vatrogasci rasporedili te vreće po naselju, kako bi spriječili da voda uđe u kuće, od kojih su neke već bile poplavljene. Nikada na tom području nisu doživjeli takvu poplavu, pa su svi bili iznenađeni. Obzirom na ono što su prethodno vidjeli u Gunji, par mjeseci ranije, u čemu su također sudjelovali njihovi vatrogasci, a gdje je došlo do strašne poplave i šteta, svi su još uvijek bilo pod dojmom te su smatrali da trebaju žurno reagirati. Na lice mjesta izašli su i vatrogasci iz DVD Rakovica, obzirom da ta općina graniči s općinom [adresa] u tom predjelu, a bili su prisutni i vatrogasci iz JUNP Plitvička jezera. Sve to govori o veličini intervencije i ozbiljnosti situacije. Na intervenciji je bila i nadzorna služba JUNP Plitvička jezera, koja je ključ u ovom predmetu, jer su isti pratili tu intervenciju i svojim zapisnikom utvrdili da nije nastala nikakva šteta za okoliš. Te prilike vatrogasci iz JVP Plitvička Jezera na licu mjesta su uklonili daske koje su sprječavale protok vode te jedan manji pješački mostić, koji je također sprječavao protok vode. To je također utvrđeno zapisnikom rendžera iz JUNP Plitvička jezera. Međutim, sutradan, ZL kao stručni voditelj JUNP Plitvička jezera, koji nije ni bio na licu mjesta u kritično vrijeme, naređuje rendžerima da izmjene zapisnik i navedu da je nastala šteta za stanište sedre. To mu je rekao rendžer SL, par mjeseci nakon što se to dogodilo. Rekao mu je da je bio pod pritiskom da to mora napraviti, pod prijetnjom otkaza, ali da to nije htio učiniti. Potom je ZL bacio taj zapisnik i napravio novi, u kojem je neistinito naveo da je po nalogu načelnika općine, dakle po njegovom nalogu, izašao bager na lice mjesta i uništio sedrenu barijeru, a sve iz razloga da mu našteti. Nakon toga, Uprava za zaštitu prirode, gdje ZL poznaje ljude, prihvaća taj njegov zapisnik "i na njega stavlja samo svoj širi pečat" te time potvrđuje te njegove neistinite navode. Dakle, ZL, koji kritičnog dana nije bio prisutan i ne zna što se događalo i što se napravilo, naknadno izmišlja stvar. On zna koja je vrijednost i važnost sedre, kao i svi žitelji na području Nacionalnog parka Plitvička Jezera te nikada ne bih naložio da se uništi sedra. Naprotiv, svi žive od nacionalnog parka i zato ga i štite. U ovom slučaju su bili u pitanju ljudski život i imovina. Te prilike nije bio osobno na mjestu događaja, ali su ga ljudi stalno nazivali, a ta saznanja je prosljeđivao dalje vatrogascima i komunalnom redaru. Kao načelnik općine nema ovlast zapovijedati vatrogasnoj postrojbi niti im davati upute što napraviti na licu mjesta. Sve što se te prilike odvijalo na licu mjesta procjena je mještana i nadležnih službi. Misli da postoji i jedan članak u pravilniku JUNP Plitvička jezera koji propisuje ako postoji ugroza za ljude da treba reagirati bez obzira na zaštićene vrijednosti parka. Misli da bi veća šteta nastala u slučaju nečinjenja, a znajući što se par mjeseci ranije dogodilo u Gunji.

Na upit branitelja, optuženik je odgovorio kako te prilike sedra nije uništena niti je izdana bilo kakva zapovijed koja bi uključivala uništavanje sedre. Daske koje su te prilike uklonjene, mještani su kasnije vratili natrag, za potrebe rada vodenice. Smatra da su u toj situaciji bile dužne reagirati Hrvatske vode i JUNP Plitvička jezera, obzirom da su oni na tom području nadležni. Svjedok ZL je zaposlen u JUNP Plitvička jezera i brine o zaštiti okoliša i prirode na cijelom području parka. Na upit zamjenice ODO, optuženik je odgovorio kako taj događaj nije naknadno proglašen elementarnom nepogodom jer je izostao element nastale štete, a čiji nastanak su upravo oni spriječili pravovremenom intervencijom. Na upit da li je potrebno zatražiti nečije odobrenje kad se vrše neke intervencije na području JUNP Plitvička jezera, optuženik je odgovorio kako se u normalnim okolnosti za bilo kakav zahvat traži odobrenje Ministarstva zaštite okoliša. Te prilike prije intervencije obratili su se službi JUNP Plitvička jezera, koja je izašla na intervenciju, a koja intervencija je bila hitna. Misli da su službe Općine Plitvička Jezera bile zadužene da pokušaju kontaktirati ministarstvo, s tim što se sve događalo preko vikenda, a na licu mjesta su bili djelatnici Nacionalnog parka. Ne vjeruje, kada su mještani nakon poplave vratili izvađene daske na njihovo mjesto, da je na tim daskama bilo sedre, jer se sedra sigurno isprala u poplavi.

Na upit sutkinje zašto govori o datumu 4. listopada 2014., obzirom da je u optužnici naveden datum 4. rujna 2014., optuženik je odgovorio kako je razgovarao sa komunalnim redarom i da su zaključili da se sve dogodilo 4. listopada 2014., a ne 4. rujna 2014. Na upit zašto je pri zadnjem ispitivanju govorio da to nije bilo 4. rujna 2014., već 24. listopada 2014., optuženik je odgovorio kako je moguće da se danas zabunio pa da se zapravo radilo o 24. listopada 2014.

Optuženiku su predočene dojavnice i izvješća o intervenciji (str. 20-23 spisa), uz upit što proizlazi iz navedenih, o kojem datumu se radilo, kad je on dojavio potrebu vatrogasne intervencije, kako proizlazi iz istih, optuženik je odgovorio kako je moguće da se sve zbilo 4. rujna 2014., da je iskazao drugačije zato što se loše sjeća. Optuženiku je predočeno da je pri ispitivanju u Službi krim policije 19.11.2015. inzistirao da ništa nije bilo 4.9.2014., već 24. listopada 2014., uz upit zašto se i tada loše sjećao, obzirom na kraći protek vremena od događaja, na što je optuženik odgovorio kako je godina dana u poslu načelnika općine puno i da nije ni sanjao da će biti pozvan u policiju radi ispitivanja, pa da je moguće da je pogriješio. Kako je odgovorio, svjedok ispitan na raspravi govorio je o jednoj maknutoj dasci, ali on misli da su bile dvije, naslagana uvis jedna na drugu, a zbog čega svjedok onda nije niti znao koliko bila visoka ta brana od dasaka.

Na upit zašto pri ranijem ispitivanju nije spomenuo SL niti navodno krivotvorenja zapisnika od ZL, optuženik je odgovorio da to tada nije znao. Na upit zašto to nije pitao svjedoka ML pri njegovom ispitivanju na raspravi 14. ožujka 2022., kad je za to znao, kako proizlazi iz njegovog iskaza, optuženik je odgovorio da je bio nespreman na tom ročištu, da nije znao da će ZL biti pozvan kao svjedok. Na primjedbu da je već iz optužnice koju je zaprimio proizlazilo da će se navedeni pozvati kao svjedok, optuženik je odgovorio da se nije pripremio. Kako je iskazao, pored toga nije mogao niti doći do riječi, jer što god je htio pitati prekidalo ga se. Zna da je u inkriminirano vrijeme na licu mjesta bio radni stroj – bager sa korpom, ali isti nije bio u vodi, već je razvozio vreće sa pijeskom. Kako smatra nema niti mogućnosti da bager uđe u Koranu, ne zna gdje bi ušao. Misli da je taj radni stroj na lice mjesta pozvao komunalni redar. Pretpostavlja da je kritične prilike komunalni redar izvijestio nadzornu službu u JUNP Plitvička jezera o događaju u mjestu Korana, ali to ne zna sigurno. Vatrogascima je na licu mjesta naloge davao zapovjednik intervencije - njihov zapovjednik.

Na upit da li može objasniti kako bi došlo do rušenja u dijelu sedrene riječne barijere, kako je to iskazala u postupku ispitana svjedokinja - inspektorica ĐLB, optuženik je odgovorio kako misli da navedena nikada nije bila na licu mjesta, već da je tu tvrdnju temeljila na dopisu ZL, koji nije istinit. Na upit optuženiku zašto nije stavio takvu primjedbu pri ispitivanju navedene svjedokinje, optuženik je odgovorio kako su branitelj i on na toj raspravi to i sugerirali.

7. Analizom iskaza optuženog ĐL i usporedbom istog sa provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik svojim radnjama ostvario bitna obilježja na teret mu stavljenih kaznenih djela.

8. Osnovom obrane optuženika, u postupku nije bilo sporno samo kako je u tom vremenu na tom području bila velika količina padalina, zbog čega je porastao vodostaj, kao i da je isti u inkriminirano vrijeme bio načelnik Općine Plitvička Jezera, dok je ostatak činjeničnog opisa na teret mu stavljenih kaznenih dijela u potpunosti bio sporan, budući ga je optuženik u cijelosti negirao, počevši od toga da bi inkriminirani događaj uopće bio dana 04. rujna 2014. godina, kao i da bi on te prilike naložio djelatnicima Javne vatrogasne postrojbe Plitvička Jezera (dalje: JVP Plitvička Jezera) i djelatnicima trgovačkog društva „Komunalac“ d.o.o. da prekopaju krunu sedrene barijere vodostaja prirodne akumulacije u dužini od 11,10 metara i visini od 0,70 metara, kao i da bi time došlo do propadanja staništa sedrene riječne zajednice korita rijeke Korane.

9. Obranu optuženika ĐL kako se inkriminirani događaj nije zbio 04. rujna 2014., te da on nije izdao nikakav nalog trgovačkom društvu „Komunalac“ d.o.o. niti djelatnicima JVP Plitvička Jezera, već naprotiv da je njega o poplavi izvijestio komunalni redar, te da je on samo prosljeđivao komunalnom redaru informacije koje je zaprimao od ljudi koji su ga nazivali zbog poplave, kao i da on kao načelnik općine [adresa] nije imao nikakvu ovlast za izdavanje naloga vatrogascima, kao i da nikome nije naložio da se prekopa kruna sedrene barijere, niti je te prilike došlo do ikakve štete odnosno propadanja staništa sedrene riječne zajednice, sud je cijenio suprotnom u postupku provedenim dokazima i time očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

10. Prvenstveno, optuženik je pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u Službi kriminalističke policije dana 19.11.2015. (str. 78 spisa), iskazao kako inkriminirani događaj nije bio 04. rujna 2014. već 24. listopada 2014., da bi na raspravi iskazao kako je događaj bio 04. listopada 2014., da bi nakon što su mu predočene dojavnice i izvješća o intervenciji (str. 20-23 spisa), iskazao kako je moguće da je događaj bio 04. rujna 2014., da je drugačije iskazivao zbog „lošeg sjećanja“, kao i da se loše sjećao očito i pri ispitivanju 19.11.2015. godine, jer je godina dana u poslu načelnika općine jako dugo vrijeme, a što se onda nalazi proturječnim njegovom navodu da nikada na tom području nisu doživjeli takvu poplavu i da su svi bili iznenađeni.

11. Nadalje, pri prvom ispitivanju optuženik je iskazao da je te prilike postupao komunalni redar, koji je o svemu izvijestio JVP Plitvička Jezera, Hrvatske vode, a misli i vatrogasnu postrojbu JUNP Plitvička jezera i rendžere te da su isti vjerojatno dobili neki savjet da se makne ta brana, koju su činile dvije obične fosne (daske), nakon čega je voda otišla i povukla se s ceste, kako je u bitnom iskazao i na raspravi, iskazavši kako on nikome nije dao nikakav nalog i da je o svemu saznanja dobio od komunalnog redara, kojemu je samo prenosio informacije koje su mu dojavljivali građani, a kakav iskaz optuženika se nalazi suprotnim podacima sadržanim u dojavnicama i izvješćima o intervenciji.

Naime, uvidom u dojavnicu JVP Plitvička Jezera br. 57/2014 (str. 20 spisa), proizlazi da je dana 04.rujna 2014. u 15,00 sati i 8 minuta zaprimljena dojava za intervenciju, uz evidentirani kratki sadržaj primljene dojave - „Rijeka Korana prijeti izlijevanjem iz korita“, pri čemu je kao dojavitelj naveden „ ĐLnačelnik Općine Plitvička Jezera“, pri čemu je evidentiran i telefonski broj sa kojeg je prijava zaprimljena, pri čemu iz izvješća o intervenciji (str. 21 spisa), proizlazi „Pozvani smo od Načelnika općine [adresa] ĐL, da se u Selo Korani opasno podignuo vodostaj rijeke Korane, te da prijeti izlijevanju iz korita. Došavši na mjesto događaja postavljali smo zečje nasipe na kritičnim mjestima. Nakon što je zaštićen dio obale koje je prijetilo prelijvanje vode, vratili smo se u postrojbu, a na terenu su ostali kolege iz Prof. Vat. Postrojbe u gospodarstvu Pl. Jezera“.

Potom, iz dojavnice br. 58/2014 (str. 22 spisa) proizlazi da je optuženik kao načelnik općine [adresa] 04. rujna 2014. u 17 sati i 45 minuta opet telefonski dojavio odnosno zatražio intervenciju JVP Plitvička Jezera, pri čemu je kao kratki sadržaj primljene dojave za intervenciju navedeno: „Rijeka Korana se izlila iz korita i potrebno je rušenje brane koja usporava protok vode“. Potom, iz izvješća o intervenciji proizlazi (str. 23 spisa): „Pozvani smo od Načelnika općine Plitvička jezera da se voda iz korita Korana prelila i da je potrebno rušenje brane koja zaustavlja protok vode te samim time količina vode u koritu rijeke Korane se povećava iznad prosječnog vodostaja te ugrožava okolne kuće i cestu. Cestovni promet nije bio moguć okolnim kućama. Dolaskom na mjesto intervencije pristupamo ulaskom u vodu i rušenju brane i drvenog mostića. Samim tim činom količina vode izlivena van korita se smanjila i promet je bio omogućen.“

Dakle, suprotno obrani optuženika kako je njega o svemu izvijestio komunalni redar, koji je dalje i postupao, obavijestivši vatrogasce i druge, dok je on samo komunalnom redaru prenosio informacije koje je dobio od građana, iz navedenog nesporno proizlazi, a vjerodostojnost koje dokumentacije je potvrdio i svjedok VL, u to vrijeme zapovjednik JVP Plitvička Jezera, da je upravo optuženik inkriminiranog dana, u dva navrata, tražio intervenciju JVP Plitvička Jezera, pri čemu je razvidno da nije samo prijavio određeni događaj već je pri drugoj dojavi naveo i što je konkretno potrebno učiniti, pri čemu su djelatnici te postrojbe odmah izašli na lice mjesta te srušili navedenu branu, kako je to i zatraženo po optuženiku, uklonivši pri tome i jedan drveni mostić, kako proizlazi iz izvješća.

12. Nadalje, u odnosu na obranu optuženika, koji nije negirao da je kritične prilike na licu mjesta bio i radni stroj – bager, kojim je upravljao djelatnik tvrtke Komunalac d.o.o., ali je negirao da bi se tim strojem prekopala sedrena barijera u dužini od 11,10 metara i visini od 0,70 metara, kao i da bi on dao nalog da se to učini, te u odnosu na obranu optuženika da je povod svega lažni zapisnik ZL, zaposlenika JUNP Plitvička Jezera, koji poznaje ljude u Upravi za zaštitu prirode, koji su samo na njegov neistiniti zapisnik stavili „svoj širi pečat“, potvrđujući njegove neistinite navode te da inspektorica zaštite okoliša ĐLB uopće nije bila na licu mjesta već da je svoje tvrdnje temeljila na neistinitom zapisniku ZL, ocjena je suda kako je takva obrana ne samo paušalna i proizvoljna, nego i suprotna u postupku provedenim dokazima.

12.1. Naime, u odnosu na tvrdnju da bi ZL, voditelj Službe zaštite prirode u JUNP Plitvička Jezera namjerno uništio zapisnik o događaju, u kojem je stajalo da nikakve štete nije bilo, sačinivši novi u kojem je neistinito naveo da je po nalogu ĐL kao načelnika općine izašao bager na lice mjesta i uništio sedrenu barijeru, a sa ciljem da mu našteti, ocjena je suda prvenstveno kako optuženik navedeno nije iskazao ne samo pri prvom ispitivanju 19.11.2015., nego niti tijekom cjelokupnog ranijeg postupka, kada to nije niti spomenuo, posebice u situaciji kad je uz branitelja bio prisutan ispitivanju svjedoka ZL na raspravi (str. 163-167 spisa), iz kojeg zapisnika, suprotno navodima optuženika, proizlazi da su i on i njegov branitelj svjedoku postavljali pitanja, pa se navodi optuženika da bi bio „prekidan“ u postavljanju pitanja svjedoku, nalaze neosnovanima, isto kao što se njegovi navodi o navodnom krivotvorenju zapisnika po ZL, a s ciljem da mu našteti, nalaze paušalnima i proizvoljnima, jer se cijeni životnim i logičnim da bi svaka osoba, u situaciji kad joj se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela, ako bi imala saznanja o takvoj nezakonitoj radnji, poduzetoj da se nju neistinito tereti i da joj se našteti, reagirala podnošenjem kaznene prijave, čim je za to saznala, posebice ukoliko tvrdi da za to ima i svjedoka ili bi bar na raspravi iskoristila priliku upitati tu osobu na okolnost eventualnog uništenja vjerodostojnog zapisnika i sačinjenja novog, neistinitog.

Osim toga, sud je u ovom dijelu cijenio i kako je ZL pri ispitivanju na raspravi (str. 163-167 spisa), kao i pri ispitivanju u svojstvu svjedoka u ODO u Gospiću (str. 112-114 spisa) jasno iskazao da kritične prilike nije bio prisutan na licu mjesta već da je od građanina BL dobio podatak da je probijena sedrena barijera u rijeci Korani. Odmah je otišao na tu lokaciju, a kako je po struci geolog i voditelj Službe zaštite prirode u JUNP Plitvička jezera, odmah je uočio da je sedrena barijera probijena u duljini od 10 metara. Nakon tog izvida na terenu zatražio je od čuvara prirode u Nacionalnom parku Plitvička jezera (dalje: NP Plitvička jezera), koji imaju posebnu službu unutar JUNP Plitvička jezera da mu dostave zapisnik o utvrđenim činjenicama. Nakon par dana dostavili su mu zapisnik o utvrđenim činjenicama, za koji zapisnik je ocijenio da ne odgovara stanju na terenu jer se iz sadržaja tog zapisnika moglo zaključiti da se unutar korita odnosno sedrene barijere nije ništa dogodilo. Obzirom na svoja neposredna opažanja na terenu, odnosno da je neposredno uočio da je sedrena barijera probijena, izvijestio je Inspekciju zaštite prirode Ministarstva zaštite okoliša i prirode, nakon čega je izvršen nadzor po inspektorici zaštite prirode.

Dakle, kako proizlazi iz iskaza ovog svjedoka, isti kao voditelj Službe zaštite okoliša u JUNP Plitvička jezera doista nije bio zadovoljan zapisnikom čuvara prirode u JUNP Plitvička jezera, jer je smatrao da je isti suprotan onome što je neposredno vidio na terenu te je podnio prijavu nadležnoj Inspekciji zaštite prirode, ali nikako ne proizlaze navodi optuženika da bi isti uništio raniji zapisnik i sačinio novi, nevjerodostojni, a sve s ciljem da njemu našteti.

12.2. Nadalje, u odnosu na tvrdnju optuženika da svjedokinja ĐLB, viša inspektorica zaštite prirode uopće nije bila na licu mjesta, već da je samo prihvatila neistinite navode ZL, ocjena je suda kako je takva obrana suprotna u postupku provedenim dokazima, i to iskazu navedene svjedokinje te materijalnim dokazima u spisu predmeta.

Naime, ispitana u svojstvu svjedoka (str. 184-188 spisa), imenovana je u bitnom iskazala kako je u kritično vrijeme bila nadležni inspektor zaštite prirode za područje NP Plitvička jezera te da je u studenom 2014. zaprimila prijavu da je u naselju Špoljarići - Korana došlo do prekopavanja kanala odnosno uništavanja sedre u području koje se nalazi unutar NP Plitvička jezera. Poznato joj je tko je podnio prijavu, ali je prema Zakonu o državnom inspektoratu zabranjeno iznijeti identitet prijavitelja. Kako je iskazala, otvorila je predmet i nastojala čim prije izaći na lice mjesta. Kako je iskazala, na lice mjesta izašla je sa predstavnikom JUNP Plitvička jezera, odnosno ZL, kako je razvidno iz zapisnika, obzirom da ta ustanova upravlja tim područjem, te je na licu mjesta utvrdila da je prokopan kanal odnosno uništena sedra kao temeljni prirodni fenomen NP Plitvička jezera. Kako je svjedokinja odgovorila na upit, to je utvrdila neposrednim opažanjem na licu mjesta, gdje je na obali neposredno uočila vidljive tragove radnog stroja, te je u vodotoku vidjela pokopan kanal i snižen nivo vode, a vidjela je neposredno i zemljani dio koji je bio obložen komadima svježe sedre. Po boji sedre je vidjela da se radi o svježoj sedri. Tu je još uvijek stajala sedrena barijera, ali je dio te barijere bio uništen, dakle dio je uništen, a dio je ostao. Obzirom da je utvrdila uništenje sedrene barijere, daljnje korake je usmjerila prema utvrđenju kada je došlo do tog uništenja te tko je i kako uništio dio sedrene barijere. Temeljem onog što je utvrđeno po čuvarima NP te intervjuima sa mještanima, utvrdila je da je da su ti radovi izvršeni nekoliko dana prije nego što je zaprimila prijavu, došla je do podataka tko bi upravljao radnim strojem i po čijem nalogu bi to bilo, ali to nije mogla nesporno utvrditi, pa je cijeli predmet predala nadležnoj policijskoj postaji radi istraživanja na te okolnosti. Svjedokinja je na poseban upit odgovorila i kako misli da je na licu mjesta bila tri puta.

Kako je razvidno iz sudskog zapisnika, obrana pri ispitivanju navedene svjedokinje nije stavila primjedbu da svjedokinja ne bi izašla na lice mjesta, niti prigovorila da bi svjedokinja samo „stavila svoj pečat“ na neistiniti zapisnik ZL, pa je ocjena suda i u tom dijelu kako su takvi navodi optuženika paušalni i proizvoljni. Naime, iskaz svjedokinje, suprotno navodima optuženika, sukladan je podacima iz prijave Uprave za inspekcijske poslove od 18. lipnja 2015., podnesene PU ličko- senjskoj, Službi kriminalističke policije (str. 6-7 spisa), iz koje proizlazi da je nakon prijave od 18. studenog 2014., prvi zapisnik na licu mjesta inspektorica zaštite prirode sačinila 20.11.2014., a potom su sačinjeni i idući zapisnici, 20.01.2015., 13.02.2015. i 09.04.2015.. Iz zapisnika od 20.11.2014. (str. 25-26 spisa), sukladno iskazu svjedokinje, a suprotno iskazu optuženika, proizlazi da je ista te prilike na licu mjesta u naselju Korana utvrdila da su u prirodnoj akumulaciji na sedrenoj barijeri, nedaleko od drvenog mosta, vidljivi zahvati prokopavanja istočnog dijela krune barijere; da se na obali nalaze još uvijek vidljivi tragovi radnog stroja koji je izvršio radove; te da JUNP Plitvička jezera posjeduje informacije o tvrtki kojoj pripada taj stroj, pa se nalaže JUNP da te podatke dostavi inspektorici u roku od 3 dana. Također, iz zapisnika od 20.01.2015., 13.02.2015. i 09.04.2015., sukladno iskazu svjedokinje proizlazi da je bila na licu mjesta odnosno 13.02.2015. u službenim prostorijama Općine Plitvička Jezera, a sve vezano za predmet uništavanja krune sedrene barijere u prirodnoj akumulaciji rijeke Korane.

Slijedom navedenog, ocjena je suda kako iskazu svjedokinje ĐLB, kao nesrodne i za ishod postupka nezainteresirane osobe, u cijelosti treba pokloniti vjeru, budući je ista nakon zaprimljene prijave postupala po službenoj dužnosti, u cilju utvrđivanja osnovanosti podnesene prijave i koja je potom po izvršenim inspekcijskim nadzorima, kojima je utvrdila uništenje sedrene barijere kao temeljnog fenomena NP Plitvička jezera i uništenje staništa na području NP Plitvička jezera koji se ujedno nalazi na Listi svjetske prirodne baštine UNESCO-a, podnijela kaznenu prijavu nadležnoj policijskoj upravi, radi poduzimanja radnji s ciljem utvrđivanja počinitelja kaznenog djela, a u kojoj prijavi nije imenovana osoba počinitelja ili nalogodavac, suprotno tvrdnji optuženika da je ista postupala po neistinitom zapisniku ZL, stavljajući na njega „samo svoj pečat“, a koji neistiniti zapisnik bi ZL sačinio da bi mu naštetio. Iskaz navedene svjedokinje potvrdio je i ne samo svjedok ZL, već i svjedok CL, inspektor zaštite prirode za Ličko-senjsku županiju, koji je sa imenovanom bio na inkriminiranom mjestu radi ispitivanja prijave da je došlo do uništenja sedrene barijere (str. 170-171 spisa).

12.3. Također, u odnosu na iskaz svjedoka ZL, i ocjenu njegove vjerodostojnosti, osim što je suglasan iskazu svjedokinje ĐLB i CL, u dijelu da je na kritičnom mjestu došlo do oštećenja dijela sedrene barijere i da su bili vidljivi tragovi radnog stroja, sud je cijenio i kako je isti pri ispitivanju na raspravi (str. 163-167 spisa), kao i pri ispitivanju u svojstvu svjedoka u ODO u Gospiću (str. 112-114 spisa) iskazao i kako su se na tome mjestu nalazile dvije drvene daske, što je u skladu i sa iskazom optuženika, a koje daske su malo povisile vodostaj, koje se mogu nazvati branom, ali da te daske više nisu niti bile vidljive jer su bile zasedrene u vodotoku, tako da su zapravo predstavljale sedrenu barijeru, a kad je prokopana barijera bilo je vidljivo da je ista prokopana i puno više i dublje od tih dviju dasaka.

Iskaz svjedoka ZL u tom dijelu potvrđen je i drugim u postupku provedenim dokazima, pa tako iskazom svjedoka BL (str. 325-326 i 235-236 spisa), u dijelu u kojem je isti iskazao da je od svoje kuće, sa udaljenosti od oko 200 metara vidio radni stroj kako kopa u rijeci Korani, pa je uzeo telefon i nazvao ZL u JUNP Plitvička jezera jer je to smatrao svojom dužnošću, budući zna da se takvo nešto ne smije raditi u zaštićenoj zoni Nacionalnog parka, gdje se bez posebne dozvole ništa ne smije raditi. Ne može se sjetiti kad je to točno bilo, ali svakako nikada prije niti poslije nije vidio da bi se takvo nešto radilo sa radnim strojem u rijeci Korani.

Navedeni svjedok je također iskazao, isto sukladno iskazu svjedoka ZL, kako mu je poznato da na kritičnom mjestu postoji mlinica i pilana te da su ljudi prije te mlinice postavili neke daske, kako bi mogli regulirati dotok vode za rad mlinice, kao i da su te daske postavljene jako davno, tko zna kada, te da su po njegovom mišljenju već mogle biti osedrene.

Također, iskaz svjedoka ZL u tom dijelu potvrđen je i iskazom svjedoka VL (str. 326-328 spisa), u to vrijeme zapovjednika JVP Plitvička Jezera, u dijelu u kojem je isti iskazao kako je na tom dijelu iznad mlinice bila postavljena jedna daska kako bi usmjeravala vodu prema mlinu, koju su te prilike srušili. Misli da je bila dugačka četiri, a visoka oko pola metra. Tu dasku su vjerojatno postavili vlasnici mlinice, sigurno jako, jako davno, obzirom da je po njoj bila sedra odnosno već se osedrila.

13. Slijedom izloženog, ocjena je suda kako se i iskazu svjedoka ZL treba u cijelosti pokloniti vjera, budući je u bitnim dijelovima suglasan iskazima svjedoka ĐLB, CL, BL i VL te zapisnicima o inspekcijskom nadzoru, a iz kojih ne proizlazi da bi ZL ili inspektorica zaštite okoliša krivotvorili određene podatke ili postupali s ciljem da naštete optuženiku, već je inspektorica nakon što je u svom zapisniku konstatirala činjenicu uništenja dijela sedrene barijere, proslijedila prijavu nadležnoj policijskoj upravi na daljnje postupanje, ne navodeći optuženika kao mogućeg počinitelja kaznenog djela.

14. Sukladno svemu izloženom, osnovom provedenih dokaza sud je u postupku cijenio utvrđenim da je optuženik inkriminiranog dana naložio djelatnicima JVP [adresa] uklanjanje barijere u vidu postojećih dviju dasaka postavljenih kod mlinice na licu mjesta, koje su po procjeni svjedoka VL bile dužine oko 4 metra, a visine oko pola metra, s tim da su te daske bile postavljene tako davno da su već bile osedrene i činile su sastavni dio sedrene barijere.

Međutim, a što također proizlazi iz iskaza svjedoka VL, kako je uklanjanjem istih samo djelomično došlo do boljeg protoka vode, ocjena je suda kako je nesumnjivo optuženik, koji je prethodno već dao nalog vatrogascima da uklone dio sedrene barijere, u vidu uklanjanja dviju već osedrenih dasaka, postavljenih tako davno da su postale sastavni dio sedrene barijere, potom dao i nalog djelatniku općinske tvrtke „Komunalac“ da radnim strojem ukloni još jedan dio sedrene barijere, a koji radni stroj je u koritu rijeke vidio BL, dok je svjedok VL odgovorio da je radni stroj dovezen na lice mjesta ali osobno nije vidio da bi kopao u koritu, s tim što je iskazao da on osobno cijelo vrijeme i nije bio na licu mjesta. Nadalje, u odnosu na dio obrane optuženika da bi radni stroj na lice mjesta pozvao komunalni redar, sud je cijenio ne samo kako to ne proizlazi iz iskaza komunalnog redara EL, ispitanog u svojstvu svjedoka (str. 144 spisa), već i da se obzirom na sve utvrđeno u postupku ne nalazi niti životnim da bi komunalni redar, čak i da je pozvao da se bager doveze na lice mjesta, npr. radi prevoženja vreća sa pijeskom, mimo načelnika općine, koji je izdavao naloge i vatrogascima, prema su isti imali svog zapovjednika, izdao nalog djelatnicima općinske tvrtke "Komunalac" d.o.o. da tim strojem sruše dio sedrene barijere, a bez znanja i naloga načelnika općine odnosno optuženika ĐL.

14.1. Slijedom navedenog, polazeći od iskaza svjedoka BL, koji je vidio kako radni stroj kopa u koritu rijeke i o tome obavijestio svjedoka ZL koji je izašao na lice mjesta i vidio da je sedrena barijera prokopana puno više i dublje od uklonjenih dviju osedrenih dasaka kod mlinice, u dužini od oko 10 metara, a što je potom konstatirala i iskazala i viša inspektorica zaštite okoliša, kao i inspektor CL, a što je utvrđeno i zapisnikom o očevidu PP Korenica od 02.07.2015.g.(str. 14-18 spisa), u vidu prokopa u dužini od 11,10 metara i visini od 0,70 metara, ocjena je vijeća kako je zaposlenik tvrtke Komunalac d.o.o., koja tvrtka je u vlasništvu općine [adresa], nesumnjivo po nalogu optuženika kao načelnika općine, koji je prethodno i od vatrogasaca zatražio uklanjanje dijela barijere, radnim strojem uklonio još dio sedrene barijere, čime je sedrena barijera prokopana u ukupnoj dužini od 11,10 metara i visini od 0,70 metara.

15. Po ocjeni suda, takvim prekopavanjem krune sedrene barijere, a što je u postupku utvrđeno osnovom podnesaka i zapisnika Ministarstva zaštite okoliša i prirode odnosno više inspektorice zaštite okoliša (str. 6-7,10-11, 25-35) te stručnog mišljenja ZL, kao geologa i stručnog voditelja Službe zaštite prirode u JUNP Plitvička jezera (str. 12-13 spisa) te njihovih iskaza u postupku (str. 163-167, 112-114, 184-188 spisa), koji su po sudu prihvaćeni u cijelosti kako je prethodno obrazloženo, uništena je zaštićena prirodna vrijednost te je izazvano znatno propadanje stanišnog tipa, budući osnovom njihovih suglasnih iskaza proizlazi ne samo da je sedra temeljni fenomen NP Plitvička jezera, koji se nalazi na Listi svjetske prirodne baštine UNESCO-a, već je svjedokinja ĐLB obrazložila i kako sedra raste nekoliko milimetara godišnje i da će za ono što je učinjeno odnosno uništeno takvim prekopavanjem biti potrebno nekoliko stotina godina da opet nastane, odnosno kako je naveo svjedok ZL (str. 12-13 spisa), da je promijenjena hidrološka slika barijere, obzirom da glavnina vode protječe na prokopanom dijelu, dok veći dio barijere ostaje suh, čime je poremećen rast barijere te ugrožena sedrotvorna flora i fauna odnosno poremećeno ravnotežno stanje cijele sedrene barijere kao specifičnog staništa koje ovisi o vodi, što se može odraziti i na barijere koje rastu uzvodno i nizvodno.

16. Slijedom izloženog, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik ĐL, iako svjestan svih obilježja djela, dakle i da se radi o zaštićenom području unutar granica Nacionalnog parka Plitvička jezera koji je na listi UNESCO-ve svjetske prirodne baštine i da sedrena riječna barijera predstavlja zaštićeno stanište, koje je na popisu ugroženih i zaštićenih stanišnih tipova, a što jasno proizlazi iz njegovog iskaza, inkriminirane prilike protivno propisima, odnosno protivno članku 144. stavku 1. Zakona o zaštiti prirode, naložio djelatnicima Javne vatrogasne postrojbe Plitvička Jezera odnosno trgovačkom društvu „Komunalac“ d.o.o. da se prekopa kruna sedrene barijere, dakle protivno propisima uništio zaštićenu prirodnu vrijednost te protivno propisima izazvao znatno propadanje stanišnog tipa, čime su u njegovom postupanju s izravnom namjerom ostvarena sva bitna obilježja na teret mu stavljenih kaznenih djela protiv okoliša.

17. Zaključno, premda je optuženik negirao izdavanje naloga i počinjenje kaznenih djela, isti se istodobno branio kako je inkriminirane prilike prijetila opasnost po živote ljudi i njihovu imovinu, pa da se moglo intervenirati i u zaštićenom području Nacionalnog parka Plitvička jezera, kakvu obranu odnosno potrebu da se djeluje uništenjem sedrene barijere u dužini od 11,10 metara i visini od 0,70 metara, osnovom provedenih dokaza sud nije cijenio osnovanom niti opravdanom. Naime, iz dojavnice i izvješća o intervenciji br. 58/14 proizlazi da je u 15,08 sati voda prijetila izlijevanjem, a onda je dakle postojala i mogućnosti postavljanja vreća sa pijeskom, što je i učinjeno na kritičnim mjestima, kako proizlazi iz izvješća, pa se tako svakako moglo postupati i nadalje, štiteći kuće vrećama sa pijeskom. Također, ocjena je suda kako iz izvješća o kasnijoj intervenciji proizlazi da voda ugrožava okolne kuće i cestu, dakle, ne proizlazi da je voda već došla do kuća ili ih plavi, dok okolnost poplavljene ceste, zbog čega nije moguć cestovni promet, kako proizlazi iz izvješća, po ocjeni suda ne predstavlja konkretnu ugrozu za život i imovinu i nikako nije razlog za uništenje zaštićenog prirodnog dobra. Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza svjedoka BL, starosjedioca na tom području, koji je u bitnom iskazao da to nije prvi put da se rijeka Korana izlila i da on živi na povišenom dijelu pa da zbog toga u takvim situacijama njegovi sumještani ostavljaju automobile blizu njegove kuće. Takva situacija za sumještane je uobičajena, a kako je iskazao postoji još jedna, druga cesta, kojom se može proći do kuća, doduše ne automobilima, ali da pješice. Svjedok je iskazao i da nema saznanja da bi te prilike poplavile neke kuće, pri čemu je objasnio da ga obično u takvim situacijama sumještani kontaktiraju, ali da to u ovom slučaju nije bio riječ, već da su samo neki zatražili da ostave automobile na njegovom povišenom terenu.

Svjedok VL je isto iskazao da tu postoji još jedna cesta, ali da tom cestom svi mještani ne mogu doći do svojih kuća, već pješke kroz šumski dio, dakle imali su mogućnost pristupa do svojih kuća, premda otežan, pa se svakako ne može cijeniti da bi poplavljivanje ceste i otežan pristup stanovnika do njihovih kuća, činilo opravdan razlog za uništavanje zaštićenog prirodnog dobra.

Svjedok ZL, premda je iskazao da kritične prilike nije bio na licu mjesta, iskazao je kako je rijeka Korana tipična krška tekućica koja reagira na velike oborine, pri čemu na kritičnom području tada uobičajeno dolazi do poplavljivanja prometnica, pri čemu poplave prijete i stanovništvu odnosno kućama, ali da po njegovim saznanjima konkretne prilike takve opasnosti nije bilo.

Suprotno prethodno navedenom, svjedok UL, premda je iskazao kako se na tom području nakon kiša mora pratiti vodostaj rijeke i da nije lako jer prometnica poplavi te da uobičajeno dobivaju vreće sa pijeskom od vatrogasaca i općine, kako bi se zaštitili od poplavljivanja, pri ispitivanju je iskazao i da je te prilike rijeka poplavila i cestu i neke kuće koje su u blizini korita, dok je njemu poplavila garaža i ljetna kuhinja.

Svjedokinja TL je iskazala da je voda te prilike prijetila njenoj kući, da je nazvala DVD Drežnik iz kojeg su je uputili da krene sa postavljanjem vreća sa pijeskom do njihovog dolaska, nakon čega su ubrzo i stigli na lice mjesta. Svjedokinja nije iznijela podatak da ima posredna ili neposredna saznanja da bi bile ugrožene odnosno poplavljene neke druge kuće ili ugroženi ljudski životi.

Slijedom svega izloženog, cijeneći iskaze svih navedenih svjedoka, pa tako i bratića optuženog, svjedoka UL, koji je iskazao da su mu kritične prilike poplavile garaža i ljetna kuhinja, ali je i jedini, za razliku od svih drugih svjedoka, iskazao da je opasnost prijetila za još 15-ak kuća, o čemu saznanja nisu pružili drugi svjedoci, pa tako niti TL, koja je iskazala da je voda ušla u njenu ljetnu kuhinju ali da je prodor vode zaustavljen postavljanjem vreća sa pijeskom, kako je to u konačnici bilo i kod svjedoka UL, ocjena je suda prvenstveno da iskazu navedenog srodnog svjedoka UL o opasnosti po 15 kuća nije osnovano u cijelosti pokloniti vjeru.

Nadalje, ocjena je suda kako činjenica ulaska vode u ljetne kuhinje i garažu, nakon čega su objekti osigurani vrećama sa pijeskom pa je prodor vode zaustavljen, isto kao i činjenica poplavljivanja prometnice, svakako predstavlja štetu za vlasnika objekta i otegotnu okolnost za mještane jer par dana moraju koristi alternativni pješački put za pristup svojim kućama, ali da to istodobno ne predstavlja i takvu okolnost koje bi opravdavala uništavanje zaštićenog prirodnog dobra, jer je nesporno da su postojale druge adekvatne mogućnosti zaštite imovine, u vidu postavljanja vreća sa pijeskom, a i mještani su dan-dva do povlačenja vode, mogli koristi alternativni put do svojih kuća, pa je obrana optuženika u dijelu da se tako moralo djelovati otklonjena kao neosnovana.

18. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne, polazeći od odredbe članka 13. ZKP-a, prema kojoj se povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika, presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu, a cijeneći na strani optuženika olakotnim njegovu dosadašnju neosuđivanost kao i okolnost da se radi o ocu troje mldb. djece, s kojom živi i koju uzdržava, bez posebnih otegotnih okolnosti, polazeći od njegovih mjesečnih prihoda i cijeneći pri tome da optuženik mora uzdržavati i sebe i troje mldb. djece, sud je optuženiku za svako u stjecaju počinjeno kazneno djelo utvrdio novčanu kaznu u visini od 50 (pedeset) dnevnih iznosa u visini od 20,00 (dvadeset) eura, što iznosi novčanu kaznu u visini od 1.000,00 eura za svako djelo te ga je primjenom članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu novčanu kaznu u visini od 80 (osamdeset) dnevnih iznosa u visini od 20,00 (dvadeset) eura, što iznosi 1.600,00 (tisućušesto) eura.

Za takvu vrstu i mjeru kaznu se cijeni da je primjerena težini djela i utvrđenim okolnostima na strani optuženika, koje utječu da kazna po istog bude blaža ili teža, te da je osnovano očekivati kako će se takvom vrstom i mjerom kazne ostvariti ciljevi specijalne prevencije kod do sada neosuđivanog optuženika, utjecajem na istog da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

Izrečenu kaznu optuženik je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, što se cijeni primjerenim rokom obzirom na visinu kazne i prihode optuženika.

18.1. Ukoliko optuženik ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, novčana kazna će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne bude mogla niti prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, a ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora.

Temeljem članka 43. stavak 4. KZ/11, kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55. stavak 2. KZ/11.

19. Imovinskopravni zahtjev prema optuženiku nije postavljen, pa o istome nije niti odlučivano.

20. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP-a, budući je oglašen krivim, optuženik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka, u vidu paušalne svote u iznosu od 150,00 (stopedeset) eura, čija visina je određena prema složenosti i trajanju postupka te imovinskim prilikama optuženika, koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a sukladno članku 145. stavku 2. točki 1. ZKP-a, biti će dužan nadoknaditi i troškove postupka u vidu troškova svjedoka, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.

Gospić, 30. rujna 2025.

Sutkinja

Karmela Miškulin Banić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u pisanom obliku i tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 464. st. 4. ZKP/08).

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj: K-DO-395/2015

2. Opt. ĐL, [adresa]

3. Branitelj opt., odvjetnik Tihomir Vojvodić, Gospić