Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Poslovni broj: Pp-4232/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Valnee Car kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe "SONIC FASADE" d.o.o., sa sjedištem u [adresa], i II okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ČA, koje u postupku brani Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19,151/22 i 46/23, u daljnjem tekstu: ZR), te prekršaja iz čl. 172. st. 1. točke 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13,151/14,33/15,93/15,120/16,18/18, 62/18,115/18.102/19,84/21 i 119/22, u daljnjem tekstu: ZMO), prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 2. i st.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/13,137/13,98/19 i 33/23,u daljnjem tekstu: ZOZO), pokrenutom optužnim prijedlogom Državnog Inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: 116-02/24-01/2222 od 31. listopada 2024., nakon provedene glavne rasprave, završene 20. studenoga 2025., u nazočnosti branitelja okrivljenika, na temelju odredbe članka 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: , , , , , , , u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon) 24. studenoga 2025. izrekao je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I okrivljena pravna osoba SONIC FASADE d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 60366654615, predstavnica I okr. pravne osobe OA. rođ. **.**.1996. u [adresa], s adresom [adresa], u [adresa], po zanimanju administrator, zaposlena u I okr. pravnoj osobi,

i

II okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi ČA, bez nadimka, sin Č i O (rođ. J), rođ. **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj] po zanimanju fasader, zaposlen kao direktor SONIC FASADE d.o.o. Rijeka, oženjen, otac jednog djeteta, pismen, SSS, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja – prema vlastitoj izjavi, prekršajno neosuđivan – prema vlastitoj izjavi, kazneno neosuđivan – prema vlastitoj izjavi, protiv njega se vodi drugi prekršajni postupak, no ne zna za koji prekršaj, ne vodi se kazneni postupak – prema vlastitoj izjavi,

k r i v i s u

I./što je,

okrivljena pravna osoba putem svoje odgovorne osobe, u svojstvu poslodavca radniku JA, rođ. **.**.1970.,s prebivalištem u [adresa], koji je radio na privremenom građevinskom radilištu – izrada fasadne toplinske ovojnice na stambenoj zgradi na adresi [adresa], u [adresa], gdje je obavljao poslove čišćenja radilišta, odnosno, slagao je u vreće građevinski otpad koji se nalazio oko stambene zgrade i te vreće slagao na hrpu radi odvoza sa radilišta, i to 22. veljače 2024., kojega je dana započeo sa radom u 8,00 te je radio do otprilike 12,00:

1. istome prije početka rada nije izdala pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, budući da ugovor o radu sa imenovanim radnikom nije sklopljen u pisanom obliku,

dakle, u slučaju kada nije sklopljen ugovor o radu u pisanom obliku, radniku nije prije početka rada izdala pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu,

čime je postupila protivno odredbi čl. 14. st. 3. ZR-a te počinila prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. istog propisa,

2. istoga nisu prijavili tijelu mirovinskog osiguranja – Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada – 22. veljače 2024.,

dakle, u propisanom roku nije prijavila osiguranje,

čime je postupila protivno odredbi čl. 112. st. 1. t. 2. ZMO-a te počinila prekršaj iz čl. 172. st. 1. točke 5. i st. 3. istog propisa,

3. za istoga nisu, u Zakonom propisanom roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe, tj. od dana zaposlenja – 22. veljače 2024., dakle najkasnije do 1. ožujka 2024., podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje,

dakle, u propisanom roku nije podnijela prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje,

čime je postupila protivno odredbi čl. 120. stavka 3. ZOZO-a te počinila prekršaj iz čl. 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. istog propisa,

pa se I okrivljenoj pravnoj osobi, na temelju citiranih Zakonskih odredbi te odredbi članka 3., članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. i 2., članka 33. stavka 1., čl. 39.st.1.t.2. i čl. 185.st.6. Prekršajnog zakona

u t v r đ u j e

• za prekršaj pod t.1. izreke, novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisuću i četrdeset) eura

• za prekršaj pod t.2. izreke, novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisuću i četrdeset) eura

• za prekršaj pod t.3. izreke, novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisuću i četrdeset) eura

te joj se

i z r i č e

ukupna novčana kazna u iznosu od 3.120,00 (tri tisuće sto dvadeset) eura

II okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi, na temelju citiranih Zakonskih odredbi te odredbi članka 3., članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. i 2., članka 33. stavka 3., čl. 39.st.1.t.2. i čl. 185.st.6. Prekršajnog zakona

u t v r đ u j e

• za prekršaj pod t.1. izreke, novčana kazna u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura

• za prekršaj pod t.2. izreke, novčana kazna u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura

• za prekršaj pod t.3. izreke, novčana kazna u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura

te joj se

i z r i č e

ukupna novčana kazna u iznosu od 120,00 (sto dvadeset) eura

Na temelju odredbe članka 33. st. 10. Prekršajnog zakona, I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi ,dužni su novčanu kaznu platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Ukoliko, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da su novčane kazne u cjelini plaćena.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 3. i članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, s v a k i, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1.Ovlašteni tužitelj podnio je ovome Sudu uvodno označeni optužni prijedlog, protiv okrivljenika, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu i drugih.

2. Na javnoj glavnoj raspravi, Sud je pročitao optužni prijedlog, ispitao okrivljenike i proveo dokazni postupak.

3. Ispitana, u svojstvu predstavnice okrivljene pravne osobe, OA izjavila je da se pravna osoba ne smatra krivom za prekršaje za koje se optužuje.

Navela je da ona toga dana kada je bila inspekcija nije bila na radilištu, već u prostorijama gdje se obavlja administracija gdje ona radi kao što je i rekla, dok se njezin suprug dogovara za te poslove pa će on bolje znati reći što je doista bilo.

3. Ispitan u svojstvu drugookrivljene odgovorne osobe, VA izjavio je da se ne smatra krivim za prekršaje za koje se optužuje.

3.1.U svoju obranu naveo je da se on s JA dogovorio da se nađu toga dana – 22. 2. 2024., da odu na kavicu u kafić u blizini radilišta, na Vojaku u Rijeci, a kako bi razgovarali o plaći i o prijavi na rad. Inače, JA je tri, četiri godine nezaposlenosti radi bolesti, bio prijavljen na HZZ, te je po njihovoj uputi morao odraditi neku radionicu. No, na kraju se uopće nisu našli jer je on dobio poziv od V s [adresa] ako može doći radi potreba izmjere. Da su navedeni radnici marendali kada je došao inspektor i da je taj radnik samo uzeo neke vreće od smeća, a što je utvrdio inspektor, a što istome nitko, dakle ni on, nije rekao da učini, već je to učinio samoinicijativno. On ne zna je li JA uopće radio išta na tome radilištu. No da je tu njegova riječ protiv inspektorove. Inače, da sve radnike imaju uredno prijavljene.

3.2.Na upit branitelja odgovara da on apsolutno nije rekao JA da išta radi toga dana na radilištu već da ga sačeka da popiju kavu.

4.U dokaznom postupku, Sud je pročitao materijalne dokaze priložene predmetnom optužnom aktu, na koje okrivljenici nisu imali primjedbe.

4.1.Izvršen je uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenike te je utvrđeno da isti nisu prekršajno osuđivani.

4.2. Sud je prihvatio dokazni prijedlog okrivljenika da se u svojstvu svjedoka sasluša predmetni radnik JA te je odlučio i da se u svojstvu svjedoka sasluša ovlaštena službe osoba tužitelja, koja je neposredno opaža radnju počinjenja prekršaja i o tome sačinio zapisnik.

Saslušan u svojstvu svjedoka, radnik JA je iskazao da je dan prije toga događaja- kada ga je inspektor dok je marendao s ostalim radnicima koji su ga počastili zatekao 50-tak metara dalje od stambene zgrade na kojoj je firma SONIC fasade obavljala fasaderske poslove, Rijeci, no on ne zna adresu – dakle 21. veljače 2024. bio na Zavodu za zapošljavanje, gdje je bio više godina vođen u evidenciji nezaposlenih, a radi zdravstvenih tegoba te im je rekao da mu je zatvoreno bolovanje i da sada kao zdravstveno sposoban ima namjere zaposliti se u firmi SINIC fasade u Rijeci.

Svoga šefa, kolegu, prijatelja ČA, da poznaje dugo vremena, o poslu nisu razgovarali i bez neke obaveze dogovorili su se da će doći na piće na Vojak, gdje je ČA imao tada radilište, da popričaju, da se konkretno dogovore o tome kakvi su uvjeti rada i primanja, pri čemu ističe da je on tada već imao iskustva s radom na fasadama a kakve poslove je Davorova Firma tada i radila na navedenom mjestu. On je došao na Vojak, našao je to radilište, međutim, ČA tada tamo nije bilo, a kako je poznavao par zaposlenika ostao je tamo pričati s ljudima, čekajući ČA, dok su isti radili na fasadi. On je samoinicijatvno, od dosade odlučio pokupiti nešto smeća tj. građevinskog otpada koji se nalazio oko stambene zgrade na kojoj su se obavljali fasaderski poslovi te je to stavljao u crne vreće i te vreće stavio odnosno slagao na hrpu.

4.2.1.Na upit sutkinje kada je počeo raditi i do koliko sati je radio, svjedok odgovara da je to kratko trajalo a da je na radilište došao oko 8,00 no ne zna do kada je to radio, valjda do marende, niti je to radio kontinuirano, odnosno kako bi radnici bacili nešto sa skele, on bi to pokupio i spremao u crnu vreću, a za koje vrijeme bi međusobno pričali, sve čekajući ČA.

On nije smatrao da radi ništa nezakonito, a sada kada je čuo da se SONIC fasade optužuju za to da je on radio za njih navedene poslove a da ga oni nisu prijavili a mirovinsko i zdravstveno i da mu nisu izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu jer da nisu s njim sklopili ugovor o radu u pisanom obliku – smatra potpuno apsurdnim jer on nije radio pio nalogu poslodavca SONIC fasade već samoinicijativno, kao što je već sve opisao, a niti je, kao što je već rekao uopće išta dogovorio vezano za sklapanje ugovora o radu odnosno zapošljavanja u SONIC fasade s KA, a koji još nije niti došao prije nego što je došao inspektor. Osim toga, da on nije primio nikakav novac kao naknadu za njegov rad za tih par sati što je samoinicijativno bio na radilištu i skupljao građevinski otpad u vreće.

Kao što je već rekao, njega je inspektor zatekao za vrijeme marende i to 50-tak metara preko puta zgrade na kojoj su se obavljali fasaderki poslovi. Dakle, inspektor uopće nije vidio da on radi, niti bi išta znao o tome da mu on sam nije rekao što je radio. Inspektor je osim s njime razgovarao i s ostalim radnicima, i uporno je forsirao odnosno inzistirao na tome da i on radi iako mu je on govorio suprotno odnosno sve ovo što je danas rekao na Sudu. Dapače, smatra da inspektor nije bio ovlašten niti tražiti osobnu iskaznicu. Također, tek na kraju razgovora sa svima, inspektor ga je počeo optuživati da on tamo radi neprijavljeno iako on to sam nije niti vidio već mu je on rekao što on tamo radi dok ga je inspektor vidio kako stoji s budućim kolegama i marenda na njihov poziv.

4.2.2.Na upit branitelja, svjedok odgovara da taj dan nije obavljao nikakve fasaderske radove.

4.2.2.Upitan ima li primjedbi na iskaz svjedoka ili pitanja za njega, predstavnica okrivljene pravne osobe i 2.-okrivljena odgovorna osoba navode da nemaju.

4.3. Saslušan u svojstvu svjedoka, inspektor EA je iskazao da je on na temelju predstavke došao obaviti nadzor nad radovima na fasadi stambene zgrade u [adresa], u [adresa] u [adresa]. Kako odmah nije mogao naći slobodno parkirno mjesto, da je napravio dva-tri kruga s autom kako bi mogao doći što bliže radilištu. U vožnji, da je vidio radove na fasadi i radove čišćenja dvorišta, odnosno parkirnih mjesta, a da radi se o jednom uskom, povezanom prostoru. Kada se parkirao, da su radnici bili pred marendu. Prije nego što je pristupio nadzoru, zatražio je i dobio usmeno, preko svog voditelja, popis aktivaca, odnosno zaposlenih kod poslodavca Sonic fasade, a JA da nije bio na tom popisu.

4.3.1.Na upit sutkinje, svjedok odgovara da je JA sa njima bio tamo, tj. na zidiću preko ceste, gdje su jeli, a mislim da je jeo i JA.

Na upit sutkinje, svjedok odgovara da on misli da je, po konstituciji, razaznao, u vožnji, da je JA radio na čišćenju, a kad im je prišao, na tom zidiću, da ga je zatekao u zamazanoj radnoj odjeći, tipičnoj za fasadere, a da je logično da je radio, i ne vidi logike zašto bi on tamo marendao s njima, ako nije radio, a uostalom da su mu takav iskaz dali i navedeni radnici.

4.3.2.Na upit branitelja što je točno JA radio kada je on službeno stupio u nadzor, svjedok odgovara da je marendao.

Na upit branitelja da li se sjeća kako su bili obučeni drugi radnici, svjedok odgovara da su bili u tipičnoj fasaderskoj odjeći, kao i JA, a radilo se o radnoj odjeći bijele boje, zamazanoj, zaflekanoj.

Branitelj okrivljenika nema više pitanja za svjedoka.

5. U završnoj riječi, branitelj okrivljenika je iznio da obrana smatra da nije dokazano da bi okrivljenici počinili djela koja im se stavljaju na teret. Naime, da iz iskaza saslušanog svjedoka, kao i ostale dokumentacije koja prileži spisu nije jasno utvrđeno da bi ponašanje zatečenog JA imalo obilježje rada u smislu kako rad definira Zakon o radu, a to je postupanje radnika po nalogu poslodavca za unaprijed dogovorenu plaću, da iz iskaza JA, a što potvrđuje i obrana okrivljenika proizlazi da je isti samoinicijativno odlučio prenijeti neke stvari dok je čekao direktora radi dogovora oko budućeg posla, a što je također u skladu i sa današnjim iskazom inspektora zaštite na radu g. EA, koji potvrđuje da nije vidio JA na skeli dok je radio fasadu, već kako marenda sa ostalim radnicima. Iz svega navedenoga, da obrana smatra da nije dokazano počinjenje prekršaja.

6. Iz provedenih materijalnih i personalnih dokaza, Sud je utvrdio odlučne činjenice, a to su - da je predmetni JA, predmetne zgode - 24. veljače od 8,00 do 12,00, nedvojbeno radio za I okrivljenu pravnu osobu kao poslodavca, jer je radio sredstvima rada iste, na radilištu iste, odjeven u radnu odjeću adekvatnu ostalih radnici na istom radilištu - radnoj odjeći bijele boje, zamazanoj, zamrljanoj te radio po nalogu ovlaštene osobe I okrivljene pravne osobe.

Naime, za ovaj Sud je neuvjerljiva obrana okrivljenika da predmetni JA nije radio predmetne zgode za okr. pravnu osobu kao poslodavca. Stoga što je i ispitan od strane tužitelja (zapisnik tužitelja, stranice 23 i 24 spisa), svjedok iskazao, na poseban upit inspektorice rada, da je 22. veljače 2024. svojim automobilom, u dogovoru sa ČA došao na privremeno građevinsko radilište – izrada fasadno toplinske ovojnice na stambenoj zgradi, na adresi [adresa] u [adresa], kako bi se upoznao sa radnim kolegama i da pomogne oko čišćenja radilišta, pa je po dogovoru od 08:00 na tom radilištu obavljao poslove čišćenja radilišta, odnosno slagao je u vreće građevinski otpad koji se nalazio oko stambene zgrade i te vreće slagao na hrpu radi odvoza sa radilišta, a koje poslove je obavljao do otprilike 12:00, nakon čega je došao inspektor zaštite na radu. Napomenuo je da je marendao preko puta radilišta, kada je došao inspektor zaštite na radu, dakle, da ga nije zatekao na radu, već da je sve utvrđeno temeljem njegovog poštenja i iskrenosti. Za navedeni dan rada, 22. veljače 2024., da sa poslodavcem Sonic Fasade d.o.o. Rijeka, nije prije početka rada sklopio Ugovor o radu u pisanom obliku, niti mu je poslodavac uručio pisanu potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu, niti ga je za taj dan rada prijavio na mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje. Na poseban upit, iskazao je da toga dana nije obavljao fasaderske radove, a da je došao u vlastitoj zaštitnoj odjeći i obući, kako bi pomogao oko čišćenja radilišta. Naglasio je da za taj dan, 22. veljače 2024., nije dogovorio niti dobio nikakvu novčanu naknadu poslodavca. Da je od 26. veljače 2024. do 08. ožujka 2024. išao na radionicu radi zapošljavanja, a koja se vodila pri Zavodu za zapošljavanje, a obzirom da je na birou 21. veljače 2024. dobio Sporazum o uključivanju na tržište rada te je dogovoreno da će se zaposliti u Sonic Fasade d.o.o. Rijeka, nakon što se objavi javni natječaj, radi dobivanja državne potpore za zapošljavanje njega, kao osobe sa biroa i hrvatskog branitelja. Na poseban upit inspektorice, iskazao je da prije 22. veljače i od 23. veljače do 10. ožujka 2024. nije radio za predmetnog poslodavca niti za ikog drugog, već da je išao na radionicu pri Zavodu za zapošljavanje. Sa poslodavcem Sonic fasade d.o.o. je 11. ožujka 2024. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, istoga dana je započeo sa radom, sa kojim danom ga je poslodavac i prijavio nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, na puno radno vrijeme.

Također, II okr. ČA je tada iskazao da se u potpunosti slaže sa izjavom radnika JA, koju je isti dao na taj zapisnik. Na poseban upit inspektorice rada iskazuje da je 22. veljače 2024. u 08:00, radnik JA, vlastitim vozilom u prethodnom dogovoru sa njime, došao na privremeno radilište – izrada fasadne toplinske ovojnice na stambenoj zgradi, na adresi [adresa] u [adresa], kako bi se upoznao sa ostalim radnicima i da pomogne oko čišćenja radilišta. Taj dan, 22. veljače 2024. radnik JA je od 08:00 na tom radilištu obavljao poslove čišćenja radilišta, odnosno slagao je u vreće građevinski otpad koji se nalazio oko stambene zgrade na koju da su oni postavljali izolaciju i te vreće slagao na hrpu sa strane kako bi se spremile u kombije radi odvoza sa radilišta, a navedene poslove obavljao je do 12:00, nakon čega je došao inspektor zaštite na radu. Da on sa navedenim radnikom za navedeni dan rada, 22. veljače 2024. nije sklopio Ugovor o radu u pisanom obliku niti mu je uručio pisanu potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu, prije početka rada, niti ga prijavio na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Na poseban upit, iskazao je da toga dana JA nije obavljao fasaderske radove. Da sa istim nije dogovorio isplatu nikakvog novčanog iznosa niti mu je za taj dan išta naknadno isplatio, a radnik JA da je taj dan došao na radilište u vlastitoj zaštitnoj odjeći i obući. Da je toga radnika imao namjeru zaposliti u svojoj firmi Sonic Fasade d.o.o. Rijeka i ranije, ali da isti zbog obiteljskih i zdravstvenih problema nije mogao raditi. Da se njih dvojica poznaju dugo, a krajem 2017. i tijekom 2018. da su zajedno radili kod bivšeg poslodavca pa da mu je on htio pomoći, ali da je isti najprije morao odraditi radionicu pri Zavodu za zapošljavanje, nakon čega je on raspisao javni natječaj za fasadera radi zapošljavanje dvojice radnika, a radi dobivanja državne potpore radi zapošljavanja JA, kao osobe koja je dugo na birou i kao hrvatskog branitelja. Na poseban upit inspektorice da radnik JA prije 22. veljače 2024. te od 23. veljače do 10. ožujka 2024. nije radio za Sonic Fasade d.o.o., već je u razdoblju od 26. veljače do 08. ožujka 2024. išao na radionicu pri Zavodu za zapošljavanje te su čekali da se riješe formalnosti na tom Zavodu kako bi on mogao početi raditi.

Iz istoga razloga, i iskaz predmetnog svjedoka pred Sudom ovaj Sud ocijenio kao nevjerodostojan, naročito iz razloga što je isti sada zaposlenik I okr. pravne osobe kao poslodavca, pa je očito da ne želi da se isti zbog njega tereti za predmetne prekršaje te je u tom smislu i sam iskazao da on tada nije smatrao da radi išta nezakonito, a sada, kada je čuo da se Sonic Fasade optužuju za to da je on radio za njih navedene poslove, a da ga oni nisu prijavili na mirovinsko i zdravstveno i da mu nisu izdali pisanu potvrdu o sklopljenom Ugovoru o radu, jer da nisu s njim sklopili Ugovor o radu u pisanom obliku - smatra potpuno apsurdnim. Dakle, Sud je ocijenio da je predmetni svjedok pristran, jer ima interesa da okrivljenici izbjegnu prekršajnu odgovornost.

Iz materijalnog dokaza (list 11 spisa) utvrđena je činjenica da je uvidom u sustav evidencije aktivno zaposlenih radnika HZMO-a kod nadziranog poslodavca (na dan nadzora) nije pronađen zatečeni radnik JA.

Neovisno o činjenici da inspektor nije osobno vidio da je JA radio,

već samo da je marendao, no iz ostalih utvrđenih činjenica - toga kako je bio odjeven i da ga je inspektor ipak vidio iz auta kako radi, nepobitno upućuje na činjenicu da je isti radio na predmetnim poslovima, iz djelatnosti poslodavca.

Naime, inspektor je iskazao da je u vožnji, dok je autom dva do tri puta kružio oko predmetne stambene zgrade na kojoj je I. okrivljena pravna osoba obavljala fasaderske poslove, vidio radove na fasadi i radove čišćenja dvorišta, odnosno parkirnih mjesta, a radi se o jednom uskom, povezanom prostoru, te da misli da je, po konstituciji, razaznao da je JA radio na čišćenju, a poslije ga je i zatekao, na zidiću na kojem su svi radnici, pa i JA marendali, u zamazanoj radnoj odjeći, tipičnoj za fasadere.

Nadalje, utvrđeno je da okrivljena pravna osoba, putem svoje odgovorne osobe, sa istim radnikom nije sklopila, prije početka rada, ugovor o radu u pisanom obliku, slijedom čega su mu je bila dužna izdati pisanu potvrdu o (usmeno) sklopljenom ugovoru o radu, prije početka rada, a što nisu učinili.

Ovakvim postupanjem, I okrivljena pravna osoba je, putem svoje odgovorne osobe ČA, postupila protivno odredbi čl. 14. st. 3. Zakona o radu, te počinila prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st.2. istog propisa.

Potom, utvrđeno je da istoga radnika nisu prijavili tijelu mirovinskog osiguranja – Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada – 22. veljače 2024., dakle, u propisanom roku nisu prijavili osiguranje, čime su postupili protivno odredbi čl. 112. st. 1. t. 2. ZMO-a te počinili prekršaj iz čl. 172. st. 1. točke 5. i st. 3. istog propisa, kao i da za istoga radnika nisu, u Zakonom propisanom roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe, tj. od dana zaposlenja – 22. veljače 2024., dakle najkasnije do 1. ožujka 2024., podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, dakle, u propisanom roku nisu podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, čime su postupili protivno odredbi čl. 120. stavka 3. ZOZO-a te počinili prekršaj iz čl. 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. istog propisa,

6.1.Stoga je Sud utvrdio nedvojbeno dokazanim da je okrivljena pravna osoba putem svoje odgovorne osobe, počinila prekršajna djela za koja se optužuje predmetnim optužnim prijedlogom.

Utvrdivši krivnju II okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi i odgovornost I okrivljene pravne osobe, Sud ih je oglasio krivima, utvrdio im pojedinačne novčane kazne i izrekao ukupne novčane kazne, kao u izreci.

7.Pri odmjeravanju novčane kazne okrivljenicima za počinjene prekršaje, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz čl. 36. st. 1. i st. 2. Prekršajnog zakona. Kao posebno izraženu olakotnu okolnost na strani okrivljenika, Sud je utvrdio činjenicu da je predmetni radnik radio neprijavljeno svega 4 sata, u samo jednom danu, 22. veljače 2024., kod I okrivljene pravne osobe kao poslodavca, kao i njihovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja - činjenicu da ga je okrivljena pravna osoba kasnije tj. 11. ožujka 2024. i zaposlila, na neodređeno vrijeme, i uredno ga prijavila na mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje te, konačno, činjenicu da su i okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba prekršajno neosuđivane tj. nekažnjavane i poslije počinjenja predmetnih prekršaja.

7.1.Stoga im je, primjenom odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. i 2. i članka 33. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona utvrdio pojedinačne novčane kazne u četverostrukom iznosu općeg zakonskog minimuma novčane kazne za pravnu osobu (260,00 eura) i fizičku osobu (10,00 eura) te im izrekao ukupne novčane kazne kao u izreci ove presude, jer Sud smatra da se obzirom na postojanje naročitih olakotnih okolnosti, svrha kažnjavanja može postići i takvim, blažim kaznama.

7.1. Odredbom članka 172. st. 2. t.5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, koji je bo na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, bilo je propisano:

„(2) 5. Poslodavac će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u svoti od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, ako ne prijavi ili odjavi osiguranje ili promjenu tijekom osiguranja ili to učini nakon isteka propisanog roka (članak 112. stavak 1. točka 2., 3. i 5.).

(3) Za postupke iz stavka 1. i 2. ovoga članka, kazniti će se za prekršaj i odgovorna osoba novčanom kaznom u svoti od 1.000,00 do 10.000,00 kn. “

7.2.Obzirom je nakon počinjenja prekršaja, 1. srpnja 2025. stupio na snagu novi Zakon o mirovinskom osiguranju (NN broj 96/25, u nastavku teksta: novi Zakon ), to je Sud, postupajući po odredbi čl. 3. Prekršajnog zakona, utvrdio da postoji pravni kontinuitet predmetnog prekršaja iz članka 172. st. 2. t.5. i stavka 3., i to u odredbi čl. 166. st. 2. toč. 5. i st. 3. novog Zakona, a utvrđujući koji Zakon je blaži za okrivljenike, utvrdio je da je to novi Zakon, obzirom za predmetni prekršaj propisuje novčane kazne: za pravnu osobu u rasponu od 660,00 do 6.630,00 eura i za odgovornu osobu u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura, koje kazne su nešto blaže od propisanih Zakonom o mirovinskom osiguranju, a nakon što se ranije propisane novčane kazne u kunama preračunaju u eure, sukladno fiksnom tečaju kune za euro.

8.Kako su okrivljenici proglašeni krivim, Sud ih je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka, te njihovo imovno stanje.

9.Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 24. studenoga 2025.

Sutkinja

Melita Šimić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajnom odjelu, za Visoki Prekršajni sud u Zagrebu, u dva istovjetna primjerka.

Dostavna naredba:

1. I. i II. okrivljenicima,

2. tužitelju,

3. branitelju,

4. spisu.