REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] K 5

Poslovni broj: Us I-664/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Mare pro d.o.o., Varaždin, Svilarska 2, OIB: 43153340933, kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Drobac, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, OIB: 02433307419, Zagreb, Runjaninova 2, radi posebnih uvjeta, 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija KLASA: UP/II-612-08/23-02/0164, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-3 od 27. ožujka 2024.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, uvećanom za zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova pa do isplate, ako tuženik ne podmiri troškove spora tužitelju u ostavljenom roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Karlovcu KLASA: UP/I-612-08/23-01/0246, URBROJ: 532- 05-02-09/1-23-1 od 26. listopada 2023. odbijen je zahtjev trgovačkog društva Mare pro d.o.o., ovdje tužitelja, za utvrđivanje, odnosno izmjenu posebnih uvjeta zamjene stolarije u okviru energetske obnove zgrada bivše tvornice Pamučna industrija Duga Resa u Dugoj Resi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo u bitnom navodi da je analizom zahtjeva i novih shema stolarije utvrđeno da se predloženim rješenjima mijenja i utječe na stilska obilježja industrijske arhitekture, odnosno da prijedlog nije usklađen s važećim sustavom mjera zaštite unutar zone "A" Kulturno-povijesne cjeline grada Duge Rese kojim se uvjetuju mjere cjelovite zaštite i očuvanja svih kulturno-povijesnih vrijednosti uz najveće moguće poštivanje tradicije i funkcije prostora i sadržaja, jer da se na području ove zone strogo kontrolira unošenje novih struktura i sadržaja stranih ili neprikladnih sačuvanim kulturno- povijesnim vrijednostima i da se prilagođavanje postojećih povijesnih funkcija i sadržaja suvremenim potrebama može prihvatiti uz minimalne fizičke intervencije u povijesne strukture, pa da slijedom navedenog, predložena promjena stolarije na način smanjivanja broja ostakljenih polja unutar jednog prozorskog okvira nije u skladu s važećim sustavom mjera zaštite unutar zone "A" Kulturno-povijesne cjeline grada Duge Rese.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-612-08/23-02/0164, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-3 od 27. ožujka 2024. odbio. U obrazloženju rješenja tuženik prihvaća zaključak prvostupanjskog tijela uz navode da je u postupku izrađen stručni nalaz i mišljenje kojim je u bitnom utvrđeno da su predmetne građevine jednostavnog arhitektonskog oblikovanja bez posebno izražene arhitektonske plastike ili stilskih obilježja te da fasadna platna u najvećoj mjeri definira ritam i veličina prozorskih otvora koje pobliže određuju staklena površina prozora, pa da stoga u takvom kontekstu stolarija i njeno oblikovanje na izraziti način utječe na vizualni identitet samih građevina te mjestopisna obilježja Pamučne industrije Duga Resa, odnosno da se reduciranje "od oko 30% materijala" u izradi stolarije ne može smatrati "minimalnom fizičkom intervencijom radi prilagodbe zaštićenih industrijskih struktura suvremenim potrebama".

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u prvom redu navodi da sporno stručno mišljenje, za koje tuženik navodi kako se ne radi o vještačenju, već o internom aktu, tužitelj nije imao priliku osporavati u tijeku postupka, jer da niti u jednom trenutku nije dostavljeno tužitelju na očitovanje, niti je tužitelj na bilo koji način upoznat sa njegovim sadržajem, sve do trenutka kada je nakon donošenja pobijanog rješenja tužitelj izvršio uvid u spis predmeta. U odnosu na meritum spora u bitnom navodi da se u konkretnom slučaju radi o smanjivanju broja ostakljenih polja unutar jednog prozorskog okvira, a što da prema stavu tužitelja doista predstavlja upravo takvu dozvoljenu minimalnu fizičku intervenciju u povijesne strukture. Ističe da je izvorna stolarija kroz prošla vremena značajno zamijenjena, i to ne od strane tužitelja, te da sadašnja vizura stolarije više predstavlja "nered" nego bilo kakvu logičnu strukturu. Nastavno navodi da je dio prozorskih otvora na predmetnoj zgradi ranijim intervencijama zazidan ciglom, čime da su prozorska okna u cijelosti izgubila izvorna stilska obilježja, a što da je sve naveo u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, očevidom na terenu i vještačenjem po vještaku graditeljske baštine pa da po provedenom postupku poništi osporeno rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. U odnosu na navode da tužitelju nije bilo omogućeno očitovanje na stručni nalaz i mišljenje u žalbenom postupku dodaje da se navedeno mišljenje sukladno upravnosudskoj praksi ima smatrati internim aktom koje nije potrebno posebno dostavljati stranci na očitovanje, jer da se stranka na njega može očitovati u upravnom sporu, a ujedno se usprotivio dokaznom prijedlogu vještačenja navodeći da vještak graditeljske struke ne posjeduje stručna znanja konzervatorske struke.

5. Sud je održao ročište za raspravu 14. studenog 2025., na koje su pristupili tužitelj zastupan po opunomoćeniku i tuženik zastupan po službenoj osobi, koji su u bitnom ponovili dotadašnje navode.

6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li zahtjev tužitelja za utvrđivanje, odnosno izmjenu posebnih uvjeta pravilno odbijen.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

8. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prema odredbi članka 61. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22), koji je važio u vrijeme pokretanja postupka, za poduzimanje radnji na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra za koje se prema posebnom propisu izdaje građevinska dozvola nadležno tijelo na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole u svrhu izrade glavnog projekta, a prije pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole, utvrđuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra.

9.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da će se zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra iz stavka 1. toga članka odbiti ako su predložene radnje suprotne utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrsi zaštite kulturnog dobra propisanoj tim Zakonom ili je odbijeno izdavanje potvrde konzervatorskog elaborata iz članka 61.a stavka 1. toga Zakona.

10. Nadalje, prema odredbi članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21), drugostupanjsko tijelo je dužno u obrazloženju rješenja ocijeniti sve žalbene navode.

11. U svezi s citiranim odredbama Sud nije mogao ocijeniti dostatno obrazloženim drugostupanjsko rješenje u kojem se navodi da su predmetne građevine jednostavnog arhitektonskog oblikovanja bez posebno izražene arhitektonske plastike ili stilskih obilježja te da fasadna platna u najvećoj mjeri definira ritam i veličina prozorskih otvora koje pobliže određuju staklena površina prozora, pa da stoga u takvom kontekstu stolarija i njeno oblikovanje na izraziti način utječe na vizualni identitet samih građevina te mjestopisna obilježja Pamučne industrije Duga Resa i da se reduciranje od oko 30% materijala u izradi stolarije ne može smatrati minimalnom fizičkom intervencijom radi prilagodbe zaštićenih industrijskih struktura suvremenim potrebama. Naime, ovakvim obrazloženjem je u potpunosti izostalo objašnjenje koji su to razlozi s aspekta zaštite kulturnog dobra koji predmetna prozorska stakla i njihove dimenzija čine u toj mjeri bitnim obilježjem predmetne građevine da bi smanjenje staklenih površina predstavljalo intervenciju koja je protivna utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrsi zaštite predmetnog kulturnog dobra. Tim više što je tužitelj u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja iznio logične i životne navode da je izvorna stolarija kroz prošla vremena značajno zamijenjena (tako da sadašnja vizura stolarije više predstavlja "nered" nego bilo kakvu logičnu strukturu), te da je dio prozorskih otvora na predmetnoj zgradi ranijim intervencijama zazidan ciglom, čime da su prozorska okna u cijelosti izgubila izvorna stilska obilježja, a koje žalbene navode tuženik nije ispitao ni ocijenio.

12. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika se nije mogla ocijeniti zakonitom pa je stoga na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) valjalo poništi osporeno rješenje tuženika.

13. Sud nije sam riješio stvar i proveo predložene dokaze, budući da zbog procesnih propusta i nedostatnog obrazloženja nije mogao odrediti zadaću vještaku i ocijeniti je li zahvat u skladu s utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrsi zaštite kulturnog dobra, već je trebalo predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

14. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 €, uvećan za zakonske zatezne kamate.

14.1. Odredbom članka 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

14.2. Prema odredbi članka 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom.

14.3. Sukladno odredbi članka 144. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.

14.4. Prema odredbi članka 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

14.5. Budući da je tužitelj uspio u ovom sporu to je tužitelju u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 1000,00 €, uvećanom za iznos PDV-a po stopi od 25 % (Tbr. 46. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 1.250,00 €.

14.6. Tijek zatezne kamate određen je u skladu s citiranom odredbom članka 144. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima u svezi s odredbom članka 29. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

15. Budući da tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen to tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 24. studenog 2024.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 127. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima). Protiv točke IV. izreke dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja, Nikoli Drobcu, odvjetniku u Zagrebu, Ivana Šibla 15

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova