Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-789/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja IĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Lukačić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Šime Lukačića, odvjetnika u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na k. č. [katastarska čestica], Mala Kruševica, pašnjak, spremište, zgrada za povremeni boravak, položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da tužitelja uknjiži kao vlasnika nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], Mala Kruševica, pašnjak, spremište, zgrada za povremeni boravak, položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik opisane nekretnine, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na k. č. [katastarska čestica], Gnjiline, pašnjak površine 1504 m2, položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da tužitelja uknjiži kao vlasnika nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], Gnjiline, pašnjak površine 1504 m2, položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik opisane nekretnine, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva ispravak zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na k. č. [katastarska čestica], Likova, šuma površine 1351 m2, položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da tužitelja uknjiži kao vlasnika nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], Likova, šuma površine 1351 m2, položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik opisane nekretnine, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 3.165,59 EUR EUR (tritisućestošezdesetpet eura i pedesetdevet centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 11. travnja 2024. navodi da je rješenjem donesenim na zapisnik Općinskog suda u Zadru, Z-7769/2024 (Z-23560/20) od 12. ožujka 2024. odbijen prigovor tužitelja pod brojem Z-23560/2020 te je ostao upis prava vlasništva tuženika na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] položenoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem donesenim na zapisnik Općinskog suda u Zadru, Z-7767/2024 (Z-23559/20) od 12. ožujka 2024. odbijen je prigovor tužitelja pod brojem Z-23559/2020 te je ostao upis prava vlasništva tuženika na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] položenim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], Mala Kruševica, pašnjak, spremište, zgrada za povremeni boravak, položena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. [katastarska čestica], Gnjiline, pašnjak površine 1504 m2, i k. č. [katastarska čestica], Likova, šuma površine 1351 m2, obje položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], međutim, zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju te je kao vlasnik navedenih nekretnina uknjižen tuženik. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k.o. je ograđena starim suhozidom te se na njoj nalaze kuća i spremište u vlasništvu tužitelja. Stari suhozid sagradio je tužiteljev djed SĆ pok. DĆ. Navedeni objekti evidentirani su na katastarskom planu i u zemljišnim knjigama. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je predstavljala pašnjak te ju je tužiteljev djed još koristio i za sječu drva za ogrjev. Navedena nekretnina je sa svih strana ograđena suhozidom. Tužiteljeva obitelj je više od 80 godina sjekla stabla koja su se nalazila na navedenoj nekretnini te ih šumar nikada nije sprječavao u tome niti ih kažnjavao. Općepoznata činjenica je da se za vrijeme bivših vlasti strogo vodilo računa da se ne sijeku državne šume te da su šumari pisali prijave koje su mogle rezultirati čak i zatvorskim kaznama. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] također je tužiteljevu djedu i ocu služila za sječu drva te se radi o tzv. „branjevini“. Ni u pogledu te nekretnine šumar nije sprječavao tužiteljeve prednike u sjeći drva niti ih je kažnjavao. Tužiteljeva djeda SĆ pok. DĆ naslijedio je tužiteljev otac ŠĆ. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, O-598/14, UPP/OS-92/14 od 16. listopada 2014. donesenim po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iza smrti pok. ŠĆ kao nasljednici ostavitelja proglašeni su tužitelj, njegov brat JĆ i njegova majka TĆ. Među njima nije sporno da su predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja. Iz navedenog slijedi da je tužitelj osobno i putem prednika u poštenom posjedu predmetnih nekretnina najmanje od početka 20. stoljeća te da njega ni njegove prednike nikada nitko nije smetao u vlasništvu i posjedu tih nekretnina. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 15. svibnja 2025. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tuženica pristala na djelomično povlačenje tužbe, slijedom čega je u skladu s odredbom članka 193. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 6. svibnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te da sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenim nekretninama bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. Tijekom postupka tuženica je podneskom od 13. svibnja 2024. ( list spisa 25-35) istaknula da sve predmetne nekretnine, a koje su formirane od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi predstavljaju šumu odnosno šumsko zemljište te da je isključivo vlasništvo Republike Hrvatske. Stupanjem na snagu Zakona o šumama tuženica da je postala vlasnicom predmetnih nekretnina po sili zakona budući da je ista šuma odnosno šumsko zemljište. Odredbom čl. 16.st.1. Zakona o izmjeni Zakona o šumama koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. godine propisano je da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim onih u privatnom vlasništvu jesu u državnom vlasništvu. Ujedno je navela da je lugar PĆ obilaskom terena 11. lipnja 2003. utvrdio da je tužitelj bespravno zauzeo dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nekretnina u naravi predstavlja državnu šumu te da je na istoj započeo graditi vikendicu površine 24 m[2] te da bi tužitelj priznao uzurpaciju državne imovine.

4. Tužitelj je u tijeku postupka podneskom od 4. lipnja 2025. ( list spisa 39-41) naveo da predmetna zemljišta nikad nisu predstavljala šumska zemljišta, već da su to bila kultivizirana i ograđena zemljišta u vlasništvu tužitelja, a prije toga i njegovih prednika. Osim toga da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere imala površinu od 1454103 m2 što predstavlja ogroman predio općine Tkon te je potpuno jasno da cijela ta površina nije mogla u naravi biti šuma i da je unutar te parcele bilo zemljišta u privatnom vlasništvu. Činjenica da predmetna zemljišta nikad nisu predstavljala šumu, da proizlazi iz snimke zraka 1968. te iz Hrvatske osnovne karte. Dakle, da je u posjedu spornih nekretnina bio još pradjed tužitelja DĆ (Toni) Ugrinić. Od DĆ predmetne nekretnine je stekla njegova kćer EĆ, rođena DĆ (tužiteljeva baka). EĆ je zajedno sa svojim mužem SĆ pok. DĆ držala u posjedu predmetne nekretnine, a nakon njih iste da je stekao njihov sin ŠĆ, a potom od ŠĆ da je stekao iste tužitelj. Što se tiče navoda tuženika da je provođen inspekcijski nadzor radi gradnje zgrade kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za istaknuti je da je po tom nadzoru proveden prekršajni postupak koji je obustavljen te da je tužitelj za tu zgradu ishodio pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Zadarske županije, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru, klasa: UP/I-361-03/13-11/2224, Ur.broj: 2198/1- 11-2/4-16-15 od 21. rujna 2016. Konačno da je za zgradu izgrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je legalizirana platio komunalni doprinos Općini Tkon koji pozivajući se na članak 77.st.1. Zakona o komunalnom gospodarstvu plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se ozakonjena građevina nalazi odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

5. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 4-5), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6), preslika katastarskog plana ( list spisa 7-13), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj: O-598/14, UPP/OS-92/14 od 16. listopada 2014. ( list spisa 14-18), potvrda Hrvatskih šuma, Klasa: ST/24-01/1305, Ur.broj: 15-00-08/11-24-4 od 7. svibnja 2024. ( list spisa 28), potvrda Hrvatskih šuma, Klasa: ST/24-01/1305, Ur.broj: 15-00-05/02-24-03 od 2. svibnja 2024. ( list spisa 29), dopis Šumarije Biograd od 7. svibnja 2024. ( list spisa 30), zahtjev za provođenje inspekcijskog nadzora 1. srpnja 2003. ( list spisa 31), izvod iz očevidnika šumskih šteta Šumarije Biograd od 17. lipnja 2003. sa skicom ( list spisa 32), rješenje prekršajnog suda u Biogradu na Moru, broj: 570/03 od 25. ožujka 2005. (list spisa 34), zahtjev Šumarije Biograd zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka (list spisa 35), rješenje o izvedenom stanju Zadarske županije, Upravnog odijela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Klasa: UP/I-361-03/13-11/2224, Urbroj: 2198/1-11-2/4-16-15 od 21. rujna 2016. ( list spisa 42-44), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. od 23. rujna 2024. ( list spisa 72-82), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl.ing.agr. od 23. listopada 2024. ( list spisa 85-979), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića, ing.građ. od 24. veljače 2024. ( list spisa 107-122), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta ( list spisa 68-69), izvršen je uvid u povijest zk.upisa za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 131-134), saslušani su svjedoci: RĆ ( list spisa 136), JĆ ( list spisa 137) i PĆ ( list spisa 147-148) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke ( list spisa 137-138). Izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. Z-23559/20 (Z-7767/24) i Z- 23560/20 (Z-7769/24) te je pribavljen povijesni zk. izvadak za predmetne nekretnine.

5.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka BĆ budući da je tužitelj odustao od izvođenja ovog dokaza. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnicima posl. br. Z-3445/2011/4525 i Z-3445/2011/5481.

9. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.

10. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK- a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom ( tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišno knjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

11. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnim nekretninama u tom postupku.

12. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-3445/2011/4525 od 20. rujna 2017. razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 1504 m[2] i kat. čest. [katastarska čestica], u naravi šuma površine 1351 m odgovaraju dijelu kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske.

12.1. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja IĆ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana donošenja tog rješenja.

13. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/5418 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište ( spremište), izgrađeno zemljište ( zgrada za privremeni boravak) i pašnjak odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak uknjiženog prava vlasništva Republike Hrvatske.

13.1. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja IĆ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretninama ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana donošenja tog rješenja.

14. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa] posl. br. O-598/2014, UPP/OS-92/14 od 16. listopada 2014. (list spisa 14-18) proizlazi da su nasljednici pok. ŠĆ pok. MĆ rođenog **.**.1932., a umrlog **.**.2014. proglašeni zakonski nasljednici: supruga TĆ te sinovi JĆ i IĆ. Iz citiranog rješenja o nasljeđivanju nije razvidno da bi predmetne nekretnine činile ostavinsku masu pok. ostavitelja.

15. Uvidom u Potvrdu o uključenosti kat. čest. u šumsko-gospodarski plan od 2. svibnja 2024. (list spisa 29) slijedi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere površinom od 1454103 m[2] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. godine odnosno na dan 16. listopada 1990. kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama zakona o šumama.

16. Iz izvoda očevidnika šumskih šteta sačinjenog od strane lugara PĆ dana 17. lipnja 2008. ( list spisa 32) proizlazi da je navedeni obilaskom terena dana 11. lipnja 2003. utvrdio da je IĆ bespravno zauzeo dio kat. čest. [katastarska čestica] i započeo graditi vikendicu površine 24 m[2] . Prilikom čišćenja terena da je uništio 1 m makije.

17. Iz preslike rješenja Prekršajnog suda u Biogradu na Moru, poslovni broj: 570/03 od 25. ožujka 2005. ( list spisa 34) razvidno je da je obustavljen prekršajni postupak protiv okrivljenika IĆ da bi početkom 2003. u šumi zvanoj „ Podlopatina“ u neposrednoj blizini uvale Kruševica na otoku Pašmanu, odjel/osjek 47a G.J. Pašman, a kojom gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, bespravno posjekao čistom sječom na površini od 300 m[2] i prisvojio 1 m ogrjevnog drveta.

18. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj egzistira stambeni objekt, dok je ostatak nekretnine pašnjak obrastao samoniklim raslinjem, crnikom i makijom. Predmetna nekretnina je sa jugoistočne strane ograđena starih suhozidom. Zatim, drugu pokazanu nekretninu vještak mjernik je identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sa svih strana ograđena suhozidom, a u naravi predstavlja pašnjak.

18.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da je na skici ( list spisa 79) označena nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1738 m[2] , dok je na slici sudskog očevida na listu spisa 81 označio nekretninu koja nosi oznaku 2220 k. o. [katastarska općina] u površini od 1504 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio suhozide koji egzistiraju i omeđuju predmetne nekretnine. Ujedno kao prilog skici sudskog očevida vještak je izradio preklop predmeta spora sa HOK- om i sa digitalnim orto-fotom iz 1968.

19. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl. ing. agr. od 23. listopada 2024. (list spisa 85-97) proizlazi da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja kamenjarski pašnjak omeđena starim suhozidom. Ista da je obrasla vazdazelenim grmljem, niskim raslinjem te pojedinačnim stablima crnika, borova i čempresa. Nadalje, vještakinja je utvrdila da uočena stabla crnika na predmetnoj nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su starija od 40 godina. Nadalje, predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa svoje jugoistočne strane je ograđena starim suhozidom, cijela je obrasla zimzelenim grmljem. U sačinjenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela da procjena starosti nasada može varirati ovisno o sorti, geografskom položaju, klimatskim uvjetima, reljefu, tlu, uvjetima uzgoja i ostalim čimbenicima koji utječu na rast i razvoj biljaka. Navedene godine starosti mogu odstupati iz spomenutih razloga pa da zbog tog razloga sačinjeni nalaz i mišljenje obuhvaća približnu procjenu. Ujedno nalazu i mišljenju prileže fotografije zatečenog stanja na licu mjesta.

20. Stalni sudski vještak Ante Vuković, ing. građ. je u nalazu i mišljenju (list spisa 107- 122) naveo da je sa jugoistočne strane vidljiv suhozid na međi kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] omeđena suhozidom sa tri strane. Zaključno, vještak je naveo da na temelju samog očevida i službenog zračnog snimka iz 1959. godine dobivenog od Državne geodetske uprave, da su zatečeni pokazani suhozidi izgrađeni prije 1959. godine.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka geodetske, poljoprivredne i građevinske struke kao stručnim i objektivnima, izrađenim u skladu s nalogom suda. Ujedno niti stranke nisu imale primjedbe na naprijed citirane nalaze stalnih sudskih vještaka.

22. Svjedok RĆ je u iskazu (list spisa 136) naveo da predmetna nekretnina naziva "Kruševica" danas pripada IĆ koji je na toj parceli još prije Domovinskog rata sagradio kuću. Ta parcela da je ograđena suhozidom sa tri strane, dok četvrta strana vodi na more. IĆ je ovu parcelu stekao još od svog oca pokojnog ŠĆ koji je ovu parcelu koristio za sječu drva za ogrjev, a on od svog oca pokojnoga MĆ- SĆ kojeg se jako dobro sjeća i zna da je on na ovoj parceli ranije čuvao ovce. Pokojni SĆ je umro negdje 70-ih godina prošlog stoljeća, misli 1975. Na poseban upit je naveo da lugar nije dolazio na ovu parcelu. IĆ nitko nije smetao niti mu osporavao vlasništvo ove parcele. Poznato mu je da je pokojni SĆ pored ŠĆ imao još dvojicu sinova pokojnog JĆ koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu i GĆ te kćer I. Naveo je da među braćom i sestrom nije bilo spora i da su se oni podijelili. I danas zna proći pored ove predmetne parcele tako da zna da IĆ iznajmljuje u turističke svrhe ovu kuću na ovoj parceli. Nadalje, u pogledu druge predmetne nekretnine zna da se ona nalazi u brdu i poznaju je pod nazivom "Gnjiline" jer se vadila gnjila. Na toj parceli se nalaze stabla crnike i šmrike tako da pretežno su je otac tužitelja i djed tužitelja koristili za sječu drva za ogrjev. I ova nekretnina je sa svih strana ograđena još većim suhozidom. Što se tiče ove nekretnine je naveo da mu je poznato da ona danas pripada IĆ, a stekao ju je na jednak način kao i nekretninu zv. Kruševica. Također i ovu parcelu je pokojni SĆ koristio za čuvanje ovaca. Lugar nije zalazio na ovu nekretninu niti branio S sječu drva kao što nije ni branio ni za ranije opisanu parcelu "Kruševica".

23. Svjedok JĆ je u iskazu (list spisa 137) naveo da je nekretninu naziva "Mala Kruševica" njegov brat stekao od oca ŠĆ koji je umro prije 12 godina u dobi od 80 godina. Njegov brat je tu sagradio kuću negdje prije Domovinskog rata, a ranije je na toj parceli otac čuvao par ovaca, a zasadio je i masline koje je obrađivao. Ujedno sjekao je stabla crnike za ogrjev. Ta parcela je oduvijek ograđena suhozidom. Tu parcelu je ŠĆ stekao od djeda pokojnog MĆ koji je također na toj parceli obrađivao masline, a također i pokojni djed je imao četiri ovce koje je tu vodio na ispašu. Među njima unutar obitelji nikad nije bilo sporno da ova nekretnina pripada IĆ, a niti je bilo tko treći osporavao mojoj obitelji, a sada IĆ pravo vlasništva ove parcele. Na poseban upit je naveo da IĆ iznajmljuje ovu kuću na "Kruševici" u turističke svrhe tijekom ljetne sezone. Nadalje svjedok je naveo da se druga parcela koja danas pripada IĆ nalazi u brdu, ograđena sa svih strana suhozidom. Također pokojni otac i pokojni djed su koristili ovu parcelu kao i raniju "Malu Kruševicu" na način da su tu sjekli crnike za ogrjev i čuvali ovce.

24. Svjedok PĆ je u iskazu (list spisa 148) naveo da je bio zaposlenik Hrvatskih šuma, da je bio jedini lugar za područje otoka Pašmana u periodu od 1992. do 2010. Što se tiče postupanja prema IĆ, naveo je da se sjeća tog događaja, naime Hrvatske šume su zaprimile dojavu da se nešto događa na tom terenu, zbog čega je sa svojim nadlugarem tj. nadređenim UĆ izašao na lice mjesta, kojom prilikom su sačinili zapisnik. Ne može se sjetiti točno koje godine je to bilo, bilo je davno i prošlo je dosta vremena. To je sve dokumentirano. Njihov zadatak je bio samo postupiti po dojavi tj. izaći na lice mjesta, a dalje to rješavaju drugi djelatnici Hrvatskih šuma. Istaknuo je da su dužni uvijek postupati kada zaprime bilo kakvu dojavu. Ranije nikada nije obilazio ovo područje, a lugar je za cijeli otok Pašman bio u periodu od 2002. do 2010. godine. Sjeća se da je parcela bila jasno omeđena, nekakvim kamenjima, tj. dijelom kamenim suhozidom ili međnim kamenjem. Ne može se točno izjasniti zbog proteka vremena. Tada kada su pristupili ovom terenu, naveo je da je postojao nekakav iskop. Napomenuo je da su postojali tereni koje su stalno nadzirali i kontrolirali, ali jedan od njih nije bio ovaj teren. Prvi put su došli na ovaj teren na "Kruševicu" i to isključivo po dojavi. Riječ je o nepristupačnom terenu do kojeg se može doći isključivo brodom. Nadalje je naveo da je rodom iz Tkona, tako da poznaje IĆ, a poznavao je i njegovog oca ŠĆ koji je umro sigurno prije nekih 10-15 godina. Čak se sjeća i pok. MĆ, Draženkovog djeda. Koliko zna ovo je sve bila tzv. Branjevina i tu su D imali svoje terene. Pa tako i dan danas. Jako se dobro sjeća i pokojnoga djeda MĆ, on je umro jako davno, ne može precizirati godinu, ali je umro u visokoj životnoj dobi, sigurno preko 80 godina života. Ono što zna sigurno da je pok. MĆ i na ovom terenu u "Kruševici" držao ovce, a tada su ljudi pa tako i pok. MĆ koliko mu sjećanje služi imao japlenicu za proizvodnju vapna. Pokojni NĆ je imao šestero braće i tri sestre i to: Šime, MĆ, Š, zna da je jedan od braće živio u [adresa], sve ih je poznavao. Na poseban upit je iskazao da nikad nije bilo šume, pretežno niske makije i kamen. IĆ nije bio na terenu kad su došli na lice mjesta po dojavi niti je o tome pričao sa IĆ. Te prigode postupili po dojavi, pristupili su terenu, sačinili zapisnik i to je sve što ima reći u povodu tog događaja.

25. U stranačkom iskazu tužitelj je naveo da je predmetna parcela naziva "Mala Kruševica" od davnina u posjedu njegove obitelji kao što je i druga predmetna parcela koja se nalazi u brdu i poznaju je pod nazivom "Gnjiline". Što se tiče "Male Kruševice" kako je oduvijek unutar obitelji i nije bilo spora, na tom terenu prije nekih 30 godina sagradio je kuću. Ranije je parcelu koristio otac pokojni ŠĆ za sječu drva za ogrjev i za blago. Pamti još kao dječak od nekih 6-7 godina da su tu mama i baka znali dovoditi blago jer se u blizini nalazio tor gdje su ovce znale prenoćiti. Na jednak način se koristila i ova druga nekretnina koja se nalazi u brdu pod nazivom "Gnjiline". Napominje da je njegov otac imao više parcela u svom posjedu i to je u mjestu bilo poznato da je to njihovo odnosno da pripada njegovoj obitelji, ali formalno nije prepisao vlasništvo na svoje ime. Nitko nikada niti njegovoj obitelji im nije osporavao pravo vlasništva predmetnih parcela. U selu se točno znalo tko je što obrađivao. Obje parcele su ograđene suhozidom koji je star stotinama godina. Na poseban upit je naveo da nitko nikada niti lugar, niti nikakva inspekcija mu nije nikad ništa branila, a kuću da je i legalizirao prije 10-15 godina. Nikad nije vidio lugara i nema saznanja da bi on njegovoj obitelji ikad nešto branio.

26. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

27. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

28. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

28.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

28.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

29. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

30. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

31. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

32. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

33. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao. (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

34. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to RĆ (rođen 1947.) i JĆ (rođen 1959.), koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci rodom iz mjesta Tkon na otoku Pašmanu (gdje se i nalaze predmetne nekretnine) u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pa je tako svjedok RĆ koji je u vrijeme iskaza imao 78 godina detaljno iskazivao u pogledu obje predmetne nekretnine, navodeći da obje danas pripadaju upravu tužitelju koje je posjedovao još tužiteljev djed pok. IĆC, kojeg je poznavao, a koji je obje parcele koristio za sječu drva za ogrijev i čuvanje ovaca. Naveo je da je na parceli naziva „ Mala Kruševica“ tužitelj sagradio kuću koju danas iznajmljuje u turističke svrhe. Svjedok je detaljno opisao i lokaciju druge predmetne nekretnine naziva Gnjiline. Naveo je da nije čuo za sporove niti da bi lugari zabranjivali obitelji IĆC sječu drva. Identično je iskazivao i tužiteljev brat JĆ, slijedom čega je sud i iskaz navedenog svjedoka cijenio vjerodostojnim, neovisno o činjenici što je isti u srodstvu s tužiteljem. Ujedno, upravo navedeni svjedok ima relevantna saznanja o podjeli nekretnina unutar same obitelji navodeći da su obje sporne nekretnine pripale upravo tužitelju. Na prijedlog tuženice, saslušan je svjedok PĆ, koji je naveo da je bio jedini lugar za područje otoka Pašmana u periodu od 1992. do 2010. U pogledu nekretnine „ ŽĆ“ naveo je identično kao i ostali saslušani svjedoci, navodeći da je poznavao i tužiteljevog pok. oca ŠĆ, a sjeća se i tužiteljevog djeda pok. MĆ koji je na ovom terenu držao ovce, ujedno navodeći da se sjeća da je pok. NĆ imao japlenicu za proizvodnju vapna. Što se tiče postupanja Šumarije u odnosu na ovu nekretninu, naveo je da je upravo on kao tadašnji djelatnik s kolegom UĆ izašao na lice mjesta zbog zaprimljene dojave kojom prilikom je sastavio zapisnik. Svjedok je istaknuo da su dužni izaći na lice mjesta po svakoj zaprimljenoj dojavi, dok prije ranije nikad nije nadzirao ovaj teren, već prvi put po toj zaprimljenoj dojavi. Istaknuo je da se sjeća da je ova nekretnina jasno bila ograđena, dijelom kamenim suhozidom i dijelom međnim kamenjima.

35. U odnosu na Potvrdu uključenosti kat.čest u šumskogospdarski plan ( list spisa 29) iz koje bi proizlazilo da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( od dijela koje su nastale obje predmetne nekretnine) obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991., po stavu ovog suda tuženica ne bi samo radi toga stekla pravo vlasništva prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama, posebno stoga što je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po kulturi upisana kao pašnjak, što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, pa tako iskazima saslušanih svjedoka ( pa je tako svjedok RĆ opisao ovu nekretninu kao Gnjiline, koji naziv nosi i po upisanoj oznaci zemljišta u zemljišnoknjižnom ulošku), a predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je također po kulturi upisana kao pašnjak, a ujedno i kao izgrađeno zemljište, spremište i zgrada za privremeni boravak). ( vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.). Nadalje, u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stalna sudska vještakinja Marija Jurić je u izrađenom nalazu i mišljenja jasno opisala ovu predmetnu nekretninu kao kamenjarski pašnjak, obrasla vazdazelenim grmljem, niskim raslinjem te pojedinačnim stablima crnika, borova i čempresa, dajući mišljenje da su zatečena stabla crnika starija od 40 godina, dok je u odnosu na nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stalna sudska vještakinja navela da je obrasla zimzelenim grmljem i drvećem. Utvrđenje stalne sudske vještakinje Marije Jurić potkrjepljuje iskaze saslušanih svjedoka u dijelu korištenja predmetnih nekretnina za sječu drva za ogrjev još od pok. djeda tužitelja SĆC. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da predmetne nekretnine u naravi ne predstavljaju šumu, već pašnjake ( i stambenu zgradu), dok su ujedno svjedoci suglasno naveli da na sporne nekretnine nisu dolazili lugari. Čak štoviše svjedok PĆ je kao tadašnji lugar Šumarije Bigrad izričito iskazao da do dojave nikad ranije nije obilazio sporni teren u Kruševici, a koji je odavnina u posjedu obitelji SĆC, još od pok. djeda tužitelja MĆ kojeg je poznavao i koji je na ovom terenu čuvao ovce.

35.1. Nadalje iz izvedenih dokaza, prije svega iz iskaza saslušanih svjedoka ovaj sud je utvrdio da su predmetne nekretnine od davnina ograđene suhozidom, a što potkrjepljuje i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke da su zatečeni predmetni suhozidi izgrađeni prije 1959. godine. Navedeno potkrjepljuju i priložene skice sudskog očevida vještaka geodetske struke s uklopom predmeta spora u DOF 1968 i u HOK, koje se koriste za dokazivanje nepromijenjenosti stanja nekretnine tijekom vremena, iz kojih je razvidno da su obje predmetne nekretnine istog oblika odnosno u istim gabaritima, kao i danas.

35.2. Slijedom navedenog predmetne nekretnine se nalaze u posjedu tužitelja i njegovih prednika najkasnije od 50-ih godina prošlog stoljeća, a na kojim nekretninama nitko treći nikad nije polagao pravo vlasništva, iz čega slijedi da na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a 16. listopada 1990., (kojim je Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta), iste nisu predstavljale šumu (niti šumsko zemljište).

35.3 Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine" broj 41/90, dalje ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

35.4. Slijedom provedenih dokaza, nekretnine koje su predmet ovog postupka, najmanje od pedesetih godina prošlog stoljeća, po svojoj naravi nisu šume niti šumsko zemljište. U svakom slučaju, za ukazati je da Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.

35.5. Slijedom iznijetog, sastavljena prijava šumske štete od strane Šumarije Biograd iz 2003. svakako ne utječe na ranije stečena prava od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika. Nadalje, u odnosu na navode tuženice da bi tužitelj tom prilikom priznao da bi bespravno zauzeo dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere za navesti je da iz priložene preslike Izvoda iz očevidnika šumskih šteta od 17. lipnja 2003. ( list spisa 32) ne proizlazi da bi taj dokument sadržavao bilo kakvu izjavu tužitelja, niti iz ovog dokumenta pa niti bilo kojeg drugog dokaza koje je tuženica priložila, ne proizlazi da bi tužitelj bio uopće prisutan te prigode, a konačno saslušani svjedok PĆ koji je naprijed navedeni dokument sastavio i potpisao kao tadašnji lugar Šumarije Biograd je izričito naveo da tužitelj nije bio prisutan kad je s kolegom UĆ pristupio obilasku sporne nekretnine po zaprimljenoj dojavi. Konačno, iz niti jednog dostavljenog dokaza od strane tuženice ne proizlazi da bi tužitelj bespravno zauzeo spornu nekretninu. Već upravo suprotno, iz dostavljene preslike rješenja Prekršajnog suda u Biogradu na Moru, broj: 570/03 od 25. ožujka 2005. proizlazi da je obustavljen prekršajni postupak protiv tužitelja ( tamo okrivljenika) pokrenutom po zahtjevu Hrvatskih šuma, Šumarije Biograd.

36. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, koju je koristio još djed tužitelja pok. SĆ, na način da je iste koristio za ispašu blaga i sječu drva za ogrjev, a potom i tužiteljev otac pokojni ŠĆ (rođen 1932., a preminuo 2014.) na isti način nastavio koristiti nekretnine, a potom tužitelj koji je na predmetnoj nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastavio vršiti faktičnu vlast izgradivši stambeni objekt, što je sud utvrdio uviđajem na licu mjesta, a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina i to suhozidom koji je izgrađen sigurno prije 1959. godine, manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

37. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretnina. ma pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

38. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

39. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

39.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 13. lipnja 2024., 16. rujna 2024., 15. svibnja 2025. i 13. listopada 2025. - 100 bodova za svaku pojedinu radnju (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dok je tužitelju za pristup ročištu od 17. srpnja 2025. priznato 25 bodova (Tbr. 9.t.5. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife). Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 4. lipnja 2024. – 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife). Dakle, tužitelju je priznato ukupno 625 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.250,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.562,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 1.550,00 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR., dakle ukupno 3.165,59 EUR. Tužitelju nije priznat trošak iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 53,09 EUR, jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu niti ga je sud pozvao na plaćanja iste, pa u takvom slučaju ne može osnovano tražiti naknadu tih troškova od tuženice. ( odluka VSRH, posl.br. Rev-158/2021-2 od 27. veljače 2024.). Slijedom čega, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.165,59 EUR, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

40. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Biograd na Moru, 21. studenog 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.