- 1 -              Rev 754/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 754/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. K., dipl. pravnik zaposlen u Teritorijalnom uredu SSRH P., protiv tuženika P. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i p. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o revizijama tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-376/19-3 od 26. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. Pr-74/18-36 od 17. prosinca 2018., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužiteljice izjavljena po punomoćniku S. K., 14. veljače 2020., te se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž R-376/19-3 od 26. rujna 2019. preinačuje u toč. II. izreke, te se sudi:

 

„Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola br. Pr-74/18-36 od 17. prosinca 2018. u toč. I. i II. izreke.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.“

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija podnesena osobno po tužiteljici 10. veljače 2020. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10. kolovoza 2016. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika, zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2015., nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta prodavača na BP R. (toč. II.).

 

2. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prijedlog tuženika kojim sukladno čl. 150. st. 11. Zakona o radu predlaže da se tuženika privremeno oslobodi od obveze vraćanja na rad i isplate naknade plaće tužiteljici do pravomoćnog okončanja ovog sudskog spora (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (toč. II.).

 

3. Presudom i rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je djelomično žalba tuženika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. I. (toč. I.). Prihvaćena je djelomično žalba tuženika, te je preinačena prvostupanjska presuda, kao i rješenje o troškovima postupka (toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja), te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10. kolovoza 2016. nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, a koji je zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2015. Nadalje odbijen je i zahtjev tužiteljice da se vrati na poslove radnog mjesta prodavača na BP R. Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 4.800,00 kn.

 

4. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju, po svom punomoćniku, ali i osobno, na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i potvrdili prvostupanjsku presudu.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija tužiteljice podnesena po punomoćniku je osnovana, dok revizija koju je osobno podnijela tužiteljica nije dopuštena.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu prava povrijeđenih odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, utvrđenje njegove nedopuštenosti te zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika na radno mjesto prodavača na benzinskoj postoji tuženika u R.

 

9. Prije svega valja istaći da je tužiteljica podnijela reviziju osobno. Prema odredbi čl. 91.a st. 1. ZPP stranka može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju prema opunomoćenika koji je odvjetnik. Iznimno od odredba st. 1., prema odredbi st. 2. istog članka stranka može sama podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ZPP ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik, ako ima položen pravosudni ispit. U st. 3. dalje je propisana obveza da stranka, odnosno njezin punomoćnik iz st. 2. dužni su uz prijedlog za dopuštenje revizije ili reviziju ili najkasnije do isteka roka za njihovo podnošenje priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu ili drugu javnu ispravu u izvorniku ili preslici iz koje proizlazi da stranka ili njezin punomoćnik ima položen pravosudni ispit, ako takva potvrda ili druga javna isprava u izvorniku ili preslici prethodno nije podnesena sudu u istom postupku.

 

10. Kako tužiteljica uz reviziju nije dostavila i dokaz o položenom pravosudnom ispitu, to je revizija koju je ista osobno podnijela nedopuštena, pa je istu valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 392. ZPP.

 

11. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, te vraćanju na rad, pri čemu je takvu odluku utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

- da je tužiteljica bila kod tuženika zaposlena na radnom mjestu prodavača od 31. prosinca 2015.,

 

- da je tuženik 10. kolovoza 2016. otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

 

- da su tužiteljici odlukom o otkazu stavljene na teret dvije povrede i to da je 20. srpnja 2016. instruktor poslovanja benzinskih postaja pronašao ceduljicu na kojoj je pisalo „52507 Smirnog ice 23,40 kuna višak pa nisam kucala“, a koju ceduljicu je napisala tužiteljica za osobnu uporabu, bez izdavanja računa i naplate istog, dok je novac ostavila na stolu u uredu benzinske postaje, te da su 1. kolovoza 2016. od strane istog instruktora utvrđene nepravilnosti u radu tužiteljice na način da je 27. srpnja 2016. kada je kupac zatražio artikl York 100S, isti skenirala i uručila kupcu, a da bi potom tipkala tipku „čisti“ i izdala račun za York 100 Gold br. računa ..., koji račun nije uručila kupcu,

 

- da se tuženik o namjeri otkazivanja ugovora o radu savjetovao s radničkim vijećem,

 

- da je u odnosu na događaj od 20. srpnja 2016. nastupila prekluzija, jer je sva saznanja o osobi i samom događaju prva odgovorna osoba imala najkasnije 25. srpnja 2016., te je otkaz iz tog razloga dan po proteku roka od 15 dana,

 

- da je događaj od 27. srpnja 2016. bio protivan odredbama Uputa za poslovanje benzinskih postaja, jer je izdan nevjerodostojan račun za cigarete koji kupcu nije uručen,

 

- da je tužiteljica 3. veljače 2016. bila pisano upozorena na dužnost poštivanja obveza iz radnog odnosa zbog povrede radne obveze iz područja blagajničkog poslovanja i manipulacije fiskalnom kasom,

 

- da je tužiteljici omogućena obrana.

 

12. Prvostupanjski sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo samo o jednom propustu i to onom od 27. srpnja 2016., a koji ne predstavlja težu povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda drugostupanjski sud cijeni nepravilnim, te suprotno tome smatra da je izdavanje nevjerodostojnog računa, izdavanje računa za robu koju kupac nije kupio, te neopravdano brisanje artikla predstavlja postupanje suprotno Uputama o poslovanju benzinskih postaja i to toč. 3.2.1. i toč. 3.2.2., te Pravilniku o radu tuženika i to čl. 24. st. 3. Isto tako drugostupanjski sud smatra da se postupanje tužiteljice ne može opravdati okolnošću da je to bio uobičajeni način poslovanja, te da je i događaj od 27. srpnja 2016. dostatan i opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

14. Tužiteljica u reviziji podnesenoj po punomoćniku prije svega ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da se tvrdi da u drugostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni. Naime, iz revizije proizlazi da drugostupanjski sud nije cijenio iskaze saslušanih svjedoka A. O., S. P. i G. S., a koji su suglasno izjavili da su zaposlenici imali uputu i suglasnost poslovođe Z. B. za „poravnanje“ stanja zaliha samo cigareta, jer kod drugih proizvoda nije bilo moguće da bi bile identične cijene za različite artikle.

 

15. Prema shvaćanju revizijskog suda drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa taj revizijski navod nije osnovan.

 

16. Međutim, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14 i 127/17) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

17. Iz navedene odredbe slijedi da je izvanredni otkaz ugovora o radu moguć u slučaju ako je radnik počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, odnosno ako je nastala neka druga osobito važna činjenica, uslijed čega nastavak radnog odnosa više nije moguć.

 

18. Osnovano se u reviziji ukazuje da su gore navedeni svjedoci jasno naveli da je praksa na benzinskoj postaji na kojoj je radila i tužiteljica bila da se vrši poravnanje stanja (storno i izdavanje novog računa), da je takva praksa bila poznata i poslovođi. Pri tome i sam poslovođa Z. B. u svom iskazu navodi da kupci vrlo često ne uzimaju račun ili ga uzmu pa ga bace u smeće, te da se i takvim kupcima izlazilo u susret, te je jednostavno zamijenjen proizvod bez da se kucao novi proizvod, te da se onda to u inventuri poravnalo. Takva praksa je bila u situaciji kada je bila ista cijena proizvoda, a upravo je takav slučaj i bio kod događaja koji se stavlja na teret tužiteljici prilikom prodaje cigareta.

 

19. Iako postupanje tužiteljice nije bilo u skladu s internim pravilnicima tuženika, u konkretnom slučaju od 27. srpnja 2016. za tuženika nije nastala nikakva šteta, a tužiteljica je postupala po praksi koja je postojala na toj benzinskoj postaji. Praksa da se kupcu zamijeni proizvod bez kucanja novog računa, jer je kupac ranije izdani račun bacio jednako tako nije u skladu s internim pravilima tuženika, što potvrđuje tvrdnje tužiteljice i načinu postupanja na predmetnoj benzinskoj postaji. Stoga se postupanje tužiteljice 27. srpnja 2016., prema shvaćanju revizijskog suda, ne može cijeniti kao osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa zbog koje ne bio moguć nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika. To posebice iz razloga što za tuženika nije nastala nikakva šteta, niti je na strani tužiteljice postojala bilo kakva namjera da nanese štetu tuženika ili da sebi pribavi bilo kakvu korist.

 

20. Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti pobijanu presudu drugostupanjskog suda na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu sve primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.