Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-30/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 11. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika CJ, mag iur., zaposlene kod tuženika, objavljene 24. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužiteljici RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike manje isplaćene plaće za prosinac 2019. isplati iznos od 7,07 eura bruto zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počem od 13. siječnja 2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se od 13. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamata tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu iz točke I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.157,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra na Odjelu za hematologiju (zdravstveni djelatnik na primjeni citostatika). Imajući u vidu odredbe Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18, 56/22, u nastavku: TKU) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 95/15, 29/18, u nastavku: KU) kao i Dodatka I. (NN 96/15), Dodatka II. (NN 92/19) i Dodatka III. istome (NN 56/20), te uzevši u obzir odredbe ugovora o radu, obračunske isprave za isplatu plaće i evidenciju radnih sati tužiteljice odnosno Strukturu ostvarenih sati po danima, tuženik kao poslodavac u razdoblju od 1. studenog 2019. pa do 31. siječnja 2023. tužiteljici nije pravilno obračunavao plaću na način da joj nije obračunavao sve odrađene prekovremene sate te joj je neispravno obračunavao dodatke za posebne uvjete rada na osnovnu plaću na prekovremene sate, a nije joj obračunavao ni dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, što je sve za posljedicu imalo i manje joj obračunatu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. U tužiteljičinim obračunskim ispravama za isplatu plaće tuženik je prekovremeni rad prikazao u manjem broju sati nego što ga je tužiteljica realno odradila ili ga uopće nije prikazao kao da u pojedinim mjesecima nije imala prekovremenih sati iako jest. Tužiteljica je odradila više prekovremenih sati od prikazanih u obračunskim ispravama za isplatu plaće, što joj nije plaćeno, kao što joj nisu plaćeni ni dodaci na plaću u tom prekovremenom radu, čak ni na onaj prekovremeni rad utvrđen u obračunima plaće, a posljedično joj je manje obračunata i plaćena naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Tuženikov obračun prekovremenih sati protivan je odredbi čl. 49. st. 9. KU (ranije čl. 51. st. 9. KU) koja definira prekovremeni rad ne samo kao onaj rad koji je duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, već i kao svaki sat rada koji je duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom. To tuženikovo nezakonito obračunavanje prekovremenog rada tužiteljici razvidno je samim uvidom u evidenciju radnih sati tužiteljice tj. „Strukturu ostvarenih sati po danima“, a iz koje se točno vidi broj odrađenih prekovremenih sati – kojih datuma i dana u tjednu su odrađeni i u kojem dijelu dana. Sukladno odredbama čl. 53. TKU i odredbama čl. 49.

- 58. KU (ranije čl. 51. - 60. KU), tužiteljica je imala i ima pravo da joj se pored isplate dodatka od 50% za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu kumulativno isplate i dodaci za rad noću (40%), za rad subotom (25%), za rad nedjeljom (35%), za rad u drugoj smjeni (10%), za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa (150%), za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta i duže (10%), te dodatak za posebne uvjete rada (25%) kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (4% do 31. kolovoza 2019. odnosno 8% od 1. rujna 2019.). Međutim, tuženik je kao poslodavac tužiteljici isplatio dodatke na plaću samo u redovnome radu, no onog trenutka kad je ista ušla u prekovremeni rad, oni joj više nisu plaćeni. Kad bi se tužiteljici pravilno obračunala plaća u utuženom razdoblju (od 1. studenog 2019. pa do 31. siječnja 2023.), sa svim odrađenim prekovremenim radom i dodacima na plaću u istom, sve imajući u vidu gore navedene odredbe TKU i KU te evidenciju radnih sati tužiteljice odnosno Strukturu ostvarenih sati po danima, obračunske isprave za isplatu plaće i ostalu dokumentaciju, proizašlo bi da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici razliku do punog iznosa bruto plaće u tome razdoblju u iznosu od prosječno 100,00 eura mjesečno tj. ukupno 3.900,00 eura/29.384,55 kn (39 mjeseci x 100,00 eura = 3.900,00 eura) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečne iznose te razlike. Pred sudovima u Republici Hrvatskoj već su donesene brojne pravomoćne presude u korist zdravstvenih djelatnika zbog neisplate im prekovremenih sati i dodataka na plaću u tom prekovremenom radu, a onda je i Vrhovni sud Republike Hrvatske dao za pravo zdravstvenim djelatnicima glede ove iste problematike u svom pravnom shvaćanju zauzetom na 8. sjednici svog Građanskog odjela dana 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Tužiteljica je po ovoj istoj osnovi već vodila spor protiv tuženika za prethodno razdoblje, od 1. prosinca 2014. do 31. listopada 2019., te joj je pravomoćnom presudom ovoga suda pod poslovnim brojem Pr-517/2019 od 9. ožujka 2021. u cijelosti dosuđen utuženi iznos na ime razlike manje isplaćenih plaća.

1.2. Tužiteljica je podneskom od 10. studenoga 2025. (stranica 401-404 spisa), po provedenom financijskom vještačenju, precizirala tužbeni zahtjev na način sadržan kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na navodno neispravnom obračunu prekovremenih sati kao i da joj u utuženom razdoblju od 01.studenog 2019.g. pa do 31.siječnja 2023. godine nisu isplaćeni dodaci na plaću već da su joj isti isplaćeni samo na sate redovnog rada te da joj slijedom navedenog pripada pravo na povećanu plaću i kumulativnu isplatu dodataka. Navodi da tuženik: nije plaćao naknadu za prekovremeni rad nedjeljom 35%, za rad u dane blagdana, neradnih dana i rad na dan Uskrsa 150%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, nije plaćao dodatak na posebne otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila 25%, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi 4% i za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta i duže 10%. Tuženik ističe kako su svi dodaci koji tužiteljici pripadaju uplaćeni na osnovnu plaću sukladno čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja: “Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.“ Nadalje člankom 51. Kolektivnog ugovora propisano je: Osnovna plaća radnika uvećat će se: ... - za prekovremeni rad 50%. Nadalje Kolektivni ugovor propisuje da se dodacima na koje se tužitelj poziva (čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora) uvećava osnovna plaća. I sama tužiteljica kroz cijeli tužbeni zahtjev navodi da ima pravo na povećanje osnovne plaće što je tuženik i ispoštovao. Zakonom o radu (NN 93/14), člankom 15. propisano je da Ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaći, a stavkom 2. Zakona propisano je da se umjesto navođenja podatka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputi na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik i učinio i time je ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Kao što je tuženik naveo jasno je propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Tužiteljici su plaćeni svi dodaci koji joj pripadaju na osnovnu plaću. Također, tuženik napominje kako je 5. svibnja 2020. zaključen Dodatak III. Kolektivnom Ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., sukladno kojemu tuženik i postupa. Isto tako analogno svemu gore navedenom tužitelj pogrešno navodi da mu je pogrešno obračunata naknada plaće. Evidentno tužiteljica miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada. Stoga je nejasno na temelju čega tužiteljica zasniva svoja potraživanja. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva te analogno tome osporava i tijek zateznih kamata.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku za područje ekonomije, grane financija i bankarstvo Goranki Šmer Maraš, dipl. oec., čiji nalaz i mišljenje od 12. rujna 2025. prileži na stranici 47-96 spisa. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. studenoga 2019. do 31. siječnja 2023. u iznosu od 7,07 eura bruto.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

6. Odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZR) uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 94. propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Međutim, navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.

7. Jedan od zakona kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17, 47/18 i 56/22; dalje TKU/12), kao i granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18; dalje KU).

8. Primjena KU-a uređena je općim odredbama KU-a kojima se uređuju prava i obveze iz rada i s osnove rada radnika u zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija, odnosno grad i ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kao i radnika Zavoda. Odredbama KU-a prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju čine jedan jedinstven sustav pa se odredbe KU-a na radnike u zdravstvu primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako pojedina pitanja nisu uređena nekim drugim propisom koji je za radnika povoljniji.

9. Odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisana je primjena za radnike najpovoljnijeg prava ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

10. Prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaći za redovan rad.

11. Člankom 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

12. Odredbom čl. 45. KU-a propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću (st. 1.), nadalje, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.), kao i da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).

13. Odredbom čl. 49. KU-a propisano je uvećanje osnovne plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju i na način da se osnovna plaća uvećava, i to: za rad noću 40%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za prekovremeni rad 50%; za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1.). Dodatci na plaću koji se odnose na rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni međusobno se ne isključuju (st. 12.).

14. Odredba čl. 55. KU-a navodi u st. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. istog članka se određuje da se osnovna plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok se st. 4. propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati.

15. U Dodatku I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15; dalje Dodatak I. KU), koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., u čl. 5. propisano je da se iza čl. 59. u KU-a dodaje čl. 59.a koji glasi: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće." (na jednak način propisano je čl. 58. KU/18), a nakon 1. rujna 2019. u iznosu od 8% od osnovne plaće (čl. 21. Dodatka II. KU-a („Narodne novine“ broj 92/19).

16. Odredbe članka 34. st. 1. KU-a propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. Stavkom 2. istog članka propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

17. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre – zdravstvenog djelatnika na primjeni citostatika na Odjelu za hematologiju.

18. Sporno je među strankama je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio sve odrađene prekovremene sate, dodatke za sve odrađene prekovremene sate te dodatke na plaću u navedenom razdoblju i to: dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za staž u zdravstvu i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

19. Ovaj sud je utvrdio, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, da tuženik tužiteljici nije vršio obračun plaće primjenom čl. 49. KU-a, obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš, dipl. oec. proizlazi da je tuženik obračunavao osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak za posebne uvjete rada tuženik je obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužiteljica odradila, odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio.

20. Ocjena je ovoga suda da tužiteljica kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 55. KU-a i čl. 21. Dodatka II. KU-a, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama iz čl. 55. KU-a i čl. 21. Dodatka II. KU-a, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 55. KU-a, odnosno u svojstvu radnika s položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 21. Dodatka II. KU-a.

21. Jednako tako, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

22. Napominje se da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, ali i iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR-a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, temeljem ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za posebne uvjete rada. Stoga je neosnovan navod tuženika da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 49. KU-a.

23. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Goranki Šmer Maraš, dipl. oecc., koja je izračun temeljila na činjenici da tužiteljica radi na intravenoznoj primjeni citostatika, za koje poslove se određuje opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno (čl. 29. st. 2. KU-a).

24. Polazeći od navedenog, vještak Goranka Šmer Maraš, dipl. oecc. je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama za utuženo razdoblje ukupno iznosi 7,07 eura bruto.

25. Sud je Nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš, dipl. oecc. prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen u skladu s pravilima struke i materijalnoj dokumentaciji u spisu, uz napomenu da je vještak nalaz sačinila temeljem kontrole svih obračunskih plaća u utuženom razdoblju na način da je obračunavala svaku pojedinu plaću, sukladno odredbama TKU-a, KU-a, platnih lista i evidencije rada tužiteljice, te tako utvrdila razliku takvog obračuna plaće i one koju je za isto razdoblje izradio tuženik i tako utvrdila novčane razlike obračunatih i plaćenih sati.

26. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš, dipl. oecc., sud je tužiteljici na ime neisplaćenih dodataka na plaću (dodatak za posebne uvjete rada – za prosinac 2019. i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi – za prosinac 2019.) na odrađene prekovremene sate u razdoblju od 1. studenoga 2019. do 31. siječnja 2023. dosudio bruto iznos od 7,07 eura, slijedom čega je uslijedila odluka kao u točki I. izreke.

27. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, počev od nespornog dospijeća do isplate.

27.1. Nadalje, sukladno odredbama iz čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13 – u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD–a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno odredbama iz čl. 45. st. 4. i 5. ZPD–a te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13 – u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka po osnovi nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD–a te čl. 11., 12. i 15. Pravilnika o porezu, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima, a prema čl. 16. ZPD–a i čl. 18. Pravilnika o porezu te za neoporezivi dio dohotka – osobni odbitak iz članka 36. st. 1. i 2. ZPD–a. Budući da prema navedenim odredbama ZPD–a i Pravilnika o porezu porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji čine sastavne dijelove bruto plaće uz neto plaću i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, tako je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu plaće i provizije neosnovan, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 23. travnja 2024. i 10. studenoga 2025. (200,00 eura + 50,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 6. svibnja 2024. (50,00 eura; Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima 24. travnja 2024. i 11. studenoga 2025. (200,00 eura + 50,00 eura; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 750,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (187,50) 937,50 eura. Tužiteljici je valjalo u cijelosti priznati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 220,00 eura, odnosno sveukupni iznos od 1.157,50 eura. Na dosuđeni parnični trošak, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Rijeci 24. studenoga 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- tuženiku