Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: P-692/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Vinka Pavića , u pravnoj stvari tužiteljice PŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, zastupano po generalnim punomoćnicima SŽ, Borisu Biliću i Vani Vrsalović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Šime Lukačića, odvjetnika u Biogradu na Moru i zamjenice punomoćnika tužitelja TŽ, odvjetničke vježbenice u OD Matulić-Bilić d.o.o. u Splitu, na ročištu za objavu 24. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 02535697732 u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.887,64 EUR-a (tisućuosamstoosamdesetisedam eura i šezdesetičetiri centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:
− 6,36 EUR-a teče od 1. studenog 2008. do isplate,
− 8,27 EUR-a teče od 1. siječnja 2009. do isplate
− 7,71 EUR-a teče od 1. veljače 2009. do isplate,
− 10,58 EUR-a teče od 1. ožujka 2009. do isplate,
− 7,75 EUR-a teče od 1. travnja 2009. do isplate,
− 8,35 EUR-a teče od 1. svibnja 2009. do isplate,
− 5,89 EUR-a teče od 1. lipnja 2009. do isplate,
− 6,45 EUR-a teče od 1. srpnja 2009. do isplate,
− 5,59 EUR-a teče od 1. kolovoza 2009. do isplate,
− 6,64 EUR-a teče od 1. rujna 2009. do isplate,
− 4,75 EUR-a teče od 1. listopada 2009. do isplate,
− 8,21 EUR-a teče od 1. studenog 2009. do isplate,
− 8,21 EUR-a teče od 1. prosinca 2009. do isplate,
- 10,05 EUR-a teče od 1. siječnja 2010. do isplate,
− 10,05 EUR-a teče od 1. veljače 2010. do isplate,
− 10,05 EUR-a teče od 1. ožujka 2010. do isplate,
− 13,67 EUR-a teče od 1. travnja 2010. do isplate,
− 22,22 EUR-a teče od 1. svibnja 2010. do isplate,
− 21,00 EUR-a teče od 1. lipnja 2010. do isplate,
− 27,00 EUR-a teče od 1. srpnja 2010. do isplate,
− 26,09 EUR-a teče od 1. kolovoza 2010. do isplate,
− 20,54 EUR-a teče od 1. rujna 2010. do isplate,
− 30,05 EUR-a teče od 1. listopada 2010. do isplate,
− 35,30 EUR-a teče od 1. studenog 2010. do isplate,
− 32,11 EUR-a teče od 1.prosinca 2010. do isplate,
− 31,10 EUR-a teče od 1. siječnja 2011. do isplate,
− 29,77 EUR-a teče od 1. veljače 2011. do isplate,
− 33,19 EUR-a teče od 1. ožujka 2011. do isplate,
− 41,22 EUR-a teče od 1. travnja 2011. do isplate,
− 42,88 EUR-a teče od 1. svibnja 2011. do isplate,
− 54,33 EUR-a teče od 1. lipnja 2011. do isplate,
− 46,14 EUR-a teče od 1. srpnja 2011. do isplate,
− 44,47 EUR-a teče od 1. kolovoza 2011. do isplate,
− 44,47 EUR-a teče od 1. rujna 2011. do isplate,
− 42,85 EUR-a teče od 1. listopada 2011. do isplate,
− 45,01 EUR-a teče od 1. studenog 2011. do isplate,
− 47,54 EUR-a teče od 1. prosinca 2011. do isplate,
− 47,41 EUR-a teče od 1. siječnja 2012. do isplate,
− 46,66 EUR-a teče od 1. veljače 2012. do isplate,
− 46,61 EUR-a teče od 1. ožujka 2012. do isplate,
− 47,92 EUR-a teče od 1. travnja 2012. do isplate,
− 46,82 EUR-a teče od 1. svibnja 2012. do isplate,
− 46,77 EUR-a teče od 1. lipnja 2012. do isplate,
− 43,55 EUR-a teče od 1. srpnja 2012. do isplate,
− 43,55 EUR-a teče od 1. kolovoza 2012. do isplate,
− 43,55 EUR-a teče od 1. rujna 2012. do isplate,
− 43,55 EUR-a teče od 1. listopada 2012. do isplate,
− 43,55 EUR-a teče od 1. studenog 2012. do isplate,
− 46,99 EUR-a teče od 1. prosinca 2012. do isplate,
− 44,07 EUR-a teče od 1. siječnja 2013. do isplate,
− 43,94 EUR-a teče od 1. veljače 2013. do isplate,
− 46,42 EUR-a teče od 1. ožujka 2013. do isplate,
− 44,11 EUR-a teče od 1. travnja 2013. do isplate,
− 42,23 EUR-a teče od 1. svibnja 2013. do isplate,
− 41,11 EUR-a teče od 1. lipnja 2013. do isplate,
− 42,16 EUR-a teče od 1. srpnja 2013. do isplate,
− 43,52 EUR-a teče od 1. kolovoza 2013. do isplate,
− 45,69 EUR-a teče od 1. rujna 2013. do isplate
- 45,27 EUR-a teče od 1. listopada 2013. do isplate,
− 46,28 EUR-a teče od 1.studenog 2013. do isplate.
i to do do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 0,60 EUR (šezdeset centi).
III Nalaže se tuženiku Privredna banka d.d., OIB: 02535697732, tužiteljici PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 1.433,57 EUR (tisućučetristotridesetitri eura i pedesetisedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 53,09 EUR (pedesetitri eura i devet centi) koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 28. ožujka 2023. navodi da su ona kao korisnica kredita i tuženik kao banka zaključili Ugovor o kreditu, br. 9012062437 od 30. listopada 2006. koji je dana 3. studenog 2006. solemniziran po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču pod brojem OU-272/06. Prema toč. 1. Ugovora o kreditu, tuženica je odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 15.284,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Prema toč. 2. Ugovora o kreditu kredit je odobren za kupnju vozila. Prema toč. 3. Ugovora o kreditu rok korištenja kredita je do 30. siječnja 2007. U toč. 6. Ugovora o kreditu je određeno da je rok otplate kredita 84 mjeseci, da se plaća u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo po kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja i to prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Tužiteljica je otplaćivala kredit u mjesečnim anuitetima te ga je u cijelosti otplatila. Međutim, kako je banka za vrijeme trajanja kredita jednostranim odlukama nekoliko puta mijenjala kamatnu stopu te kako je usto tečaj CHF-a znatno i nepredvidivo porastao, tužiteljica je otplatila znatno veći iznos nego što je to bilo predviđeno. Tuženik tužiteljicu nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti niti ju je upozorila da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, a što je bila dužna učiniti. Poziva se na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 16. veljače 2024. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, predlaže stoga isti odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Tuženik ujedno ističe i prigovor zastare i prekluzije isticanja ništetnosti iz čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima budući da je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom i zatvaranjem kredita 18. veljače 2014. dakle, više od devet godina prije podnošenja tužbe. Također smatra da u ovom slučaju ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu. Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 22. izričito je dopušteno ugovaranje valutne klauzule. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima pravnog posla. Solemnizacijom ugovora o kreditu stvorena je neoboriva pretpostavka da je tužitelj kao korisnik kredita upoznat sa svim ugovornim odredbama koje svoj temelj imaju u zakonu, koje stoga nisu ništetne, neodređene i/ili neodredive, niti su ugovaranjem tih odredbi narušena načela obveznih odnosa. Budući da tužitelj svoje traženje temelji na institutu stjecanja bez osnove, to tuženik ističe prigovor zastare. Tražbina po osnovi stjecanja bez osnove – a to bi bila svota koju je tužitelj isplatio banci na temelju ugovornih odredbi ugovora sklopljenog 2006. godine – korisnik kredita može tražiti prvog dana kada je obavio tu isplatu i tada počinje teći petogodišnji zastarni rok. Ovo stoga što za stjecanje bez osnove nije propisan neki drugi zastarni rok pa u primjenu dolazi isključivo opći zastarni rok predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. Kolektivnom se tužbom, u načelu, štite interesi i prava građana i cilj joj je prije svega spriječiti fizičke i pravne osobe koje obavljanjem svoje djelatnosti teže vrijeđaju ili ozbiljno ugrožavaju interese neodređenog broja osoba. Već sama činjenica da ni odredbe Zakona o zaštiti potrošača ni Zakon o parničnom postupku da ne uređuju pitanje prekida zastare, a što onda znači da se primjenjuju opće odredbe o prekidu zastare iz ZOO-a. Cilj kolektivne zaštite da je prije svega preventivan, ukloniti s tržišta nepoštene ugovorne odredbe i prije nego li se počnu primjenjivati, ako se primjenjuju, zabraniti njihovu daljnju upotrebu te spriječiti da i svi drugi trgovci primjenjuju takve ili slične odredbe za koje se u postupku kolektivne zaštite utvrdi da su nepoštene. Poziva se na odluke Vrhobnog suda RH poslovni broj Vs Rev-1990/91, Rev 895/2003, odluke Ustavnog suda, poslovni broj RH U-I-1746/2006, odluku Županijskog suda u Puli, Gž-265/12. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan, a tužitelju naložiti da naknadi tuženiku trošak postupka.
2.1. Podneskom od 15. travnja 2025. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev pozivom na ranije iznesene prigovore prekluzije prema čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim donosima te ističe prigovora zastare i navodi da se u ovom slučaju ne može primjenjivati Direktiva 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. budući su stranke zaključile ugovor prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Poziva se na mišljenje Suda Europske Unije C-567/2020, EU:C:2022:352, presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-2637/2023, odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 3010/1994., odluka Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1209/22, posl. br. Gž-309/23 i posl. br. Gž-1325/23 i Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1378/22.
3. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene sudskog savjetnika, sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. listopada 2025., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).
4. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to:
Ugovor o kreditu 9012062437 od 30. listopada 2006. (list spisa 14-17), ponuda/predračun broj: 2710-06 od 27. listopada 2006. (list spisa 18-19), otplatne tablice s prikazom efektivne kamatne stope (list spisa 20-21), knjigovodstvenu karticu (list spisa 22-25), plan otplate (list spisa 26-28), pregled uplata po kreditu na dan 3. siječnja 2020. (list spisa 29-41), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Martine Maté, dipl. oec (list spisa 103-110), te je saslušana tužiteljica kao stranka (list spisa 156-158).
4.1. Tužiteljica je tijekom postupka povukla prijedlog za saslušanjem tuženika dok je tuženik povukao dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika i djelatnika banke u svojstvu svjedoka.
5. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 29. travnja 2025. (list spisa 152-153) po provedenom financijskom vještačenju na način da isti glasi kao u izreci presude odnosno da sud obveže tuženika na isplatu iznosa od ukupno 1.888,19 EUR.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženiku radi isplate iznosa od 1.887,64 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a koji predstavlja razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta nastalih uslijed promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.
8. Između stranaka nije sporno da su stranke 30. listopada 2006. zaključile ugovor o namjenskom kreditu za kupnju vozila koji je ovjeren 3. studenog 2006. po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču u [adresa], pod brojem OU-272/06. Nije sporno da je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.284,43 CHF, uz valutnu klauzulu i promjenjivu redovnu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,40%, a bilo je ugovoreno da se otplaćuje u mjesečnim ratama, s rokom otplate od 84 mjeseca.
9. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila prekluzija isticanja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Sporno je i da li je nastupila zastara tužiteljevog restitucijskog zahtjeva kao i osnovanost pozivanja tužiteljice na presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
10. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
11. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužene banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
12. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje u tekstu: ZZP), a temeljem odredbe članka 138 a. istog zakonskog propisa i članka 502.c ZPP odluka donesena u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. Slijedom čega, ovaj prvostupanjski sud smatra da, u smislu odredbe članka 138.a ZZP-a, pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Odredba koja je sadržana u tipskim ugovorima koje je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna je i odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.
15. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
16. Tužiteljica se u ovom sporu može se pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe članka 502.c ZPP u vezi s članka 502.a st. 1. ZPP.
17. Nadalje, za istaknuti je da je tužiteljica je u svakom slučaju, prilikom sklapanja ugovora o kreditu, nastupala u svojstvu potrošača jer je kao fizička osoba sklopila pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju, ni njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, što proizlazi i iz iskaza tužiteljice koji sud ocjenjuje uvjerljivim i životnim, tuženik tijekom postupka suprotno nije dokazao suprotno. Naime, iz odredaba Zakona o zaštiti potrošača jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača, a s obzirom da je u samom ugovoru o kreditu navedeno, i to od strane tuženika čiji su djelatnici (a ne tužitelj) napisali tekst ugovora, da se kredit odobrava za kupnju osobnog automobila, što je u skladu i s iskazom tužiteljice, a što tuženik tijekom postupka nije osporio.
18. Budući da je u konkretnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja te neovisno od okolnosti što je tužiteljica u cijelosti otplatila predmetni kredit, ista nije izgubila pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa.
19. Međutim, ništetnost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, budući da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora, a na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe, a u konkretnom slučaju, tužiteljica je prilikom sklapanja ugovora o kreditu nastupala u svojstvu potrošača.
20. Budući se radi o ništetnim odredbama, tuženik je, u smislu odredaba članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18, dalje: ZOO), dužan vratiti tužiteljici sve što je primila po osnovama koje su utvrđene ništetnim, pa tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta.
21. Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja, sud je, po prijedlogu tužiteljice, izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Martine Maté, dipl.oec., te je tužiteljica u skladu s izrađenim pisanim nalazom i mišljenja vještaka uredila tužbeni zahtjev.
21.1. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Martine Maté, dipl.oec., sud je isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke, a na koji pisani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.
21.2. Na temelju citiranog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je preplaćeni iznos koji je tužiteljica preplatila tuženiku s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u predmenom ugovoru uključivo i tzv. negativne iznose razlike, od početka otplate do 10. prosinca 2013. iznosi 1796,35 EUR, a pozitivni iznosi razlike za razdoblja kad je primijenjen tečaj bio viši od tečaja na datum isplate kredita iznose 1.887,64 EUR. Na temelju izvršenog izračuna razlike anuiteta koje je vještak detaljno vremenski i po iznosima tablično prikazao u nalazu i mišljenju, to su tužiteljici dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka. Slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
22. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u Privrednoj banci Zagreb podigla kredit u švicarskim francima radi kupnje automobila za korištenje u privatne svrhe. Pri sklapanju ugovora da je razgovarala sa službenicom banke koja joj je navela da je najpovoljnija valuta kredita švicarski franak te joj je rečeno da će mjesečna rata biti oko 300 kuna te joj pritom nitko nisu prezentirani valutni rizici. Prva rata da je iznosila 350 kuna, a da je potom narasla na 600 kuna. Da je znala za toliki rast anuiteta da nikad ne bi podigla kredit.
23. U odnosu na prigovor zastare koji je istaknuo tuženik, valja reći da isti nije osnovan. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."
23.1. Zastara potraživanja prema tuženiku je s osnove isplate zbog ugovorenih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 13. lipnja 2014. (kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna). Stoga je tužba od 12. lipnja 2019. podnijeta je u roku od pet godina propisanom odredbom članka 225. ZOO.
24. Nadalje, neosnovano se tuženik poziva na prigovor prekluzije isticanja ništetnosti iz odredbe članka 326. ZOO, budući da se u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, ne radi o zabrani odnosno uzroku manjeg značenja, već upravo o takvoj povredi pravnog poretka i kršenju propisa koja je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i stoga tužitelj ima pravo na isticanje ništetnosti unatoč tome što je predmetni ugovor nedvojbeno ispunjen.
25. Naime, okolnost da je Ugovor ispunjen prijevremenom isplatom, nije zapreka za utvrđenje ništetnosti njegovih pojedinih odredbi jer tužiteljica kao korisnica tog kredita ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, među ostalim, i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo i stoga što ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja, pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen što međutim, nije slučaj u situaciji sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Prema tome, neovisno od okolnosti što je tužiteljica u cijelosti otplatila predmetni kredit, ona nije izgubila pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa.
26. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta tuženiku na temelju odredbi članka 1111. stavka 1. i 3. i članka 1115. ZOO.
27. Odredbom članka 1111. stavkom 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
27.1. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
28. Odredbom članka 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
29. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.
30. Zbog svega iznijetog, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno te dovodeći u međusobnu vezu sve dokaze, sud drži da je tužbeni zahtjev osnovan, kako je to naprijed obrazloženo.
31. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.
31.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 29. travnja 2025. u iznosu od 100 bodova zastupanje tužitelja na ročištima od 16. listopada 2024. u iznosu od 100 bodova i 16. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.000,00 EUR Nadalje, tužiteljici je priznat trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,57 EUR, što sveukupno iznosi 1.433,47 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.
31. 2. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po članku 11. stavku 1. točki 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23.) po kojem su od pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa prema tome tužitelj nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu, niti je pozvan da je plati niti ju je platio.
32. Sud je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev u iznosu od 0,60 centi budući isti nije dokazao. Naime, iz vještačenja je razvidno da je utvrđeno je da je preplaćeni iznos koji je tužiteljica preplatila tuženiku s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznosi 1.887,64. Iz pročitanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak u pojedinačnim iznosima pod rednim brojem 41 i 58 utvrdio preplaćeni iznos od 13,67 EUR, odnosno 44,47 EUR dok je tužitelj tražio isplatu pojedinačnog iznosa od 13,97 EUR, odnosno 44,77 EUR. Radi navedenog je odlučeno kao u toč. II izreke presude. U odnosu na negativnu razliku, dakle razdoblja kad je tužitelj plaćao manje anuitete kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koju je sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP-a donijelo prošireno vijeće, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“ Budući da tuženik nije istaknuo prigovor prijeboja niti je uložio protutužbu, a tužitelj je svoj zahtjev postavio podneskom od 29. travnja 2025. kojim je uredio tužbeni zahtjev, a kojoj preinaci se tuženik nije protivio, sud je odlučio kao u izreci presude.
33. Na temelju svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.
Biograd na Moru, 24. studenog 2025.
Viši sudski savjetnik
Sudac
Vinko Pavić
Ivica Marinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.
Dostaviti:
- tužiteljici po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru
- tuženiku po punomoćnicima iz OD Matulić i Bilić d.o.o. u Splitu
