Poslovni broj: Us I-2648/25-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika: Grad Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, 24. studenog 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba - Gradonačelnika, KLASA: UP/II-112-02/25-03/3, URBROJ: 251-02-01-25-2 od 17. lipnja 2025. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost, KLASA: UP/I-112-02/25-003/202, URBROJ: 251-13-01/001-25-1 od 31. ožujka 2025. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužiteljica tužbom osporava tuženikova rješenja donesena u oba stupnja upravnog postupka, kojima je nakon donošenja izmjenâ Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/25; na snazi od 17. ožujka 2025. godine - PUR) počevši od 14. travnja 2025. godine raspoređena na radno mjesto više stručne savjetnice - koordinatorice za rad tijela mjesne samouprave, s koeficijentom plaće 3,08. Tužiteljica u tužbi iznosi nekoliko prigovora koji će biti analizirani u nastavku ove presude.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
U osporavanom drugostupanjskom rješenju od 17. lipnja 2025. godine je navedeno da je u okviru Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost izmjenama PUR-a ukinuto tužiteljičino ranije radno mjesto voditeljice Područnog odsjeka Donja Dubrava, jer je općenito smanjen broj područnih odsjeka, dok je sada u preostalima sistematizirano upravo tužiteljičino novo radno mjesto, kako bi se zadržala ista razina stručnosti i znanja, te su na ta radna mjesta raspoređeni raniji voditelji područnih odsjeka. U tom smislu je dalje navedeno da su svi sadašnji voditelji područnih odsjeka to bili i ranije, a ocjenjivani su istom ili višom ocjenom od tužiteljice, koja je bolji rad pokazala u radu s tijelima mjesne samouprave nego kao rukovodeći službenik. Istaknuto je da je tužiteljici na novom radnom mjestu koeficijent plaće niži samo za 0,02.
Tužiteljica u tužbi prvenstveno ističe da je drugostupanjsko rješenje utemeljeno na naknadom očitovanju Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost od 26. svibnja 2025. godine, odnosno na naknadnom obrazloženju tog ureda, te ukazuje na to da nije imala mogućnost izjašnjavanja na to naknadno očitovanje.
U pogledu tog prigovora sud najprije napominje da tužiteljica u ovom upravnom sporu (kao sporu pune jurisdikcije) uopće ne osporava činjenična utvrđenja iz spomenutog naknadnog očitovanja, odnosno iz osporavanog drugostupanjskog rješenja.
Tužiteljica je svakako u okviru ovog upravnog spora imala mogućnost osporavati ta činjenična utvrđenja, ali ona to uopće nije učinila. Sud stoga prihvaća kao istinite činjenice navedene u drugostupanjskom rješenju od 17. lipnja 2025. godine - koje se odnose na ukidanje nekoliko područnih odsjeka Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost (među kojima je i odsjek kojem je na čelu bila tužiteljica, čime je ukinuto i njezino radno mjesto), zatim na to da je tužiteljici na novom radnom mjestu koeficijent plaće sada niži samo za 0,02 te konačno na to da su svi preostali voditelji područnih odsjeka to bili i prije donošenja izmjenâ PUR-a te da su bili ocjenjivani istom ili višom ocjenom od tužiteljice. U tom smislu se ne može prihvatiti niti tužbeni navod da nije dano obrazloženje o tome zašto tužiteljica nije raspoređena na radno mjesto voditelja nekog područnog odsjeka.
Na temelju čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21) stranci u upravnom postupku se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, osim ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.
S obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o usvajanju tužiteljičinog zahtjeva, a donesene odluke nesporno imaju negativan učinak na njezine pravne interese, postojala je prethodna obveza omogućiti joj izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima.
Međutim, sud smatra da se radi o relativno bitnoj povredi do koje je došlo u upravnom postupku, jer je tužiteljica detaljno izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima mogla iznijeti i u toku ovog upravnog spora kao spora pune jurisdikcije, u kojem je sud ovlašten preispitivati sva činjenična, procesnopravna i materijalnopravna pitanja koja se pred njega postave. Tužiteljica je svojim navodima iz tužbe i iz naknadnog podneska te na raspravnom ročištu iznijela sve tvrdnje za koje je smatrala da se odnose na ocjenu pravilnosti i zakonitosti osporavanih rješenja, a te tvrdnje je sud u ovom upravnom sporu detaljno ispitao i o njima u ovoj presudi zauzeo pravni stav. Zbog toga sud smatra da propust upravnih tijela u primjeni čl. 30. st. 1. i 2. ZOUP-a u konačnici ipak nije utjecao na pravilnost i zakonitost donesenih odluka. Izneseni pravni stav je već potvrđen u pravomoćnoj (potvrđenoj) presudi ovog suda UsI-2318/22 od 25. studenog 2022. godine.
Stoga je ujedno na raspravnom ročištu odbijen i dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice, s obzirom na to da ključna činjenična utvrđenja iz upravnog postupka ona uopće nije osporila.
U čl. 105. st. 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19) je propisana mogućnost raspoređivanja službenika na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, ako se pravilnikom o unutarnjem redu ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnih tijela ili pojedina radna mjesta u upravnom tijelu. Stoga je postojala pravna osnova za raspored tužiteljice na drugo radno mjesto, jer je nesporno ukinuto njezino radno mjesto voditeljice Područnog odsjeka Donja Dubrava (i zapravo ukinut taj odsjek).
Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da prije donošenja osporavanih rješenja o njezinom rasporedu na radno mjesto nije provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom.
Međutim - za razliku od prijašnjeg - novi Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 40/22 - KU) sada u svom čl. 92. restriktivno i taksativno navodi odluke u vezi kojih je potrebno prethodno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom, a u čl. 92. st. 2. KU-a među tim odlukama nije spomenuta odluka o rasporedu službenika. U toj odredbi je izričito spomenuta odluka o donošenju PUR-a, ali je u osporavanom drugostupanjskom rješenju navedeno da je bila dobivena suglasnost sindikata za izmjene PUR-a. Na posebno traženje suda je tuženik i neposredno u sudski spis dostavio dokaz o tome, što je i proslijeđeno opunomoćeniku tužiteljice. Tužiteljica također u tužbi navodi da u skladu s čl. 66. KU-a prije donošenja drugostupanjskog rješenja o žalbi nije razmotreno mišljenje sindikalnog povjerenika. Takva obveza je sada doista propisana u čl. 66. KU-a, ali samo u slučaju kada službenik zahtijeva razmatranje mišljenja sindikalnog povjerenika prije odlučivanja o njegovoj žalbi.
Međutim, iz originalnog primjerka tužiteljičine žalbe u upravnom postupku ne proizlazi da se ona u toj žalbi pozvala na svoje pravo iz čl. 66. KU-a (tužiteljica se pozvala na čl. 68. KU-a). Stoga tuženik prije donošenja osporavanog drugostupanjskog rješenja nije imao obvezu prethodnog razmatranja mišljenja sindikalnog povjerenika.
S obzirom na to da su svi istaknuti tužiteljičini prigovori u ovom upravnom sporu neosnovani, sud ocjenjuje da su osporavana rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.
U Zagrebu, 24. studenog 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Marijan Ruždjak
2. Grad Zagreb - Gradonačelnik, Zagreb, Trg S. Radića 1
