Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: P-45/2022-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ivani Jurčević odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 23. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivane Jurčević odvjetnice iz Vinkovaca, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 24. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 4./ Ugovora o kreditu broj 9012213717 sklopljenog dana 09.1.2007. godine između tužitelja i tuženika, a koji Ugovor je potvrđen dana 09.1.2007. godine kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem: Ou-4/07 u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika kao kreditora o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.
II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 6./ Ugovora o kreditu broj 9012213717 sklopljenog dana 09.1.2007. godine između tužitelja i tuženika, a koji Ugovor je potvrđen dana 09.1.2007. godine kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem: Ou-4/07 u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijenosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika kao kreditora važeće na dan plaćanja.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB , Zagreb, Radnička cesta 50, isplatiti tužitelju HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], razliku anuiteta nastalih uslijed povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita u iznosu od 3.449,47 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 3,26 eura od 31.3.2008. do isplate,
na iznos od 16,01 eura od 31.10.2008. do isplate,
na iznos od 2,77 eura od 30.11.2008. do isplate,
na iznos od 16,90 eura od 31.12.2008. do isplate,
na iznos od 19,06 eura od 31.1.2009. do isplate,
na iznos od 20,01 eura od 28.2.2009. do isplate,
na iznos od 17,03 eura od 31.3.2009. do isplate,
na iznos od 17,50 eura od 30.4.2009. do isplate,
na iznos od 13,63 eura od 31.5.2009. do isplate,
na iznos od 10,32 eura od 30.6.2009. do isplate,
na iznos od 11,06 eura od 31.7.2009. do isplate,
na iznos od 12,96 eura od 31.8.2009. do isplate,
na iznos od 12,75 eura od 30.9.2009. do isplate,
na iznos od 10,93 eura od 31.10.2009. do isplate,
na iznos od 14,34 eura od 30.11.2009. do isplate,
na iznos od 16,82 eura od 31.12.2009. do isplate,
na iznos od 20,81 eura od 31.1.2010. do isplate,
na iznos od 19,77 eura od 28.2.2010. do isplate,
na iznos od 24,93 eura od 31.3.2010. do isplate,
na iznos od 23,80 eura od 30.4.2010. do isplate,
na iznos od 26,16 eura od 31.5.2010. do isplate,
na iznos od 41,77 eura od 30.6.2010. do isplate,
na iznos od 38,43 eura od 31.7.2010. do isplate,
na iznos od 47,43 eura od 31.8.2010. do isplate,
na iznos od 44,54 eura od 30.9.2010. do isplate,
na iznos od 38,41 eura od 31.10.2010. do isplate,
na iznos od 50,26 eura od 30.11.2010. do isplate,
na iznos od 65,02 eura od 31.12.2010. do isplate,
na iznos od 54,85 eura od 31.1.2011. do isplate,
na iznos od 58,54 eura od 28.2.2011. do isplate,
na iznos od 53,58 eura od 31.3.2011. do isplate,
na iznos od 54,32 eura od 30.4.2011. do isplate,
na iznos od 74,04 eura od 31.5.2011. do isplate,
na iznos od 75,37 eura od 30.6.2011. do isplate,
na iznos od 92,39 eura od 31.7.2011. do isplate,
na iznos od 84,14 eura od 31.8.2011. do isplate,
na iznos od 75,04 eura od 30.9.2011. do isplate,
na iznos od 73,90 eura od 31.10.2011. do isplate,
na iznos od 73,10 eura od 30.11.2011. do isplate,
na iznos od 77,09 eura od 31.12.2011. do isplate,
na iznos od 81,30 eura od 31.1.2012. do isplate,
na iznos od 81,62 eura od 29.2.2012. do isplate,
na iznos od 78,80 eura od 31.3.2012. do isplate,
na iznos od 80,19 eura od 30.4.2012. do isplate,
na iznos od 81,51 eura od 31.5.2012. do isplate,
na iznos od 79,42 eura od 30.6.2012. do isplate,
na iznos od 80,12 eura od 31.7.2012. do isplate,
na iznos od 78,94 eura od 31.8.2012. do isplate,
na iznos od 75,95 eura od 30.9.2012. do isplate,
na iznos od 79,11 eura od 31.10.2012. do isplate,
na iznos od 80,85 eura od 30.11.2012. do isplate,
na iznos od 80,25 eura od 31.12.2012. do isplate,
na iznos od 73,47 eura od 31.1.2013. do isplate,
na iznos od 79,24 eura od 28.2.2013. do isplate,
na iznos od 79,52 eura od 31.3.2013. do isplate,
na iznos od 77,10 eura od 30.4.2013. do isplate,
na iznos od 70,64 eura od 31.5.2013. do isplate,
na iznos od 70,46 eura od 30.6.2013. do isplate,
na iznos od 71,86 eura od 31.7.2013. do isplate,
na iznos od 74,47 eura od 31.8.2013. do isplate,
na iznos od 78,46 eura od 30.9.2013. do isplate,
na iznos od 76,41 eura od 31.10.2013. do isplate,
na iznos od 77,59 eura od 30.11.2013. do isplate,
na iznos od 78,94 eura od 31.12.2013. do isplate,
na iznos od 80,21 eura od 31.1.2014. do isplate,
i to za razdoblje od 31.3.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.1.2023. do 29.12.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 9./ Ugovora o kreditu broj 9012213717 sklopljenog dana 09.1.2007. godine između tužitelja i tuženika, a koji Ugovor je potvrđen dana 09.1.2007. godine kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem: Ou-4/07 kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima tuženika važećim na dan prijevremene otplate.
V. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 11. pod 11.3. Ugovora o kreditu broj 9012213717 sklopljenog dana 09.1.2007. godine između tužitelja i tuženika, a koji Ugovor je potvrđen dana 09.1.2007. godine kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem: Ou-4/07 kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % od iznosa kredita i naknada za osiguranje kredita u visini od 2,00 % sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila.
VI. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50 isplatiti tužitelju HC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 233,55 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i to za razdoblje od 10.1.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15 %, od 01.1.2008. do 31.72015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.1.2023. do 29.12.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50 isplatiti tužitelju HC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], po osnovi ništetne odredbe o naknadi za osiguranje kredita iznos od 311,39 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10.1.2007. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.1.2023. do 29.12.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku da naknadi tuženiku parnične troškove u visini od 2.300,00 euro, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 09.1.2007. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 9012213717 za kupnju vozila, a koji ugovor je potvrđen dana 09.1.2007. godine kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka, Županijska 13a pod brojem: Ou-4/07-1, a kojim Ugovorom je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit iskazan kao iznos od 25.119,61 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, uz dogovoreni rok otplate od 84 mjeseca. Predmetni kredit je u cijelosti prijevremeno otplaćen dana 29.8.2013. godine.
2. U tužbi nadalje navodi da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran i standardiziran i sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika, a koja kamata je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,10 % (''4./ … promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.''), kao i odredbu kojom se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu u CHF (''6./ … otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…''). Predmetni Ugovor o kreditu sadrži i odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita (''9./ ... dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.''). Prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna/izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom trajanja ugovorne obveze tužena banka je u više navrata jednostrano mijenjala ugovorenu kamatnu stopu odnosno značajno je povećavala bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste. Nakon sklopljenog Ugovora o kreditu tečaj švicarskog franka je u odnosu na hrvatsku kunu vrlo brzo porastao, te je konstantno povećavan što je tužitelju uzrokovalo znatno povećanje mjesečnih anuiteta kredita i u velikoj mjeri otežalo plaćanje kredita.
3. Predmetni Ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu, te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja kao financijskom poslovanju neuku i nestručnu osobu u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je prije i u vrijeme zaključenja ugovora namjerno propustio obavijestiti tužitelja o općem riziku koji ugovor o kreditu nosi za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak bio neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tuženik tužitelju nije objasnio niti koja je tečajna politika HNB tj. da središnja banka provodi politiku stabilnog tečaja kune prema euru, ali ne i prema drugim valutama.
4. U odnosu na ovakvo ponašanje tuženika (i ostalih banaka) opisano u točki 3. ove tužbe udruga Potrošač je podnijela tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača što je rezultiralo donošenjem presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/12 od dana 04.7.2013. godine, kojom je između ostalog utvrđeno i: a) da je 8 banaka među kojima i ovdje tuženik (tamo 2.tuženik Privredna banka Zagreb d.d.) u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužitelj se u ovoj tužbi, stoga, poziva na pravna utvrđenja iz gore navedenih presuda, sve temeljem mogućnosti koju pružaju odredba čl. 502.c ZPP-a u pogledu proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti presude, te relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača o tom pitanju.
5. Tužitelj u tužbi nadalje ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredbi predmetnog kredita koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, jednostranu promjenu kamatne stope i ulaznu naknadu. Iz svega gore navedenog jasno je da su i ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, one koje se odnose na mogućnost da tuženik jednostrano promjeni kamatne stope i one koje se odnose na ulaznu naknadu ništetne, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP i ZOO-a. Tužitelj također smatra da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena i naknada za prijevremenu otplatu kredita i naknada za osiguranje kredita.
6. Kako tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), tečajnim listama banke, kao ni drugim dokumentima (otplatni plan, knjigovodstvena kartica, specifikacija uplata) i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu tuženik mora vratiti, ali tu dokumentaciju ima tuženik. Radi se o podacima koje je tuženik, prema sadržaju građanskopravnog odnosa i prema Općoj uredbi o zaštiti podataka EU 2016/679, dužan dati tužitelju i to bez naknade. Stoga tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do potrebnih podataka i prije nego što se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu zahtijeva ovom tužbom. Prije podnošenja tužbe tužitelj se po punomoćniku obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora i dostavu dokumentacije vezano za predmetni ugovor o kreditu (24.5.2021.g.). Međutim tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja. Stoga je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu uz pridržavanje prava na konačno uređenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.
7. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu. U pogledu tvrdnji tužitelja da bi bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli tuženik se istome također protivi smatrajući da su kriteriji promjena kamatnih stopa utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada, a koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja tuženika, te kao takvi obvezuju ugovorne strane. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog Ugovora. Nadalje, tuženik navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je isticao i prigovor zastare potraživanja obzirom na protek općeg zastarnog roka.
8. Tuženik također navodi kako je naknada za obradu kreditnog zahtjeva naknada za uslugu tuženika, na koju isti ima pravo sukladno svojim internim propisima, sastavljenima sukladno Zakonu o kreditnim institucijama i Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Tuženik također ističe prigovor zastare i za ovo potraživanje. Predlaže da sud odbije u cijelosti zahtjev tužitelja, te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.
9. U postupku pred ovim sudom u svrhu dokaza sud je izvršio uvid u priloženi ugovor o kreditu broj: 9012213717 od 9. siječnja 2007. sklopljen između tužitelja i tuženika, uvid u priloženi zahtjev tužitelja podnesen tuženiku za dostavu dokumentacije, te potvrdu HP u svezi primitka podnesenog zahtjeva, uvid u pregled uplata po kreditu na dan 15. ožujka 2024. i knjigovodstvenu karticu tuženika u svezi otplate predmetnog kredita, uvid u otplatnu tablicu u svezi otplate kredita i anuiteta, također je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću dipl. oec. iz [adresa], te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.
10. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 9012213717 od 9. siječnja 2007. nesporno je utvrđeno da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili navedeni Ugovor o kreditu, a temeljem kojeg ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 25.119,61 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke važećem na dan isplate, te da je ugovorom određeno da se korisnik kredita obvezuje odobreni iznos vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen istim ugovorom. Nadalje, člankom 4. Ugovora o kreditu određena je promjenjiva kamatna stopa, te da se kredit odobrava za kupnju vozila. Također je u ugovoru navedeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja. U ugovoru je određeno da se izmjena ugovorene redovne kamatne stope vrši sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora Privredne banke d.d.
10.1. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je kreditom ugovoren rok otplate od 84 mjeseci, te da je isti kredit u cijelosti otplaćen, kao i da je temeljem Ugovora o kreditu i prvotnog otplatnog plana, uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,10% godišnje.
10.2. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da se tijekom razdoblja otplate kredita mijenjala kako visina redovne kamatne stope, ali isto tako da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a prema kojem tečaju je tužitelj vršio mjesečnu otplatu kredita.
10.3. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je, između ostalih banaka i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.
10.4. Također je nesporno da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima i potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Isto tako je nesporno da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
11. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to odredbe ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluka o kamatnim stopama, i da se zbog toga korisnik kredita obvezuje plaćati tako povišene iznose anuiteta (čl. 1., čl. 4., čl. 6. Ugovora o kreditu). Također je sporna valjanost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na plaćanje naknade za obradu kredita, kao i odredbe koje se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, i naknade vezano za osiguranje kredita.
11.1. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, te je sporno i da li je tužitelj potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Naime, prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 97/03; dalje u tekstu: ZZP/03), i prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
12. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 2. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za kupnju osobnog vozila.
13. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.
14. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
15. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.
16. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu članka 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Privredne banke d.d., a da se u čl. 6. navodi da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.
17. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.
18. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 4. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Takvom formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.
19. Upravo zbog tog razloga stav je suda da su iste odredbe članka 4. Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano povećanje kamatne stope Odlukom banke nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega su iste i ništetne sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.
20. Nadalje, stajalište je suda da se identično materijalno pravo treba primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Naime, nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.
21. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda P-141/12 od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.
22. S obzirom na navedeno nedvojbeno je da su ništetne odredbe koje se odnose na jednostrano povećanje kamatne stope kao i odredbe u svezi ugovorne otplate kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF ( čl. 4. Ugovora o kreditu), a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 25.119,61 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u određenim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja.
23. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. C Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.
24. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. Iz navedene revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje p okreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.
25. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih pravnih odredbi.
26. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću dipl.oec. iz [adresa]. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka utvrđeno je da je na dan sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 9. siječnja 2007. tečaj CHF u odnosu na kunu iznosio 4,561936 kn, te da je ugovorena kamatna stopa iznosila 5,10%. Nesporno je nadalje utvrđeno iz nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenoga vještaka da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do dana otplate predmetnog kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope.
26.1. Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene tečaja i visine kamatnih stopa preplatio kredit i to za ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 9012213717 utvrđen je u visini od 1.391,77 eura, što je vještak svakomjesečno tabelarno prikazao. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 10.01.2007. za 1 CHF = 4,561936 kn, utvrđen je u visini od 3.449,47 eura, što je također prikazano za svaki mjesec utuženog razdoblja. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu utvrđen je u visini od – 84,15 eura, pojedinačno prikazano za svaki pojedini mjesec. Razlika anuiteta nastala uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu utvrđena je u visini od 3.365,32 eura, što je tabelarno vještak prikazao po pojedinim mjesecima. Ukupan iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva plaćene na dan 10.01.2007. godine utvrđen je u visini od 233,55 eura.
26.2. U svojoj dopuni nalaza vještak navodi da je člankom 11. predmetnog Ugovora utvrđeno da je korisnik kredita prije ili istovremeno s korištenjem kredita obvezan platiti banci naknadu za osiguranje kredita u visini od 2% od iznosa kredita, sve sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupovinu vozila. 2% od odobrenog iznosa kredita, koliko je iznosila naknada za osiguranje kredita, odgovara iznosu od 2.291,87 kuna, odnosno 311,39 eura, preračunato po važećem tečaju za 1 EUR = 7,36 kuna na dan isplate kredita. Iz dostupne dokumentacije proizlazi da ukupan iznos naknade za osiguranje kredita iznosi 311,39 eura. Vještak također navodi kako nije utvrdio da je tužitelju naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita.
27. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj konačni tužbeni zahtjev postavio sukladno istome nalazu potražujući po konačno uređenom tužbenom zahtjevu, uz deklaratorni dio zahtjeva i sve preplaćene svakomjesečne iznose uslijed promjene tečaja, kao i naplaćenu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za osiguranje kredita. Po provedenom vještačenju tužitelj je konačno uredio svoj tužbeni zahtjev na način da po kondemnatornom dijelu zahtjeva potražuje ukupan iznos od 3.449,47 eura, na ime preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF, zatim isplatu iznosa od 233,35 eura na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva, te iznos od 311,39 eura na ime osiguranja kredita, sve u ukupnom iznosu od 3.994,21 euro, uz pripadajuće kamate i naknadu troškova postupka.
27.1. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, međutim prigovara nalazu iz razloga što je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, te da vještak nije uzeo u obzir razdoblje nižeg tečaja. Primjedbe tuženika iznesene na nalaz vještaka sud smatra paušalnim, bez davanja pravno valjanog obrazloženja za svoj prigovor.
28. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10%, te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, to tužitelju pripada pravo na isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u pogledu utvrđenja ništetnosti odredbe članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Po mišljenju ovoga suda bez obzira na činjenicu što je ništetnost odredbi u pogledu jednostrane promjene kamatne stope utvrđena već u postupku koji se vodio radi kolektivne zaštite potrošača, tužitelj ima pravni interes u individualno podnesenoj tužbi isticati deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Ovo iz razloga što je tuženik već u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka osporavao osnovanost deklaratornog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti. Stoga je sud usvojio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 4. Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenu kamatne stope.
29. Nesporno je nadalje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 141/12 od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a obzirom na pravomoćno utvrđenje u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule te petogodišnji zastarni rok, to je evidentno da taj rok nije protekao za podnošenje tužbe i potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, tako da se tužba i restitucijski zahtjev za preplaćeni tečaj i pripadajuće zakonske zatezne kamate može podnijeti sve do 14. lipnja 2023.
30. Obzirom da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj sveukupno preplatio zbog promjene tečaja iznos od 3.449,47 eura koliko to tužitelj i potražuje u podnesku od 6. studenog 2024., to je ovaj iznos sud tužitelju dosudio, zajedno sa kamatama kako je to tužitelj i potraživao tekućim od konca godine u odnosu na godinu u kojoj je pretplaćen određeni iznos, po stopi kamate propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a, a temeljem odredbe članak 1115. ZOO-a.
31. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko odredbi ugovora o kreditu, kao i naknade za obradu kredita sud je saslušao tužitelja u svojstvu stranke. Tužitelj je iskazao da je odlučio uzeti kredit kod tužene banke, a tuženik mu nije dao pravo izbora kredita. Ugovor je bio unaprijed sastavljen, kako odredbe o kamatnoj stopi, tako i odredbe o naknadi za obradu kredita i osiguranju kredita, tako da nije mogao pregovarati, niti je mogao utjecati na nekakve promjene tih odredbi ugovora. Ugovor je pročitao prije potpisivanja, a na njegov upit za što je uopće potrebna ta ulazna naknada, od strane djelatnika banke rečeno mu je da to tako u ugovoru i da ne postoji mogućnost naknadnog mijenjanja te odredbe ugovora. Iznos naknade mu je naplaćen odmah iz sume odobrenog kreditnog iznosa. Tužitelj je također izjavio da se radilo o kreditu "uzmi ili ostavi". Naime, nakon što je iz autosalona otišao u banku, tamo je već čekao pripremljen i napisan ugovor o kreditu.
32. Nije sporno da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita, tuženik imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom. Međutim, sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju i višu naknadu. Ova činjenica govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi, koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, obzirom da je očigledno da su ti troškovi bili različiti, ovisno o iznosu kredita koji je realiziran.
33. Slijedom navedenoga, zaključak je ovog suda da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i nije moglo pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.
34. Budući da iz predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati. S obzirom da je tužitelj na temelju predmetnog Ugovora o kreditu platio tuženiku naknadu u visini kako je to ranije navedeno, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da je nepoštena navedena odredba članka 9. i 11. Ugovora o kreditu, primjenom članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, utvrđene su ništetnim i odredbe članka 9. Ugovora o kreditu, u kojoj odredbi je navedeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremeno otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.
35. U predmetnom slučaju tužena banka nije dokazala koje je to opravdane i objektivno nastale troškove izravno pretrpjela prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazala na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita. Stoga, po ocjeni ovoga suda pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo, nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata, što predstavlja izmaklu dobit banke.
36. Slijedom navedenoga sud je usvojio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetna odredba točke 3. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva kredita od 2,00% na iznos kredita. Također je utvrđena ništetnom i odredba točke 9. Ugovora o kreditu u svezi naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita.
37. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu članka 9. i članka 11. Ugovora u kojem je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i osiguranje kredita, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti, te tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu utuženih naknada iz nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koje je sud utvrdio ništetnim i bez pravnoga učinka.
38. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Naime, odredbom članka 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, tako da ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela članka 9. Ugovora o kreditu, kao i članka 11., pod. 11.3. Ugovora o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu, te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude.
39. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je donio odluku kao u izreci presude. Na dosuđene iznose tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a od dana stjecanja, tj. naplate naknade, jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja u skladu s postavljenim zahtjevom tužitelja. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.
40. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.000,00 eura sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) i to za sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7. toč 1. OT), sastav podneska od 4. siječnja 2023., 11. listopada 2023., 6. studenog 2024. i podneska od 23. srpnja 2025. = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastav podneska od 21. ožujka 2024. i podneska od 12. ožujka 2025. = svaki po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), zastupanje na četiri ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno nosi 1000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura (punomoćnik odvjetnik nije u sustavu PDV-a). Tužitelju je također priznat trošak plaćenog knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.300,00 eura. Tužitelj je u ovome postupku po osnovi odredbe članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju statusa potrošača.
U Vinkovcima 24. studenog 2025.
Sudac
Iva Graovac
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
DOSTAVITI:
1. Odvjetnica Ivana Jurčević, Vinkovci – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetničko društvo Leko i Partneri, Zagreb, Domagojeva 18 - punomoćnik tuženika
