- 1 -              Rev 833/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 833/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz O., O. O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. M. V., odvjetnik u O., protiv tuženika S. k. g. d.o.o., O., OIB ..., zastupanog po punomoćnik V. J., odvjetniku u O., radi otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž R-484/2019-3 od 3. veljače 2022. kojom je dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-14/2019-13 od 13. svibnja 2019., na sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu od dana 06.12.2018. Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 28.05.2018. kao i Aneksa istog Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 16.11.2018. sklopljen između tužitelja M. Š. iz O., O. O., OIB: ... i tuženika S. k. g. d.o.o. O., OIB: ..., a koji je sadržan u Odluci o opozivu prokure, te je isti tužitelj zaprimio dana 11.12.2018. nije dopušten, pa stoga radni odnos tužitelja nije prestao.

2. Naređuje se tuženiku da tužitelja vrati na posao u roku 8 dana od primitka ove tužbe.

3. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka.

 

1.2. Drugostupanjskom odlukom u odnosu na tu presudu odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-14/2019-13 od 13. svibnja 2019. u dijelu točke 1. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika o otkazu tužitelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 6. prosinca 2018. i Aneksa tom ugovoru od 16. studenog 2018, sadržana u Odluci o opozivu prokure koju je tužitelj zaprimio 11. prosinca 2018.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke 1. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te sudi:

„Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.“ (presudom).

„Ukida se citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke 1. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanje na posao i naknadu parničnog troška, te u točki 2. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.“ (rješenjem).

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik, dakle u odnosu na odluku kojom je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

3. Na reviziju tužitelj nije odgovorio.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu od 6. prosinca 2018. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. svibnja 2018. te anexa tom ugovoru, a koji otkaz da je sadržan u Odluci o opozivu prokure, uz zahtjev za vraćanje na rad.

 

6. Zbog toga je revizija dopuštena. Prema odredbi čl. 382.a st.1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o kojem sporu je ovdje riječ.

 

7. Ovaj sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu tužitelja od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revident poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega drugostupanjski sud cijeni tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu osnovanim. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje stranke sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da:

- je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o radu na određeno vrijeme 28. svibnja 2018. i aneks ugovora o radu od 16. studenog 2018. kojim je zasnovao radni odnos na mjestu zamjenika direktora na temelju prokure, do povratka direktorice društva s porodiljinog dopusta, prema čl. 1. Ugovora,

- je čl. 5. Ugovora o radu ugovoreno da ugovor prestaje važiti istekom roka na koji je sklopljen i/ili opozivom prokure,

- je aneksom od 16. studenog 2018. samo izmijenjena osnova plaće,

- je tuženik tužitelju opozvao prokuru po održanoj skupštini društva 6. prosinca 2018.,

- je tuženik tužitelju dostavio obavijest o opozivu prokure 6. prosinca 2018. nakon čega je tužitelj odjavljen kao zaposlenik,

-je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa 24. prosinca 2018.

 

10. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju ugovor o radu na određeno vrijeme prestao ispunjenjem jednog od navedenih uvjeta predviđenih ugovorom, odnosno opozivom prokure, te da dostavljanje tužitelju obavijesti o tome ima konstitutivan karakter s obzirom da je ugovor o radu prestao ispunjenjem navedenog uvjeta. Shvaćanja je da je skupština kao osnivač i vlasnik tuženika na temelju svojih ovlasti mogla donijeti odluku o opozivu prokure te da poslodavac nije dužan radnika obavijestiti o prestanku radnog odnosa jer da se smatra da je kao ugovorna strana upoznat sa sadržajem ugovora o radu. Tužiteljeve tvrdnje o nevaljanosti odluke o opozivu prokure na način da odluka nije obrazložena, prvostupanjski sud cijeni da taj prigovor nije od utjecaja, jer da se sukladno odredbi čl. 52. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, br. 111/93, 34/99, 121/99 - vjerodostojno tumačenje, 52/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22 i 18/23, dalje: ZTD), prokura može u svako doba opozvati bez navođenja razloga za to i bez obzira na sadržaj ugovora ili drugog pravog posla na temelju kojeg je dana. Stoga zaključuje da je ugovor o radu prestao na zakonit način.

 

11.1. Drugostupanjski sud je pravnog pristupa da ugovor o radu tužitelju nije mogao prestati opozivom prokure. To jer da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme obavljao poslove prokuriste te je ugovoreno da se na opseg ovlasti i ograničenja ovlaštenja prokuriste primjenjuju odredbe čl. 44.-54. ZTD (čl. 2. Ugovora o radu), da je prokura trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni tim Zakonom (čl. 44. st. 1. ZTD), a da je čl. 47. st. 1. ZTD propisano da prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima, a da je st. 2. propisano da prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkog društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva. Prokurist ne može davati punomoć za sklapanje poslova drugim osobama. Stoga da prokurist nije ovlašten voditi poslove poslodavca, već je punomoćnik trgovačkog društva s ograničenim ovlastima.

 

11.2. Zatim, da prema odredbi čl. 112. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14 i 127/17, dalje ZR) je propisano da ugovor o radu prestaje: 1) smrću radnika, 2) smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima, 3) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, 4) kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, 5) sporazumom radnika i poslodavca, 6) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad, 7) otkazom, 8) odlukom nadležnog suda. Taj sud ocjenjuje da je to taksativna lista načina prestanka ugovora o radu radi čega stranke nemaju ovlast ugovorom o radu ugovarati drugi način prestanka ugovora o radu, konkretno pod uvjetom opoziva prokure. To da samo radnici iz odredbe čl. 4. st. 3. ZR (fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca) mogu sklapati ugovor o radu pod uvjetom, jer da se na njihov način prestanka ugovora o radu uz odredbe ZTD primjenjuju i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), a da prokurist, kao punomoćnik trgovačkog društva, ne ulazi u krug tih osoba. Zaključno, odredbu ugovora o radu u čl. 5. u dijelu kojim je predviđeno da ugovor o radu tužitelju prestaje opozivom prokure cijeni suprotnoj kogentnoj odredbi čl. 112. ZR te da je, na temelju odredbe čl. 322. st. 1. ZOO u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO, ta odredba ništetna. S obzirom da je riječ o ništetnoj odredbi ugovora o radu, to da tužitelju nije mogao prestati ugovor o radu opozivom prokure te da je, protivno stajalištu suda prvostupanjskog suda, tužitelj bio ovlašten ostvarivati zaštitu povrijeđenog prava u smislu odredbe čl. 133. ZR.

 

11.3. Na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373a. st. 1. t. 2. ZPP taj sud  utvrđuje da je tužitelj za povredu prava iz radnog odnosa saznao u trenutku obavijesti o prestanku osiguranja kod HZMO, 11. prosinca 2018., te da je zahtjev za zaštitu prava od 24. prosinca 2018. tužitelj podnio unutar roka propisanog čl. 133. st. 1. ZR. Stoga prihvaća zahtjev tužitelja za utvrđenjem da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

 

11.4. Nadalje, taj sud cijeni da je pravilno prvostupanjski sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao utvrđenje da je nedopuštena odluka o otkazu sadržana u Odluci o opozivu prokure budući da iz sadržaja Odluke o opozivu prokure, koja je donesena temeljem odredbe čl. 52. ZTD, ne proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu. Nadalje, da je prilikom donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za vraćanje na posao sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući da je izreka presude u tom dijelu nerazumljiva, jer da  tužbeni zahtjev u tom dijelu nije određeno postavljen pa da je u nastavku postupka potrebno pozvati tužitelja da tužbu ispravi na način da određeno navede poslove, odnosno radno mjesto u odnosu na koje zahtijeva vraćanje na rad, ali isto tako da treba imati u vidu da su stranke sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme.

 

12. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).

 

13. Pravilnog je drugostupanjski sud pravnog pristupa da prokurist nije prema propisima o trgovačkim društvima ovlašten voditi poslove društva već je punomoćnik trgovačkog društva sa ograničenim ovlaštenjima. Radi navedenoga na prokuristu se ne primjenjuje odredba čl. 4. st. 3. i 4. ZR, pa je zbog toga nepravilan zaključak prvostupanjskog suda o primjeni te odredbe.

 

14. Isto tako drugostupanjski sud odgovarajuće primjenjuje odredbu čl. 112. ZR i na temelju nje zaključuje da je tom odredbom određena taksativna lista načina prestanka ugovora o radu. Ta odredba je kogentne prirode što znači da stranke ugovora o radu ne mogu to mijenjati niti nadopunjavati dodatnim načinima prestanka ugovora o radu.

 

15. Kogentne naravi su i odredbe ZR koje uređuju otkaz kao jedan od načina prestanka ugovora o radu, pa je tako čl. 115. reguliran redoviti otkaz i mogućnost da poslodavac otkaže ugovor o radu uz otkazni rok za slučaj poslovno uvjetovanog ili osobno uvjetovanog otkaza ili otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. U ovom slučaju proizlazi da su stranke ugovora o radu ugovorile posebnu vrstu redovitog otkaza ugovora o radu, iz posebnog razloga koji nije predviđen ZR. Sklapati ugovor o radu pod uvjetom mogu samo osobe iz čl. 4. st. 3. ZR jer se na njihov način prestanka ugovora primjenjuju odredbe ZTD i ZOO.

 

16. Budući da je odredba ugovora o radu kojom je ugovoreno da ugovor o radu prestaje opozivom prokure u tom dijelu ništetna jer je suprotna prisilnim propisima ZR to je u skladu s odredbom čl. 322. st.1 ZOO u vezi s odredbom čl. 324. st.1. ZOO ta odredba ništetna. Kako se ne radi o tužitelju kao osobi koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, onda se u odnosu na njega ne primjenjuje odredba čl. 4. st. 4. ZR koja određuje da se na potonje osobe ne primjenjuju odredbe Zakona o radu  o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.  Iz tih razloga pravilan je zaključak drugostupanjskog suda kada zaključuje da radni odnos tužitelja opozivom prokure nije prestao.

 

17. Osporavajući pravilnost ocjene drugostupanjskog suda revident polazi od pravnog shvaćanja i poziva se na sudsku praksu odnoseću na osobe iz kruga osoba koje vode poslove poslodavca, a što se u ovom slučaju, iz prethodno iznesenih razloga, ne radi. U tom smislu valja naglasiti da je drugostupanjska odluka sukladna i ranije izraženom shvaćanju ovog suda u ovosudnoj odluci Revr-556/17-2 od 16. siječnja 2018.

 

18. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP, odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                     dr. sc. Jadranko Jug, v.r.