REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-753/2024-13

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Nela Šuša, odvjetnica u Rijeci, Janeza Trdine 2/IV, protiv tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, OIB: 84891127540, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Rijeke, Korzo 16, Rijeka, OIB: 54382731928, koju zastupa službenica GJ, radi katastarske izmjere, 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-932-07/24- 07/125, URBROJ: 541-11/5-4-2 od 9. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka KLASA: UP/I-932-07/23-02/691, URBROJ: 541-19-01/1-24-7 od 5. siječnja 2024., u ponovnom postupku po presudi ovoga Suda poslovni broj Us I-266/2022-11 od 1. rujna 2022., odbijen je prigovor broj 1545 na podatke katastarske izmjere za katastarsku općinu [katastarska općina], u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], podnositeljice CJ, ovdje tužiteljice. Tužiteljica je u prigovoru zatražila da se iz novoformirane k. č. br. [katastarska čestica] u kao zasebna čestica u njenom vlasništvu izdvoji površina od 17 m[2] , navodeći da njen suvlasnički udio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].Sušak, od koje se formira predmetna k. č. br. [katastarska čestica], odgovara površini od 34 m[2] , dok je prvostupanjsko tijelo je prigovor odbilo uz obrazloženje da predmetna površina predstavlja komunalnu infrastrukturu – javni prolaz i stubište (što da je utvrđeno na temelju uvjerenja Grada Rijeke; Upravnog odjela za komunalni sustav i promet KLASA: 363-01/19-02/119, URBROJ: 2170-1-02-20-23- 7-AČ od 27. prosinca 2023.), te da ne odgovara ranijoj k. č. br. [katastarska čestica], nego k.č.br.

2143/1 u vlasništvu Grada Rijeke.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-932-07/24-07/125, URBROJ: 541-11/5-4-2 od 9. travnja 2024. odbio.

3. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi i kasnijim podnescima u bitnom navodi da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo i pogrešno utvrđeno činjenično stanje obzirom što se nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u rješenju opisuje kao komunalna infrastruktura odnosno javni prolaz i stubište, a što da predstavlja netočnu tvrdnju jer da predmetna nekretnina predstavlja okoliš niza privatnih garaža na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak, te da taj dio tzv. javnog prolaza predstavlja mjesto na kojem se stalno parkiraju razni privatni automobili. Dodaje da je Grad Rijeka na predmetnoj nekretnini koju je proglasio „javnim prolazom" označio parkirno mjesto za invalida pored kojeg je redovito parkiran još jedan automobil, odnosno formirao dva parkirna mjesta. Ističe da prigovorom traži izdvajanje samo jednog parkirnog mjesta na čestici koja je u ¼ dijela u njenom suvlasništvu. Nadalje navodi da u ponovnom postupku nije proveden očevid koji da je trebalo povesti da bi se pravilno utvrdilo činjenično stanje. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i dokumentaciju koju prilaže uz tužbu (fotografije, zemljišnoknjižne izvatke, katastarske planove i dr.), očevidom na terenu te vještačenjem po vještaku mjerničke struke pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba se u podnesku koju je dostavila u bitnom pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je u upravnom postupku utvrđeno da dio koji je na terenskom uviđaju pokazivala tužiteljica nije dio stare k. č. br. [katastarska čestica], na kojoj je tužiteljica bila upisana kao suvlasnica, nego dio stare k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu Grada Rijeke. Dodaje da je upravo je dio k. č. br. [katastarska čestica] terenskim uviđajem izdvojen u zasebnu česticu - k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je kao suvlasnica u postupku nove izmjere upisana tužiteljica, a da je iz vlasničkog lista razvidno je da je ona svoj suvlasnički udio prodala. Nadalje navodi da sukladno Uvjerenju Grada Rijeke KLASA: 363-01/19-02/119 URBROJ: 2170-1-02/23-7-AČ od 27.12.2023 predmetna k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja komunalnu infrastrukturu kojom sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu upravlja i koju održava Grad Rijeka, te da se konkretno radi o javnom prolazu i stubištu, koje je kao takvo evidentirano i prije stupanja na snagu Zakona o cestama.

6. Sud je održao ročište za raspravu 3. listopada i 14. studenog 2025., od kojih su na prvo ročište pristupili tužiteljica osobno uz opunomoćenicu te zainteresirana osoba, a na drugo samo tužiteljica i njena opunomoćenica, a kako su sve stranke na oba ročišta uredno pozvana, ročišta su održana u odsustvu stranaka koje nisu pristupile.

6.1. Na ročištu za raspravu 3. listopada 2025. tužiteljica je izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka. Dodala je da je predmetno zemljište deposedirano i oduzeto njenim prednicima radi izgradnje ceste koja u tim gabaritima nikada nije izgrađena, već je dio za koji sada traži izuzimanje iz javnog dobra izuzet iz obuhvata ceste, te da bi joj dodjelom predmetnog zemljišta u njeno vlasništvo bilo dodijeljeno zemljište manje kvadrature u odnosu na suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica]. Dodala je da su tuženik i Grad Rijeka u odnosu na istu nekretninu nejednako postupali jer da je iz k. č. br. [katastarska čestica] izuzeto zemljište oznake k. č. br. [katastarska čestica], koje je dodijeljeno u vlasništvo DJ u suvlasničkom udjelu od ¾ a njoj u udjelu od 1/4, ali da je u posjedu i u stvarnom vlasništvu predmetne čestice isključivo DJ, koji je taj dio zemljišta i ogradio. Nadalje je navela da potvrda koju je u upravnom postupku dostavila zainteresirana osoba ne ispunjava formalne pretpostavke propisane Zakonom o komunalnom gospodarstvu, jer da je tim Zakonom o odredbama članaka 59. i 62. jasno propisano da odluku o proglašenju statusa komunalne infrastrukture donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je u konkretnom slučaju predmetnu potvrdu izdala pročelnica odjela. Na upit Suda tužiteljica je odgovorila da je dio k. č. br. [katastarska čestica] za koji predlaže da se izdvoji iz navedene čestice i ostavi u njenom vlasništvu označen crvenim dijelom na dokumentaciji koja se nalazi u spisu predmeta, odnosno dijelu na kojem je parkiran plavi auto prikazan na fotografijama u spisu.

6.2. Na istom ročištu zainteresirana osoba je izjavila da ostaje kod dotadašnjih navoda. Istaknula je da dio nekretnine za koji tužiteljica predlaže izdvajanje iz k. č. br. [katastarska čestica] nikada nije bio u njenom vlasništvu, jer da taj dio nekretnine prema službenoj identifikaciji odgovara k. č. br. [katastarska čestica] kojega je vlasnik Grad Rijeka, dok je tužiteljica bila suvlasnica ranije nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica].

6.3. Na ročištu za raspravu 14. studenog 2025. tužiteljica je u bitnom istaknula da osporava sadržaj i formu uvjerenja da bi predmetna k. č. br. [katastarska čestica] predstavljala komunalnu infrastrukturu, pri čemu je ponovno naglasila da to uvjerenje nije doneseno u pravilno propisanom postupku, od strane nadležnog predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u kojem slučaju bi tužiteljica imala mogućnost pobijati navedenu odluku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u postupku ocijene zakonitosti općih akata. Dodala je da joj je na taj način onemogućena bilo kakva pravna zaštita protiv navedenog akta, a isto tako joj je i onemogućena i bilo kakva vlasnička ili posjedovna zaštita u parničnom postupku, budući da je predmetna nekretnina upisana kao javno dobro.

7. Među strankama je u ovome sporu sporno je li u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno odbijen prigovor tužiteljice da se predmetni dio k.č.br.

6409 izdvoji u zasebnu katastarsku česticu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 20. stavka 4. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj 16/07, 152/08, 124/10, 56/13, 121/16, 9/17, dalje: Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina), koji je važio u vrijeme pokretanja postupka iz predmeta ovoga spora, granice katastarske čestice čine međe ili druge granice koje određuju pravni odnosi na zemljinoj površini uređeni posebnim propisima.

9.1. Prema stavku 5. istoga članka unutar granica građevnog područja i na građevinskom zemljištu izvan granica toga područja granice katastarske čestice mogu biti i granice građevne čestice.

10. Iz katastarskih planova i druge dokumentacije iz spisa predmetna nedvojbeno proizlazi da predmetni dio k. č. br. [katastarska čestica], za koji tužiteljica predlaže da se izdvoji u posebnu katastarsku česticu, za koji se u ispravama iz spisa predmeta navodi površina od 14 do 17 m[2] , nikada nije bio formiran kao zasebna katastarska čestica, što među strankama nije ni sporno. Nego je, kako je utvrđeno prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem te službenom bilješkom od 4. listopada 2023., predmetni dio površine bio dijelom k. č. br [katastarska čestica] površine 17 čhv, u vlasništvu Grada Rijeke, dok tužiteljica tvrdi da je bio dijelom k. č. br. [katastarska čestica] površine 42 čhv, koji je bio u njenom suvlasništvu u ¼ dijela.

11. Nadalje, uvidom u fotografije koje se nalaze u spisu predmeta Sud je utvrdio da predmetni dio površine, na kojem je parkiran plavi automobil marke Ford, za koji dio je tužiteljica izjavila da predstavlja zemljište za koje traži izdvajanje u zasebnu katastarsku česticu, nije odvojen od ostale površine nikakvim jasnim raspoznatljivim prirodnim ili umjetnim granicama ili barijerama, već da naprotiv s preostalim dijelom k. č. br [katastarska čestica] čini cjelinu koja u naravi predstavlja javnu površinu između zgrada i prometnice.

12. Stoga, u smislu citiranih odredbi Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, Sud ne vidi nikakvog uporišta da se predmetni dio zemljišta, koji nikada nije bio formiran kao zasebna katastarska čestica, u postupku nove izmjere formira kao takav, već bi naprotiv, prema shvaćanju Suda, izdvajanje zasebne katastarske čestice površine 14-17 m[2] iz cjeline javne površine bilo protivno smislu katastarske izmjere i načelima prostornog uređenja.

13. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida i vještačenja po vještaku mjerničke struke kao suvišan, budući da su sve odlučne činjenice utvrđene uvidom u fotografije i ostalu dokumentaciju iz spisa predmeta, i to na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost.

14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

15. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu troškova spora u nespecificiranom iznosu, međutim, kako je odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev joj je odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 24. studenog 2025.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čanak. 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice, Neli Šuša, odvjetnici u Rijeci, J. Trdine 2/IV

- tuženiku Državnoj geodetskoj upravi, Samostalnoj službi za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20

- zainteresiranoj osobi Gradu Rijeci, Korzo 16