Posl.br. P-218/2025-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:92963223473, zastupana po pun. Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u OD Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 14. listopada 2025.god. u pristunosti pun. tužitelja i odstunosti pun. tuženika, a objavljene dana 24. studenoga 2025.god.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 2. st. 5. Ugovora o kreditu, kreditna partija 7104121358, sklopljenog 01. travnja 2008. između prednice tužitelja pok. ĆHS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB:92963223473 kao kreditora koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora".

2. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB:92963223473 da tužitelju ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak 1.276,55 eura ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je s prednicom tuženika dana 01. travnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu br. 7104121358, a kojim je tuženik kao kreditor prednici tužitelja kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 115.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Odredbom čl.2.st.5. Ugovora o kreditu tuženik je nametnuo ugovornu odredbu kojom je tužitelj u obvezi platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora i na temelju te odredbe prednici tužitelja je prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kuna. Prilikom sklapanja ugovora, prednica, tj. supruga, sada pokojna, nije mogla pregovarati o navedenoj odredbi, već ju je tuženik jednostrano formulirao i uvrstio u unaprijed formulirani ugovor, a koji je ponuđen po principu "uzmi ili ostavi". Navedena odredba ne sadrži bilo kakve podatke o visini naknade tuženika niti druge parametre iz kojih je korisnica kreddita mogla shvatiti koji joj se troškovi i usluge tuženika naplaćuju naknadom. U čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na rspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Time tuuženik nije imao pravo naplatiti dodatnu naknadu. Stoga je tuženik počinio i povredu Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme sklapanja ugovora i to člancima 81.,84. i 87., što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, zbog čega je navedena odredba ništetna.

Pok. ĆHS, kao korisnik kredita sklopila je osnovni Ugovor o kreditu broj:3212899314. Rješenjem o nasljeđivanju, posl. br.: UPP/OS-152715. O-1983/15 njezinim nasljednikom proglašen je ovdje tužitelj ĆH.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da ne postoji pravni interes tužitelja za podizanje deklaratorne tužbe. Smatra da ugovorena odredba nije prouzročila nikakvu neravnotežu između stranaka, a još manje znatnu neravnotežu. Naprotiv, ugovorna odredba je izričito zakonski dopuštena, ugovorena na jasan, uočljiv i lako razumljiv način u čl. 2.st.4. Ugovora o kreditu, određena odnosno odrediva i lako provjerljiva te ekvivalentna izvršenim uslugama banke. Jer banka je imala troškove rada, režijske troškove uredskog materijala, troškove provizija i naknada za bankovne usluge drugih pravnih osoba. Smatra da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potršačkom kreditiranju ("Narodne novine br. 143/13) dao ovlaštenje ministru financija da pravilnikom "pobliže definira naknade i druga pitanja u s tim u vezi", a što je i učinjeno u čl. 3. Pravilnika o naknadama na potrošačke kredite (Narodne novine br. 15/2024). O plaćanju naknade, tužitelj je bio informiran od strane osobnog bankara, jer je plaćanje naknade propisano i Općim uvjetima poslovanja Banke u točci 5. U konkretnom slučaju naplaćena je naknada za obradu kreditnog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.Po odgovoru na tužbu, tužitelj je podnio podnesak ( na listu spisa 105-106) u kojem se poziva na čl. 327.st.1. i 328. ZOO-a te navodeći da navedene odredbe ZOO-a predstavljaju poseban propis u smislu odredbe iz čl. 187.st.2. ZPP-a. Ništetnost odredbe o ulaznoj naknadi potvrđena je presudom Vrhovnog suda RH, broj Rev- 673/23 od 13.2.2024, a isto i u drugim revizijskim odlukama Vrhovnog suda.

4. Tijekom dokaznog postupka, sud je proveo uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (list 24-30), Odluku o tarifi naknada za usluge od 2008.g. (list 90-96) i u Opće uvjete poslovanja (list 100-104), potvrdu tuženika (list 6).

Tužitelj je odustao od salušanja tužitelja, obzirom da nije prisustvovao sklapanju ugovora, a drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

5. U ovome postupku sporno je da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove deklaratorne tužbe, te ukoliko postoji, je li tužbeni zahtjev osnovan.

6. U Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 proč. tekst, 25/2013, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22,155/23; dalje ZPP) odredbe čl. 187. st.1. i 2. glase:"(1.) Tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

(2.)Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.".

7. Ovaj sud drži da postoji kokretan pravni interes tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl.2. st.5. predmetnog ugovora, obzirom da tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe. Naime, Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine , broj 35/05, 41/08,125/11 i 29/18, dalje u tekstu ZOO) u čl. 327. propisuje:" Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba." Dakle, ovu zakonsku odredbu ZOO-a sud tumači kao propis, koji dopušta primjenu jednog značajnog pravnog istituta, po službenoj dužnosti sucu kao i svakoj zainteresiranoj osobi.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP 96/2003), a za vrijeme njegovog izvršavanja, bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje u tekstu: ZZP). Sukladno članku 81. st. 1 ZZP 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2. članka 81. st. 1 ZZP 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom stavka 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništavost.

10. Člankom 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kredita, a što znači da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna i primjenom ZOO-a.

11. Nesporno je da je u članku 2.st.5. predmetnog Ugovora propisano:" Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora."

O naprijed navedenoj ugovornoj odredbi ugovorne stranke nisu pregovarale, niti je korisnik kredita imao mogućnost utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe. Radi se o unaprijed formuliranoj odredbi koja je uzrokovala neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja kao potrošača.

Tuženik naplaćenu naknadu ne temelji na konkretnom trošku administriranja, osoblja ili materijala, radi čega isti i je netransparentan trošak.Trošak obrade kredita, ako i postoji, ne smije pasti na teret potrošača, jer se banka temeljem čl. 1021. ZOO/05 naplaćuje kroz ugovorenu kamatu.

Tuženik je tužitelju dvaput obračunao jednu te istu uslugu, prvi put kroz plaćanje naknade, a zatim kroz ugovorenu kamatu.Tuženik ima pravo na plasirani kredit naplatiti samo kamatu, a u kamati je sadržan i trošak i zarada tuženika, odnosno banke.

Da je ovakvo ugovaranje naknade za obradu kredita ništetno potvrdio je i sud EU u svojoj odluci u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020.g. dostupna na stranicama Info Curia koje su obvezujuće i za ovaj sud:

78 ….naknade ili troškovi prebačeni na klijenta moraju odgovarati stvarno pruženim uslugama ili troškovima…

79 … članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri.

12. Temeljem iznjetoga, odlučeno je kao u izreci pod toč.I.

13. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.

Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe od 21.06.2024. po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu dana 17.10.2024. i 14.10.2025. po Tbr. 9/1, svaki po 200,00 eura, za podnesak od dana 18.09.2024. i 09.06.2025., svaki u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 8/1, na što je obračunato 25% PDV što iznosi 250,00 eura, te su priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 1.276,55 eura. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

14. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 24. studenoga 2025.god.

Sudac

Vesna Posavec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika