REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-86/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u parničnom predmetu tužitelja LIBURNIJSKI VRTOVI j.d.o.o. Ika, Borisa Zdrinšćaka 1, OIB: 59263370845, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, protiv tuženika POBRI DENT d.o.o. [adresa], OIB: 64210395829, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ferri, odvjetnik u Rijeci, radi isplate 2.318,54 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-135/2024 od 19. ožujka 2024. koje je donio javni bilježnik Vera Lovrović Lečić iz Rijeke, Fiorello la Guardia 25, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 2.318,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.594,68 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku protiv tuženika kao ovršenika radi isplate 2.318,54 EUR s kamatama na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 33/LV/1 od 8.12.2023..

2. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vera Lovrović Lečić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-135/2024 od 19. ožujka 2024., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije jer je vlasnik okućnice zakonski zastupnik tuženika kao fizička osoba, a ne pravna osoba. Osporio je osnovanost i visinu tražbine. Nije naručio niti prihvatio ponudu za usluge koje su predmet utuženog računa niti je o navedenom tužitelj dostavio bilo kakav dokaz. Tužitelj nije nikada prije dostavio tuženiku račun ili uplatnicu ili zahtjev za pokriće utužene novčane tražbine, pa sve da je utužena novčana tražbina osnovana, što kategorički osporava, istome ne pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na glavnicu. Posebno ističe da tuženik nije ugovorio i/ili naručio od tužitelja radove opisane u utuženom računu, odnosno hortikularno uređenje okućnice u trajanju od ukupno 97 sati po cijeni od 14,60 eur/sat.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-86/2024-2 od 28.10.2024. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-135/2024 od 19. ožujka 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 19.11.2024. unutar ostavljenog roka od 15 dana od primitka rješenja suda od 28.10.2024. naveo da su u studenom 2022. za tuženika ZC i RC (kao osnivač i zakonski zastupnik tuženika) od tužitelja koji se bavi hortikulturalnim uređenjem površina naručili uređenje kompletne okućnice na adresi u [adresa]. Radovi su obuhvaćali uređenje živice, čempresa, palmi, voćaka, travnjaka i sve ono drugu opisano u računu i obračunu. Većina komunikacije odvijala se između VC (osnivač ovrhovoditelja) i PC, kako u dijelu dogovora oko posla, visine i cijene radova, pa tako sve do ne/plaćanja. Radovi su trajali do kraja svibnja 2023. kada je sa specifikacijom radova PC ispostavljen obračun i specifikacija radova na koji nije imala primjedbi, ali se kod VC informirala da li je on u sustavu PDV-a i nakon što su se dogovorili, ZC je zahtijevala da se račun izda na firmu uz obrazloženje da je tako bolje pošto im ide u troškove i ne mora platiti PDV. U srpnju 2023. ZC predlaže VC, pošto nema novaca za platiti izvedene radove, da odradi stomatološke zahvate na zubima njegove supruge ZCC (direktorice tužitelja), pa da taj dio iskompenziraju. Dana 5.7.2023. tuženik je izdao ponudu sa specifikacijom na iznos od 14.154,91 EUR i jednu na 12.456,00 EUR. Na kraju kako se nisu dogovorili ovrhovoditelj je izdao račun 33/LV/1 od 8.12.2023. po kojem se traži ovrha i poslao ga preporučenom pošiljkom putem pošte na adresu ovršenika. Po zaprimljenom računu i proteka roka za plaćanje, 9.1.2024. tužitelj pokreće postupak prisilne naplate. Po saznanju za isti (nakon primljene obavijesti od javnog bilježnika) na kućnu adresu putem pošte, ZCC dobiva od tuženika dopis- ponudu naslovljenu sa danom 22.1.2024. na iznos od 443,80 EUR, koji se sastoji od prvog pregleda 43,80 EUR i plana terapije 400,00 EUR sa napomenom da se radi o dvije ponude (sigurno misleći na prethodne dvije ponude gore opisane) i na taj način najvjerojatnije pokušali smanjiti predmetni dug. U odnosu na prigovor izjavljen na rješenje o ovrsi od strane tuženika poglavito koji se odnosi na pasivnu legitimaciju ističemo da ovrhovoditelj i njegovi predstavnici ne ulaze samovoljno u tuđe vrtove i uređuju okućnice i o tome aktivno razgovaraju i izmjenjuju informacije sa njihovim predstavnicima sve dok se radovi izvode. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. Tuženik nije u ostavljenom roku od 15 dana od primitka tužiteljeva podneska od 19.11.2024. (potvrda o primitku 20.11.2024. iza str. 86 spisa) iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložio održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 7. i 8. ZPP-a), već je to učinio tek podneskom od 10.3.2025., nakon više od tri mjeseca.

6. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (2.318,54 EUR) koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR, te u kojem je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 3. i 4., a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).

7. Tužitelj je u roku predao podnesak sudu, dok tuženik nije. Stoga je sud donio rješenje poslovni broj Povrv-86/2024-7 na ročištu od 7.7.2025. kojim se neće uzeti u obzir tuženikov podnesak od 10.3.2025. s obzirom da je dostavljen nakon isteka roka od 15 dana.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatu 2.318,54 EUR za usluge hortikulturnog uređenja okućnice u vlasništvu zakonskog zastupnika tuženika gdje je ujedno smješten poslovni prostor (ordinacija) tuženika: - orezivanje i modeliranje stabala i bilja, prihrana i dosijavanje travnjaka, top dresing travnjaka, plijevljenje, špricanje stabala, orezivanje voćaka i presađivanje limuna; rada od 97 sati i 9 dolazaka, 2,5 odvoza, te materijala: zemlja/vreća, sjeme i gnojivo/vreća, prema računu 33/LV/1 od 8.12.2023.

9. Ocjenjujući prigovorne tvrdnje tuženika proizlazi da je sporna pasivna legitimacija, osnov i visina utužene tražbine te tijek zakonskih zateznih kamata (plan upravljanja postupkom na str. 100 spisa).

10. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i saslušanjem svjedoka JC (str. 103- 106 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja ZCC (str. 110-111 spisa) te zakonskog zastupnika tuženika RC (str. 111-113 spisa) i prokurista ZC (str. 113-115 spisa), utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi članka 8. ZPP-a. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Iako tuženik tvrdi da mu nikako nije poznato na što se odnose utuženi računi, ipak iskazi stranaka pokazuje drugačije jer se predstavnici istih međusobno poznaju te su poslovno surađivali i prije utuženog odnosa.

12. Iz iskaza djelatnika tužitelja koji je suprug direktorice tuženika i glavni nositelj posla JC (str. 103-106 spisa) i iskaza zakonskog zastupnika tuženika RC (str. 111-113 spisa) i prokurista ZC (str. 113-115 spisa) ipak proizlazi da je tužitelj izveo radove uređenja okućnice koje su naručili predstavnici tuženika.

13. Tuženik je prigovarao pasivnoj legitimaciji s obrazloženjem da tuženik kao pravna osoba nije naručila radove jer da je objekt u vlasništvu RC kao fizičke osobe. Temeljem izvedenih dokaza gdje su stranke i njihovi predstavnici međusobno različito iskazali, sud je ipak uvjerljivijim ocijenio iskaz UC (tužitelja) da su zastupnik tuženika RC i prokurista ZC naručili radove u ime i račun tuženika kao pravne osobe jer se s tom logikom podudara ponuda tuženika kao pravne osobe od 5.7.2023. na str. 70 i 71 spisa za izradu stomatoloških zahvata direktorici tužitelja ZCC, a koja u konačnici od iste nije prihvaćena pa nije kompenzirana s tužiteljevim računom. Stoga je sud zaključio da je radove ipak naručila pravna osoba (tuženik) da bi se u slučaju prihvaćanja tuženikove ponude stomatološkog zahvata od strane direktorice tužitelja ZCC iznosi mogli kompenzirati. Ta pouda tuženika vremenski odgovara periodu nakon što je tuženik upoznat s visinom naknade (viber poruka na str. 78 spisa).

14. U odnosu na vlasništvu kuće i okućnice napominje se da se ovdje radi o ugovoru o dijelu u kojem naručitelj radova ne mora nužno biti i vlasnik objekta. I sam tuženik posluje na istoj adresi na kojoj se uređivala okućnica.

15. Stoga je sud iz iskaza saslušanih utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o dijelu iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) prema kojem je tužitelj izveo radove na uređenju okućnice koje je tuženik naručio. Da su stranke komunicirale proizlazi iz njihovih iskaza i viber poruka na str. 73-81 spisa.

16. Sud je utvrdio i da stranke prije izvođenja posla nisu dogovorile cijenu te da je tužitelj 27.5.2023. upoznao tuženika s obračunom i visinom cijene (viber poruka na str. 78 spisa).

17. Što se tiče visine naknade koja bi tužitelju pripala sud je prihvatio tužiteljev račun, odnosno obračun jer se dolasci podudaraju s viber porukama koje datiraju od 24.11.2022. do srpnja 2023., baš kao i dolasci tužitelja s radnicima (str. 73-81 spisa). Tužitelj je putem vibera dostavio obračun troškova PC **.**.2023. (str. 78 spisa). Da tuženik nije posebno osporavao naknadu iz obračuna vidi se iz pokušaja da taj iznos kompenzira s naknadom za stomatološke zahvate direktorici tužitelja. Kako ponuda stomatoloških zahvata nije prihvaćena, to je i tuženik počeo iznositi prigovore na obračun, odnosno kasnije račun ali tek u ovom postupku.

18. Tuženik osporava da tužitelj nije dostavio formalnu ponudu. Navedeno nije od utjecaja te ne mijenja utvrđenja ovog suda da je tužitelj izveo radove koje je tuženik naručio na okućnici svoje poslovne adrese. Predstavnik tužitelja i predstavnici tuženika su se poznavali pet do sedam godina prije utuženog posla, te su tuženici plaćali već tužitelja na ruke za neke ranije poslove (iskazi na str. 112-115 spisa). Predstavnici tuženika su iskazali da su u ranijim poslovnim odnosima tužiteljev rad plaćali oko 400,00 EUR, pa da su i ovaj put očekivali takvu cijenu. U odnosu na te navode valja navesti da se utuženi poslovni odnos dogodio 2022. na 2023. pa u odnosu na neko nespecificirano ranije razdoblje nitko ne može očekivati istu cijenu bilo koje usluge jer je notorno da su cijene usluga višestruko porasle u tom periodu. Valja napomenuti da tuženik nije platio niti nesporan iznos od tih 400,00 EUR, već je postupak započeo prigovorima da nije uopće naručio tužiteljeve usluge.

19. Slijedom navedenog, sud je zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz usmeno sklopljenog ugovora o djelu iz odredbe čl. 590. ZOO-a temeljem kojeg je tužitelj za tuženika izvršio uslugu uređenja okućnice, a tuženik nije platio cijenu te usluge niti je dokazao da je na drugi način prestala obveza.

20. Stoga je sud temeljem čl. 590. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tako što je u točki I. pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je naložena isplata 2.318,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđenu glavnicu u točki I. izreke presude temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a teče od dospijeća prema utuženom računu, kako je to tužitelj ispravno zatražio. Tuženik je već 27.5.2023. poslao obračun zakonskom zastupniku tuženika PC, pa je zatraženim tijekom kamata stavio tuženika u povoljniji položaj.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- sastav prijedloga za ovrhu 200,00 EUR (Tbr. 11. t. 1.);

- sastav obrazloženog podneska od 19.11.2024. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- zastupanje na ročištu 12.3.2025., 22.5.2025., 7.7.2025., i 22.10.2025. u iznosima od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), odnosno ukupno 800,00 EUR.

- trošak PDV-a (25%) od 300,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 1.500,00

EUR.

Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na presudu od 69,68 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama. Priznat mu je trošak javnobilježničke nagrade i troška PDV-a od 25,00 EUR obračunatom sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12 i 9/21).

23. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.594,68 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

24. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 24. studenoga 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).